1             

Poslovni broj: Gž-379/2022-2

              Poslovni broj: Gž-379/2022-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Jositi Begović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Ž. G. iz N. V., B. .., OIB: …, zastupane po punomoćnici V. B., odvjetnici iz P., protiv tuženika: E. & S. B. d.d., iz R., J. t. .., OIB: …, zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog društvo M., K.& p. d.o.o., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču - Parenzo poslovni broj P-380/2021 od 10. ožujka 2022., 3. svibnja 2023. 

r i j e š i o  j e

Preinačuje se rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču -Parenzo poslovni broj P-380/2021 od 10. ožujka 2022. na način da se tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti uvažuje, i Općinski sud u Pazinu oglašava mjesno nenadležnim i predmet ustupa Općinskom sudu u Rijeci kao mjesno nadležnom sudu. 

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti, koji je tuženik temeljio na činjenici da su parnične stranke ugovorile mjesnu nadležnost suda prema njegovom sjedištu.

2. Prvostupanjski je sud tuženikov prigovor odbio smatrajući da je riječ o ništetnoj ugovornoj odredbi i to stoga što je riječ o potrošačkom ugovoru, što se o navedenoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, te što ista, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pa se ima smatrati nepoštenom, pri čemu se prvostupanjski sud pozvao na odredbu članka 49. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 41/14, 110/15, 14/19, dalje: ZZP 14).

2.1. Zaključak o znatnoj neravnoteži prvostupanjski sud temelji na činjenici što je mjesto tužiteljeva prebivališta do suda ugovorene nadležnosti udaljeno 90 km, dok je prvostupanjski sud, koji bi bio nadležan prema prebivalištu tužitelja, a koja bi se nadležnost temeljila na odredbi članka 19.l. stavak 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15, 52/16), od njegova prebivališta udaljen samo 7 km. 

3. Ovo rješenje, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - u daljnjem tekstu: ZPP) i predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak ili pobijano rješenje preinačiti sukladno žalbenim navodima.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitujući pobijano rješenje na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti.

6.1. Ovaj sud ne nalazi niti da su počinjene niti neke druge bitne povrede parničnog postupka na koje ukazuje tuženik- one iz članka 354. stavak 2. točka 11. i 6. ZPP-a, na koje izrijekom ukazuje žalitelj. 

7. Ovaj sud, međutim, nalazi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i to ne samo zbog toga što se pozvao na ZZP 14, koji nije bio na snazi u vrijeme kada su parnične stranke zaključile ugovor koji sadrži spornu prorogacijsku klauzulu, točnije 22. studenog 2005, budući je identične odredbe sadržavao i tada važeći Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 96/03), već zbog zaključka o tome da bi ugovaranje suda općemjesno nadležnog za tuženika, protivno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovalo takvu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka koja bi bila znatna. Jer samo ako je sve navedeno ispunjeno tada je ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna.

7.1. Vodeći računa i o drugim okolnostima navedenog slučaja u kojem je ugovorena nadležnost suda općemjesne nadležnosti prema sjedištu tuženika, a ne samo činjenicu udaljenosti prebivališta tužiteljice od sjedišta suda, koja sama po sebi (90 kilometara) ipak nije takva da bi mogla odvratiti tužiteljicu od obraćanja sudu, pa tako uzimajući u obzir i vrijednost predmeta spora od 185.327,70 kuna, te činjenicu da je tužiteljica za zastupanje angažirala odvjetnicu, posebno uzevši u obzir da izabrana odvjetnica nije iz sjedišta suda prema prebivalištu tužiteljice, pa ni iz sjedišta relevantne stalne službe tog suda, već iz grada, prema javno dostupnim podacima, udaljenog od prebivališta tužiteljice tek nepunih 20-ak kilometara manje nego je to sud sjedišta tuženika, pogrešna je ocjena prvostupanjskog suda da je predmetna ugovorna odredba nepoštena. S tim u vezi ukazuje se i na zaključak sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 5. studenog 2020. br. Su-IV-308/2020 koji glasi:„Prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke, je klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo a ista je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti.“

8. Slijedom navedenog, tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti, a s obzirom na ugovorenu mjesnu nadležnost prema sjedištu tuženika, valjalo je prihvatiti.

9. Stoga je odlučeno kao u izreci ovog rješenja na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a.

U Dubrovniku 3. svibnja 2023.

                                                                                                                Sutkinja:

                                                                                                                Josita Begović v.r.