- 1 -              Rev 1536/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1536/2019-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice V. N., kćeri T., iz S., OIB ... i II. tužitelja N. N., sina T., iz S., OIB ..., koje zastupa punomoćnik Z. V., odvjetnik u S., protiv I. tuženice M. V. (ranije B. S. zv. M. i ranije IX. tuženice), koju zastupa privremeni zastupnik B. K., odvjetnik u S., II. tuženika P. J. Š., iz B., OIB ... (ranije XIV. tuženik) kojeg zastupa punomoćnik J. J., odvjetnik u Š. i H. E. Š. pok. B. R. Š., iz S., OIB ... (nasljednice ranije X. tuženika B. Š.), koju zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u S., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji II. tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-358/2018-2 od 27. rujna 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru broj P-4290/17 od 21. svibnja 2018., u sjednici održanoj 3. svibnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

             

              I. Ukida se presuda Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-358/2018-2 od 27. rujna 2018. u dijelu kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru broj P-4290/17 od 21. svibnja 2018. u odnosu na drugotuženika, te se u tom dijelu predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              II. Odluka o troškovima postupka nastalima u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

              "  Utvrđuje se da je tužitelj u odnosu na tuženike vlasnik nekretnina označenih kao čest. zem.785/1 i 785/2 ZU 190, k.o. S. za cijelo, pa se ovlašćuje temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva predmetnih nekretnina na svoje ime, za cijelo, uz istodobni izbris tog prava sa imena tuženika ."

              II. Nalaže se tužiteljima da u roku od 15 dana naknade tuženiku ad.2  parnični trošak u iznosu od 3.750,00 kuna, a tuženoj ad. 3. u iznosu od 937,50 kuna.“.

 

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„Preinačava se pobijana presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru broj P-4290/17 od 21. svibnja 2018., tako da se sudi:

1.              Utvrđuje se da su tužitelji u odnosu na tuženike vlasnici nekretnina označenih kao čest. zem. 785/1 i 785/2 ZU 190 k.o. S. za cijelo, pa se ovlašćuju temeljem ove presude zatražiti uknjižbu prava vlasništva predmetnih nekretnina na svoje ime, uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika.

 

2.              Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“.  

 

3. Protiv drugostupanjske presude drugotuženik je podnio reviziju pozivajući se na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku, upućujući pritom na počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predložio je preinačenje drugostupanjske presude sukladno revizijskim razlozima.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Odredbom čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP),  propisano  je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn (toč. 1.), ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (toč. 2.) i ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP (toč. 3.).

 

6.1.  Prema odredbi čl. 373.a st. 1. ZPP, drugostupanjski će sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe:

1. da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili

2. da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno posredno izvedene dokaze.

 

              Prema odredbi st. 2. toga članka prigodom donošenja odluke iz st. 1. tog članka, drugostupanjski je sud ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio, dok prema odredbi st. 3. istoga članka u slučaju u kojem su ispunjeni uvjeti za donošenje presude iz st. 1. toga članka, drugostupanjski sud će ju donijeti i ako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. toga zakona.

 

6.2. Iz obrazloženja drugostupanjske presude se može zaključiti da je ta presuda donesena na temelju odredbe čl. 373.a st. 3. ZPP. Drugostupanjski sud je, ocijenivši da prvostupanjski sud nije naveo razloge zbog kojih smatra da posjed prednika tužitelja N. N. nije bio pošten - dakle, da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, otklonio navedenu bitnu povredu utvrđujući bitne činjenice na temelju izvedenih dokaza, te je preinačio prvostupanjsku presudu i prihvatio tužbeni zahtjev smatrajući da su ispunjeni uvjeti za donošenje presude iz čl. 373.a st. 1. ZPP.

 

6.3. Budući da je drugostupanjska presuda donesena na temelju odredbe čl. 373.a st. 3. ZPP, drugotuženiku je dopušteno podnošenje revizije za koju su pretpostavke određene čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP. U takvoj situaciji, kada je dopušteno podnošenje redovne revizije na temelju čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, nema mogućnosti podnošenja izvanredne revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP. Zato je ovaj sud podnesenu reviziju drugotuženika razmatrao kao redovnu reviziju i u tom smislu ocjenjivao osnovanost njezinih navoda i zakonitost pobijane presude.

 

7. Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Odredbom čl. 386. ZPP propisano je da u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, dok se razlozi koji nisu tako obrazloženi neće uzeti u obzir.

 

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja da su  vlasnici čest. zem. 785/1 i 785/2 zk.ul. 190 k.o. S. za cijelo, te da se ovlašćuju na temelju predmetne presude zatražiti uknjižbu prava vlasništva nekretnina na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika. 

 

10. Tužitelji su tvrdili da su sporne nekretnine stekli na temelju Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području D. i H. p. dana 22. studenog 1946., odnosno da su ispunjene pretpostavke za stjecanje njihovog prava vlasništva dosjelošću (čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima  - „Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14).

