1

                                                            Poslovni broj: Gž Ovr-511/2021-2

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Mariji Vetmi, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice S. C. iz M. L., N. T. .., OIB: …, koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici u O. d. G., G., P. i p. iz Z., protiv ovršenika R. S. iz V. L., O. M. T. .., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Z. o. u. A. S., D. M. i I. G. iz R., radi proglašenja pljenidbe i prijenosa ovršenikovih sredstava nedopuštenim, odlučujući o ovrhovoditeljičinoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju broj Ovr-525/2021-9 od 29. rujna 2021, 03. svibnja 2022.,

r i j e š i o j e

Uvažava se ovrhovoditeljičina žalba te se ukida rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju broj Ovr-525/2021-9 od 29. rujna 2021. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski rješenjem odlučeno je:

"Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos sredstava sa računa ovršenika na račun ovrhovoditeljice temeljem zadužnice izdane po javnom bilježniku B. M. pod brojem OV-2359/2011 od 03. svibnja 2011."

2. Protiv navedenog rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu izjavila je ovrhovoditeljica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP), a u vezi s odredbom članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 – dalje: OZ) s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Prvostupanjski sud je utvrdio da je ovrhovoditeljica protiv ovršenika dana 21. travnja 2021. podnijela FINA-i zahtjev za izravnu naplatu temeljem zadužnice koju je ovjerio javni bilježnik B. M. ( br.Ov-2359/11 od 3. svibnja 2011).

6. Ovršenik je podnio prijedlog za proglašenjem pljenidbe i prijenosa sredstava ovršenika nedopuštenim u kojem je isticao da H. d.o.o. nije mogao ustupiti ovrhovoditeljici ugovorom o cesiji tražbinu jer je tražbina namirena, da je ustup fiktivan, da je ovrhovoditeljici dano brisano očitovanje radi upisa brisanja založnog prava, pa kako nema tražbine ista se nije mogla ustupiti kao ni zadužnica izdana u svrhu osiguranja tražbine.

7. Žalbeni razlog prema sadržaju prijedloga za proglašenjem nedopuštenom pljenidbe i prijenosa sredstava sa računa ovršenika je propisan člankom 50. stavak 1. točka 9. OZ-a.

8. Prema odredbi članka 210. stavak 1. OZ-a nakon što primi obavijest o tomu da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavak 1. tog Zakona prema odredbi članak 209. stavak 5. tog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je na drugi način zatražena naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim. Prema stavku 2. članka 210. OZ- a na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. istog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe navedenog Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. tog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe istog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

9. Prvostupanjski sud je proglasio nedopuštenom pljenidbu i prijenos sredstava sa računa ovršenika jer je upitna visina kao i istinitost ugovora od 22. prosinca 2020 kao i istinitost i vjerodostojnost zadužnice od 03. svibnja 2011. kao i da je upitna visina tražbine.

10. Iz procesne građe proizlazi da je K. K. sa H. A. A. b. d.d. Z. 03. svibnja 2011. sklopio ugovor o kreditu kojim mu je banka odobrila kredit u iznosu od 124.000,00 EUR, a kao osiguranje naplate tražbine ovršenik kao jamac platac je dao bjanko mjenice i bjanko zadužnice do iznosa od 1.000.000,00 kn (stranica 88 do 97 spisa).

11. Prema ugovoru o ustupu tražbine od 23. travnja 2014. (stranica 104 do 110 spisa) sklopljenim između H. A. A. b. d.d. i H. d.o.o. Z., H. A. A. b. je ustupila H. d.o.o. potraživanje koje je banka imala prema dužniku K. K. i solidarnim dužnicima temeljem ugovora o kreditu broj 62551009759 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine potvrđenom po javnom bilježniku B. M. iz M. L. pod brojem OV-2352/11 i sva sredstva osiguranja, mjenice i zadužnice te založno pravo na nekretnini. Ugovorom o ustupu tražbine sklopljenim 22. prosinca 2020. između S. C. kao c. i H. d.o.o. Z. kao cedenta, cedent ustupa cesionaru tražbinu koju ima prema dužniku K. K. u ukupnom iznosu od 670.579,47 kn temeljem ugovora o kreditu broj 62551009759 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 3. svibnja 2011., instrumente osiguranja, prenosi sva prava sa svim zadužnicama te ovlašćuje cesionara da promjenu vjerovnika glede tih zadužnica provede pred FINA-om, a člankom 3. stavak 2. Ugovora stranke suglasno utvrđuju da će cesionar cedentu za prodaju i ustup tražbine platiti iznos od 300.000,00 kn najkasnije do 31. prosinca 2020., dok je člankom 3. stavak 5. Ugovora ugovoreno da će ustup tražbine sa cedenta na cesionara nastupiti nakon što cesionar ispuni obvezu plaćanja ugovorene naknade. Prema potvrdi od 11. siječnja 2021. (list spisa 181), izdane od H. d.o.o. Z., S. C. je temeljem ugovora o ustupu tražbine sklopljenim 22. prosinca 2020. u cijelosti platila ugovoreni iznos za ustupljeno potraživanje od 300.000,00 kn.

12. Dakle, ugovorom o ustupu tražbine od 22. prosinca 2020. H. d.o.o. je ustupio S. C. tražbinu koju ima prema K. K. temeljem ugovora o kreditu broj … u iznosu od 670.579,47 kn. U članku 2. Ugovora o ustupu tražbine sklopljenog između H. d.o.o. Z. i S. C. je navedeno da je stanje duga K. K., vlasnika obrta Z. f. i trgovačka radnja K., na dan 10. studenog 2020. 670.579,47 kn i to prema izvatku iz poslovnih knjiga (list spisa 121).

13. Ovršenik u prijedlogu navodi da u vrijeme sklapanja ugovora o ustupu tražbine između H. d.o.o. i ovrhovoditeljice nije bilo tražbine prema ovršeniku pa da H. d.o.o. nije ni mogao prodati tražbinu koje nije bilo. Ovršenik nije priložio ispravu kojom dokazuje da u vrijeme sklapanja ugovora o ustupu potraživanja  tražbine ovrhovoditeljice, nema tražbine po ugovoru o kreditu koji je sklopio sa H. A. A. b., pa H. d.o.o. nije mogao ustupit tražbinu, jer je nema, a kako je ovrhovoditeljica osporila tvrdnje ovršenika, prvostupanjski sud je trebao postupiti prema odredbi članka 52. stavak 3. OZ-a i donijeti zaključak kojim će ovršenika uputiti da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iznjetih u prijedlogu (članka 50. stavak 1. točka 7. i 9. OZ-a). Budući ovrhovoditelj nije priznao postojanje razloga na kojima ovršenik temelji prijedlog, a ne postoje razlozi iz članka 52. točka 4. OZ-a (sud njihovo postojanje nije utvrdio već samo navodi da je upitna visina i opstojnost potraživanja), nisu ispunjene pretpostavke da sud u ovršnom postupku proglasi nedopuštenom pljenidbu i prijenos sredstava. Da li je i u

kojoj visini postojala tražbina H. d.o.o. prema ovršeniku u vrijeme sklapanja ugovora o ustupu tražbine, utvrdit će se u parnici.

14. Primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a u vezi članka 21. stavak 1. OZ-a, odlučeno je kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja..

U Dubrovniku, 03. svibnja 2023.

Sutkinja

Marija Vetma v.r.