- 1 -              Rev 2694/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2694/2019-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. S. iz S., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik E. S., odvjetnik u S., protiv tuženika D. K., vlasnika obrta za ribarstvo i usluge „D.“ iz V., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica A. L. K., odvjetnica u Odvjetničkom društvu L.-V. i p. u S., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-103/19-2 od 5. veljače 2019., kojima je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-570/2015 od 26. studenog 2018., a potvrđeno rješenje istog suda broj Pr-570/2015 od 26. studenog 2018., u sjednici održanoj 3. svibnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-103/19-2 od 5. veljače 2019., kao neosnovana.

 

i

 

r i j e š i o  j e:

 

 

Odbacuje se revizija tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-103/19-2 od 5. veljače 2019. u dijelu kojim je odlučeno o preinaci tužbe, kao nedopuštena.

 

Odbija se revizija tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-103/19-2 od 5. veljače 2019. u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za naknadu plaće, kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom utvrđen je nedopuštenim otkaz od 20. srpnja 2013., kojim je tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu sklopljen između stranaka 1. studenog 2012. na neodređeno vrijeme (stavak I. izreke). Odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika, kao i zahtjev za vraćanje tužitelja na rad, na radno mjesto mornara na ribarskom brodu (stavak II. izreke). Utvrđen je sudski raskid ugovora o radu s danom 31. svibnja 2015. (stavak III. izreke), a odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (stavak IV. izreke).

 

2. Prvostupanjskim rješenjem nije dopuštena preinaka tužbe iz podnesaka  tužitelja od 1. srpnja 2016. i 29. kolovoza 2018. (stavak I. izreke), te je odbačena tužba u dijelu zahtjeva za isplatu naknade za neisplaćene plaće (stavak II. izreke).

 

3. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje da tužitelju radni odnos kod tuženika nije prestao, odnosno zahtjev za vraćanje na rad, u dijelu kojim tužitelju nije dosuđena naknada štete zbog sudskog raskida ugovora o radu kao i u dijelu kojim mu nije dosuđena naknada troškova postupka (stavak I. izreke). Prvostupanjska je presuda preinačena u dijelu pod stavkom I., III. i IV. izreke na način da je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje da je nedopuštena odluka tuženika od 20. srpnja 2013. kojom je tužitelju otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. studenog 2012., odbijen je zahtjev tuženika za sudskim raskidom ugovora o radu te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 2.500,00 kn (stavak II. izreke). Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u povodu žalbe u iznosu od 750,00 kn (stavak III. izreke).

 

4. Drugostupanjskim rješenjem potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

 

5. Protiv drugostupanjske odluke (presude i rješenja) tužitelj je podnio reviziju  zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je ukinute obje nižestupanjske odluke.

 

6. Na reviziju nije odgovoreno.

 

U odnosu na reviziju protiv presude:

 

7. Revizija tužitelja nije osnovana.

 

8. Prema odredbi članka 392.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), ovaj je sud pobijanu presudu ispitao samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

9. U postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP u vezi s odredbom članka 12. ZPP, jer kaznena odgovornost D. i A. K., za kazneno djelo nanošenja tjelesne ozljede tužitelju u događaju koji sam po sebi nije bio razlog otkazivanja ugovora o radu niti je onda ta tučnjava sama po sebi ocijenjena kao teška povreda obveze iz radnog odnosa, ne predstavlja prethodno pitanje za odluku o (ne)dopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

 

10. Jednako tako, drugostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP u vezi s odredbom članka 375. stavka 1. ZPP, kada se nije očitovao na žalbene navode tužitelja u odnosu na sadržaj i učinke pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu broj K-781/2013 od 25. siječnja 2016., kojom su sinovi tuženika uvjetno osuđeni za počinjenje kaznenog djela - nanošenja tjelesne ozljede tužitelju. Naime, ti su žalbeni navodi bili usmjereni isključivo protiv odluke o protutužbenom zahtjevu – za sudski raskid ugovora o radu, koji je drugostupanjski sud ocijenio neosnovanim, nakon što je iz razloga koji će se nastavno obrazložiti utvrdio da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu dopuštena. Slijedom toga, u takvim okolnostima izostanak ocjene tih žalbenih navoda ne čini pobijanu presudu nezakonitom, pri čemu se, imajući na umu razloge spornog otkaza, ionako ne radi o žalbenim navodi koji bi bili od odlučnog značenja.

