- 1 -              Poslovni broj: Usž-87/2023-3

 

                   

Poslovni broj: Usž-87/2023-3

 

 

 

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Marine Kosović Marković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. D. iz V., kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Č. i partneri d.o.o., odvjetnici u P1., protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Z., radi izdavanja građevinske dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 6 Us I-243/2022-6 od 6. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj 3. svibnja 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 6 Us I-243/2022-6 od 6. listopada 2022.
2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1.              Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-361-03/21-02/71, URBROJ: 531-07-01-03/05-21-4 od 23. prosinca 2021. i rješenja I. županije, Upravnog odjela za komunalni sustav, prostorno uređenje i imovinske poslove, KLASA: UP/I- 361-03/19-01/000057, URBROJ: 2168-04-04/26-20-0034 od 23. studenog 2020., kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2.              Osporenim rješenjem tuženika odbijena je tužiteljeva žalba izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog tijela, a kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje građevinske dozvole za rekonstrukciju postojeće građevine gospodarsko - ugostiteljske - turističke (smještajne) - stambene namjene s dvije funkcionalne jedinice (hotelska funkcionalna jedinica i stan) na postojećoj građevnoj čestici kč.br. 817/30 k.o. P2. (P2.) u planiranu rekonstrukciju građevine gospodarsko (ugostiteljsko-turističke - smještajne) - stambene namjene sa izlazom na krov, natkrivenom krovnom terasom i dva montažna bazena na krovu (funkcionalno smještajne jedinice: četiri stana, četrnaest apartmana i recepcija), 2.b skupina na planiranoj građevnoj čestici 817/30, 817/3, dio kč.br. 817/31 i dio 817/2, sve k.o. P2. (P2.). Prvostupanjsko rješenje je doneseno nakon što tužitelj u roku od 30 dana nije postupio po Zaključku prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-361-03/19-01/57, URBROJ: 2168-04-04/26-20-30 od 3. srpnja 2020., kojim je tužitelj obaviješten da nisu ispunjeni uvjeti za izdavanje građevinske dozvole te mu je određen rok od 30 dana da se glavni projekt izmjeni u skladu s na dan podnošenja zahtjeva, važećim Prostornim planom uređenja Grada Vodnjana („Službene novine Grada Vodnjana-Dignano“, broj: 04/07., 05/12., 06/13., 01/15., 06/15., 12/18., dalje PPU). Glavni projekt je bilo potrebno uskladiti glede oblika građevne čestice, s tim da unutar iste ne mogu biti k.č.br. 817/3 (put), dio k.č.br. 817/2 (lokalna asfaltirana cesta), odnosno čestice koje su po sili Zakona o cestama („Narodne novine“, broj 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13. i 92/14., dalje: ZC-a) postale nerazvrstane ceste, i kao takve, javno dobro u općoj upotrebi, zatim glede broja funkcionalnih jedinica, jer je utvrđeno da broj funkcionalnih jedinica nije u skladu s odredbom članka 13. stavka 6. PPU, kao i glede koeficijenta izgrađenosti, iskorištenosti, ovisno o površini koju će planirana građevna čestica imati, etažnosti zgrade te ostalih propisanih uvjeta građenja.

3.              Tužitelj presudu prvostupanjskog upravnog suda pobija u cijelosti iz svih žalbenih razloga, smatrajući je nepravilnom i nezakonitom. U žalbi, kao i u tužbi, u bitnom, ističe da je osporavano drugostupanjsko rješenje doneseno uz povredu odredbe članka 120. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09., dalje: ZUP), jer tuženik nije cijenio navode tužitelja iznesene u žalbi, između ostalog, navod  da je prvostupanjsko tijelo 29. siječnja 2020. izdalo suglasnost za izgradnju upravo prema situaciji iz predmetnog glavnog projekta i da PPU-om za poslovne građevine nije ograničen broj poslovnih jedinica (glavni projekt predviđa 4 stambene i 15 poslovnih jedinica) te traži izuzeće službene osobe. Smatra da je na taj način povrijeđen i članak 18. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 05/14.). Ističe da prvostupanjsko tijelo, tuženik, ni upravni sud nisu nadležni utvrđivati predstavlja li neka nekretnina nerazvrstanu cestu. Mišljenja je da u spisu, osim tvrdnji zainteresiranih osoba i digitalne ortofoto snimke zračnog snimanja od 21. lipnja 2011., o tome ne postoje akti ni dokazi. Predlaže prihvatiti žalbu tužitelja, poništiti pobijanu presudu te prihvatiti tužbeni zahtjev poništavajući osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, a predmet vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu, sve uz obvezivanje tuženika na naknadu tužitelju prouzročenog troška upravnog spora.

4.              Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu tužitelja.

