Baza je ažurirana 08.05.2025.
zaključno sa NN 72/25
EU 2024/2679
- 1 -
Broj: Ppž-11580/2022
Broj: Ppž-11580/2022
REPUBLIKA HRVATSKA |
|
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske |
|
Zagreb |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Roberta Završkog kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. R. M., zbog prekršaja iz čl. 140. Zakona o protuminskom djelovanju („Narodne novine“, broj: 110/15., 118/18. i 98/19.), odlučujući o žalbi okr. R. M., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu od 14. rujna 2022., broj: 31 Pp J-141/2020-11, u sjednici vijeća održanoj 3. svibnja 2023.
p r e s u d i o j e
I. U povodu žalbe okr. R. M., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci i kazni te izriče da je okrivljenik djelom za koje je proglašen krivim, činjenično opisanim u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 140. Zakona o protuminskom djelovanju („Narodne novine“, broj: 110/15., 118/18., 98/19. i 114/22.), za koji mu se, na temelju tog zakonskog propisa, izriče novčana kazna 260,00 eura (dvjesto šezdeset eura)/1.959,00 kuna (tisuću devetsto pedeset devet kuna)[1], koju je dužan platiti u roku od 30 dana od primitka ove presude, s time da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.
II. Odbija se kao neosnovana žalba okr. R. M. te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okr. R. M. je obvezan naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka 15,00 eura (petnaest eura)/113,02 kuna (sto trinaest kuna i dvije lipe), u roku 30 dana od primitka ove presude.
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu od 14. rujna 2022., broj: 31 Pp J-141/2020-11 proglašen je krivim okr. R. M. da je, na način činjenično opisan u izreci presude, počinio prekršaj iz čl. 140. Zakona o protuminskom djelovanju, za koji mu je na temelju tog zakonskog propisa izrečena novčana kazna 2.000,00 kuna/265,45 eura, koju je dužan platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne te je obvezan naknaditi trošak prekršajnog postupka 150,00 kuna/19,91 eura.
2. Protiv te presude okr. R. M. osobno je pravodobno podnio žalbu iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se iz razloga navedenih u žalbi, oslobodi krivnje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani presudu iz osnova i razloga iz kojih se on pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti te nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu.
5. Međutim, ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, utvrđeno je da je pobijanim prekršajnim nalogom, u smislu odredbe čl. 196. t. 4. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenika, povrijeđeno materijalno prekršajno pravo.
5.1. Naime, nakon donošenja nepravomoćne presude, kao posljedica donošenja Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22., 88/22.), stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o protuminskom djelovanju ("Narodne novine" br. 114/22.), koji za inkriminirani prekršaj propisuje nešto niži minimum i maksimum novčane kazne pa je, prema načelu konkretnosti u primjeni blažeg zakona, blaži za okr. R. M., budući mu je pobijanom presudom izrečena novčana kazna u visini posebnog minimuma.
5.2. Za prekršaj iz čl. 140. Zakona o protuminskom djelovanju, koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja i za koji je okrivljenik proglašen krivim, bila je propisana novčana kazna od najmanje 2.000,00 do 10.000,00 kuna, dok je prema odredbi čl. 140. „novog“ Zakona o protuminskom djelovanju („Narodne novine“ br. 114/22.) propisana novčana kazna 260,00 eura do 1320,00 eura(1.958,98 kuna do 9.945,54 kuna preračunavanjem prema fiksnom tečaju konverzije 7,43450).
5.3. Prema odredbi čl. 3. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je najblaži za počinitelja.
5.4. Budući da je inkriminirani prekršaj počinjen 20. rujna 2019., kada je bio na snazi „stari“ Zakon o protuminskom djelovanju, a 1. siječnja 2023. stupio je na snagu „novi“ Zakon o protuminskom djelovanju ("Narodne novine" br. 114/22.), koji je u odnosu na predmetni prekršaj blaži za okrivljenika, to ga je ovaj drugostupanjski sud, na temelju čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona, dužan primijeniti.
5.5. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela prekršaja, kako je to navedeno u t. I. izreke ove drugostupanjske presude.
6. Okrivljenik, u bitnom, u žalbi ističe da u postupku ničim nije dokazano da su na putu kojim je prevozio drva bile postavljene table minske sumnjivosti, a da su bile tamo, sigurno ne bi ulazio u to područje te traži od nadležnih da dokažu kako su u periodu koji se navodi u presudi na putu kojim se kretao zaista bile postavljene table o minskoj sumnjivosti. Navodi da je za tvrtku R. p. uredno ishodio dokumentaciju za sječu i nigdje nije vidio table o minskoj sumnjivosti, a nije vidovit da bi znao to što se navodi u presudi da je okolno područje minski sumnjivo.
7. Međutim, nasuprot tvrdnjama žalbe kojima okrivljenik osporava utvrđeno činjenično stanje, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i proglasio okrivljenika krivim za počinjeni prekršaj.
8. Optužnim prijedlogom okrivljeniku se stavlja na teret da je u vremenu od 11. rujna 2019. do 20. rujna 2019. višestruko neovlašteno ulazio u minski sumnjivo područje u šumskom predjelu Carevo Polje, katastarske općine Carevo Polje i Vanjin vrh radi sječe i izvlačenja stabala.