 

11. Predmet spora u ovom stupnju postupka je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, zahtjev za utvrđenje da tužitelju radni odnos kod tuženika nije prestao, zahtjev za vraćanje na posao te zahtjev za naknadu neisplaćenih plaća.

 

12. Tužitelj svoj zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu od 20. srpnja 2013. temelji na formalno pravnom nedostatku same odluke, s obzirom na to da u njoj nisu navedene radnje i konkretno činjenje koje bi predstavljalo tešku povredu obveze iz radnog odnosa. Tužitelj smatra da je time odluka o otkazu ugovora o radu sačinjena protivno odredbi članka 112. stavak 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09 i 61/11 – dalje: ZR), jer ista nije obrazložena, slijedom čega niti sud nije u mogućnosti ispitati dopuštenost i zakonitost takvog otkaza.

 

13. Prvostupanjski je sud prihvatio navedeno shvaćanje te je, s obzirom na sadržaj odluke o otkazu ugovora o radu od 20. srpnja 2013., u kojoj je navedeno da se tužitelju otkazuje ugovor o radu zbog teže povrede radne discipline, zaključio da je predmetni (izvanredni) otkaz nedopušten zbog manjkavosti njegova obrazloženja. Pritom prvostupanjski sud, na temelju rezultata dokaznog postupka, utvrđuje da je razlog otkazivanja bio događaj od istog dana (20. srpnja 2013.), kada je tužitelj svojevoljno napustio brod (radno mjesto) bez odobrenja poslodavca (tuženika) i što je tog dana bio u alkoholiziranom stanju, baš kao i kod svakog drugog pristajanja u luku u razdoblju do 1. do 20. srpnja 2013., zbog kojeg stanja nije bio u mogućnosti obavljati poslove mornara.

 

14. Drugostupanjski sud, s druge strane, smatra da formalno pravni nedostatak u odluci o otkazu ne čini sam po sebi odluku o otkazu nezakonitom, jer poslodavcu treba dati mogućnost da u sudskom postupku konkretizira i dokazuje vrstu povrede koju je radniku stavio na teret odlukom o otkazu. U okolnostima konkretnog slučaja – kada je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđena alkoholiziranost tužitelja, njegovo samovoljno napuštanje broda (mjesta rada), a potom i sudjelovanje u tučnjavi s posadom broda i mokrenje po brodu – drugostupanjski sud smatra da je tuženik tijekom ovog postupka dokazao  postojanje osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, koja odluku o otkazu čini dopuštenom, slijedom čega se neosnovanim ukazuje i zahtjev tužitelja za vraćanje na rad.

 

15. Osnovani su revizijski navodi u dijelu u kojem tužitelj ističe da poslodavac mora obrazložiti otkaz kako to propisuje odredba članka 112. stavka 2. ZR. Smisao te odredbe jest u tome da iz odluke o otkazu radnik može sa sigurnošću zaključiti zbog kojih razloga mu poslodavac daje otkaz ugovora o radu (o kojoj je osobito teškoj povredi riječ ili koja je to osobito važna činjenica zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć), jer samo u tom slučaju radnik može (uspješno) štititi svoja prava, a sud ispitati dopuštenost i zakonitost takvog otkaza. Dakle, za pravnu valjanost odluke o prestanku radnog odnosa mjerodavni su razlozi navedeni u obrazloženju odluke.

