Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-1391/23-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Mirjane Juričić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Blanše Turić, članova vijeća, te višeg sudskog savjetnika-specijalista Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice J. P. iz K., koju zastupa opunomoćenik M. A., odvjetnik u N. V., protiv tuženika Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za proračun, financije i nabavu, R., radi poreza na kuće za odmor, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 UsI-1263/2022-8 od 23. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 3. svibnja 2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice J. P. iz K. i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 UsI-1263/2022-8 od 23. siječnja 2023.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 UsI-1263/2022-8 od 23. siječnja 2023. odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja tuženika Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za proračun, financije i nabavu, klasa: UP/II-410-15/21-01/70, urbroj: 2170-02-03/4-22-20 od 10. listopada 2022. (točka I. izreke presude), te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke presude).
2. Protiv navedene presude tužiteljica je izjavila žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da prvostupanjski sud nije proveo predložene dokaze, konkretno, nije saslušao niti jednog od četiri predložena svjedoka niti je saslušao tužiteljicu na okolnost duljine boravka tužiteljice u kalendarskoj godini 2018. i 2019. pa tako nije mogao utvrditi duljinu njenog boravka u dijelu nekretnine koja se oporezuje, čime nije mogao utvrditi je li ona tamo stalno ili privremeno stanuje. Pored toga, nije saslušao tuženika na iste okolnosti te nije pribavio predložena očitovanja K. I. d.o.o. u odnosu na visinu komunalne naknade za odvoz komunalnog otpada za 2018. i 2019., a isto i za potrošnju vode od V. Ž., C. – V. te H.-a za struju i račune stranke za 2018. i 2019. Prvostupanjski sud se uopće u presudi nije osvrnuo na njezin argument da je u odnosu na prvostupanjsku odluku upravnog tijela učinjena povreda njenog Ustavom zajamčenog prava na slobodu kretanja, te da je prije odlučivanja o glavnoj stvari kao prethodno pitanje predložila odgovoriti na prethodna pitanja (kao samostalne pravne cjeline), konkretno – značenja termina "povremeno", "povremeni boravak", "težište (ili središte – njenog) životnog interesa", a niti se prvostupanjski sud uopće osvrnuo na njezin navod u svezi s člankom 43. i to stavkom 1. Općeg poreznog zakona. Smatra da prvostupanjski sud nije proveo dokazni postupak na način na koji je to predložila u svojoj tužbi, čime je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. Slijedom navedenog predlaže da ovaj Sud donese odluku kojom poništava prvostupanjsku presudu i sam riješi stvar na način da donese odluku kojom se njezina tužba u ovom predmetu u cijelosti usvaja, te da joj tuženik nadoknadi troškove žalbenog postupka.
3. Žalba tužiteljice dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio sudu odgovor na žalbu tužiteljice, iako je istu uredno primio.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., i 110/21.), u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
6. Prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je tužiteljica vlasnica predmetne nekretnine koja je upisana na k.č.br. 3379/126, zk.ul. 2275, k.o. L., a koja nekretnina se sastoji od šest stanova i to u prizemlju stan A (E-1) neto korisne površine 116,86 m², na I. katu stan B (E-2) neto korisne površine 50,72 m² i stan C (E-3) neto korisne površine 61,55 m², na II. katu stan D (E-4) neto korisne površine 50,72 m² i stan E (E-5) neto korisne površine 61,55 m², te u potkrovlju stan F (E-6) neto korisne površine 84,12 m², a utvrđeno je da tužiteljica ima odobrenje za pružanje ugostiteljskih usluga smještaja u tri apartmana koji se nalazi na I. i II. katu, te je i sama izjavila da za pružanje usluga koristi stan B i stan C na I. katu i stan D na II. katu, a preostali dio nekretnine koristi za svoje potrebe i potrebe svoje obitelji. Nadalje, proizlazi da je u provedenom postupku utvrđeno da prema podacima komunalnog društva I. d.o.o., za predmetnu nekretninu je tijekom 2018. i 2019. izvršeno samo osam odvoza smeća i to u lipnju, kolovozu i rujnu 2018., te u lipnju, srpnju i kolovozu 2019., da je prema dostavljenim podacima od V. Ž., C., V. d.o.o. utvrđeno da je potrošnja vode u 2018. zabilježena u svibnju, lipnju, srpnju, kolovozu i rujnu, a u 2019. u travnju, svibnju, lipnju, srpnju, kolovozu, rujnu i listopadu, a iz podataka dobivenih od H. O. d.o.o., proizlazi da je u hladnijem periodu godine od svibnja do studenog zanemariva potrošnja električne energije. Utvrđeno je da tužiteljica zajedno sa svojom obitelji koristi stan A u prizemlju, stan E na II. katu i stan F u potkrovlju, pa je na taj dio predmetne nekretnine tužiteljici obračunat porez na kuće za odmor za 2018. i 2019. u iznosu od po 3.937,95 kn, odnosno za obje godine u ukupnom iznosu od 7.875,90 kn.