9. Okrivljenik se u postupku branio da se ne smatra krivim, u kritičnom razdoblju nigdje nije vidio postavljene table da je to područje minski sumnjivo, tek početkom prosinca 2019. prilikom obilaska terena sa službenikom policije i šumarskim inspektorom vidio je postavljene table MSP. Svjedok službenik policije I. G. iskazao je da je zbog sumnje da je okr. R. M. drvne sortimente sjekao i izvlačio iz minski sumnjivog područja u kojem je sječa zabranjena, zajedno sa šumarskim inspektorom i djelatnicima HCR-a izašao u šumski predio Carevo Polje u studenom i prosincu 2019. kako bi utvrdili da li se radi o MSP-u, kojom prilikom je uređaj signalizirao da se radi o MSP-u, što je bilo razvidno i prema kartama i skicama, iako su početno neke table, koje su bile postavljene uz šumski put, bile uklonjene. Utvrdili su da su nakon 100 metara uz šumski put postavljene table, iste su fotografirali, a radi se o šumskom putu kojim se kretao okrivljenik prilikom prevoženja drva. Djelatnici HCR-a tada su ponovno postavili druge dvije table s lijeve i desne strane puta.
10. Prvostupanjski je sud opravdano prihvatio iskaz svjedoka službenika policije I. G. i njegov je iskaz kao dokaz, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, a za svoju odluku je dao razloge koji su, po mišljenju ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni, a navodi žalbe nisu doveli u sumnju činjenično stanje niti pravilnost provedenog prekršajnog postupka. Svjedok je vjerodostojno, ne umanjujući stanje koje je zatekao obilaskom spornog terena svjedočio da, iako su početno neke table bile uklonjene, a bile su postavljene uz šumski put, nakon 100 metara bile postavljene table koje ukazuju na MSP, iste su fotografirali, a radilo se o šumskom putu kojim se kretao okr. R. M. prilikom prevoženja drva. Svjedok je naveo da je i prethodno, u službi, prolazio tim područjem do tabli uz šumski put na kojima je označeno da se radi o MSP. Ovakav iskaz svjedoka doveden u vezu s materijalnim dokazima izvedenim u postupku čine dovoljnu osnovu za utvrđenje krivnje okr. R. M. za terećeni prekršaj.
10.1. Naime, iz službene zabilješke Državnog inspektorata, Sektora nadzora u šumarstvu i lovstvu od 3. prosinca 2019. proizlazi da je obilaskom mjesta sječe navedene drvne mase uočena tabla koja označava MSP, a odnosila se na šumu s lijeve strane, a nakon 50-ak metara uočena je tabla za MSP sa lijeve i desne strane zbog čega se odustalo od daljnjeg kretanja prema k.č.br. 183. Iz izvješća Državnog inspektorata, Sektora nadzora u šumarstvu i lovstvu od 10. prosinca 2019, proizlazi da je 3. prosinca 2019. obavljen obilazak područja na kojem je obavljena sječa drvene mase, odnosno k.č.br. 183 k.o. Vajin vrh kojom prilikom je utvrđeno kako se oznake HCR-a koje označavaju MSP nalaze s lijeve i desne strane šumskog puta koji vodi do navedene katastarske čestice, a iste su fotografirane i nalaze se u spisu. U izvješća HCR-a od 10. prosinca 2019. navodi se da je terenskim izvidom utvrđeno da se spomenuti šumski put koristi unatoč tome što je područje kategorizirano kao minski sumnjivo i kao takvo obilježeno minskim oznakama.
10.2. Za napomenuti je da je okrivljenik u svojoj obrani naveo da u kritičnom razdoblju nigdje nije vidio postavljene table (nije tvrdio da ih nije bilo), a početkom prosinca 2019., prilikom obilaska terena sa službenikom policije i šumarskim inspektorom vidio je postavljene table MSP, pri čemu nije navodio da bi iste bile nedavno ili postavljene nakon što je sjekao i izvlačio stabla, odnosno da ih u vrijeme počinjenja prekršaja nije bilo.
10.3. Također, iz dopisa Ravnateljstva civilne zaštite od 6. srpnja 2022. nesporno je utvrđeno da se k.o. Carevo Polje i k.o. Vajin Vrh nalaze u minski sumnjivom području, dok se kbr. 183. k.o. Vajin Vrh ne nalazi u minski sumnjivom području, a što proizlazi iz priložene karte - minske situacije k.o. 183.
10.4. Iz navedenih razloga, neosnovano okrivljenik navodi da „nije vidovit da bi znao to što se navodi u presudi“, jer iz provedenh dokaza nedvojbeno proizlazi da je radi sječe i izvlačenja drva ulazio u minski sumnjivo područje, koje je kao takvo bilo propisno obilježeno.
11. Iz navedenih razloga, nije osnovana žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
12. Okrivljenik se nije žalio u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, međutim, kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i žalbu odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud je na temelju čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona ispitao pobijanu presudu i u odnosu na izrečenu novčanu kaznu.
12.1. Odluka o prekršajnopravnoj sankciji razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela (budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne).
12.2. Ocjenjujući sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te uzimajući u obzir da je u povodu podnesene žalbe izmijenjena pravna oznaka djela prekršaja u pravcu primjene blažeg zakona u odnosu na zakon primijenjen u pobijanoj presudi, pri čemu je prvostupanjski sud okrivljeniku izrekao minimum propisane novčane kazne, ovaj drugostupanjski sud smatra da je za okr. R. M. novčana kazna u visini posebnog minimuma novčane kazne, propisana „novim“ Zakonom o protuminskom djelovanju i izrečena ovom presudom, primjerena i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te je pobijana presuda preinačena u novčanoj kazni samo kao posljedica primjene blažeg propisa.
13. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Prema stanju spisa okrivljenik ostvaruje redovna primanja te ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 15 eura/113,02 kuna, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.
14. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 207. (t. I.) i čl. 205. (t. II.) Prekršajnog zakona odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 3. svibnja 2023.
Zapisničar : Predsjednica vijeća:
Robert Završki, v. r. Gordana Korotaj, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.
[1] Fiksni tečaj konverzije 7,53450
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.