1              Poslovni broj: Gž-1799/2022-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1799/2022-2

 

R E P U B L I K A   H R V AT S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te mr. sc. Ivana Tironija kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. A. pok. J., iz S., OIB: ..., zastupane po punomoćnici A. J., odvjetnici u S., protiv tuženice S. M. pok. J., iz S., OIB: ..., zastupane po punomoćniku D. B., odvjetniku u S., radi predaje u suposjed i isplate, te po protutužbi tuženice S. M. iz S., OIB: ..., zastupane po punomoćniku D. B. odvjetniku u S., protiv tužiteljice S. A., iz S., OIB: ..., zastupane po punomoćnici A. J., odvjetnici u S., radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu – Stalna služba u Trogiru, poslovni broj 55 P-1786/2018-49 od 8. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 3. svibnja 2023.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

Prihvaćaju se žalbe stranaka, ukida se presuda i rješenje Općinskog suda u  Splitu – Stalna služba u Trogiru, poslovni broj 55 P-1786/2018-49 od 8. srpnja 2022. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

 

"I. Prihvaća se tužbeni zahtjev pod točkom 1. koji glasi:

 

"1.Dužna je tužena S. M., OIB: ..., u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, predati tužiteljici S. A., OIB: ..., suposjed i sukorištenje nekretnine označene kao I. zk. tijelo-čest. zgr. 1115 i II zk. tijelo-čest. zem. 5596/1 k.o. S. Z.U. 3092, koja u naravi predstavlja samostojeću obiteljsku kuću sa dvorom i garažom, a sastoji se od prizemlja, kata i potkrovlja, anagrafske oznake ..., i to predati joj u suposjed i sukorištenje stana u prizemlju opisane nekretnine, stana na prvom katu opisane nekretnine, dviju sprema u prizemlju opisane nekretnine, potkrovlja i dviju prostorija u potkrovlju opisane nekretnine, garaže, sve zajedno sa ključevima opisanih prostora navedene nekretnine, sve to sa zemljištem na kojem je izgrađena kuća, te okućnicom i svim pripadnostima kući, pa je dužna tužena dopustiti tužiteljici i trpjeti te omogućiti joj suposjed i sukorištenje označene nekretnine sa svim pripadnostima i okućnicom, jer je u protivnom tužiteljica ovlaštena sama i samostalno, u istom roku, a o trošku tužene, izmijeniti brave i ključeve na ulaznim vratima stanova i svih drugih prostorija navedene nekretnine koja se zaključavaju, te stupiti u suposjed i sukorištenje iste."

 

II. Odbija se tužbeni zahtjev pod točkom 2. koji glasi:

 

"2. Dužna je tužena S. M., OIB: ..., u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici S. A., OIB: ..., ukupan iznos od 91.800,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

