1

Poslovni broj 78 Gž R-545/2023-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 78 Gž R-545/2023-2

 

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ines Smoljan, predsjednice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Burcar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. R. iz S., …, OIB: …, koju zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika S. š. s., S., …, OIB: …, kojega zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-17045/21-17 od 28. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 3. svibnja 2023.

 

 

r i j e š i o   j e

 

              Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-17045/21-17 od 28. veljače 2023. i predmet se vraća sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje te se ostavlja da se o trošku nastalom podnošenjem žalbe odluči konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužiteljica zahtjeva utvrditi da je sklapanjem Ugovora o radu od 1. svibnja 2018. između nje i tuženika zasnovan radni odnos na neodređeno vrijeme (točka I.I. izreke), kojim zahtjeva utvrditi da otkaz tuženika nije dopušten i da njezin radni odnos nije prestao (točka I.II. izreke), kojim zahtjev utvrditi sudski raskid radnog odnosa s danom 2. siječnja 2022. (točka I.III. izreke) i kojim zahtjeva isplatu naknade štete zbog sudskog raskida u iznosu od 83.432,56 kn s pripadajućim zateznim kamatama (točka I.IV. izreke) te naknadu troškova parničnog postupka sa zateznom kamatom tekućom od odnošenja prvostupanjske presude do isplate (točka I.V. izreke), te je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 995,00 eur (7.497,00 kn, točka III. izreke).

 

2. Protiv te presude žali se tužiteljica pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu i prihvati tužbeni zahtjev ili da ukine prvostupanjsku presudu i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje, a zahtjeva i naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

 

3. Žalba je osnovana.

 

4. Pošavši od nespornih činjenica:

- da je tužiteljica s tuženikom sklopila, prvi, ugovor o radu na određeno vrijeme u trajanju od 1. svibnja 2014. do 1. svibnja 2018. za radno mjesto tajnice tuženike,

- da je za isto radno mjesto s tuženikom sklopila novi ugovor o radu na određeno vrijeme u trajanju od 1. svibnja 2018. do 10. studenoga 2021.

              sud prvoga stupnja zaključuje da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni čl. 12. Zakona o radi (Nar. nov.  93/14., 127/17., 89/19., dalje: ZR) jer da se u konkretnom slučaju primjenjuje Zakon o ustanovama (Nar. nov. 74/14., 70/17., 98/19., 151/22., dalje: ZU), kao posebni propis, u skladu s čl. 13. kojeg je donesen Statut tuženika, koji čl. 49. propisuje kako se bira tajnik udruge i rok na koji se isti bira, zbog čega da se radi o specifičnom ugovornom – statusnom odnosu koji nije reguliran ZR-om i odnosu kojim radni odnos nije reguliran u smislu toga Zakona zbog čega da je tužbeni zahtjev neosnovan.

 

4. Osnovano žalitelj osporava pravilnost takve odluke pozivom na sve žalbene razloge.

 

5. Sud prvoga stupnja u točci 16. obrazloženja pobijane odluke poziva se na čl. 13. st. 3. ZU i u vezi toga pravilno navodi da statut udruge pa tako i tuženika treba sadržavati, između ostalog, podatke o tijelima udruge, njihovu sastavu i načinu sazivanja sjednica, izboru, opozivu, ovlastima, načinu odlučivanja i trajanju mandata te načinu sazivanja skupštine u slučaju isteka mandata. Sukladno čl. 16. st. 3. i 4. toga Zakona skupština je najviše tijelo udruge, a statutom udruge se, osim skupštine, mogu utvrditi upravna (izvršna), nadzorna i druga tijela udruge. U vezi s tim čl. 25. st. 2. Statuta tuženika kao tijela upravljanja navedeni su skupština, predsjednik i potpredsjednici, izvršni odbor i nadzorni odbor, dok su kao druga tijela udruge, u smislu čl. 16. st. 3. i 4. ZU Statuom određeni tajnik (čl. 49. do čl. 53. Statuta) i stegovna komisija (čl. 54. do 56. Statuta).

 

6. Iz navedenog, suprotno onom što navodi žalitelj, proizlazi da tajnik udruge spada u tijela udruge i to druga tijela udruge koja je tuženik sam mogao odrediti u smislu čl. 13. st. 3. ZU.

 

7. Nadalje, čl. 49., čl. 50. i čl. 53. Statuta tuženika reguliran je postupak izbora, imenovanja i razrješenje tajnika udruge, a čl. 49. Statuta tuženika propisano je da puni mandat tajnika može trajati 4 godine te da tajnik može biti ponovno izabran na natječaju.

 

8. Nesporno je da se tužiteljica javljala na javne natječaje raspisane za mjesto tajnika i da je dva puta za redom, po Izvršnom odboru tuženika izabrana na to mjesto, zbog čega je s njom, za to mjesto, na rok za koji je Statutom određeno trajanje mandata tajnika, tuženik sklopio dva, uvodno navedena ugovora o radu uzastopno i to jer je čl. 49. st. 3. Statuta tuženika propisana mogućnost da ista osoba ponovno bude izabrana za tajnika.

