- 1 -              Poslovni broj: Usž-1426/2022-2

Poslovni broj: Usž-1426/2022-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković, i Senke Orlić-Zaninović, članica vijeća, te sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja F. R. iz Z., zastupanog po opunomoćeniku mr. sc. D. C., odvjetniku u Z., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Z., radi oduzimanja vozačke dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-341/2021-4 od 24. prosinca 2021., na sjednici vijeća održanoj 3. svibnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I.              Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-341/2021-4 od 24. prosinca 2021.

II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka.

                                                        Obrazloženje

1.              Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika, broj: 511-19-22/5-UP/I-2848/2020 od 12. siječnja 2021. godine (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troška upravnog spora (točka II. izreke).

1.1.               Navedenim rješenjem tuženika tužitelju se oduzima vozačka dozvola serijskog broja …., s rokom važenja do 19. svibnja 2021. godine (točka 1. Izreke), s time da prema točki 2. izreke žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

2.              Tužitelj je protiv prvostupanjske odluke podnio žalbu, pobijajući istu iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom, navodi da je nedorečenim obrazloženjem prvostupanjske presude, tužitelj ostao uskraćen za pravilno, zakonito i potpuno očitovanje u pogledu same odluke. Smatra da je sud bio dužan navesti dostatne razloge zbog kojih je u konkretnom slučaju tužitelju bilo potrebno oduzeti vozačku dozvolu te omogućiti tužitelju da pred sudom iznese argumente u korist svog tužbenog zahtjeva  kao i da se očituje na sve dokaze predočene sudu. Navodi da nije nikada zaprimio poziv radi davanja izjave na zapisnik, a osobito da nije 19. studenoga 2020. osobno preuzeo isti poziv, štoviše napominje da je na povratnici koju je tuženik priložio u spis naznačen datum 9. rujna 2020., a što je sasvim različit datum od onog za kojeg tuženik tvrdi da je relevantan.

2.1.               Tvrdi da nekritičkim prihvaćanjem činjenica utvrđenih od strane tuženika, prvostupanjski sud postupa suprotno odluci i rješenju Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: U-I/1007/20212 od 24. lipnja 2020. Pojašnjava da sud nije ni općenitijim naznačavanjem vrste razloga i/ili upućivanjem na mjerodavne odredbe zakonskih i podzakonskih propisa naznačio zašto se priklonio isključivo stavu tuženika, a da takvo postupanje dovodi do sumnje u arbitrarnost postupanja i odlučivanja u konkretnom sporu.

2.2.              Naglašava da se sud nije ni na koji način osvrnuo na navode tužitelja koji se odnose na činjenicu da tužitelj iz općepoznate izvanredne situacije i okolnosti uzrokovanih epidemijom bolesti COVID-19, nije bio u  mogućnosti postupiti u smislu odredbe članka 284. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

2.3.               Pojašnjava da je zdravstveni pregled obavio 16. ožujka 2020. s namjerom podnošenja novog zahtjeva za izdavanje nove vozačke dozvole, međutim, kako je 11. ožujka 2020. donesena Odluka o proglašenju epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS CoV-2, u Republici Hrvatskoj došlo je do zatvaranja svih državnih institucija i tijela te uvođenja ograničenja kretanja građana, s slijedom čega je bio opravdano spriječen u podnošenju predmetnog zahtjeva. Ovakvo postupanje smatra u skladu s odredbom članka 222.a stavka 3, Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a iz koje odredbe proizlazi da nije prekoračio rok za podnošenje predmetnog zahtjeva.

2.4.              Opetovano naglašava da propuštanje suda da se osvrne na navode koje je tužitelj iznosio kako u tužbi tako i tijekom cijelog postupka, dovodi do povrede načela "jednakosti oružja" kao i povrede odredbe članka 33. Zakona o upravnim sporovima, a propuštanje suda da sasluša tužitelja do povrede načela neposrednosti.

2.5.              Tvrdi da je iz cjelokupnog sadržaja osporavane presude razvidno da ista svojim razlozima ne opravdava sadržaj izreke, odnosno da ne pruža nužno i obvezatno, sveobuhvatno obrazloženje kao sastavni dio prvostupanjske odluke.  Nedorečenost obrazloženja dovodi do pravne nesigurnosti, odnosno do nezakonitosti.

2.6.              Predlaže žalbu usvojiti, preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti uz nadoknadu troška upravnog spora, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovni postupak. Potražuje trošak žalbenog postupka.              

3.              Tuženik, u odgovoru na žalbu, navodi da je tužitelju u dva navrata poslan poziv, a na koji se nije odazvao te da se na istog ne primjenjuje odredba članka 222a. Zakona o sigurnosti prometa na cestama budući se ovdje ne radi o produljenju roka važenja vozačke dozvole, već o izdavanju nove sukladno utvrđenom ograničenju.

3.1.               Smatra da u konkretnom predmetu postoje svi stvarni i pravni razlozi za donošenje pobijanog rješenja  stoga predlaže odbiti žalbu.

4.              Žalba nije osnovana.

5.              Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnog suda RH i 29/17., 110/21., dalje: ZUS), Sud ne nalazi postojanje niti jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.

