Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-581/23-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, mr.sc. Mirjane Juričić i Blanše Turić, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika – specijaliste Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja M.-K. d.o.o., P., kojeg zastupa I. B. odvjetnik u P., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 UsI-981/2022-8 od 2. prosinca 2022., na sjednici vijeća održanoj 3. svibnja 2023.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija.
II. Potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 UsI-981/2022-8 od 2. prosinca 2022.
III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/21-01/305, URBROJ: 513-04-22-2 od 27. svibnja 2022. godine, i rješenja Porezne uprave, Područnog ureda P., KLASA: UP/I-471-02/21-01/61, URBROJ: 513-07-18-21 od 30. travnja 2021. godine te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Porezne uprave, Područnog ureda P., KLASA: UP/I-471-02/21-01/61, URBROJ: 513-07-18-21 od 30. travnja 2021., kojim je tužitelju utvrđena nova obveza poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja do 31. svibnja 2019. godine.
3. Prvostupanjsku presudu tužitelj pobija žalbom zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj smatra da je prvostupanjski sud na neodgovarajući način protumačio okolnosti tužiteljevog posla s F. R. d.o.o. i neopravdano strogo protumačio razinu dužne pažnje koju je tužitelj kao gospodarstvenik i porezni obveznik bio dužan upotrijebiti u svom poslovanju u odnosu na taj porez. Osporava stav iz presude da nije poduzeo adekvatne mjere provjere a da ne objašnjava u čemu bi se te mjere trebale sastojati, jednako i kao u odnosu na zahtijevanu razinu pažnje. Smatra da u presudi nedostaje valjano obrazloženje članka 127 ZPDV u svjetlu iznijetih prigovora da se tužitelj ponašao savjesno u mjeri koja se od njega kao poduzetnika očekuje. Predlaže sudu da poništi pobijanu presudu, usvoji tužbeni zahtjev te poništi osporena rješenja uz naknadu troškova upravnog spora.
4. Tuženik, iako pozvan nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporenu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS) ovaj je Sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija a niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.
7. Naime, prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja odluke javnopravnog tijela te je strankama u smislu članka 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora pa je nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. ZUS-a s obzirom na utvrđeno činjenično stanje pravilno ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
8. Tužitelj osporeno rješenje pobija zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.
8.1. Bitna povreda pravila sudskog postupka postoji kad upravni sud u tijeku spora nije primijenio ili je nepravilno primijenio odredbe ovog Zakona, a to je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude (članak 66. stavak 2. ZUS-a).
8.2. Pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u sporu postoji kada je upravni sud kakvu odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio ili je nije utvrdio ili je o činjeničnom stanju izveo pogrešan zaključak (članak 66. stavak 3. ZUS-a).
8.3. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad upravni sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (članak 66. stavak 1. ZUS-a).
9. Uvidom u spis predmeta dostavljen Sudu uz žalbu proizlazi da je kod tužitelja obavljen porezni nadzor u kojem je utvrđeno da je tužitelj koristio pretporez od 258.900,00 kn po 13 ulaznih računa TD F. R. d.o.o. Z., za fakturirani šećer, bez dokumentacije iz koje bi proizlazilo da su isporuke po tim računima stvarno izvršene.
9.1. Porezno je tijelo tužitelju osporilo pravo na odbitak pretporeza po računima dobavljače F. R. d.o.o. iz Z. jer je isti odbijen protivno odredbi članka 57. stavka 2. Zakona o Porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj: 73/13.- 106/18., dalje ZPDV).
9.2. Prema odredbi članka 57. stavka 2. ZPDV-u porezni obveznik može odbiti pretporez u skladu s odredbama , pored ostalih, i članka 58. toga Zakona.
9.3. Prema članku 58. stavku 1. ZPDV-u porezni obveznik ima pravo od PDV-a koji je obvezan platiti, odbiti iznos PDV-a (pretporez) koji je obvezan platiti ili ga je platio u tuzemstvu za isporuku dobara ili usluge koje su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe njegovih poreznih transankcija.
9.4. Prema odredbi članka 127. ZPDV-u porezni obveznik koji obavlja u tuzemstvu isporuke dobara i usluga s pravom na odbitak pretporeza smatrat će se odgovornim ako iz objektivnih okolnosti proizlazi da je znao ili morao znati da će zbog prijevarnih aktivnosti dio ili cijeli iznos PDV-a vezan za isporuku koja mu je obavljena ostati neplaćen (st.1.). Ako se, sukladno stavku 1., utvrdi odgovornost poreznog obveznika, istome će se osporiti pravo na pretporez (st.2.).
10. U postupku koji je prethodio donošenju poreznih rješenja utvrđeno je da je tužitelj bio u poslovnoj suradnji s trgovačkim društvom F. R. d.o.o. bez zaključenog ugovora, da je u taj poslovni odnos stupio putem posrednika E. B., da prethodno nije izvršio provjeru dobavljača, da je tužiteljev dobavljač šećer nabavio od slovenskog trgovačkog društva S. d.o.o. a ovaj izravno od proizvođača Tvornice šećera O. d.o.o., da je dobavljač tužitelju prodavao šećer po nižoj cijeni od nabavne, da je robu prodavao u tranziti te da nije bilo moguće utvrditi način prevoženja i relaciju prijevoza tog šećera.
10.1. Nadzorom provedenim nad TD F. R. d.o.o. utvrđeno je da isti nije platio PDV zaračunat po računima za isporuke robe kupcima u tuzemstvu te da se radi o društvu koje sudjeluje u poreznoj prevari kao provodnik-nestajući trgovac.
11. Budući da nije sporno da je tužitelj poslovao s trgovačkim društvom koje se na tržištu pojavljuje kao nestajući trgovac (missing trader) te da prije stupanja u poslovni odnos nije izvršio odgovarajuću provjeru svog dobavljača pravilno su porezna tijela tužitelju osporila pravo na odbitak pretporeza po 13 ulaznih računa ispostavljenih od TD F. R. d.o.o.
12. Ovakvo stajalište sukladno je praksi Suda Europske unije (npr. C-439/04 i C-440/04) prema kojoj se poreznom obvezniku može osporiti pravo na odbitak pretporeza ako se temeljem objektivnih okolnosti utvrdi da je znao ili morao znati da sa svojom kupovinom sudjeluje u transakciji koja je povezana s prijevarnim izbjegavanjem plaćanja PDV-a. Činjenicu da je porezni obveznik znao ili morao znati moguće je dokazati time da li je porezni obveznik koji traži odbitak pretporeza izvršio dobru provjeru poslovnog partnera postupajući pažnjom dobrog gospodarstvenika da bi izbjegao svoju odgovornost radi sudjelovanja u PDV prijevari. Obveznika koji je znao ili mogao znati da je svojom kupnjom sudjelovao u prijevarnoj transakciji utaje PDV-a smatra se sudionikom prijevare.
13. Činjenica da tužitelj nije imao zaključen ugovor sa TD F. R. d.o.o., da mu nije bilo poznat čak niti podatak tko je direktor tog Društva govori u prilog osnovanosti zaključka da tužitelj nije izvršio dobru provjeru svog poslovnog partnera pa mu je pravilno osporeno pravo na odbitak pretporeza.
14. Imajući u vidu izloženo, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je odbio tužbeni zahtjev uz obrazloženje koje i ovaj sud u cijelosti prihvaća.
15. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučiti kao u izreci.
16. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a jer tužitelj nije uspio u sporu.
U Zagrebu, 3. svibnja 2023.
Predsjednik vijeća
Boris Marković, v.r.