- 1 -              Rev 4962/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 4962/2019-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. Z. J., iz P., S., kojeg zastupa punomoćnik Z. S., odvjetnik u T., protiv tuženika: 1. B. J., rođ. Č., p. M., iz T., koju zastupa punomoćnica I. N., odvjetnica u T. i 2. M. J. iz D. N., kojeg zastupa punomoćnik Z. D., odvjetnik u T., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-1378/19-2 od 22. srpnja 2019., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-1708/18-8 od 16. travnja 2019., u sjednici održanoj 3. svibnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukidaju se rješenje Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-1378/19-2 od 22. srpnja 2019., u dijelu pod toč. I. izreke kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj P-1708/18-8 od 16. travnja 2019. u odnosu na tužitelja, i rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj P-1708/18-8 od 16. travnja 2019. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:

 

"I Odbacuje se tužba radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji i tužbeni zahtjev sadržan u podnesku tužitelja od 12. Rujna 2018.g.

 

II Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana isplatiti parnični trošak tuženoj pod 1) u iznosu od 3.937,50 kuna sa zateznom kamatom koja teče na navedeni iznos od donošenja ovog rješenja pa do isplate po stopi od 7,83 %, a u slučaju promjene stope određuje se povećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenog na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se za više traženo zahtjev odbija kao neosnovan.

 

III Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana isplatiti parnični trošak tuženiku pod 2) u iznosu od 4. 921,87 kuna sa zateznom kamatom koja teče na navedeni iznos od donošenja ovog rješenja pa do isplate po stopi od 7,83 %, a u slučaju promjene stope određuje se povećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenog na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se za više traženo zahtjev odbija kao neosnovan."

 

2. Drugostupanjskim rješenjem je odlučeno:

 

"I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužitelja i tuženika pod 1. i pod 2. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru broj 55 P-1708/2018 od 16. travnja 2019.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika pod 2. za naknadu troška žalbenog postupka."

 

3. Protiv drugostupanjskog rješenja, u dijelu pod toč. I. izreke kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje u odnosu na tužitelja, reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) je podnio tužitelj, uz prijedlog da se nižestupanjske odluke ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija je dopuštena i osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP-a.

 

Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP-a propisano je da u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP-a jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da izvanredna revizija sadrži sljedeće elemente: određeno navedeno pravno pitanje (uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose), da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da su u reviziji određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

7. Tužitelj je u izvanrednoj reviziji postavio sljedeće pravno pitanje: "Da li se radi o preinaci tužbe (tužbenog zahtjeva) ukoliko je nepromijenjen činjenični osnov (supstrat) i pravni osnov tužbe, odnosno ukoliko tužitelj nije mijenjao njegovu sadržajnu i pravni osnov niti je promijenjen identitet tužbenog zahtjeva? "

 

8. Obrazlažući razloge postavljenog pravnog pitanja revident se pozvao na odluke ovog suda poslovni broj Rev-1018/07-2 od 15. listopada 2008., Rev-2155/10-2 od 12. studenoga 2014. i Rev 744/13-2 od 11. rujna 2018.

 

9. Ocjenjujući pitanje dopuštenosti revizije ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija izjavljena važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, budući da pobijana odluka odstupa od shvaćanja ovog revizijskog suda.

 

10. U skladu s odredbom čl. 392.a ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena.

 

11. Drugostupanjski sud je donio pobijanu odluku cijeneći da je tužba podnesena izvan roka predviđenog odredbom čl. 71. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO), uz obrazloženje:

 

- da je u tužbi od 2. lipnja 2009. glavni tužbeni zahtjev bio usmjeren na utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o darovanju "U T., 13. svibnja 2009." za 1/9 dijela glede čest. zgr. 1684 i čest. zem. 2113/74 obje Z.U. 2126 K.O. O. uz uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, dok je podredni tužbeni zahtjev bio usmjeren na djelomično poništenje ugovora o darovanju "U T., 13. svibnja 2009." za 1/9 dijela glede čest. zgr. 1684 i čest. zem. 2113/74, obje Z.U. 2126 K.O. O. uz uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja,

 

- da je tužitelj podneskom od 12. rujna 2018. postavio tužbeni zahtjev na utvrđenje da Ugovor o darovanju gubi učinak prema tužitelju u dijelu koji je potreban za namirenje tužiteljeve tražbine prema tuženici pod 1. u iznosu od 100.000,00 € s pripadajućim zateznim kamatama,

