1            Poslovni broj: 1 Us I-691/2022-14

 

 

Poslovni broj: 1 Us I-691/2022-14

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužiteljice Lj. P. iz M., ..., koju zastupa opunomoćenik M. K., odvjetnik u Z., ..., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, kojeg zastupa opunomoćenica E. Z.-T., radi prava na invalidsku mirovinu, 3. svibnja 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

1. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje

službe, KLASA: 141-02/22-03/01190957947, URBROJ: 341-99-06/2-22000990 od 31 . svibnja 2022.

 

2. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni

ured u Puli, KLASA: UP/l-141-02/07-03/OB 01170957947, URBROJ: 34113-06/2-07-019836 od 21.2.2008.

 

     III.     P. V., pokojnom suprugu tužiteljice, kao pripadniku Hrvatskog vijeća obrane i državljaninu Republike Hrvatske, priznaje se pravo na invalidsku mirovinu primjenom Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji (”Narodne novine — Međunarodni ugovori", broj 2/06), na temelju profesionalne nesposobnosti za rad 80% uzrokovane posljedicama ozljeđivanja uslijed detonacije granate zadobivenih sudjelovanjem u ratu u Bosni i Hercegovini, koja je nastupila 14. rujna 2007., te se nalaže prvostupanjskom tijelu da o tome donese sva potrebna rješenja u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude u ovom upravnom sporu.

 

4. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljici troškove ovog upravnog spora u

iznosu od 15.442,72 kn (slovima: petnaest tisuća četiristo četrdeset dvije kune i sedamdeset dvije lipe) / 2.059,03 eura (slovima: dvije tisuće pedeset devet eura i 3 centi)  u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troška ovog spora.

 

 

Obrazloženje

             

1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje,

Područnog  ureda u Puli, KLASA: UP/I 141-02/07-03/OB 01170957947, URBROJ: 341-13-06/2-07-019836 od 21. veljače 2008., odbijen je zahtjev pok. V. P., supruga tužiteljice, pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (dalje: HVO), podnesen 31. srpnja 2006., za priznanje prava na invalidsku mirovinu s obrazloženjem da mu invalidnost nije utvrđena na osnovi ranjavanja li zatočeništva u ratu u Bosni i Hercegovini (dalje: BiH).

 

2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužiteljica je izjavila žalbu koja je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog  ureda u Puli-Pola, KLASA: UP/II 141-02/21-03/01170957947, URBROJ: 341-13-06/2-21-018213 od 6. prosinca 2021. odbačena kao izjavljena od neovlaštene osobe.

 

3. Protiv navedenog rješenja o odbačaju žalbe tužiteljica je izjavila žalbu tuženiku. Tuženik je rješenjem od 31. svibnja 2022. u točki I. izreke poništio navedeno rješenje o odbačaju žalbe od 6. prosinca 2021. i uzeo je žalbu u razmatranje te je u točki II. izreke odbio žalbu kao neosnovanu s obrazloženjem da je Nalazom i mišljenjem Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje profesionalnu rehabilitaciju  i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda u Zagrebu, od 19. svibnja 2022. utvrđeno da kod pok. V. P. prema hrvatskim propisima nije postojala invalidnost čiji je uzrok ranjavanje ili zatočeništvo u ratu u BiH pa stoga tužitelj nije osoba iz čl. 1. st. 1. t. 7. Ugovora između Republike Hrvatske i BiH o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji („Narodne novine – Međunarodni ugovori“, broj 2/06., dalje: Ugovor HVO).

 