-na iznos od 3.400,00 kn od dana 10.02.2016.g do isplate

-na iznos od 3.400,00 kn od dana 10.03.2016.g do isplate

-na iznos od 3.400,00 kn od dana 10.04.2016.g do isplate

-na iznos od 3.400,00 kn od dana 10.05.2016.g do isplate

-na iznos od 3.400,00 kn od dana 10.06.2016.g do isplate

-na iznos od 3.400,00 kn od dana 10.07.2016.g do isplate

-na iznos od 3.400,00 kn od dana 10.08.2016.g do isplate

-na iznos od 3.400,00 kn od dana 10.09.2016.g do isplate

-na iznos od 3.400,00 kn od dana 10.10.2016.g do isplate

-na iznos od 3.400,00 kn od dana 10.11.2016.g do isplate

-na iznos od 3.400,00 kn od dana 10.12.2016.g do isplate

-na iznos od 3.400,00 kn od dana 10.01.2017.g do isplate

-na iznos od 3.400,00 kn od dana 10.02.2017.g do isplate

-na iznos od 3.400,00 kn od dana 10.03.2018.g do isplate

-na iznos od 3.400,00 kn od dana 10.04.2018.g do isplate,

kao i plaćati joj ubuduće, počev od 1.4. 2018.g. pa do dana predaje u suposjed i sukorištenje nekretnine opisane u točki II. tužbe, iznos od 3.400,00 kuna mjesečno sa dospijećem desetog dana u mjesecu za prethodni mjesec, sa zakonskim zateznim kamatama u slučaju zakašnjenja koje teku od dospijeća pojedine mjesečne tražbine pa do isplate, a za protekli period od 1.4.2018.g. do 18.3.2022.g. daljnji iznos od ukupno 163.200,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedinačne mjesečne iznose od 3.400,00 kuna mjesečno sa dospijećem desetog dana u mjesecu za prethodni mjesec sa zakonskim zateznim kamatama u slučaju zakašnjenja koje teku od dospijeća pojedine mjesečne tražbine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotnih poena."

 

III. Odbija se protutužbeni zahtjev tužene - protutužiteljice koji glasi:

 

"1. Utvrđuje se da tužiteljici S. M. iz S., OIB: ... pripada pravo na izdvajanje iz ostavinske mase iza pok. S. M. rođ. M. iz S., rođena . ... ., a umrle ..., a koji dio ne spada u predmetnu ostavinsku masu i to na ime njenog posebnog doprinosa u povećanju vrijednosti ostavinske mase kao i pravo upisa prava vlasništva na navedenom izdvojenom dijelu na ime tužiteljice uz istodobno brisanje tog prava s imena ostaviteljice, i to na način da se temeljem ove presude i sve u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe po pravomoćnosti presude, tužiteljica utvrdi vlasnicom za cijelo i to u odnosu na nekretnine položene u k.o. S. označene kao kat. čest. 5596/1, kat.čest. 115 ZGR obje Z.U. 3092, tj. da baš ta nekretnina pripadne tužiteljici S. M. za cijelo, a što je sve tužena S. A. iz S., OIB: ..., dužna trpjeti na način ona ne naslijedi ½ dijela ove nekretnine u naravi kuća u Solinu i okućnica.

 

2. Ovlašćuje se tužiteljica temeljem ove presude ishoditi uknjižbu prava vlasništva na nekretnini iz točke I. ove presude za cijelo, te se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu suda u Splitu stalna služba u Solinu provedbu ove presude."

 

III. Odbija se podredni protutužbeni zahtjev tužene - protutužiteljice koji glasi:

 

"1. Dužna je tužiteljica - protutužena S. A., OIB: ..., isplatiti tuženoj protutužiteljici S. M., OIB: ... u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe iznos od 87.000,00 kuna za razdoblje od 6.01.2016.g. do 30.05.2018.g. sa zakonskima zateznim kamatama koje na taj iznos teku kako slijedi:

-na iznos od 3.000,00 kn od 06.02.2016.g.

-na iznos od 3.000,00 kn od 06.03.2016.g.

-na iznos od 3.000,00 kn od 06.04.2016.g.

-na iznos od 3.000,00 kn od 06.05.2016.g.

-na iznos od 3.000,00 kn od 06.06.2016.g.

-na iznos od 3.000,00 kn od 06.07.2016.g.

-na iznos od 3.000,00 kn od 06.08.2016.g.

-na iznos od 3.000,00 kn od 06.09.2016.g.

-na iznos od 3.000,00 kn od 06.10.2016.g.

-na iznos od 3.000,00 kn od 06.11.2016.g.

-na iznos od 3.000,00 kn od 06.12.2016.g.

-na iznos od 3.000,00 kn od 06.01.2017.g.

-na iznos od 3.000,00 kn od 06.02.2017.g.

-na iznos od 3.000,00 kn od 06.03.2017.g.

-na iznos od 3.000,00 kn od 06.04.2017.g.

-na iznos od 3.000,00 kn od 06.05.2017.g.

-na iznos od 3.000,00 kn od 06.06.2017.g.

