Poslovni broj: 8 Kžzd-39/2023-4

Poslovni broj: 8 Kžzd-39/2023-4

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Tomislava Brđanovića, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. Š., zbog kaznenih djela iz čl. 179.a Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11.,144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22, dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: 30 Kovm-33/2023-4, na sjednici održanoj 3. svibnja 2023.

 

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se žalba okrivljenog D. Š. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Općinski sud u Varaždinu je na temelju čl. 351. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08) odbio kao neosnovan prijedlog okrivljenika D. Š. da se iz spisa kao nezakoniti dokazi izdvoje video snimka snimljena mobitelom oštećene M. L., iskaz svjedoka S. K. od 9. ožujka 2023., iskaz oštećene M. L. na dokaznom ročištu pred sucem istrage i to u dijelu u kojem je on korišten u pogledu dokazivanja postojanja osnovane sumnje glede kaznenih djela i nasilja u obitelji i prijetnje od 20. ožujka 2023. te zapisnik Hrvatskog zavoda za socijalni rad, PU Ludbreg od 28.2.2023. koji sadrži izjavu oštećene M. L..

 

2.              Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni D. Š. putem branitelja H. Ž., odvjetnika, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno da se pobijano rješenje preinači "u smislu žalbenih razloga".

 

3.              U smislu čl. 495. u svezi sa čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-332/2023-3 od 26. travnja 2023. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

 

4.              Žalba nije osnovana.

 

5.              Prije svega ovo vijeće primjećuje da okrivljenik uvodno istaknutu žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka u daljnjem tekstu žalbe ne konkretizira, niti posebno obrazlaže, tako da je sadržajno riječ samo o žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

5.1.              Povodom žalbe okrivljenika, a sukladno ovlaštenju iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, ovaj žalbeni sud je pobijano rješenje ispitao i po službenoj dužnosti, te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud ostvario neku od povreda taksativno navedenih u citiranoj odredbi.

 

6.              Okrivljenik nije u pravu kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje na kojem temelji pobijanu odluku.

 

6.1.              Tako žalitelj vezano za video snimku snimljenu mobitelom žrtve M. L., u bitnom ističe kako je doduše točno da je znao da ga oštećenica snima, no to nikako ne znači da je ujedno pristao na snimanje, a kamoli na korištenje takve snimke u bilo koju svrhu, pri čemu ponavlja da se ovdje radi o njegovom Ustavom zajamčenom pravu na privatnost.

 

Budući da spomenuta video snimka predstavlja nezakoniti dokaz, to se kao nezakoniti dokaz ukazuje i iskaz svjedoka S. K. u dijelu gdje je ispitivan na okolnosti sadržaja te snimke.

 

Nadalje, žalitelj smatra da se kao nezakoniti dokaz ukazuje i iskaz žrtve M. L. u dijelu gdje  je korišten za dokazivanje postojanja osnovane sumnje glede kaznenih djela nasilja u obitelji (čl. 179.a KZ/11) i prijetnje ( čl. 139. st. 3. KZ/11), budući da je žrtva u odnosu na ta kaznena djela koristila blagodat nesvjedočenja, dok je sukladno obvezi iz čl. 285. st. 6. ZKP/08 iskazivala samo glede kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11.

 

Naposljetku, okrivljenik smatra da nezakoniti dokaz predstavlja i zapisnik Hrvatskog centra za socijalni rad, područnog ureda Ludbreg, budući da isti sadrži izjavu oštećenice koja nije dana sukladno odredbama ZKP/08 o ispitivanju svjedoka.

 

7.              Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je pobijanim rješenjem odbio kao neosnovan njegov prijedlog da se iz spisa kao nezakoniti izdvoje prethodno naznačeni dokazi.

 

7.1.              Prije svega, žalitelj nije u pravu kada smatra da nezakoniti dokaz predstavlja video snimka snimljena mobitelom žrtve M. L., budući da je je takvim snimanjem povrijeđeno njegovo Ustavom zajamčenom pravu na privatnost.

 

Naime, o povredi prava na privatnost neovlaštenim snimanjem je riječ samo u situaciji kad osoba koju se snima ne zna za činjenicu snimanja i nije dala pristanak na snimanje.

S time u svezi prije svega valja primijetiti da okrivljenik u žalbi ne osporava činjenicu da je znao da ga žrtva kritične zgode snima mobitelom, ali smatra da to  nikako ne znači da je ujedno i pristao na snimanje, a kamoli na korištenje takve snimke u bilo koju svrhu.

 

Međutim, iz sporne snimke proizlazi da je okrivljenik i nakon što mu je žrtva jasno dala do znanja da ga snima nastavio govoriti i poduzimati druge radnje, a što po stavu ovog žalbenog suda upućuje na zaključak da je time na konkludentan (neizravan način) pristao na snimanje.

 

Budući da je okrivljenik znao za činjenicu snimanja te je na opisani konkludentni način izrazio pristanak da ga se snima, to se time dobrovoljno odrekao svog Ustavom zajamčenog prava na privatnost.

