1               Poslovni broj : 7 Us I-384/2023-7

 

                                                                                                                         Poslovni broj: 7 Us I-384/2023-7

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sucu Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničarke Nikoline Grubišić,  u upravnom sporu tužitelja I. P. iz K., S. , kojeg zastupa opunomoćenica J. B. K., odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu V. B. i J. B. K. u K., S., protiv tuženika Karlovačke županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, Odsjeka za održivi razvoj, Karlovac, Vraniczanijeva 2, radi utvrđivanja naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade, 3. svibnja 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              I.              Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Karlovačke županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, Odsjeka za održivi razvoj KLASA: UP/II-363-03/23-01/2, URBROJ: 2133-05-02/06-23-3 od 9. ožujka 2023.

 

              II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnoga spora.

 

Obrazloženje

             

1.              Rješenjem Grada Karlovca, Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo KLASA: UP/I-361-04/23-02/05, URBROJ: 2133-1-07/04-23-2 od 30. siječnja 2023. obvezniku plaćanja I. P., ovdje tužitelju, utvrđena je visina naknade za zadržavanje u prostoru za nezakonito izgrađenu manje zahtjevnu stambenu zgradu obujma 1.214,22 m3, koja se nalazi na adresi S., K., na k.č.br. k.o. ., u ukupnom iznosu od 1.374,91 € / 10.359,26 kn[1], uz daljnja utvrđenja u točkama II. do V. izreke rješenja.

 

2.              Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-363-03/23-01/2, URBROJ: 2133-05-02/06-23-3 od 9. ožujka 2023. odbio kao neosnovanu.

 

3.              Tužitelj je protiv tuženika pravodobno podnio ovome Sudu tužbu kojom osporava zakonitost navedenog rješenja tuženika. U tužbi i kasnijem tijeku ovoga spora (podnesku od 26. travnja 2023.) tužitelj u bitnome navodi kako je u postupku pogrešno primijenjen članak 25. stavak 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine" broj 86/12, dalje: Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama) jer da je tuženik zanemario stavak 2. istoga članka navedenog zakona kojim je propisano da podnositelj zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade naknadu plaćaju razmjerno veličini njihovog posebnog dijela zgrade, odnosno funkcionalne jedinice koju koriste, osim vlasnika posebnog dijela zgrade koji se nalazi u dijelu zgrade koja nije predmet ozakonjenja. U svezi s time tužitelj dalje navodi kako se iz navedene zakonske odredbe može zaključiti da obveznik plaćanja naknade za zadržavanje u prostoru nezakonito izgrađene građevine može biti samo vlasnik ili suvlasnik te građevine, koji i ima korist od njenog ozakonjenja, a podnositelj zahtjeva samo ako je samovlasnik ili jedan od suvlasnika koji želi riješiti pitanje legalnosti građevine, sukladno suvlasničkom omjeru. Ističe da više nije vlasnik predmetne zgrade niti ima bilo kakvih interesa u odnosu na nju. Smatra da obveznici plaćanja predmetne naknade mogu biti samo sadašnji suvlasnici zgrade, ali ne i tužitelj. Predlaže da Sud po provedenom postupku poništi osporeno rješenje tuženika.

 

4.              Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz osporenog rješenja. Navodi da iz dugogodišnje prakse nadležnih tijela u predmetima ozakonjenja nezakonito izgrađenih zgrada nesumnjivo proizlazi kako ovlašteni podnositelj zahtjeva za ozakonjenjem, a time i obveznik naknade za zadržavanje, ne mora biti vlasnik nekretnine na kojoj se nalazi predmet ozakonjenja. U svezi s time tuženik dalje ističe kako iz odredbi Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ne proizlazi obveza upravnih tijela da prilikom obračuna naknade utvrđuju možebitne promjene u vlasništvu nekretnine, a u kojem smislu je pravilno prvostupanjsko tijelo obvezalo tužitelja kao podnositelja zahtjeva. U tom smislu tuženik ukazuje kako nadležno tijelo nije ovlašteno po službenoj dužnosti mijenjati odnosno utvrđivati osobu koja ima pravni interes za legalizaciju, već da je podnositelj zahtjeva dužan obavijestiti o možebitnoj promjeni podnositelja zahtjeva koji bi stupio na njegovo mjesto pa promjena vlasništva ne može biti od utjecaja na pravilno i zakonito rješavanje predmetne upravne stvari. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

 

5.              Među strankama u ovom sporu nije sporno da je za nezakonito izgrađene zgrade pobliže opisane pod točkom 1. obrazloženja ove presude 20. lipnja 2013. podnesen Upravnom odjelu za komunalno gospodarstvo, prostorno uređenje i zaštitu okoliša Grada Karlovca zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, da je postupak koji je prethodio donošenju osporenog rješenja pokrenut po službenoj dužnosti na temelju članka 25. stavka 3. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama.