4. Tužiteljica je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnijela tužbu ovom Sudu, a u tužbi navodi u bitnome, da je tuženik utvrdio da je uzrok invalidnosti događaj izvan čl. 1. st. 1. t. 7. Ugovora HVO, međutim navodi da je takav zaključak tuženika suprotan praksi Ustavnog suda Republike Hrvatske. S time u vezi pojašnjava da se radi o neživotnom tumačenju Ugovora HVO prema kojem detonacija granate ne izaziva ranjavanje već samo ozljedu. Navodi da je Ustavni sud Republike Hrvatske više puta ukazao da je takvo tumačenje neživotno i pretjerano formalistično. Tužiteljica u tužbi dalje citira odluke u kojim je Ustavni sud Republike Hrvatske izrazio takvo shvaćanje. Zaključno navodi da je njezin pokojni muž ranjen uslijed detonacije granate i da je ranjavanje uzrok njegove invalidnosti te da Ugovor HVO izjednačava tzv. "blast ozljede" s ranjavanjem. Dodaje kako po njezinom mišljenju sam tuženik priznaje da je njezin pok. muž profesionalno nesposoban za rad i da je njegova nesposobnost za rad uzrokovana 80 % sudjelovanjem u ratu, a 20 % zbog bolesti izvan rata, s time da je jedini razlog radi kojeg mu nije priznato pravo na mirovinu tumačenje pojma ranjavanje koje je protivno praksi Ustavnog suda Republike Hrvatske. Tužiteljica je predložila da se u ovom sporu provede dokaz medicinskim vještačenjem te je predložila i osobu stalnog sudskog vještaka jer smatra da je njezin pok. muž bio u cijelosti radno nesposoban (100 %) i da je ta nesposobnost u cijelosti uzrokovana sudjelovanjem u ratu u BiH. Slijedom navedenog, predlaže da Sud donese meritornu odluku i to na način da se poništi navedeno prvostupanjsko rješenje od 21. veljače 2008. i drugostupanjsko rješenje od 31. svibnja 2022. i da se pok. V. P. prizna pravo na invalidsku mirovinu primjenom Ugovora HVO zbog opće nesposobnosti za rad uzrokovane 100 % ranjavanjem u BiH do dana smrti te da se ujedno i tužiteljici prizna pravo na obiteljsku mirovinu pripadnika HVO iza pok. V. P. od dana njegove smrti. Ujedno je zatražila i naknadu troška ovog posra prema troškovniku kojeg je na zadnjem ročištu predala u spis.

 

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao u bitnome kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja s time da se je složio s prijedlogom tužiteljice da se u sporu provede medicinsko vještačenje po predloženoj osobi vještaka. Tuženik je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

6. U tijeku spora održana je rasprava dana 21. ožujka 2023. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupila je zamjenica opunomoćenica tužiteljice i opunomoćenica tuženika.

 

7. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora te je u tijeku spora proveden dokaz medicinskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji za medicinu rada prim. dr. sc. M. Z., dr. med., koju je predložila tužiteljica, a tuženik se složio.

 

8. Na temelju razmatranja činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

 

9. Odredbom čl. 142. st. 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine", broj 112/17, 98/19 i 84/21, dalje: ZOHBDR) propisano je da pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela BiH priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela BiH, ako to pravo nisu ostvarili do stupanja na snagu ovoga Zakona temeljem Ugovora HVO. St. 2. istoga članka propisano je da pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela BiH priznat status ratnog vojnog invalida od I. do IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela BiH. St. 3. istog članka propisano je da se pravo iz st. 1. i 2. tog članka ostvaruje pod uvjetima određenim ovim Zakonom i Zakonom o mirovinskom osiguranju te na način i postupkom određenim Ugovorom između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji.

 

10. Ustavni sud Republike Hrvatske je odluci broj: U-III-1941/2011 od 14. veljače 2013. ocijenio da je zaključak o neostvarivanju statusa RVI pri stradavanju na prvoj crti bojišnice od detonacije granate pozivom na to da je invalidnost nastala po osnovi povrede i oboljenja, a ne po osnovi ranjavanja i zatočeništva, neživotan i arbitraran, vođen formalističkim pristupom, protivnim smislu i svrsi Ugovora HVO.

 

11. Uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je da iz uvjerenja o stradavanju Uprave za obranu Grude, Odjela za obranu Široki Brijeg, Ministarstva obrane  Bosne i Hercegovine, broj 17-24-3-03-41-1-83/06-106 od 20. ožujka 2006. slijedi da je V. P. povrijeđen i obolio  19. travnja 1995. pri obavljanju vojnih dužnosti na prvoj crti obrane.

 

12. Nadalje, iz rješenja Federacije Bosne i Hercegovine, Županije Zapadno hercegovačke, Općine Široki Brijegi, Službe za branitelje iz Domovinskog rata od 4. siječnja 2007. slijedi da je V. P. priznato svojstvo ratnog vojnog invalida V grupe, stalno, sa 70% vojnog invaliditeta po osnovi stradavanja u obnašanju vojne dužnosti u postrojbama HVO-a počevši od 1. prosinca 2006. i pravo na osobnu invalidninu.

 

13. Dakle, iz navedenog rješenja nadležnog tijela BiH nije jasno po kojoj osnovi je V. P. bio priznat status ratnog vojnog invalida, da li po osnovi bolesti, ozljede ili ranjavanja, a što je odlučno za primjenu citiranog čl. 142. ZOHBDR. Stoga je provedeno vještačenje u upravnom postupku, a potom i u ovom sporu kako bi se utvrdio uzrok i omjer invalidnost kod pok. V. P., odnosno je li njegova invalidnost posljedica bolesti, ranjavanja ili ozljeđivanja u ratu u BiH i u kojem omjeru. 