 

9. Nesporno je, što iskazuje i sama tužiteljica (ročišni zapisnik od 25. siječnja 2023.), da je radi istjecanja njezina drugog mandata objavljen novi natječaj za izbor tajnika, na koji se i ona javila, ali je ovaj put na to mjesto izabrana druga osoba, a tužiteljica ne tvrdi i ne dokazuje da je tu odluku o izboru novog tajnika pobijala.

 

10. Konačno, nesporno je da je ugovorom o radu sklopljenim s tužiteljicom 1. svibnja 2018. ugovoreno trajanje njezina radnog odnosa od tog nadnevka do 10. studenoga 2021., što je dulje od 3 godine, kao i da je ranijim ugovorom o radu, onim od 1. svibnja 2014. radni odnos tužiteljice bio ugovoren na određeno vrijeme, u trajanju od pune 4 godine, čime je tužiteljica na istom radnom mjestu, zapravo, neprekidno  radila 7,5 godina.

 

11. Međutim, iako mjesto tajnika tuženika spada u tijela tuženika i iako je za to radno mjesto propisan način izbora i trajanje mandata, u konkretnom se slučaju, bez valjanog obrazloženja, ipak ne može zaobići odredba čl. 12. ZR, koju sud, prvoga stupnja samo općenito spominje, ali ne analizira primjenu iste s obzirom na konkretne činjenične okolnosti ovog slučaja.12. Naime, čl. 12. st. 7. ZR propisano je da iznimno trajanje ugovora o radu na određeno vrijeme, kao i ukupno trajanje svih uzastopnih ugovora o radu sklopljenih na određeno vrijeme, uključujući i prvi ugovor, smije biti neprekinuto duže od tri godine (što je situacija u ovom slučaju), ali samo u tri slučaja propisana točkama 1. do 3. te odredbe. U konkretnom slučaju svakako se ne radi o prva dva slučaja iz te zakonske odredbe, jer tužiteljičin rad nije bio potreban zbog zamjene privremeno nenazočnog radnika niti je postojala potreba zbog dovršetka rada na projektu koji uključuje financiranje iz fondova Europske unije. U konkretnom je slučaju odgovor na pitanje radi li se o radnopravnom odnosu u smislu odredbi ZR ili o posebnom statusno pravnom odnosu trebalo dati kroz propisano točkom 3. te odredbe.

 

12 a Istom je propisano da ugovor  o radu na određeno vrijeme, kao i ukupno trajanje svih uzastopnih ugovora o radu sklopljenih na određeno vrijeme, uključujući i prvi ugovor, smije biti neprekinuto duži od tri godine ako je to zbog nekih drugih objektivnih razloga dopušteno posebnim zakonom ili kolektivnim ugovorom.

 

12.b Dakle, u konkretnom je slučaju prije svega bilo potrebno utvrditi i obrazložiti, što sud ne čini, koji su to objektivni razlozi, dopušteni posebnim zakonom (i kojim) ili kolektivnim ugovorom (i kojim), dali tuženiku za pravo da Statutom odredi trajanje radnog odnosa tajnika, čiji je rad kod tuženika kontinuirano potreban, na rok 4 godine, uz mogućnost višekratnog, uzastopnog imenovanja na to radno mjesto, te je tek potom bilo moguće obrazložiti radi li se o radnopravnom odnosu u smislu ZR ili pak o posebnom, statusnom odnosu.

 

12.c Kako sud samo općenito navodi da nema mjesta primjeni čl. 12. ZR u konkretnom slučaju i to jer je, dalo bi se razumjeti, tuženik imao obvezu donijeti Statut i odrediti tijela udruge (čl. 13. ZU), to takvim obrazloženjem odgovor na prethodno pitanje nije dan pa je stoga prvostupanjska odluka ukinuta u dijelu pod točkom I. izreke, dok je u preostalom dijelu ukinuta jer sud zbog pogrešnog pravnog pristupa o kojem je bilo riječi nije ni ulazio u ocjenu (ne)osnovanosti preostalog dijela tužbenog zahtjeva (čl. 369. st. 1. ZPP).

 

13. S obzirom da je ukinuta odluka o glavnoj stvari ukinuta je i odluka o troškovima postupka jer odluka o tome dijelu zahtjevi ovisi o konačnom uspjehu stranaka u postupku (čl. 380. točka 3. ZPP).

 

14. Odluka o zahtjevu tužiteljice za naknadu troška žalbe temelji se na čl. 166. st. 3. ZPP.

 

U Zagrebu 3. svibnja 2023.

 

Predsjednica vijeća:

Ines Smoljan, v.r.