 

5.1.              Međutim, sporna je primjena materijalnog prava, odnosno je li pravilnom primjenom odredaba Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama tužitelj utvrđen obveznikom plaćanja naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru.

 

6.              Budući da su među strankama odlučne činjenice nesporne, te da je među strankama sporna samo primjena prava, a stranke nisu izričito zatražile održavanje rasprave, Sud je temeljem članka 36. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21, dalje: Zakon o upravnim sporovima) spor riješio bez rasprave.

 

7.              Na temelju razmatranja svih spornih pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

8.              Člankom 25. stavkom 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama propisano je da su podnositelj zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade dužni prije donošenja rješenja o izvedenom stanju platiti naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru (u daljnjem tekstu: naknada), odnosno prvi obrok naknade u slučaju obročne otplate iste.

 

8.1.              Prema članku 25. stavku 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama podnositelj zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade naknadu plaćaju razmjerno veličini njihova posebnog dijela zgrade, odnosno funkcionalne jedinice koju koriste, osim vlasnika posebnog dijela zgrade koji se nalazi u dijelu zgrade koji nije bio predmet ozakonjenja.

 

8.2.              Nadalje, člankom 25. stavkom 3. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama propisano je da se naknada utvrđuje rješenjem o naknadi koje po službenoj dužnosti donosi upravno tijelo jedinice lokalne samouprave nadležno za poslove komunalnog gospodarstva na čijem se području nalazi zgrada za koju se donosi rješenje o izvedenom stanju (u daljnjem tekstu: upravno tijelo jedinice lokalne samouprave). Nadležno upravno tijelo dužno je upravnom tijelu jedinice lokalne samouprave dostaviti podatke potrebne za obračun iznosa naknade nakon što utvrdi da su ispunjeni svi drugi uvjeti propisani za donošenje rješenja o izvedenom stanju (stavak 4.).

 

9.              Dakle, člankom 25. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama propisani su obveznici plaćanja naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, kao i način utvrđivanja odlučnih činjenica bitnih za rješenje ove upravne stvari.

 

9.1.              Kako iz spisa predmeta upravnog postupka, odnosno podnesenog zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, koji je podnesen nadležnom tijelu 20. lipnja 2013. te iz snimke izvedenog stanja broj projekta P-38/14 iz rujna 2014. proizlazi da je podnositelj zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju upravo tužitelj, to je prema shvaćanju Suda pravilnom primjenom članka 25. stavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama tužitelj utvrđen obveznikom plaćanja predmetne naknade. Stoga su ocijenjeni neosnovanima tužbeni navodi koji se odnose na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

 

9.2.              U tom smislu valja dalje navesti kako se podaci potrebni za obračun predmetne naknade, odnosno odlučne činjenice bitne za rješenje ove upravne stvari, utvrđuju na temelju podataka dostavljenih od strane upravnog tijela u čijoj je nadležnosti rješavanje zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju sukladno članku 25. stavku 4. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama. Iz navedenog slijedi da upravna tijela nisu u obvezi utvrđivati možebitne promjene u vlasništvu nekretnine na kojoj se nalazi predmet ozakonjenja, već odlučne činjenice utvrđuju na temelju dostavljenih podataka. K tome, podnositelj zahtjeva je dužan obavijestiti nadležno tijelo o možebitnoj nastaloj promjeni podnositelja zahtjeva koji bi stupio na njegovo mjesto, a na koji način tužitelj nije postupio.

 

9.3.              Nadalje, za istaknuti je kako činjenica promjene vlasništva ne utječe na zakonitost osporenog rješenja tuženika iz razloga što rješenje o izvedenom stanju nema pravnih učinaka na vlasništvo i druga stvarna prava na zgradi za koju je doneseno i zemljište na kojemu je zgrada izgrađena u skladu s člankom 32. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama.

 

10.              Slijedom svega navedenog, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Stoga je na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima  tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

 

11.              Zaključno, tužitelj je postavio i zahtjev za naknadu troškova ovoga spora. Prema odredbi članka 79. stavku 4. Zakona o upravnim sporovima stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Stoga, kako tužitelj nije uspio u ovom sporu to je valjalo odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora i odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

 

U Rijeci 3. svibnja 2023.

                                                                                                                                                      S u d a c

 

                                                                                                                   Antun Žagar

 

             

             

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

              Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri  primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).

 

 

Dostaviti:

- opunomoćenici tužitelja J. B. K., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu V. B. i J. B. K., S., K.

- tuženiku Karlovačkoj županiji, Upravnom odjelu za gospodarstvo, Odsjeku za održivi razvoj, Vraniczanijeva 2, Karlovac