 

14. Iz prvostupanjskog Nalaza i mišljenja ovlaštenog vještaka Područne službe u Puli od 14. rujna 2007. slijedi da je kod pok. V. P. dana 14. rujna 2007. nastala profesionalna nesposobnost za rad uzrokovana 80 % ozljedom zadobivenom u ratu u BiH i 20 % bolešću nastalom izvan okolnosti rata u BiH, međutim Povjerenstvo za reviziju ocjene invalidnosti obavilo je reviziju navedenog Nalaza i mišljenja dana 29. siječnja 2008. te nije dalo suglasnost na donesenu ocjenu odnosno nije se suglasilo s uzrokom invalidnosti navodeći da uzrok invalidnosti nije predmet ocjene sukladno čl. 1. st. 1. t. 7. Ugovora HVO jer uzrok invalidnosti nije ranjavanje ili zatočeništvo u ratu u BiH.

 

15. Iz drugostupanjskog Nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje profesionalnu rehabilitaciju  i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda u Zagrebu, od 19. svibnja 2022., slijedi da je pok. V. P. bio pripadnik HVO i da je pri detonaciji granate zadobio ozljedu glave i leđa, da se je posljedično žalio na glavobolje, omaglice uz bol i ograničenja kretnje koljena i ramena desno, da mu je utvrđena  diskopatija L4-5 uz stenozu spinalnog kanala, te da iz priležeće medicinske dokumentacije slijedi da se zbog posljedica ozljede 1995. nije liječio niti navodio tegobe osim inicijalno, nije priložena dokumentacija o kontinuitetu tegoba ili naknadnim pregledima vezanim uz navedene dijagnoze, pa stoga ozljede koje je zadobio 1995. prema dokumentaciji nisu uvjetovale trajne funkcionalne promjene od utjecaja na radnu sposobnost, već su ozljede sanirane bez posljedica. 

 

16. Iz pisanog nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje prim. dr. sc. M. Z., dr. med., specijalistice medicine rada, danog nakon uvida u medicinsku dokumentaciju pok. V. P. koja se nalazi u spis predmeta upravnog postupka i ovog spora, slijedi da je kod pok. V. P., a prema čl. 39. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18 – Oduka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21) postojala zbog trajnih promjena opisanih detaljno u njezinom nalazu i mišljenju invalidnosti zbog profesionalne nesposobnosti za rad od 14. rujna 2007., da je invalidnost 80% uzrokovana posljedicama ozljeđivanja 1995. u ratu kada je kao pripadnik HVO imao opisane tupe ozljede glave, desnog ramena, leđa, desnog koljena sa posljedičnim oštećenjima funkcije te posljedice akutne stresne reakcije koju je tada doživio, a koja se razvila u kronični PTSP, da je uzrok ozljedama bila detonacija granate i udarni val koji je pokojnika odbacio na kameno tlo gdje je dobio opisane ozljede, a tijek liječenja i nastale traje promjene detaljno su opisane u priloženoj medicinskoj dokumentaciji. Nadalje slijedi da su bolesti, hipertenzija sa posljedičnom hipertrofijom srca, ali uz urednu funkciju, giht koji je uspješno liječen te kamenac u desnom bubregu sa ponavljajućim upalama, uzrok 20% invalidnosti zbog profesionalne nesposobnosti za rad od 14. rujna 2007. i nisu vezane uz sudjelovanje pokojnika u ratu i nisu posljedica navedenog ozljeđivanja u ratu.

 

17. Dakle, sudskim vještačenjem potvrđen je zaključak iz prvostupanjskog Nalaza i mišljenja ovlaštenog vještaka Područne službe u Puli od 14. rujna 2007. da je kod pok. V. P. dana 14. rujna 2007. nastala profesionalna nesposobnost za rad uzrokovana 80 % ozljedom zadobivenom u ratu u BiH i 20 % bolešću nastalom izvan okolnosti rata u BiH.