7. Prema ocjeni ovoga Suda, na tako utvrđeno činjenično stanje, koje proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da tužiteljici predmetna nekretnina, odnosno dio iste ne služi za stalno stanovanje gdje se nalazi središte njezinih životnih interesa, pa je prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 25. i 26. te članka 2. stavka 1. točke 12. Zakona o lokalnim porezima ("Narodne novine", 115/16. i 101/17.) te članka 7. i 8. Odluke o gradskim porezima Grada N. V. ("Narodne novine", 115/2001., 125/2007. i "Službene novine PGŽ", 42/2014.) ocijenio zakonitim rješenje tijela prvog stupnja i tuženika kojim je tužiteljici utvrđena obveza plaćanja poreza na kuće za odmor za 2018. i 2019. godinu.
8. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud pravilno je ocijenio da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice pa je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima pravilno odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.
9. Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je u predmetnom postupku utvrdio sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje predmetne upravne stvari te je pritom naveo razloge koji su odlučni pri ocjeni dokaznih prijedloga, kao i razloge zbog kojih nisu izvedeni dokazi predloženi od strane tužiteljice.
10. Stoga tužiteljica pogrešno smatra da je prvostupanjski sud odbijanjem njezinih dokaznih prijedloga za saslušanje svjedoka počinio bitnu povredu pravila sudskog postupka te nepotpuno utvrdio činjenično stanje u ovoj stvari.
11. Naime, sukladno odredbi članka 33. Zakona o upravnim sporovima, upravni sud je ovlašten odlučiti koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica pa iz tužiteljičinog prava predlaganja dokaza ne proizlazi obveza suda da predložene dokaze i izvede, ako je odluku mogao donijeti na temelju drugih dokaza izvedenih tijekom postupka. Sukladno navedenom, prvostupanjski sud je odbio dokazne prijedloge tužiteljice, obrazloživši da iste smatra nesvrsishodnim jer je i bez izvođenja tih dokaza činjenično stanje dovoljno i potpuno utvrđeno za donošenje meritorne odluke, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.
12. Činjenica da tužiteljica ima prijavljeno prebivalište na adresi predmetne nekretnine nije odlučna niti je od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari jer je iz dokaza koji su provedeni tijekom postupka vidljivo da je nekretnina tijekom 2018. i 2019. korištena samo povremeno te prvostupanjski sud pravilno upućuje na dosljednu praksu ovoga Suda da činjenice da tužiteljica ima prijavljeno prebivalište na adresi predmetne nekretnine nije odlučna u situaciji kada je iz ostalih izvedenih dokaza vidljivo da se nekretnina koristi samo povremeno.
13. Nadalje, treba istaknuti da prema dosljednoj praksi Ustavnog suda Republike Hrvatske obvezu obrazlaganja odluke ne treba shvaćati kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o naravi odluke i okolnostima određenog slučaja, imajući na umu i obrazloženje koje je stranka dobila u nižestupanjskom postupku koji je prethodio (broj: U-III-1201/18), pa se prigovori tužiteljice izneseni u tom pravcu ne mogu prihvatiti.
14. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjska presuda temelji se na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede pravila postupka budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima i u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, sukladno odredbi članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.
15. Kako tužiteljica razlozima navedenima u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 3. svibnja 2023.
Predsjednica vijeća
mr. sc. Mirjana Juričić, v.r.