6.    Iz spisa proizlazi da je tužitelj zaključkom od 24. veljače 2020. upućen na izvanredni zdravstveni pregled radi utvrđivanja duševne i tjelesne sposobnosti za upravljanje vozilima B, F, G, AM kategorije te da u roku od 15 dana od zaprimanja navedenog zaključka dostavi uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti, budući je tuženiku dostavljeno izvješće da je kod tužitelja nastupila promjena zdravstvenog stanja radi koje više nije sposoban sigurno upravljati motornim vozilom. Navedeni zaključak tužitelj je zaprimio 28. veljače 2020. Obzirom da po istom nije postupio, pozivom od 1. rujna 2020. pozvan je u prostorije tuženika u vezi upućivanja na navedeni izvanredni pregled. Nakon navedenog poziva dostavio je uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti za upravljanje vozilima od 16. ožujka 2020., iz kojeg proizlazi da je zdravstveno sposoban za upravljanje motornim vozilima B, F, G, AM kategorije uz ograničenje na 1 (jednu) godinu i uz nošenje naočala, (kod 01.01). Pozivom od 12. studenoga 2020. tuženik je pozvao tužitelja opetovano pristupiti u vezi izdavanja vozačke dozvole sukladno obavljenom izvanrednom pregledu te donijeti vozačku dozvolu, a čemu tužitelj nije udovoljio iako je, suprotno žalbenim navodima, istog zaprimio 19. studenoga 2020 godine.

7.              Odredbom članka 284. stavka 4. Zakonom o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20., dalje: ZSPC) propisano je da će policijska uprava, odnosno policijska postaja oduzeti vozačku dozvolu vozaču i instruktoru vožnje za kojeg se izvanrednim zdravstvenim pregledom utvrdi da je ograničeno sposoban i izdat će na njegov zahtjev novu vozačku dozvolu, sukladno utvrđenom ograničenju.

8.                Slijedom ovako utvrđeno činjeničnog stanja, a budući tužitelj do dana donošenja rješenja tuženika nije postupio u smislu prethodno navedene zakonske odredbe tj. nije podnio zahtjev za izdavanje nove vozačke dozvole sukladno utvrđenom ograničenju, ovaj Sud je suglasan s obrazloženjem prvostupanjskog suda da je rješenje tuženika od 12. siječnja 2021. zasnovao na zakonu te da u konkretnom predmetu postoje pravni i stvarni razlozi za donošenje rješenja kojim se tužitelju oduzima vozačka dozvola.

9.               Pogrešno tužitelj smatra da nije prekoračio rok za podnošenje predmetnog zahtjeva,  jer da je postupao u skladu s odredbom članka 222.a stavka 3 ZSPC-a.

9.1.               Naime, navedenom odredbom je propisano da radnje u upravnom postupku koje su vozači dužni poduzeti u rokovima propisanim odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama i Pravilnika o vozačkim dozvolama (»Narodne novine«, br. 2/19.), a čiji krajnji rok poduzimanja je bio počevši od 11. ožujka 2020. ili će biti za vrijeme trajanja epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2, stranke mogu poduzeti najdulje 30 dana od dana proglašenja prestanka epidemije.

9.2.              Međutim, suprotno tužiteljevom stavu, istu treba sagledati i tumačiti u kontekstu prethodnog članka 222. ZSPC-a, na koju odredbu i upućuje članak 222.a stavak 1. Navedeni članak ima za cilj omogućiti dodatni rok u situacijama koje se odnose na produljenje vozačke dozvole nakon isteka roka važenja od deset godina, i to za upravljanje vozilima AM, A1, A2, A, B, BE, F i G kategorije, a o čemu ovdje nije riječ, stoga niti rok propisan odredbom članka 222.a ZSPC-a nije primjenjiv na konkretnu situaciju budući je tužitelj za kojeg je utvrđeno da je sposoban za upravljanje određenih kategorija motornih vozila uz ograničenje na 1. (jednu) godinu i uz nošenje naočala bio dužan ishoditi novu vozačku dozvolu.

10.               U odnosu na prigovor tužitelja koji se odnosi na nedostatno obrazloženje prvostupanjske presude, valja istaknuti da se obveza obrazlaganja odluka ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari, s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni jasni i argumentirani razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena, kako je to ovdje i učinjeno, jer je u osporenoj presudi prvostupanjski sud naveo relevantne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući rješenje tuženika zakonitim.

11.              Što se tiče prigovora da prvostupanjski sud nije omogućio tužitelju da pred sudom iznese argumente u korist svog tužbenog zahtjeva, valja navesti da, upravni sud, time što nije održao raspravu, nije povrijedio odredbu članka 36. ZUS-a. Naime, temeljem odredbe članka 33. stavka 2. ZUS-a sud je ovlašten uzeti u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja pobijane odluke, što je prvostupanjski sud učinio te činjenicu odlučnu za rješenje ovog upravnog spora utvrdio temeljem postojeće dokumentacije u spisu, a pri čemu je pravilno ocijenio da tužitelj do dana donošenja rješenja tuženika nije postupio u smislu odredbe članka 284. stavka 4. ZSPC-a, odnosno nije podnio zahtjev za izdavanje nove vozačke dozvole sukladno utvrđenom ograničenju, zbog čega je vozačku dozvolu trebalo oduzeti. Stoga, imajući na umu tužbene navode tužitelja, održavanje rasprave ne bi dovelo do drukčijeg rješenja ove upravne stvari.

12.               Slijedom svega navedenog, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u točki I izreke, a odluka o troškovima spora (točka II izreke) utemeljena je na odredbi članka 79. stavka 4. istog Zakona, jer tužitelj sa žalbom nije uspio.

U Zagrebu 3. svibnja 2023.

Predsjednica vijeća

       Evelina Čolović Tomić, v.r.