-na iznos od 3.000,00 kn od 06.07.2017.g.

-na iznos od 3.000,00 kn od 06.08.2017.g.

-na iznos od 3.000,00 kn od 06.09.2017.g.

-na iznos od 3.000,00 kn od 06.10.2017.g.

-na iznos od 3.000,00 kn od 06.11.2017.g.

-na iznos od 3.000,00 kn od 06.12.2017.g.

-na iznos od 3.000,00 kn od 06.01.2018.g.

-na iznos od 3.000,00 kn od 06.02.2018.g.

-na iznos od 3.000,00 kn od 06.03.2018.g.

-na iznos od 3.000,00 kn od 06.04.2018.g.

-na iznos od 3.000,00 kn od 06.05.2018.g.

-na iznos od 3.000,00 kn od 06.06.2018.g.

te joj plaćati ubuduće počev od 01.06.2018.g. pa do dana početka plaćanja troškova održavanja kuće mjesečni iznos od 3.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama s mjesečnim dospijećem šestog u mjesecu za prethodni mjesec, s tim da je dospjele iznose do pravomoćnosti presude dužna isplatiti odjednom a buduće po dospijeću pa do isplate i to sa kamatom čija se visina određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem razdoblju za pet postotnih poena.

 

2. Dužna je tužiteljica-protutužena S. A., OIB: ..., isplatiti tuženoj protutužiteljici S. M., OIB: ... u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe iznos od 360.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 06.01.2016.g. pa do konačne isplate to kamata čija se visina određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem razdoblju za pet postotnih poena.

 

3. Dužna je tužiteljica - protutužena S. A., OIB: ..., isplatiti tuženoj protutužiteljici S. M., OIB: ... u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti troškove parničnog postupka sa kamatama od presuđenja do konačne isplate a čija se visina određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem razdoblju za pet postotnih poena."

 

IV. Dužna je tužena - protutužiteljica naknaditi tužiteljici - protutuženoj prouzrokovane parnične troškove u iznosu od 36.884,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotnih poena, u roku od 15 dana."

 

2. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog tužiteljice - protutuženice radi donošenja predložene privremene mjere kao neosnovan.

 

3. Žali se tužiteljica - protutuženica (dalje u tekstu: tužiteljica) pobijajući prvostupanjsku presudu u točki II. (kojim se odbija tužbeni zahtjev iz točke 2. petita), i protiv točke IV. (odluke o troškovima) izreke presude i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP) s prijedlogom da se osporavana presuda u tome dijelu preinači i tužbeni zahtjev iz točke II. petita prihvati u cijelosti te tužiteljici obistini cjelokupni trošak postupka, podredno da se presuda ukine u pobijanom dijelu te predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Zatražila je trošak žalbenog postupka.

 

4. Žali se tužiteljica protiv rješenja suda prvog stupnja kojim se odbija prijedlog tužiteljice radi donošenja predložene privremene mjere zbog svih zakonom predviđenih razloga, osobito zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da se osporavano rješenje u tome dijelu preinači i predložena mjera u cijelosti prihvati.

 

5. Žali se tuženica - protutužiteljica (dalje: tuženica) pobijajući prvostupanjsku presudu u točkama I., III., III. i IV. i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. ZPP-a predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim razlozima, podredno ukine i vrati predmet na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. 

 

6. Na žalbu tužiteljice nije odgovoreno, dok je na žalbu tuženice odgovorila tužiteljica navodeći kako su žalbeni navodi neosnovani.

 

7. Žalbe su osnovane.

