- 1 -              Poslovni broj: Usž-520/23-3

 

                                    

Poslovni broj: Usž-520/23-3

 

 

 

 

U I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Marine Kosović Marković, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja F. G. iz U., zastupan po opunomoćeniku M. V., odvjetniku u S1., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z., uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, S1., i Općine O., O., koju zastupa opunomoćenica T. B., odvjetnica u S1., radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 5 UsI-1150/22-10 od 28. rujna 2022., na sjednici vijeća održanoj 3. svibnja 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 5 UsI-1150/22-10 od 28. rujna 2022.
2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
3. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe Općine O. za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

1.               Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-942-01/19-01/326, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-22-02 od 17. ožujka 2022. i naloženo tužitelju da zainteresiranoj osobi, Općini O., naknadi trošak spora (odgovor na tužbu) te zainteresirana osoba odbijena sa zahtjevom  za više zatraženi trošak spora.

2.               Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno rješenje Ureda državne uprave u S.-d. županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Ispostava S2., KLASA: UP/I-944-05/97-01/356, URBROJ: 2181-05/06-19-15 od 1. srpnja 2019., kojim je odbijen zahtjev tužitelja i A. K. za naknadu ili povrat čest. zem. 152/1 i čest.zem. 152/5, obje k.o. U..

3.               Tužitelj u žalbi protiv presude ostaje kod svih dosadašnjih navoda i drži pogrešnim zaključak tuženika da su predmetne čestice oduzete u postupku komasacije i za nekretnine obuhvaćene komasacijom dodijeljene druge nekretnine (čest.zem. 965, 1038 i 1065 k.o. U.). Čest.zem 965 k.o. U. nije ni mogla biti dana kao protučinidba u postupku komasacije jer je tu česticu njegova majka stekla nasljeđivanjem te je ista stečena prije postupka komasacije. Ustraje u zahtjevu da mu pripada pravo na naknadu za čest.zem. 958 k.o. U. (ranije čest.zem 152/5) i čest.zem. 965 i 968, obje k.o. U. (ranije čest.zem. 152/1). Navodi da je na temelju rezultata očevida, koji je proveden u ponovnom postupku, prvostupanjski sud zaključio da je komasacijom obuhvaćen posjed obitelji G. u površini od 5081 m2 i da je komasacijom dodijeljen posjed čest.zem 965, čest.zem 1038 i čest.zem. 1065, sve k.o. U., u manjoj ukupnoj površini pa postoji razlika u površini na koju se ne mogu primijeniti propisi o komasaciji prema kojima se komasacija provodi tako da pojedini vlasnik (posjednik) dobiva za zemljište obuhvaćeno komasacijom novi posjed u što manje čestica, u jednakoj vrijednosti, uz odbitak zemljišta za zajedničke uređaje i to po mogućnosti jednakog položaja i kulture. Stoga je razvidno da se ovdje nije radilo o postupku komasacije u kojem su tužitelju za oduzete nekretnine dodijeljene druge nekretnine, već, imajući u vidu razliku u površini, o zemljištu koje je oduzeto pa tužitelj ima pravo na naknadu, sukladno odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine, broj: 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02. i 98/19., dalje: Zakon o naknadi). Osim toga, pobijani upravni akti nisu doneseni od strane ovlaštene osobe iz članka 23. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21.). Slijedom svega navedenog, predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu, usvojiti tužbeni zahtjev i predmet vratiti tuženiku na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška spora, uključujući i trošak sastava žalbe.

4.               Tuženik i zainteresirana osoba, Županijsko državno odvjetništvo Republike Hrvatske, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovore na žalbu.

5.               Zainteresirana osoba, Općina O., se u odgovoru na žalbu poziva na razloge iznijete u obrazloženju rješenja koje je bilo ocjenom zakonitosti u upravnom sporu i predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

6.              Žalba nije osnovana.

7.               Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.

8.              To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, prvostupanjski sud presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je osnovano zaključio da je rješenjima tuženika i prvostupanjskog tijela, donesenima u ponovnom postupku, pravilno utvrđeno da se, u konkretnom slučaju, radilo o postupku komasacije u kojem su tužitelju za oduzete nekretnine dodijeljene druge nekretnine u jednakoj vrijednosti, dakle, da se ne radi o zemljištu koje je oduzeto kao višak iznad tada propisanog maksimuma, radi čega tužitelj nema pravo na naknadu za to zemljište, sukladno odredbama Zakona o naknadi.

9.               Naime, iz podataka spisa predmeta proizlazi da je komasacijom obuhvaćen posjed od više čestica u k.o U. (čest.zem. 152/1, 152/5, 267/2, 454/1, 465/26 i 464/90), procijenjene vrijednosti u iznosu od 2702,50 dinara, a komasacijom je dodijeljen posjed čest.zem. 965, 1038 i 1065, sve k.o. U., čija je vrijednost procijenjena na iznos od 2703 dinara, dakle u jednakoj vrijednosti kao čestice koje su obuhvaćene komasacijom.

10.               Žalbeni prigovor da pobijana rješenja upravnih tijela nisu donesena od strane ovlaštenih osoba, tužitelj prvi puta iznosi tek u žalbi protiv prvostupanjske presude, a što je suprotno odredbi članka 69. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), zbog čega ovaj Sud navedeni prigovor nije posebno razmatrao.

11.               Ostali žalbeni prigovori, u bitnome, istovjetni su prigovorima koje je tužitelj isticao i tijekom postupka, na koje prigovore se osvrnuo već i tuženik, iznoseći za svoju odluku argumentirano obrazložene razloge, koje prihvaća i ovaj Sud, kao što ih je pravilno prihvatio i prvostupanjski sud. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

12.               Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, to je, temeljem članka 79. stavka 4. ZUS-a, odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka.

13.               Zahtjev zainteresirane osobe Općine O. za naknadu troška sastava odgovora na žalbu je odbijen jer taj podnesak, kao procesna radnja, po ocjeni ovog Suda, nije bio potreban za donošenje odluke u ovoj upravnoj stvari pa se, sukladno članku 79. stavku 1. ZUS-a, navedeni trošak ne smatra opravdanim izdatkom učinjenim u povodu spora.

14.               Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1.i članka 79. stavka 6. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.

 

 U Zagrebu, 3. svibnja 2023.

 

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović, v.r.