 

- da je, bez obzira što je činjenični supstrat iznesen u tužbi od 2. lipnja 2009. i u podnesku od 12. rujna 2018. identičan, u podnesku od 2. lipnja 2009. riječ o promjeni istovjetnosti prvobitno postavljenog tužbenog zahtjeva, jer tužitelj iz iste činjenične osnove umjesto utvrđenja ništetnosti odnosno pobojnosti Ugovora o darovanju traži da taj Ugovor gubi učinak prema njemu u mjeri potrebno za ostvarenje njegove dosjpele tražbine prema tuženici pod 1., čime se radi o preinaci tužbe u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP-a.

 

12. Odluka drugostupanjskog suda nije pravilna.

 

13. Prema odredbi čl. 71. ZOO-a tužba za pobijanje se može podnijeti u roku od jedne godine za raspolaganje iz čl. 67. st. 1. ovoga Zakona, a za ostale slučajeve u roku od tri godine, a rok se računa od dana kad je poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno od dana kad je trebalo poduzeti propuštenu radnju.

 

13.1. Nadalje, odredbom čl. 191. st. 1. ZPP-a propisano je da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg zahtjeva ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen. (čl. 191. st. 3. ZPP-a).

 

14. U odluci ovog suda poslovni broj Rev-744/13-2 od 11. rujna 2018. (na koju se pozvao revident) je, između ostalog, navedeno: "Promjena istovjetnosti zahtjeva postoji onda kada se prvotno postavljeni zahtjev zasniva na jednom životnom događaju, jednom činjeničnom stanju, odnosno jednom pravnom odnosu, i kada se novopostavljeni zahtjev, neovisno kako je to nazvano: pojašnjenjem, preciziranjem i sl. zasniva na drugim činjenicama, drugom događaju ili pravnom odnosu koji nema sličnosti s prvim, niti je identičan prvom. Kod ovakvog preinačenja tužitelj postavlja jedan sasvim novi zahtjev u tužbi, o kome se do tada nije raspravljalo u parnici koja teče. Promjena istovjetnosti zahtjeva predstavlja ustvari posebno povećanje, povlačenje, ranije istaknutog zahtjeva, njegovo zamjenjivanje drugačijim novim zahtjevom. Tužbeni zahtjev je novi ukoliko tužitelj mijenja njegovu sadržajnu ili njegovu pravnu osnovu."

 

15. U tužbi od 2. lipnja 2009., koja je podnesena radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, glavni tužbeni zahtjev je glasio na utvrđenje djelomične ništetnosti predmetnog Ugovora o darovanju za 1/9 dijela nekretnine uz uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, dok je podredni tužbeni zahtjev glasio na djelomično poništenje ugovora o darovanju " za 1/9 dijela nekretnine uz uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja. U činjeničnim navodima iznesenim u tužbi tužitelj je naveo da je vrijednost sporne nekretnine procijenjena na 950.000,00 €, a njegovo potraživanje iznosi 100.000,00 €, radi čega traži utvrđenje djelomične ništetnosti odnosno pobojnosti Ugovora o darovanju za 1/9 dijela nekretnine. Pritom se tužitelj, između ostalog, pozvao i na odredbe čl. 66. st. 1. ZOO-a, čl. 67. st. 2. ZOO-a i čl. 70. ZOO-a. U podnesku od 12. rujna 2018. tužbeni zahtjev glasi na utvrđenje da Ugovor o darovanju gubi učinak prema tužitelju u dijelu koji je potreban za namirenje tužiteljeve tražbine prema tuženici pod 1. upravo za iznos od 100.000,00 € s pripadajućim zateznim kamatama.

 

16. U navedenim okolnostima ovaj sud zaključuje da se ne radi o postavljanju novog zahtjeva o kome se do tada nije raspravljalo, niti o zamjenjivanju tog zahtjeva nečim drugim, već se radi o uređenju odnosno preciziranju tužbenog zahtjeva koji je po svojem sadržaju odnosno činjeničnoj i pravnoj osnovi ostao nepromijenjen, a kako to osnovano u reviziji ističe revident.

 

17. Slijedom navedenog, nižestupanjski sudovi su pogrešno primijenili odredbu čl. 191. st. 1. ZPP-a , čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je valjalo, primjenom odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a ukinuti obje nižestupanjske odluke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

18. Odluka o trošku donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 3. svibnja 2023.