 

11. Prvostupanjski sud je ocijenio da tužitelji nisu dokazali postojanje agrarnog odnosa između prednice tužitelja K. N. i prednice tuženika M. Š., niti su dokazali da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću obzirom na nesavjestan posjed njihovih prednika, te nedostatak vremena potrebnog tužiteljima (kao poštenim nasljednicima) za dosjedanje.

 

12. Drugostupanjski sud je na temelju utvrđenja i zaključaka:

 

              - da je baka tužitelja, K. N., u nesamostalnom posjedu spornih nekretnina još od prije drugog svjetskog rata, priznavajući višu vlast prednice tuženika M. Š.,

              - da je u razdoblju do 1946. prednica tužitelja višu vlast  priznavala unutar agrarnog odnosa feudalnog karaktera, a da je nakon toga prednica tuženika M. Š. prednici tužitelja dozvoljavala besplatan posjed, koji se očitovao u obrađivanju maslina, kako bi joj pomogla,

              - da je nakon K. N. na isti način u posjedu spornih nekretnina bio otac tužitelja N. N., koji je umro 2012., a nakon toga tužitelji,

              - da je otac tužitelja N. N. 1988. pokrenuo parnični postupak radi utvrđenja njegovog prava vlasništva na spornim nekretninama, da je nakon djelomičnog povlačenja tužbe u navedenom parničnom postupku ishodio pravomoćnu presudu Općinskog suda u Supetru broj P-7/97 od 23. veljače 1999., kojom je utvrđen suvlasnikom spornih nekretnina na suvlasničkom dijelu sljednika M. Š. koji iznosi 99/432 dijela,

              - da pokretanje navedenog parničnog postupka, suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda, ne upućuje na nesavjesnost oca tužitelja,

 

ocijenio da je otac tužitelja, N. N., stekao i na spornom dijelu pravo vlasništva dosjelošću i to savjesnim posjedovanjem računajući od smrti svoje majke K. N. 1974., istekom dvadesetogodišnjeg roka iz čl. 28. st. 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ, broj 6/80, 36/90, te „Narodne novine“, broj 53/91 i 91/96 - dalje: ZOVO).

 

13. Sukladno odredbi čl. 72. st. 2. i 3. ZOVO, posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, te se savjesnost posjeda pretpostavlja.

 

14. U reviziji drugotuženik osnovano ističe da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer je obrazloženje presude proturječno te ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama na temelju kojih je drugostupanjski zaključio da je posjed prednika tužitelja N. N. bio savjestan, obzirom na utvrđenja suda i tijekom postupka istaknute navode tuženika da je ocu tužitelja N. N. bilo poznato postojanje prekarističkog odnosa između prednice tuženika K. N. i prednice tužitelja M. Š.

 

15. Drugostupanjska presuda opterećena je navedenom bitnom povredom jer je zaključak tog suda o savjesnosti posjedovanja oca tužitelja u smislu odredbe čl. 72. st. 2. ZOVO proturječan obrazloženju presude, u kojem se navodi da je prednica tuženika M. Š. prednici tužitelja dozvoljavala besplatan posjed i obrađivanje spornih maslinika kako bi joj pomogla, nakon čega da je otac tužitelja na isti način (dakle, besplatnim posjedovanjem i obrađivanjem po dozvoli prednika tuženika do opoziva) nastavio posjedovati te nekretnine - što bi upućivalo na odnos prekarija i znanje prednika tužitelja o postojanju takvog odnosa.

 

16. Također, drugotuženik osnovano upućuje na proturječje između razloga presude kojima drugostupanjski sud obrazlaže svoj zaključak o savjesnosti prednika tužitelja i utvrđenja prvostupanjskog suda o sadržaju zapisnika s ročišta održanog 10. svibnja 1990. pred Općinskim sudom u Supetru u predmetu broj P-7/97, na kojem je prednik tužitelja N. N. izjavio da je upoznat s time da je prednica tuženika njegovoj majci dala iz sažaljenja sporne nekretnine na obrađivanje.

 

17. Slijedom navedenog, pobijana drugostupanjska presuda se ne može ispitati jer ne sadrži jasne i određene razloge, utemeljene na ocjeni svih provedenih dokaza u postupku, glede odlučnih činjenica na kojima se temelji zaključak suda o (ne)savjesnosti posjedovanja prednika tužitelja, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

18. Stoga je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP valjalo ukinuti drugostupanjsku presudu u dijelu koji se odnosi na drugotuženika i predmet u tom dijelu vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

19. Ukinuta je i odluka o troškovima parničnog postupka jer se za sada ne zna uspjeh stranaka u sporu (čl. 154. st. 2. ZPP i čl. 155. ZPP), a o troškovima revizije odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. i 4. ZPP).

 

Zagreb, 3. svibnja 2023.

 

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              Željko Šarić, v.r.