1

Poslovni broj: 81 Gž-2424/2021-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 81 Gž-2424/2021-2

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Milene Frankić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. M. iz O., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici- odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda D. Š., I. K., I. K. R. i I. J. iz O., protiv tuženika Grad O., O., OIB: …, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-223/2020-22 od 20. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 3. svibnja 2023.

 

 

p r e s u d i o j e

 

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-223/2020-22 od 20. svibnja 2021.

 

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1.Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

              „I/ Utvrđuje se da je tužitelj Z. M., OIB: …, iz O., stekao prava vlasništva na nekretnini upisane u zk.ul. 4 k.o. O. kč.br. 9121/22 u naravi oranica, Strma površine 546 m2, što je tuženik GRAD O., OIB: …, O., dužan priznati u roku od 15 dana, a što će u protivnom zamijeniti ova presuda, te trpjeti uknjižbu prava vlasništva na istoj nekretnini u roku od 15 dana.

 

II/ Nalaže se tuženiku GRAD O., OIB: …, O., da tužitelju Z. M., OIB: …, iz O., naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 13.925,00 kuna u roku od 15 dana.“

 

2.Protiv navedene presude žali se tuženik iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle, iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22- dalje: ZPP) uz prijedlog da ovaj sud pobijanu presudu preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3.U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio žalbene navode tuženika te je predložio odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

4.Žalba tuženika je neosnovana.

 

5.Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, kao ni ostale na koje sadržajno ukazuje tužitelj te da nije pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

 

6.Činjenično stanje je također u potpunosti i pravilno utvrđeno, a svi izvedeni dokazi su ocijenjeni savjesno i brižljivo, sukladno odredbi čl. 8. ZPP, slijedom čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP.

 

7.Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je vlasnik nekretnine pobliže opisane u t. I izreke pobijane presude, zahtjev na trpljene upisa u zemljišnoj knjizi te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

 

8.Tužitelj svoj zahtjev temelji na dosijedanju tvrdeći da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na temelju čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV).

 

9.U postupku koji je prethodio donošenju presude, sud prvog stupnja je u bitnom utvrdio slijedeće:

 

- da je uvidom u izvadag iz zemljišne knjige zk. ul. 4330 kč. br. 1219/1 i kč. br. 1219/2 k.o. O. utvrđeno kako je vlasnik tih nekretnina tužitelj Z. M.,

 

- da je uvidom u izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. 4 kč. br. 9121/22 k.o. O. utvrđeno kako je vlasnik nekretnine tuženik Grad O.,

 

- da je uvidom u izvod iz katastarskog plana uprave, ured O., utvrđeno kako se nekretnine kč. br. 1219/1, 1219/2 i 9121/22 nastavljaju jedna na drugu te da osim sa čestice 1219/2 nema drugog prilaza nekretnini kč. br. 9121/22,

 

- da je uvidom u kupoprodajni ugovor sklopljen između P. F. iz O. s jedne strane kao prodavca i M. I. i M. J., te djece Z., Z., J., Lj. i N. M. i J. u B., od 10. srpnja 1995. utvrđeno kako P. F. prodaje svoje nekretnine upisane u zk. ul. broj 1906 k.o. O. i to kč. br. 738 kuća broj 2/806 i dvorište u Š. u površini od 76 č. hv. i kč. br. 737 vrt u Š. sa površinom od 98 č. hv. za iznos od tadašnjih 700.000.-dinara,

 

- da je uvidom u povijesno zemljišnoknjižni izvadak, gruntovni uložak 1000, porezna občina O., G. g. utvrđeno kako je dana 8. prosinca 1955. na temelju kupoprodajnog ugovora od 10. juna 1955. uknjiženo pravo vlasništva na M. I., J., Z., Z., J., Lj. i N. na ravne dijelove,

 

- da je iskazima saslušanih svjedoka T. B., B. W., I. M., D. T., S. L., Z. R., S. B. i J. Lj. utvrđeno kako pravni prednici tužitelja neometano koriste spornu nekretninu od prije 1956. godine.

 

10.Na temelju prethodnog činjeničnog utvrđenja, sud prvog stupnja je, uzimajući u obzir prvenstveno činjenicu da se tužitelj preko svojih pravnih prednika od 1955. nalazio u faktičnom posjedu utužene nekretnine koju su njegovi pravni prednici kupili s ostalim nekretninama temeljem ugovora o kupoprodaji od tadašnjeg vlasnika i posjednika F. P., a nakon smrti svojih roditelja, iste od njih naslijedio.