 

16. Međutim, u situaciji kada radnik može zaključiti koju tešku povredu obveze iz radnog odnosa mu poslodavac stavlja na teret, onda okolnost što odluka o otkazu nije detaljno obrazložena na način da su u njoj ti razlozi određeno navedeni ne utječe sama po sebi na pravilnost odluke o otkazu. Drugim riječima, u tom slučaju otkaz nije nedopušten samo zbog takvog (formalnopravnog) razloga.

 

17. Imajući na umu utvrđeni tijek događaja od 20. srpnja 2013. – tužiteljevo napuštanje broda nakon pristajanja u luku i njegova alkoholiziranost, nakon čega je uslijedila i tučnjava članova posade broda – osim što je tužitelj imao svoju interpretaciju tog događaja, tužitelj taj događaj nije negirao niti mu je on bio sporan, pa ovaj sud, uvažavajući činjenična utvrđenja iz postupka koji je prethodio reviziji, zaključuje da te okolnosti ni samom tužitelju nisu ostavljale nikakve dvojbe o povredama koje su mu stavljene na teret, slijedom čega je opravdano zaključiti da je tužitelj znao koji su razlozi otkazivanja njegovog ugovora o radu. U tom kontekstu i okolnostima konkretnog slučaja, ne može se prihvatiti navod revidenta da bi formalno pravni nedostatak (izostanak jasno definiranih i konkretiziranih radnji i povreda u odluci o otkazu) sam po sebi odluku o otkazu, koja je tužitelju dana neposredno nakon spornog događaja, činio nezakonitom.

 

18. Ostali se revizijski navodi iscrpljuju u tužiteljevoj ocjeni događaja (tučnjave koja je rezultirala nanošenjem tjelesnih ozljeda tužitelju) koji je uslijedio nakon događaja koji su tužitelju stavljeni na teret kao teška povreda obveze iz radnog odnosa – svojevoljno napuštanje broda bez odobrenja tuženika i (ponovljena) alkoholiziranost - pa s obzirom na to, taj događaj i s njim u vezi vođenje prekršajnog i kaznenog postupka nije od odlučnog značenja za ocjenu je li odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu dopuštena ili nedopuštena.

 

19. Slijedom svega navedenoga, kako je tuženik dokazao opravdan razlog za otkaz ugovora o radu, jer napuštanje mjesta rada bez odobrenja poslodavca i alkoholiziranost koja onemogućuje uredno obavljanje radnih zadataka predstavljaju težu povredu obveze iz radnog odnosa, pravilno je primijenjeno i materijalno pravo iz članka 108. stavka 1. ZR, kada je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu, pa posljedično tome i zahtjev tužitelja za vraćanje na rad.

 

20. Valjalo je stoga, primjenom odredbe članka 393. ZPP, odlučiti kao u izreci ove presude te reviziju tužitelja  protiv drugostupanjske presude odbiti kao neosnovanu.

 

U odnosu na reviziju protiv rješenja:

 

21. S obzirom na to da je odredbom članka 400. stavka 1. ZPP propisano da je revizija iz članka 382. stavka 1. ZPP dopuštena samo protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen, a da se revizijom pobija rješenje kojim tužitelju nije dopuštena preinaka tužbe, protiv tog rješenja revizija nije dopuštena, pa je primjenom odredbe članka 392. stavka 1. ZPP u vezi s odredbom članka 400. stavka 3. ZPP, odlučeno kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja.

 

22. Iako tužitelj revizijom pobija i rješenje kojim je odlučeno o odbačaju tužbe u dijelu zahtjeva za naknadu neisplaćenih plaća, u reviziji ne navodi niti  obrazlaže razloge zbog kojih drugostupanjsku odluku pobija i u tom dijelu.

 

22.1. Kako revizijski sud u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ZPP pobijanu odluku ispituje samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (članak 392.a stavak 1. ZPP) valjalo je primjenom odredbe članka 393. ZPP u vezi s odredbom članka 400. stavka 3. ZPP reviziju tužitelja u tom dijelu odbiti i odlučiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.

 

Zagreb, 3. svibnja 2023.

 

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.