 

8. Predmet ovoga postupka je zahtjev tužiteljice spram tuženice za predaju u suposjed i sukorištenje nekretnine označene kao čest. zgr. 1115 i čest. zem. 5596/1 k.o. S. Z.U. 3092, koja u naravi predstavlja samostojeću obiteljsku kuću sa dvorom i garažom, te isplatu iznosa od ukupno 255.000,00 kuna sa pripadajućim kamatama na ime korištenja predmetne nekretnine. Ujedno je predmet postupka po protutužbi tuženice zahtjev iste da joj tužiteljica isplati iznos od 87.000,00 kuna sa pripadajućim kamatama te isplata iznosa od 3.000,00 kuna za ubuduće počevši od 1. lipnja 2018. na ime troškova održavanja kuće, troškova struje, vode, komunalija i sl. Nadalje je predmet spora i zahtjev tuženice spram tužiteljice za isplatu iznosa od 360.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 6. siječnja 2016. na ime troška njege i brige o majci stranaka. Predmet postupka je i zahtjev tužiteljice za određivanje privremene mjere kojom bi se do donošenja presude omogućio tužiteljici suposjed predmetne nekretnine i to stana u prizemlju kuće uz jednako pravo stranaka na suposjed i sukorištenje svih ostalih dijelova predmetne nekretnine, odnosno podredno donošenje privremene mjere radi uvođenja tužiteljice u suposjed i sukorištenje cijele nekretnine.

 

9. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku odluku u granicama razloga navedenih u žalbama i pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud smatra kako je predmetna odluka opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju ukazuje tužiteljica. Naime, bitna povreda sastoji se u tome da pobijana presuda ima nedostataka radi kojih se za sada nije u mogućnosti ispitati, osobito zbog toga što ista ne sadrži uopće razloge odnosno razloge o odlučnim činjenicama, te što razlozi o odlučnim činjenicama na kojima sud temelji pobijanu presudu, nejasni, nerazumljivi, proturječni sami sebi te onom što se u razlozima presude navodi, kao i sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku.

 

10. Sud prvog stupnja je smatrao nespornim između stranaka da su tužiteljica i tuženica suvlasnice nekretnina položenih u k.o. Solin i to čest. zgr. 1115 i čest. zem. 5596/1, koje tužiteljica traži da joj se predaju u suposjed i isplati naknada s osnova korištenja njezine 1/2 dijela predmetnih nekretnina počev od smrti majke stranaka S. M. ... pa ubuduće mjesečno u iznosu od po 3.400,00 kuna, i u odnosu na koju nekretninu tuženica traži isplatu s osnova uzdržavanja majke, održavanja kuće, režijskih troškova, kao i izdvajanje iz ostavine vrijednosti njezinih ulaganja.

 

11. Na temelju izvedenih dokaza u postupku, sud prvog stupnja, smatrajući nespornim da su stranke suvlasnice predmetne nekretnine, temeljem nasljeđivanja iza pok. majke S. M. za po 1/2 dijela navedene nekretnine jer su jedine nasljednice iza smrti majke, te da upravo tuženica isključivo od majčine smrti do danas koristi cjelokupnu nekretninu, na način da stanuje na katu kuće, a stan u prizemlju iznajmljuje i ostvaruje prihode u mjesečnom iznosu od 200 EUR-a plus režije, zaključuje da je tužiteljica kao suvlasnica ovlaštena zahtijevati od tuženice predaju u suposjed i sukorištenje cijele predmetne nekretnine. Stoga sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice pod točkom 1. radi predaje u suposjed predmetne nekretnine.

 

12. U obrazloženju odluke, sud prvog stupnja se poziva na odredbu članka 42. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 76/06, 141/06, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZVDSP), prema kojoj svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje; kao i odredbu članka 46. stavak 1. ZVDSP-a prema kojoj svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva.

 

13. Pri tome sud prvog stupnja zaključuje da tužena nije suvlasnik kojem pripada cijeli posebni dio nekretnine, nego je sa tužiteljicom suvlasnik u tome dijelu, pa su njihova stvarna prava na tome dijelu jednaka što uključuje pravo posjedovanja i korištenja tog dijela nekretnine, a na kojem pravu tužiteljica temelji pravo na isplatu s osnova korištenja u visini najamnine. Nadalje da svaki suvlasnik ima pravo glede stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva, a uporaba suvlasničkog dijela kuće tužiteljice bez naknade se smatra stjecajem bez osnove. Stoga sud prvog stupnja zaključuje da tuženica koja je koristila navedeni prostor tužiteljice bez njene suglasnosti duguje tužiteljici naknadu u visini najamnine koju bi inače za to korištenje platila, sukladno odredbi članka 219. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01, dalje ZOO), koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11, dalje ZOO/05).