 

11.Žalbenim navodima tuženika, pravilnost i zakonitost pobijane presude nije dovedena u sumnju.

 

12.Zakonodavac propisuje da se vlasništvo stvari dosjelošću stječe samo ako je riječ o samostalnom posjedu koji traje zakonom određeno vrijeme (čl. 159. st. 1. ZV).

 

13.Samostalni posjed postoji ako posjednik izvršavajući svoju faktičnu vlast ne izvršava time ničiju tuđu „višu“, posrednu vlast (vlasnički posjed). Samo vlasnički posjednik moći će putem dosjelosti steći vlasništvo stvari koje posjeduje.

 

14.Inače, posjed nema onaj koji prividno posjeduje, ali ne izvršava nikakvu svoju vlast glede neke stvari, kao što ga nema onaj koji izvršava isključivu tuđu faktičnu vlast, jer je on samo posjednikov pomoćnik u posjedovanju (čl. 12. st. 2. ZV).

 

15.Isto tako, da bi se dosjelošću steklo vlasništvo neke stvari, nužno je da samostalni posjed te stvari neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, koje vrijeme počinje teći onog dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost (čl. 160. st. 1. ZV).

 

16.Nadalje, pretpostavka o savjesnosti posjeda radi stjecanja prava vlasništva dosjelošću ispunjena je ako posjednik kroz sve vrijeme dosjelosti smatra da je stvar koju posjeduje njegova odnosno ako ne zna ili ne može znati da nije njegova. Poštenje je subjektivno obilježje posjeda, pa ono nikada ne prelazi s prednika na slijednika u posjedovanju - poštenje se uvijek prosuđuje s obzirom na onoga tko je posjednik. Časom kada je posjednik prestao biti pošten prekida se dosjelost, ali naknadno nepoštenje posjednika nema povratno djelovanje na ono stanje prije toga u kojem je posjednik bio pošten.

 

17.Pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom pravu (ipso iure), čim se ispune sve pretpostavke dosjelosti.

 

18.Zakonska osnova stjecanja prava vlasništva dosjelošću je ispunjena jer je u smislu odredbe čl. 159. st. 1. ZV za stjecanje prava vlasništva dosjelošću potreban samostalni posjed te stvari (nekretnine) koji ima zakonom određenu kakvoću i traje neprekidno zakonom određeno vrijeme. Pri tome je za stjecanje vlasništva potreban zakonit, istinit i pošten posjed nekretnine (redovna dosjelost) ili barem pošten posjed nekretnine (izvanredna dosjelost).

 

19.Prema odredbi čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Sl. SFRJ broj: 6/80 i 36/90), koji je stupio na snagu 1. rujna 1980., na nekretninama u društvenom vlasništvu pravo vlasništva nije se moglo steći dosjelošću, sve do donošenja Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, od 08.10.1991.) kad je ta odredba stavljena je izvan snage. Odredbom čl. 159. st. 4 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96- dalje: ZV, na snazi od 1. siječnja 1997.), propisano je da samostalni posjednik stvari u vlasništvu jedinica lokalne samouprave stječe dosjelošću vlasništvo stvari pošto je njegov posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onog propisanog u st. 2. i 3. istog članka (za nekretnine 10 odnosno 20 godina), dakle protekom 20 odnosno 40 godina. Odredbom čl. 388. st. 4. ZV bilo je određeno da se u rok stjecanja dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, no odlukom Ustavnog suda RH od 17. studenog 1999. („Narodne novine“, broj 137/99) ta je odredba ukinuta.

 

20.Ukinuta odredba čl. 388. st. 4. ZV/96 bila je na snazi i u primjeni od 1. siječnja 1997. pa do njenog ukidanja 17. studenog 1999., u kojem razdoblju je mogla proizvesti pravni učinak stjecanja vlasništva dosjelošću, u korist posjednika nekretnine u društvenom vlasništvu ukoliko su najkasnije do njenog ukidanja bile ispunjene sve potrebne pretpostavke koje se odnose na duljinu i kvalitetu posjeda, odnosno ako je stjecatelj bio u mirnom, nesmetanom i neprekinutom posjedu četrdeset godina unazad. Budući je u postupku utvrđeno da je tužitelj, odnosno njegov prednik u posjedu od 1955., to je do 17. studenog 1999., uračunavajući i vrijeme posjedovanja njegova prednika, proteklo potrebno vrijeme da bi tužitelj utuženu nekretninu stekao dosjelošću.

 

21.Međutim, obzirom da su sudovi u Republici Hrvatskoj dužni primjenjivati pravnu stečevinu Europske unije, u međuvremenu je Europski sud za ljudska prava donio presudu u predmetu Trgo protiv Republike Hrvatske, a u kojem predmetu je tužitelj podnio tužbu 1997. godine, dakle u vrijeme važenja odredbe ZV koja je propisivala da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnine u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije 8. listopada 1991. godine, pa je Europski sud zauzeo stajalište da se podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo i koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebalo, a obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice pogreške koje je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis.

 

22.Nakon te presude, Europski sud za ljudska prava je donio još dvije presude i to u predmetu Radomilja i dr. protiv Republike Hrvatske, te Jakeljić protiv Republike Hrvatske, a u kojima su tužbe podnesene nakon 17. studenog 1999. godine kada je Ustavni sud Republike Hrvatski ukinuo odredbu čl. 388. st. 4. ZV, i u kojim predmetima Europski sud za ljudska prava smatra da nije od važnosti da li je postupak pokrenut pred domaćim sudom prije ili nakon 17. studenog 1999., nego je zauzeto stajalište da dosjelost na nekretninama u društvenom vlasništvu neprekidno teče do 17. studenog 1999. kad je Ustavni sud ukinuo do tada važeću odredbu čl. 388. st. 4. ZV i pod dodatnom pretpostavkom da time nisu povrijeđena prava trećih osoba, to jest da ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes koji u ovoj pravnoj stvari ne postoji.

 

23.Također, u nizu odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (pa tako Rev-x-974/2017 od 7. svibnja 2019.) je također zauzeto stajalište da kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekli na temelju odredbi čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog zakona.

 

24.Tužitelj u tužbi ukazuje da su on i njegovi prednici imali zakonit posjed, dakle, valjani pravni temelj za posjedovanje (kupoprodajni ugovor od 24. lipnja 1955.), ali navedena činjenica ne proizlazi iz stanja spisa jer u predmetnom kupoprodajnom ugovoru utužena nekretnina nije naznačena kao predmet kupoprodaje.

 

25.Međutim, iz iskaza tužitelja je na nedvojben način utvrđeno kako je prodavatelj F. P. njegovim roditeljima prodao i utuženu nekretninu jer im je pokazao cijeli kompleks koji je bio njegovo vlasništvo i takvog ga roditeljima tužitelja predao u posjed, pa su prednici tužitelja, a i sam tužitelj posjed nekretnina, uključujući i ovu koja je predmet spora, vršili kao pošteni posjednici jer nisu znali, niti su imali razloga sumnjati da nekretnina ne bi bila njihova.

 

26.Uz navedeno treba napomenuti kako tuženica svih godina, počevši od 1955. od kada tužitelj preko svojih pravnih prednika drži u neprekidnom posjedu spornu nekretninu, nisu niti u jednom trenutku zatražili predaju posjeda.

 

27.Stoga u konkretnom slučaju glede rokova za stjecanje vlasništva dosjelošću mogu doći u obzir samo rokovi za izvanrednu dosjelost iz čl. 159. st. 4. ZV po kojoj je u odnosu na poštenog posjednika (poštenje se presumira) za dosijedanje na stvarima u vlasništvu jedinice lokalne samouprave potrebno dosijedanje u roku od 40 godina, koji rok je protekao 1995. godine.

 

28.Stoga suprotna izlaganja tuženika u žalbi nemaju podlogu u izvedenim dokazima, tako da je njihova ocjena dokaznog postupka proizvoljna jer se pravilna ocjena dokaza temelji na onoj koju je u obrazloženju iznio sud prvog stupnja, koji je na to jedino i isključivo ovlašten.

 

29.Odluka o troškovima parničnog postupka je pravilna kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i u visini odmjerenog parničnog troška (čl. 155. st. 1. ZPP) pa je istu valjalo potvrditi.

 

30.Stoga je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odbiti žalbu tuženik kao neosnovanu te odlučiti kao u t. I izreke ove presude.

 

31.Odluka u t. II izreke ove presude se temelji na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu je odbijen kao neosnovan jer taj trošak nije bio potreban za odlučivanje o žalbi (čl. 155. st. 1. ZPP).

 

U Zagrebu 3. svibnja 2023.

 

 

                                                                                                                       Predsjednica vijeća

                                                                                                         Gordana Bošković Majerović, v.r.