5.              Žalba nije osnovana.

6.               Ispitujući osporenu presudu sukladno članku 73. stavku 1. u vezi s člankom 75. stavkom 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21., dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj člankom 66. stavkom 1. ZUS-a iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi.

7.               To stoga jer je, prema podacima spisa predmeta, postupak prije donošenja prvostupanjske presude proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela te tijekom upravnog spora, nakon čega je, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, osnovano zaključio da nisu ispunjene pretpostavke za izdavanje predmetne građevinske dozvole, već zbog same činjenice da k.č.br. 817/3 i k.č.br. 817/2 k.o. P2. - koje su prema projektnoj dokumentaciji trebale ući u sastav građevne čestice - neovisno o tome što su (djelomično) u zemljišnim knjigama upisane kao (su)vlasništvo tužitelja, u naravi predstavljaju nerazvrstane ceste, te kao takve ne mogu tvoriti građevnu česticu građevine koja nije u funkciji ceste.

8.               U konkretnom slučaju, iz zemljišnoknjižnih izvadaka proizlazi da je kč.br. 817/3 k.o. P2. upisana kao vlasništvo tužitelja, a po kulturi predstavlja "put", dok je kč.br. 817/2 k.o. P2. upisana kao suvlasništvo tužitelja (89/556 dijelova) i Grada V. (467/556 dijelova), a po kulturi je upisana kao "lokalna cesta asfaltirana", kojima se koristi veći broj osoba radi pristupa svojim nekretninama.

9.              Nadalje, u predmetnom postupku sudjelovale su i brojne zainteresirane osobe (koje crpe svoje pravo stranke iz odredbe članka 115. stavka 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj 153/13. i 20/17., dalje ZG), a koje su dostavile dokumentaciju iz koje proizlazi da su obje navedene čestice predstavljale pristupne puteve - ceste do njihovih građevina još u vrijeme izdavanja akata za građenje njihovih građevina (1975. pa nadalje, a prije 1. siječnja 1997.), a na koju okolnost su se osvrnula već i upravna tijela detaljnim razlozima koje prihvaća i ovaj Sud.

10.              Tužitelj argumentima iznesenim u upravnom postupku i tijekom upravnog spora, nije uspio osporiti pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Slijedom navedenog, nesporno je da su predmetne čestice silom zakona, stupanjem na snagu ZC-a, postale nerazvrstane ceste, pri čemu nije od utjecaja što njihov upis kao javnog dobra u općoj uporabi nije proveden u zemljišne knjige, jer je takav upis samo deklaratoran upis prava vlasništva stečenog na temelju samog zakona. Stoga je prvostupanjski sud, uzimajući u obzir tako utvrđeno činjenično stanje, uz primjenu odredbi članka 98., članka 101. stavka 1. i 2., te članka 131. stavka 7. ZC-a, ispravno odbio tužbeni zahtjev, otklonivši prigovore tužitelja s valjanim obrazloženjem svoje odluke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

11.              Činjenica da je upravno tijelo izdalo suglasnost za izgradnju prema situaciji iz Glavnog projekta, broj. 3.50/18 (ZOP GS 05/18.) od studenog 2018., izrađenog od strane društva R. d.o.o. iz P1., ne podrazumijeva pozitivno rješenje zahtjeva tužitelja za izdavanje građevinske dozvole, imajući u vidu da je, prema članku 110. stavka 1. ZG-a, uvjet za izdavanje građevinske dozvole da su uz zahtjev priloženi svi dokumenti popisani člankom 108. i 109. ZG-a, a koji uvjet u predmetnom slučaju nije ispunjen, jer tužitelj nije dokazao pravni interes sukladno odredbi članka 109. stavka 4. ZG-a u pogledu nekretnina k.č.br. 817/3, 817/2, k.o. P2., na kojima stjecanje stvarnih prava nije moguće sukladno odredbi članka 101. stavka 2. ZC-a. Stoga okolnost na koju upire tužitelj (sklopljeni ugovor o zamjeni sa Gradom V. odnosno izdavanje posebnih uvjeta) nema utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovoj stvari, kraj činjenice da je predloženim glavnim projektom predviđeno građenje - rekonstrukcija građevine tužitelja dijelom na javnom dobru, a za što tužitelj nije dostavio dokaz pravnog interesa, niti je uskladio navedeni projekt shodno uputi upravnog tijela.

12.              Kako tužitelj u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe protiv presude.

13.              Obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio spor zbog čega nema pravo na naknadu troška, to je, temeljem članka 79. stavka 4. ZUS-a, njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen.

14.              Slijedom svega navedenog, valjalo je, pozivom na odredbu članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.

 

U Zagrebu 3. svibnja 2023.

 

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić