Poslovni broj 24 Gž-3567/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 24 Gž-3567/2022-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Vlaste Feuš kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. H. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa Odvjetničko društvo M. i Š., odvjetnici u Z., protiv tuženika S. H. d.o.o. iz Z., OIB: …, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2378/2019-27 od 5. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 3. svibnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2378/2019-27 od 5. srpnja 2022. pod točkom I. izreke do iznosa od 26.700,00 kuna / 3.543,7 eura[1] (razlika između ukupno dosuđenih 31.700,00 kuna / 4.207,31 eura i preinačenog dijela od 5.000,00 kuna / 663,61 eura) sa zateznim kamatama, kao i u dijelu pod točkom II izreke.

 

II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2378/2019-27 od 5. srpnja 2022. pod točkom I. izreke za iznos od 5.000,00 kuna / 663,61 eura (razlika između ukupno dosuđenih 31.700,00 kuna / 4.207,31 eura i potvrđenog dijela od 26.700,00 kuna / 3.543,7 eura) sa zateznim kamatama, pa se o tome ovako sudi:

 

Odbija se tužitelj s dijelom svog tužbenog zahtjeva u kojem potražuje isplatu iznosa od 5.000,00 kuna / 663,61 eura (razlika između ukupno dosuđenih 31.700,00 kuna / 4.207,31 eura i potvrđenog dijela od 26.700,00 kuna / 3.543,7 eura) s pripadajućim zateznim kamatama.

 

             

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2378/2019-27 od 5. srpnja 2022. suđeno je:

 

              "I. Nalaže se tuženiku S. H. d.o.o. iz Z., OIB: …, da u roku od 15 dana tužitelju D. H. iz Z., OIB: …, isplati 31.700,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana 13. svibnja 2019. pa do isplate.

II. Nalaže se tuženiku S. H. d.o.o. iz Z., OIB: …, da u roku od 15 dana tužitelju D. H. iz Z., OIB: …, nadoknadi parnični trošak u iznosu od 11.452,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 5. srpnja 2022. do isplate.

III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj traži naknadu štete u iznosu od 1.500,00 kn te u dijelu u kojem traži naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa."

 

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkama I. i II. izreke pravodobno se žali tuženik zbog zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači na način predložen žalbom ili ukine.

 

3. Žalba je djelomično osnovana.

 

4. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete, te naknadom troškova postupka. U postupku su utvrđene sljedeće bitne činjenice:

-tužitelj je kao kupac dana 23. ožujka 2019., oko 16,10 sati, došao u prodavaonicu I. u A. c. u Z., na odjelu hrane za kućne ljubimce, pa je tom prilikom slučajem lijevom nogom stao na jednu plastičnu posudu koja se nalazila na podu trgovine uslijed čega se poskliznuo, desna noga mu se zarotirala te je pao na pod;             

-tom prilikom je. zadobio ozljedu - istegnuće desnog koljena, te mu je odmah pružena medicinska skrb, postavljena mu je imobilizacija, utvrđeno je puknuće kolateralnog ligamenta, ordinirana je stabilizacijska ortoza, dijagnosticirano je oštećenje unutrašnjeg kolateralnog ligamenta te je provedena fizikalna terapija. rema

-po završenom liječenju kod tužitelja su zaostale trajne posljedice u omjeru od 5%;

-liječenje tužitelja je završeno 13. siječnja 2020.;

-prema ocjeni sudskog vještaka tužitelj je pretrpio bol jakog intenziteta u trajanju od dva dana, srednjeg intenziteta osam dana i manjeg intenziteta 75 dana, primarni strah bio je jačeg intenziteta i kratkotrajan, a tijekom liječenja ostao je tzv. sekundarni strah koji je bio jačeg intenziteta u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta pet dana, nakon čega je nastavljeno stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti koje je trajalo još 65 dana;

-prema ocjeni sudskog vještaka tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od tri sata dnevno kroz 40 dana, a potom dva sata dnevno kroz narednih 30 dana;

-tužitelj se tuženiku obratio s odštetnim zahtjevom kojem ovaj nije udovoljio.

             

6. Na utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 19., čl. 29. st. 2., čl. 1045., čl. 1063., čl. 1064., čl. 1067., čl. 1100. st. 2., čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO), pa odlučio kao u izreci osporene presude.

 

7. Sud je prvog stupnja pravilno utvrdio bitne činjenice, ali nije sasvim pravilno primijenio materijalno pravo.

 

8. Sud je prvog stupnja utvrdio kako se štetni događaj dogodio tako što je tužitelj kao kupac došao u tuženikovu trgovinu i ondje, na odjelu hrane za kućne ljubimce, lijevom nogom stao na jednu plastičnu posudu uslijed čega se poskliznuo, desna noga mu se zarotirala te je pao na lijevu ruku i lijevim laktom udario u pod. Povjerovao je iskazu tužitelja kako je na podu bilo više plastičnih posuda koje su se nalazile pored palete na kojoj su bile složene, kako je prije pada gledao ispred sebe, ali nije primijetio posude na podu, kako nije imao kolica niti košaru, kako je gledao ispred sebe, kako je prilikom pada ozlijedio desno koljeno i kako mu je pružena hitna medicinska pomoć. Dijelove ovog iskaza, ne i sam mehanizam pada, potvrđuju svjedoci - zaposlenici tuženika, a osobito činjenica nastanka same ozljeda koja proizlazi iz medicinske dokumentacije. Stoga je sud prvog stupnja u svemu povjerovao tužiteljevom iskazu i na temelju istog utvrdio bitne činjenice. Žalbeni razlozi tuženika ne dovode u pitanje pravilnost ovako utvrđenog činjeničnog stanja, jer niti jedan izvedeni dokaz ne ukazuje na drugačiji mehanizam tužiteljevog pada i ozljeđivanja, osim onog što proizlazi iz iskaza samog tužitelja. A pad i ozljeda su se dogodili s izvjesnošću.

 

9. Stoga, sud prvog stupnja smatra kako tuženik po čl. 1063., čl. 1064. i čl. 1067. ZOO odgovora za nastalu štetu. Ove odredbe reguliraju pojam štete nastale u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću, pa se onda smatra da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. A za takvu štetu odgovara vlasnik opasne stvari, odnosno, za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

 

10. Ali prema shvaćanju ovog višeg suda ovdje se ne radi niti o opasnoj stvari (plastična posuda na podu trgovine to sigurno nije), niti se radi o opasnoj djelatnosti – riječ je o trgovini živežnim namirnicama i drugim svakodnevnim potrepštinama u koju zalazi svakodnevno veći broj kupaca.

 

11. Po mišljenju ovog višeg suda, ovdje tuženik odgovara po načelu krivnje (čl. 1049. ZOO), to jest zato što je zbog nepažnje tuženikovih zaposlenika u predmetnoj trgovini trgovačka roba, koja se uvijek nalazi na polici trgovine, zatekla na neuobičajenom mjestu – na podu trgovine, gdje ju kupci ne očekuju, te uzrokovala pad tužitelja i štetan događaj. A po čl. 1061. st. 1. ZOO za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi, odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika. Pa kako tuženik nije dokazao postojanje razloga koji isključuju odgovornost zaposlenika, dužan je naknaditi predmetnu štetu.

 

12. Sud prvog stupnja dosuđenjem naknade neimovinske štete u iznosu od 26.000,00 kuna nije sasvim pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 1100. ZOO. Naime, vodeći računa o težini povrede, okolnostima slučaja, ali i o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi naknada, kao i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom, dosuđena naknada, s obzirom na težinu i vrstu povreda (istegnuće desnog koljena, puknuće kolateralnog ligamenta), zaostale trajne posljedice u omjeru od 5%, trajanje i jačinu fizičkih bolova (bol jakog intenziteta u trajanju od dva dana, srednjeg intenziteta osam dana i manjeg intenziteta 75 dana) te straha (primarni strah bio je jačeg intenziteta i kratkotrajan, a tijekom liječenja ostao je tzv. sekundarni strah koji je bio jačeg intenziteta u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta pet dana, nakon čega je nastavljeno stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti koje je trajalo još 65 dana) te sve druge okolnosti slučaja, primjereno zadovoljenje u smislu navedenog propisa, prema shvaćanju ovog suda, predstavlja iznos od 21.000,00 kuna, za 5.000,00 kuna manji od dosuđenog.

 

13. Na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka utvrđeno je da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 180 sati, a na temelju iskaza tužitelja utvrđeno je da su mu potrebnu pomoć pružali članovi obitelji. Prema slobodnoj ocjeni suda (čl. 223. ZPP) cijena jednog radnog sata nekvalificiranog radnika u trenutku donošenja ove odluke iznosi najmanje 25,00 kuna. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kad je dosudio naknadu imovinske štete po ovoj osnovi u traženom iznosu od 4.500,00 kuna.

 

14. Također je pravilno dosuđena i naknada troškova liječenja (magnetska rezonanca) u iznosu od 1.200,00 kuna.

 

15. Dakle, pravilnom primjenom materijalnog prava, valjalo je tužitelju dosuditi novčanu naknadu od 26.700,00 kuna, za 5.000,00 kuna manje od iznosa dosuđenog u točki I. izreke osporene presude.

 

16. U konačnici je uspjeh tužitelja u ovoj parnici umanjen. Međutim, kako je tužitelj uspio u cijelosti s osnovom, te u daleko pretežitoj mjeri i s visinom novčane naknade, ovaj viši sud drži kako, zbirno gledano, nije uspio samo s razmjerno neznatnim dijelom svog tužbenog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Stoga je u ovom slučaju valjalo primijeniti propis iz čl. 154. st. 5. ZPP i odlučiti da je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju sve njegove potrebne troškove za vođenje parnice po čl. 155. st. 1. ZPP. Sud prvog stupnja je pravilno postupio kad je tužitelju priznao troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice. Stoga je i pravilnom primjenom materijalnog prava o trošku postupka trebalo jednako odlučiti.

             

17. Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 2.  ZPP žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke do iznosa od 26.700,00 kuna (razlika između ukupno dosuđenih 31.700,00 kuna i preinačenog dijela od 5.000,00 kuna) sa zateznim kamatama, kao i u dijelu pod točkom II. izreke.

 

18. Također je valjalo po čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti osporenu presudu pod točkom I. izreke za iznos od 5.000,00 kuna (razlika između ukupno dosuđenih 31.700,00 kuna i potvrđenog dijela od 26.700,00 kuna) sa zateznim kamatama, te odbiti taj dio zahtjeva kao neosnovan.

 

U Zagrebu 3. svibnja 2023.

 

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

                                                                                                                     Vlatka Fresl Tomašević, v.r.