 

14. Ujedno sud prvog stupnja utvrđuje da je tuženica živjela u zajedničkom domaćinstvu sa majkom sve do njezine smrti i isključivo vodila brigu i skrb o njoj zadnjih 5 godina majčinog života, dok je tužiteljica svaki mjesec majci davala iznos od 1.500,00 do 2.000,00 kuna. Nadalje da je između stranaka bilo više pokušaja mirnog rješenja spora i pokušaja dogovora oko načina korištenja predmetne kuće, te su se sestre dogovorile da tuženica ostane živjeti na katu, i da joj pripadne garaža, a tužiteljici da pripadne prizemlje, i konoba, oko druge konobe da se nisu mogle dogovoriti te do dogovora i razvrgnuća još uvijek nije došlo.

 

15. Slijedom ovih utvrđenja, sud prvog stupnja navodi kako tužiteljici kao suvlasnici pripada pravo na isplatu naknade s osnova korištenja cijele nekretnine od strane tuženice, s tim da tužiteljica nije dokazala visinu postavljenog tužbenog zahtjeva radi isplate, te s obzirom da tuženici valja priznati doprinos u uzdržavanju majke, te održavanju kuće, plaćanju režijskih troškova, koja visina također nije dokazana, jer su iznosi paušalno postavljeni, to sud prvog stupnja zaključuje kako tužbeni zahtjev tužiteljice radi isplate naknade s osnove upotrebe i korištenja njezinog suvlasničkog dijela na predmetnoj nekretnini, jednako kao i protutužbeni zahtjev tuženice radi izdvajanja iz ostavine na ime doprinosa tuženice u povećanju vrijednosti navedene nekretnine, kako je to zatraženo glavnim protutužbenim zahtjevom iz podneska od 20. siječnja 2022., nisu utemeljeni. Iz istih razloga, sud prvog stupnja ocjenjuje kako podredni protutužbeni zahtjev tuženice radi isplate s osnove uzdržavanja majke te održavanja kuće i plaćanja režijskih troškova nije utemeljen.

 

16. Nakon razmatranja žalbi, prvostupanjske odluke, te dokazne građe koja se nalazi u spisu za navesti je slijedeće.

 

17. Odredbom članka 42. ZVDSP-a, propisano je da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje. Prema odredbi članka 46. ZVDSP-a, svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva (stavak 1.), a svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećega zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama (stavak 2.).

18. Sud prvog stupnja polazi od utvrđenja da je između stranaka nesporno da su suvlasnice predmetnih nekretnina i to za 1/2 dijela svaka temeljem nasljeđivanja iza pok. majke stranaka S. M. umrle ...., te da je tuženica smrću majke u siječnju 2016. mola znati da nekretnina u tome dijelu nije njezina. Kako razvrgnuće vlasništva još nije ostvareno, to da je suvlasnički dio tužiteljice određen u idealnom dijelu od 1/2.

 

19. Međutim, prema stavu ovog drugostupanjskog suda, navedena utvrđenja prvostupanjskog suda i zauzeti pravni stav ne može se za sada sa sigurnošću prihvatiti kao pravilan jer činjenično stanje u tome dijelu nije pravilno i potpuno utvrđeno pa se ne može ispitati ni pravilnost primjene materijalnog prava.

