- 1 -              Poslovni broj: Usž-1256/23-3

                           

Poslovni broj: Usž-1256/23-3

 

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Mirjane Juričić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Blanše Turić, članova vijeća, te višeg sudskog savjetnika-specijalista Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja E. Š. iz P., kojeg zastupa opunomoćenik M. K., odvjetnik u P., protiv tuženika Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske, radi priznavanja inozemne visokoškolske kvalifikacije, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 UsI-1218/2022-4 od 16. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 3. svibnja 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

I Odbija se žalba tužitelja E. Š. iz P. i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 UsI-1218/2022-4 od 16. siječnja 2023.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1.              Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 UsI-1218/2022-4 od 16. siječnja 2023. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva znanosti i obrazovanja, klasa: UP/II-602-05/22-01/00027, urbroj: 533-04-22-0002 od 28. rujna 2022. i rješenja Agencije za znanost i visoko obrazovanje, klasa: UP/I-602-06/21-01/1267, urbroj: 355-03-01/16-22-0010 od 11. srpnja 2022. (točka I izreke presude), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II izreke presude).

2.              Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava kao i rješenja o troškovima. U žalbi u bitnom navodi da je upisan na Univerzitet u T.,  Edukacijski fakultet T., smjer opća kineziologija, na III godinu studija te mu je odlukom o priznavanju ispita i utvrđivanja matičnosti od 9. listopada 2018. priznato 16 položenih ispita na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Z., a koje je ispite položio tijekom I, II, III, IV i V semestra na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Z.. Istom odlukom utvrđena je obveza polaganja razlike 11 predmeta koji ukupno nose 55 ECTS bodova, a koje je uspješno položio tijekom zadnje, III godine studija uz ostale predmete s III godine studija koji ukupno nose 40 ECTS bodova te izradu i obranu završnog rada od 5 ECTS bodova. Dakle, tijekom akademske 2018/2019 položio je redovne predmete s III godine studija te time ostvario 45 ECTS bodova, dok se ostalih 55 ECTS bodova odnosi na razliku predmeta koju je bio obvezan položiti kako bi uspješno završio predmetni studij i stekao visokoškolsku kvalifikaciju. S obzirom na navode prvostupanjskog suda kako je stjecanje 100 ECTS bodova u jednoj godini studija u suprotnosti s europskim sustavom prijenosa bodova (ECTS), iako se položenih 55 ECTS bodova odnosi na razliku predmeta s I i II godine studija, u cijelosti osporava te opetovano ukazuje na dopis Univerziteta u  T., Edukacijski fakultet od 23. lipnja 2021., a u kojem je jasno navedeno kako je studij pohađao po važećim aktima visokoškolske ustanove tijekom trajanja studija i ostalim propisima navedenim u predmetnom dopisu, a koji ne sadržavaju odredbe kojima bi se ograničavao broj ispita ili broj bodova koji se može steći u jednoj akademskoj godini.  S obzirom da u periodu studiranja nije bio zaposlen, apsolutno je opravdano radno opterećenje u trajanju od 7 sati, tim više što je bio dodatno motiviran završiti studij u što kraćem roku radi smanjenja troškova života u inozemstvu i povratku u Republiku Hrvatsku. Smatra da je svoju diplomu stekao u skladu s pravilima studiranja o trajanju studija i ukupnom broju potrebnih ECTS bodova, slijedom čega ne postoji zapreka za priznanje inozemne visokoškolske kvalifikacije za potrebe zapošljavanja odnosno poništenje rješenja tuženika i tijela prvog stupnja. Tužitelj predlaže da ovaj Sud preinači pobijanu presudu na način da se tužbeni zahtjev u cijelosti usvoji uz priznavanje troškova upravnog postupka, odnosno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje te da mu nadoknadi troškove žalbenog postupka.

3.              Žalba tužitelja dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio odgovor na žalbu tužitelja, iako je istu uredno primio.

4.              Žalba nije osnovana.

