- 1 -              Rev 365/2022-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 365/2022-3

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. o. d.d., Z., OIB …, kojega zastupa punomoćnica K. V., univ. Spec. Iur., protiv tuženika G. K., K., kojega zastupa punomoćnik T. G., odvjetnik u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o tuženikovoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2510/2020-2 od 1. srpnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1828/2018 od 26. kolovoza 2020., u sjednici održanoj 3. svibnja 2023.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Revizija se prihvaća, ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2510/2020-2 od 1. srpnja 2021. i presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1828/2018 od 26. kolovoza 2020. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom drugostupanjskom presudom odbijena je tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđena je presuda prvostupanjskoga suda kojom je odlučeno:

 

„1. Proglašava se nedopuštena ovrha određena na temelju rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj 49 Ovr-1210/2015 od 16. srpnja 2018.g. radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja, na ime razlike glavnice duga, u iznosu od 48.378,22 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 5. srpnja 2017.g. do isplate po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja na ime zakonskih zateznih kamata tekućih na glavnicu u razdoblju od 1. ožujka 1993.g. do 4. srpnja 2017.g. u iznosu od 130.161,89 kn, te radi namirenja troškova ovršnog postupka u iznosu od 9.125,00 kn tekućom na taj iznos od dana 16. srpnja 2018.g. pa do isplate po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove predmetnog parničnog postupka od 3.850,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.“

 

2. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), dopuštenu mu rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd 4345/2021-2 od 16. studenoga 2021., zbog pravnoga pitanja: „Jesu li primjenom dopuštenog složenog (konformnog) kamatnog računa (koji podrazumijeva pripisivanje dospjelih kamata glavnici) tako obračunate zatezne kamate u trenutku prijelaza na drugačiji način obračuna kamata (od 1. travnja 1994.) postale sastavni dio glavnice te je li stoga tako uvećana glavnica osnovica za obračun daljnjih zateznih kamata primjenom proporcionalne metode?“ Predložio je ovome sudu da nižestupanjske presude preinači tako da tužbeni zahtjev odbije ili da ih ukine i predmet vrati prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje.

 

3. Tužitelj na reviziju nije odgovorio.

 

4. Ovaj je sud, na temelju čl. 391. st. 1. ZPP, drugostupanjsku presudu ispitao u cijelost, kako je tužitelj revizijom i pobija i samo zbog pitanja zbog kojega je dopuštena, vodeći računa o tome da je st. 3. toga članka propisano da u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Predmet spora zahtjev je tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-1210/2015 od 16. srpnja 2018., radi namirenja tuženikove tražbine u iznosu od 48.378,22 kn na ime razlike glavnice sa zateznim kamatama od 5. srpnja 2017. do isplate, iznosa od 130.161,89 kn na ime zateznih kamata tekućih na glavnicu od 1. ožujka 1993. do 4. srpnja 2017., iznosa od 9.125,00 kn te na ime troškova ovršnog postupka sa zateznim kamatama od 16. srpnja 2018. do isplate. Tužitelj je, kao ovršenik u ovršnome postupku upučen, na ovu parnicu jer je žalbu protiv rješenja o ovrsi podnio zbog opozicijskoga razloga iz čl. 46. st. 1. t. 9. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03., 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08) kojim je tužitelj osporavao dopustivost ovrhe zato što su nakon momenta na koji se odnosi pravomoćnost (djelotvornost) ovršne isprave, nastupile okolnosti koje su dovele do prestanka tražbine, konkretno, ustvrdio je da je tražbina iz ovršne isprave podmirena.

 

7. Između stranaka inače nije sporno da je tuženik tužiteljev vjerovnik za isplatu novčane tražbine koja proizlazi iz ovršne isprave, sudske presude. Sporno je je li tuženikovom isplatom određene svote novca (nakon donošenja drugostupanjske presude u parnici iz koje potječe ovršna isprava 5.950,68 kn, a nakon donošenje presude ovoga suda u postupku povodom revizije još 80.220,56 kn) ta tražbina prestala, odnosno sporna je metoda obračuna zateznih kamata iz prijedloga za ovrhu, konkretno, što čini osnovicu za obračun zateznih kamata prije 1. travnja 1994., a što nakon toga datuma. Nižestupanjski sudovi smatraju da se ne može prihvatiti tuženikova tvrdnje da je za obračun njegove tražbine mjerodavan "složeni kamatni račun" koji podrazumijeva pripisivanje dospjelih kamata glavnici pri čemu pripisane kamate ostaju sastavni dio glavnice, već da glavnica za obračun kamata ostaje glavnica osnovnog duga, a ne ona uvećana obračunatim kamatama, pripisivanjem dospjelih kamata na glavnicu. To znači da glavnica ostaje 5.000,00 kn, koliko je tuženiku dosuđeno ovršnom ispravom, na koju se obračunavaju zatezne kamate od 1. ožujka 1993. do isplate, kako je to također određeno ovršnom ispravom.

 

8. Uvažavajući to da je do 31. ožujka 1994. bio propisan jedan način obračuna kamata, konformnom metodom bez obzira na razdoblje za koje se kamata obračunava, a od 1. travnja 1994. drugi način, za razdoblje kraće od godinu dana konformnom metodom, a za duže razdoblje jednostavnim kamatnim računom, na sedmoj sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. studenoga 2019. prihvaćeno je pravno shvaćanje:

 

"Primjenom dopuštenog složenog (konformnog) kamatnog računa (koji podrazumijeva pripisivanje dospjelih kamata glavnici) tako obračunate zatezne kamate u trenutku prijelaza na drugi način obračuna kamata (od 1. travnja 1994.) postale su sastavni dio glavnice, stoga je tako uvećana glavnica osnovica za obračun daljnjih zateznih kamata primjenom proporcionalne metode.".

 

9. Nižestupanjski sudovi su, pogrešno primjenjujući materijalno pravo, pri odlučivanju o tužbenom zahtjevu pošli od vještačkoga nalaza i mišljenja izrađenog uz primjenu metode obračuna zateznih kamata koja  nije u skladu s citiranim pravnim shvaćanjem te tako utvrdili da je tužiteljeva tražbina namirena, zbog čega da je ovrha nedopuštena. Zato nisu ocijenili je li pravilan obračun kamata iz drugoga nalaza i mišljenja izrađenoga u ovome postupku, na koji se poziva tuženik, odnosno, je li pravilan obračun kamata do 1. travnja 1994., a nakon toga, je li pravilno izvršeno uračunavanje izvršenih nespornih isplata.

 

10. Zbog opisanoga pogrešnog pravnog pristupa činjenično je stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, zbog čega nema uvjeta za preinaku pobijane presude. Zato je na temelju čl. 394. st. 1. ZPP valjalo ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

11. U nastavku postupka prvostupanjski će sud vodeći računa o izraženom shvaćanju upotpuniti činjenično stanje i donijeti novu odluku.

 

12. Odlučivanje o troškovima revizije ostavljeno je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP (t. II. izreke).

 

Zagreb, 3. svibnja 2023.

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

                                                                                                                              Renata Šantek, v. r.