 

20. Naime, osnovano tuženica u žalbi ističe da tužiteljica nije utvrđena kao suvlasnica za ½ dijela predmetnih nekretnina kod činjenice da rješenje o nasljeđivanju nije pravomoćno, te da između stranaka postoji sudski spor u kojem tuženica traži da se utvrdi vlasnikom nekretnine (kuće) za cijelo (podredno za dodatnu 1/5 kuće u Solinu na ime zajednice života koju je imala sa pokojnom majkom stranaka), koja okolnost je bitna za odluku u ovoj pravnoj stvari i utvrđenje suvlasništva stranaka na predmetnim nekretninama.

 

21. U odnosu na tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu naknade na ime korištenja suvlasničkog dijela od strane tuženice, za navesti je da je na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 1. ožujka 2021. zauzeto pravno shvaćanje koje glasi: „U odnosima između suvlasnika (vlasnika i posjednika), kada jedan suvlasnik onemogući drugog u korištenju (su)vlasništva stvari primjenjuju se odredbe članka 164. i 165. ZVDSP.“ „U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. ZVDSP, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari. Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.“

 

22. Slijedom iznesenog, o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari kada je moguća predaja nekretnine u posjed ili suposjed naknada koristi prosuđuje se prema odredbi članka 164. i članka 165. ZVDSP, pri čemu je za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno utvrditi pravni položaj posjednika.

 

23. U obrazloženju prvostupanjske odluke je izostala ocjena činjenice kada je tužiteljica zatražila predaju suposjeda predmetnih nekretnina kako bi se ocijenilo u kojem trenutku je tuženica postala nepošteni posjednik, a što je odlučno za osnovanost tužbenog zahtjeva radi isplate naknade za upotrebu stvari u suvlasništvu stranaka.

 

24. Osim toga, sud prvog stupnja u točki III. izreke odlučio je o tužbenom zahtjevu tuženice za utvrđenje prava na izdvajanje iz ostavinske mase dijela na ime njenog posebnog doprinosa u povećanju vrijednosti ostavinske mase i prava upisa prava vlasništva na izdvojenom dijelu nekretnine, koji je zahtjev predmet spora u drugom sudskom postupku, jer je pogrešno prihvatio kao uređenje tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari podnesak iz drugoga predmeta Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem P-5062/19, priložen podnesku tuženice od 20. siječnja 2022. Donoseći odluku upravo u ovome dijelu, sud prvog stupnja prekoračio je tužbeni zahtjev jer je odlučio o onome što nije traženo. Stoga je prvostupanjski sud u ovom dijelu počinio bitnu povredu parničnog postupka predviđenu odredbom članka 354. stavak točka 12. ZPP-a, na koju povredu tuženica opravdano upire u žalbi.

 

25. U odnosu na traženje tuženice isplate iznosa od 87.000,00 kuna na ime održavanja kuće i plaćanja troškova, radi se o zahtjevu posjednika i suvlasnika u odnosu na drugog suvlasnika za isplatu ulaganja u zajedničku stvar. Međutim, s obzirom da je ukinuta odluka iz gore navedenih razloga, to je valjalo ukinuti i odluku u ovome dijelu pri čemu je za spomenuti kako troškove za održavanje i za poboljšavanje nekretnine snose svi suvlasnici. Međutim, osnovana je tvrdnja tužiteljice da troškove režija (potrošnje vode i struje te odvoza otpada) snosi onaj tko ih je uzrokovao. Naime, ovi troškovi nisu troškovi za održavanje i za poboljšavanje nekretnine u smislu ZVDSP-a, već su troškovi koji terete pojedinu cjelinu predmetnih nekretnina koje troškove, u konkretnoj situaciji treba određeno utvrditi s obzirom na namjenu i vrijeme uporabe tih prostora.

 

26. Osim toga, pravilno tuženica u žalbi navodi da je sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev za isplatu naknade koristi jer je istovremeno odbio i protutužbeni zahtjev na isplatu troškova tuđe njege i pomoći te ulaganja u kuću i plaćanja režija od strane tuženice na koji način je napravio prijeboj međusobnih prava i obveza stranaka o čemu u ovoj fazi postupka nije trebao odlučivati.