5.              Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

6.              Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja u provedenom upravnom postupku koji slijedi iz spisa javnopravnog tijela dostavljenog prvostupanjskom sudu uz odgovor na tužbu proizlazi da je tužitelj podnio zahtjev za stručno priznavanje inozemne visokoškolske kvalifikacije Bakalaureat/Bachelor sportskog menadžmenta koju je stekao i koju je izdala institucija Univerzitet u T., Edukacijski fakultet, T., Bosna i Hercegovina. Iz dokumentacije koju je tužitelj priložio uz zahtjev proizlazi da je službeno trajanje studija sportski menadžment na Edukacijskom fakultetu Univerziteta u T. tri godine čime se ukupno stječe 180 ECTS bodova. Nadalje, proizlazi da je tužitelj prethodno studirao na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Z. te da mu je Edukacijski fakultet Univerziteta u T. priznao 16 ispita sa prethodnog studija. Na temelju 8 priznatih ispita tužitelj je stekao 80 ECTS bodova što proizlazi iz odluke o priznavanju ispita i utvrđivanju matičnosti od 9. listopada 2018. a prema podacima navedenim u dodatku diplome vidljivo je da se radi o "vanrednom" načinu studiranja odnosno da je tužitelj imao status izvanrednog studenta i da je za završetak studija sportski menadžment bilo potrebno položiti ukupno 35 ispita te izraditi i obraniti završni rad. Tužitelj je upisao studij 9. rujna 2018. te ga je završio 15. srpnja 2019. na temelju čega mu je Visoko učilište izdalo diplomu 26. listopada 2019. pa proizlazi da je tužitelj u razdoblju od 9 mjeseci, odnosno od dana kada je upisan na studij 9. rujna 2018. do 15. srpnja 2019. ukupno položio 19 ispita, izradio i obranio završni rad te stekao 100 ECTS bodova, dakle, za 9 mjeseci studija.

7.              S obzirom na utvrđeno činjenično stanje u provedenom postupku prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika nakon provedenih dokaza tijekom upravnog postupka, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan te u tom smislu osnovano upućuje na odredbe članka 9. stavka 1., članka 11. i 12. Zakona o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija ("Narodne novine", broj 158/03., 198/03., 138/06., 124/09., 45/11., dalje: Zakon).

8.              Naime, pravilno smatra prvostupanjski sud da nije sporno da tužitelj ima pravo na završetak studija u kraćem roku, no međutim, europskim sustavom prijenosa ECTS bodova se jednom godinom studija u pravilu stječe 60 ECTS bodova, odnosno 30 ECTS bodova po semestru a tužitelj je u konkretnom slučaju stekao znatno više pa to govori o nesrazmjernom radnom opterećenju pa time nije zadovoljena optimalna razina kvalitete studiranja u skladu s propisanim studentskim opterećenjem nužnim za stjecanje planiranih ishoda učenja, odnosno razine, obujma, profila i kvalitete koji se stječu završetkom predmetnog studija. Stoga osnovano smatra prvostupanjski sud da se predmetna inozemna visokoškolska kvalifikacija ne može usporediti s visokoškolskom kvalifikacijom koja se u Republici Hrvatskoj stječe završetkom stručnog studija.

9.              Imajući na umu navedeno prvostupanjski sud pravilno je postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika kojim je odbijena žalba tužitelja protiv rješenja tijela prvog stupnja od 11. srpnja 2022., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznanje predmetne inozemne visokoškolske kvalifikacije.

10.              Žalbeni navodi tužitelja nisu od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe, a ujedno se napominje tužitelju da je riječ o istim prigovorima koje je isticao u upravnom postupku i pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud očitovao, a s kojim zaključcima se slaže i ovaj Sud.

11.              Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.

12.              S obzirom da tužitelj nije uspio u upravnom sporu pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora na temelju odredbe članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

U Zagrebu 3. svibnja 2023.

                                                 

                     Predsjednica vijeća

                                                                                            mr. sc. Mirjana Juričić, v.r.