 

Stoga žalitelj nije u pravu kada smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda prema kojem predmetna video snimka ne predstavlja nezakoniti dokaz, a slijedom čega se kao neosnovana ukazuje i njegova žalba da nezakoniti dokaz predstavlja i iskaz svjedoka S. K. u dijelu gdje je ispitivan na okolnosti sadržaja te snimke.

 

7.2.              Isto tako žalitelj nije u pravu kada u žalbi tvrdi da se kao nezakoniti dokaz ukazuje i iskaz žrtve u kojem je iskazivala u odnosu na kazneno djelo povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11..             

 

Naime, prvostupanjski sud prije svega pravilno primjećuje da je odredbom iz čl. 300. st. 1. ZKP/08 izrijekom propisano kada se iskaz svjedoka ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku, pa je tako, između ostalog, u toč. 2. citirane odredbe propisano da se iskaz svjedoka ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku ako je ispitana osoba koja ne mora svjedočiti, a nije na to upozorena ili se nije izričito odrekla tog prava, dok je u toč. 3. iste odredbe propisano da se iskazi svjedoka koji uživaju blagodat ne mogu upotrijebiti kao dokaz  ako i upozorenje iz čl. 285. st. 3. ZKP/08 i odricanje nije uneseno u zapisnik.

 

Iz zapisnika o ispitivanju žrtve proizlazi da je ista bila propisno upozorena da u odnosu na kaznena djela iz čl. 179.a KZ/11 i čl. 139. st. 3. KZ/11 ne mora svjedočiti, te da je u zapisnik uneseno i upozorenje iz čl. 285. st. 3. ZKP/08 kao i njezina izjava da ne želi svjedočiti, dok je u odnosu na kazneno djelo povrede djetetovih prava bila upozorena da sukladno odredbi iz čl. 285. st. 6. ZKP/08  ne može uskratiti svoj iskaz budući da se radi o kaznenom djelu kaznenopravne zaštite djece.

 

Stoga i po stavu ovog žalbenog suda iskaz žrtve koji je ova dala glede kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11 (naime, riječ je o kaznenom djelu kaznenopravne zaštite djece) ne predstavlja nezakoniti dokaz u smislu čl. 10. st. 2. toč. 3. ZKP/08, tako da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je prijedlog obrane da se taj iskaz izdvoji iz spisa kao nezakoniti dokaz odbio kao neosnovan.

 

Druga je stvar pitanje da li se iskaz koji je oštećena dala u odnosu na okolnosti kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11, može koristiti kao dokaz i u odnosu na kaznena djela iz čl. 179.a KZ/11 i čl. 139. st. 3. KZ/11 u odnosu na koja je prihvatila blagodat nesvjedočenja i izjavila da ne želi svjedočiti.

 

Glede tog pitanja, žalitelj je u pravu kada u žalbi smatra da se iskaz žrtve koji se odnosi isključivo na kazneno djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11, ne može koristiti kao dokaz i u odnosu na kaznena djela iz čl. 179.a KZ/11 i čl. 139. st. 3. KZ/11, budući da je žrtva glede tih kaznenih djela prihvatila blagodat nesvjedočenja.

 

7.3.              Naposljetku, žalitelj nije u pravu niti kada u žalbi smatra da nezakoniti dokaz predstavlja i zapisnik Hrvatskog centra za socijalni rad, Područnog ureda Ludbreg, budući da isti sadrži izjavu oštećenice koja nije dana sukladno odredbama ZKP/08 o ispitivanju svjedoka.

 

Naime, takva izjava oštećenice evidentno nije dana za potrebe i u sklopu ovog kaznenog postupka (a slijedom čega ista niti nije bila ispitana sukladno odredbama ZKP/08 o ispitivanju svjedoka), već u sklopu postupka koji je sukladno svojim nadležnostima proveo Hrvatski centar za socijalni rad, Područni ured Ludbreg, zbog čega niti ne predstavlja dokaz u ovom postupku.

 

Slijedom toga prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je kao neosnovan odbio i prijedlog obrane da se iz spisa kao nezakoniti dokaz izdvoji spomenuti zapisnik Hrvatskog centra za socijalni rad, Područnog ureda Ludbreg.

 

Na ovom mjestu valja dodatno primijetiti da izjava oštećenice sadržana u navedenom zapisniku evidentno ne predstavlja niti obavijesnu izjavu u smislu čl. 208. ZKP/08, a kakve izjave je prvostupanjski sud dužan izdvojiti iz spisa. Naime, u smislu čl. 208. st. 1. ZKP/08 riječ je o obavijestima koje policija povodom postojanja sumnje na počinjenje kaznenog djela prikuplja od građana.

 

8.              Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a kako ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda iz 494. st. 4. ZKP/08 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 2. toč. 2. ZKP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

U Varaždinu 3. svibnja 2023.