 

27. U odnosu na tužbeni zahtjev koji se odnosi na naknadu zbog troškova uzdržavanja majke stranaka, za istaći je da se uzdržavanje roditelja od strane djece zasniva na ustavnoj obvezi djece da se brinu za stare i nemoćne roditelje (članak 63. stavak 4. Ustava Republike Hrvatske), a prema Obiteljskom zakonu, članku 292. („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20 i 49/23), punoljetno dijete dužno je  uzdržavati roditelja koji nije sposoban za rad, a nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine. Osobe koje imaju obvezu uzdržavanja međusobnom uzdržavanju pridonose prema načelu razmjernosti, odnosno prema svojim mogućnostima i potrebama uzdržavane osobe, uz uvjete i na način određen zakonom. Kad postoji više obveznika uzdržavanja, ta se obveza dijeli prema njihovim mogućnostima. Stoga će sud prvog stupnja u ponovljenom postupku dati valjane razloge o osnovanosti tužbenog zahtjeva tuženice i okolnostima opravdanosti troškova uzdržavanja majke stranaka. Pri tome će uzeti u obzir da ne postoji dužnost uzdržavanja roditelja koji je nesposoban za rad, ako roditelj ima mogućnost ostvariti dostatna sredstva za svoje mjesečno zbrinjavanje, kao što će cijeniti i doprinose tužiteljice za uzdržavanje majke.

 

28. Rješenjem suda prvog stupnja je odbijen prijedlog tužiteljice za donošenje predložene privremene mjere jer prema stavu suda prvog stupnja u konkretnom slučaju nisu ispunjene kumulativno određene pretpostavke za određivanje iste sukladno odredbama Ovršnog zakona, a u prijedlogu je sadržan tužbeni zahtjev tužiteljice. Međutim, opravdano tužiteljica u žalbi ističe kako sud prvog stupnja nije pravilno utvrdio postojanje zakonskih pretpostavki za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine kako je predviđeno člankom 346. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 94/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22, dalje: OZ).

 

29. Naime, odredbom članka 346. stavak 1. OZ-a propisano je da se radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti, dok je odredbom članka 2. točka 1. OZ propisano da izraz „tražbina“ označava pravo na neko davanje, činjenje, nečinjenje ili trpljenje.

 

30. U nastavku postupka prvostupanjski sud će provesti dokazni postupak i raspraviti činjenice od kojih zavisi ocjena osnovanosti zahtjeva tužiteljice za određivanje privremene mjere te će nakon toga donijeti odluku o osnovanosti zahtjeva i ispunjenju pretpostavki potrebnih za određivanje privremene mjere u smislu odredbe članka 346. OZ-a.

 

31. Iz navedenih razloga, kako je pobijana presuda opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a kako nisu ispunjeni uvjeti za donošenje presude propisani odredbama članka 373.a ZPP-a, žalbe stranaka je valjalo prihvatiti i pobijanu presudu ukinuti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, temeljem odredbe članka 369. stavka 1. ZPP-a.

 

32. Prvostupanjski sud će u ponovljenom postupku otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, te će po potrebi dopuniti činjenično stanje izvođenjem odgovarajućih predloženih dokaza, imajući u vidu primjedbe i upute iz ovoga rješenja. Nakon toga prvostupanjski sud će donijeti novu pravilnu i zakonitu odluku o zahtjevima stranaka na temelju pravilne i svestrane ocjene u postupku izvedenih dokaza, kako to nalažu odredbe članka 8. ZPP-a, uz pravilnu primjenu mjerodavnih materijalno pravnih zakonskih odredaba.

 

33. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku sadržanu u točki IV. izreke pobijane presude pa će sud prvog stupnja o troškovima odlučiti zajedno s novom odlukom o glavnoj stvari sukladno odredbi članka 166. stavak 3. ZPP-a.

 

U Splitu, 3. svibnja 2023.