 

18. Sud je prihvatio navedeni nalaz i mišljenje sudske vještakinje iz razloga što je isti detaljno, dosljedno i logično obrazložen te je sukladan i prvom vještačenju iz upravnog postupka što dodatno potkrjepljuje njegovu vjerodostojnost. K tome je u pisanom nalazu i mišljenju sudska vještakinja obrazložila kako je drugostupanjsko tijelo vještačenja u svom Nalazu i mišljenju od 19. svibnja 2022. navelo da se prema priloženoj dokumentaciji pok. V. P. nije liječio zbog posljedica ozljede iz 1995., ali da ta tvrdnja nije točna jer da se to ne može iščitati iz dokumentacije u spisu, već da nasuprot toj tvrdnji iz dokumentacije slijedi da je pok. V. P. sve do svoje smrti liječen po ortopedu i neuropsihijatru zbog posljedica tupe ozljede zadobivene 1995., te da nije točna tvrdnja da te ozljede zadobivene 1995. nisu uvjetovale funkcionalne promjene od utjecaja na radnu sposobnost  i da su ozljede sanirane bez posljedica. Time je doveden u sumnju Nalaz i mišljenje drugostupanjskog tijela vještačenja od 19. svibnja 2022

 

  19. Kako je sudskim vještačenjem potvrđeno da je invalidnost posljedica ozljeda koje je pok. V. P. zadobio uslijed detonacije granate, te kako prema praksi Ustavnog Suda Republike Hrvatske, u takvoj situaciji ne treba raditi razliku između ranjavanja i ozljeđivanja, to se pok. V. P. ima smatrati osobom iz čl. 1. st. 1. t. 7. Ugovora HVO.   

 

20. Slijedom svega navedenoga, Sud je donio meritornu odluku kao u izreci ove presude. Sud u ovom sporu nije odlučio o pravu tužiteljice na obiteljsku mirovinu iza pok. V. P., kako je to zatražila tužiteljica u tužbenom zahtjevu, iz razloga što se radi o novom zahtjevu i zasebnom upravnom postupku pa se stoga o tom pravu nije moglo odlučiti u okviru ove upravne stvari.

 

21. Odluka o troškovima ovog spora iz točke IV. izreke ove presude temelji se na čl. 79. ZUS. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja u ovom sporu putem njezinog opunomoćenika sukladno Tbr. 23. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje: Tarifa) kojom je propisano da odvjetniku u prvostupanjskom upravnom sporu pripada nagrada, između ostaloga, za sastav tužbe, zatim za sastav podnesaka koji sadrže činjenična i pravna razlaganja te za zastupanje na raspravi. Kako se radi o neprocjenjivom predmetu, tužiteljici je u ovom sporu priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od 331,81 eur/ 2.500,00 kn i pristup na dva ročišta za raspravu u pojedinačnom iznosu od 497,71 eura / 3.750,00 kn (kakao je i zatraženo u troškovniku), sve uvećano za trošak PDV, što ukupno iznosi 1.659,03 eura/12.442,78 kn. Tužiteljici je priznat i trošak vještačenja u ovom sporu u iznosu od 400,00 eura/3.000 kn. Kako se radi o opravdanim izdacima koji su nastali tužiteljici u tijeku i u povodu ovog spora, to je Sud sukladno čl. 79. st. 1. ZUS priznao i dosudio te troškove tužiteljici.

 

Tužiteljica je pored navedenog troška zatražila i naknadu troška upravnog postupka, međutim u upravnom sporu Sud odlučuje o troškovima upravnog spora, a ne i o troškovima upravnog postupka. Tužiteljica je još zatražila naknadu troška puta radi pristupa njezinog opunomoćenika na navedena dva ročišta održana pred ovim Sudom. Međutim, tužiteljici nije priznat taj trošak iz razloga što nije riječ o troškovima koji su bili nužni za vođenje ovog spora pa se stoga ne radi o opravdanom izdatku u smislu čl. 79. st. 1. ZUS te se taj trošak ne može prevaliti na teret druge strane. Naime, prema prihvaćenom stajalištu sudske prakse trošak zastupanja po odvjetniku čije je sjedište izvan područja suda pred kojim se vodi spor može iznositi samo toliko koliko bi iznosio i trošak odvjetnika čije je sjedište u mjestu suda koji vodi spor. Dakle, jedno je odnos opunomoćenika i stranke, a drugo je teret troškova koje je dužna snositi protivna strana. Kod potonjeg se gledaju samo troškovi koji su bili neophodni (nužni) za vođenje spora, a trošak puta odvjetnika nije nužan trošak u situaciji kada u sjedištu suda ima drugih odvjetnika. Slijedom navedenog, u tom dijelu je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška ovog spora.

 

Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljici nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18, dalje: ZSP).

 

 

U Rijeci 3. svibnja 2023.

 

                                                                                                                                               Sutkinja                                                                          

                                                                                                                                            Vesna Perić

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje osporavane presude (čl. 66. a i čl. 66. st. 5. ZUS).

 

*Fiksni tečaj konverzije: 7,53450