1

                            Poslovni broj: Gž-157/2022-2

 

                     

              Republika Hrvatska

      Županijski sud u Dubrovniku                                                                                                 

                    Dubrovnik                                                                                   

Poslovni broj: Gž-157/2022-2

 

 

 

 

U    I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Emiru Čustoviću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja G. F. X. R. iz N., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica O. A.-D. odvjetnica u Z. o. u. O. A.-D., D. D., D. D. u P., protiv tuženika Z. Z. iz S., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik Z. K. odvjetnik u Z.,  radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama broj P-1606/2019-18 od 10. studenog 2021., 3. svibnja 2023.

 

r i j e š i o  j e

 

Žalba se uvažava te se ukida rješenje Općinskog suda u Sesvetama broj P-1606/2019-18 od 10. studenog 2021., dopunjeno rješenjem broj P-1606/2019-22 od 13. prosinca 2021. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

Obrazloženje

 

1.     Rješenjem označenim u izreci odbačena je tužba jer tužitelj, po stajalištu prvostupanjskog suda, nije imao pravnog interesa za vođenje parničnog postupka s obzirom da je u posjedu javnobilježničke isprave iz koje proizlazi postojanje utužene tražbine, a koja isprava ima svojstvo ovršne isprave u smislu odredbe članka 57. Uredbe (EZ) broj 44/2021 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti, priznanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (dalje: Uredba EZ br.44/2001). Ujedno je tužitelju naloženo platiti parnične troškove u svoti od 352.500,00 kn.

 

2.     Tuženik je zatražio ispravak rješenja o trošku jer je sud omaškom propustio dosuditi PDV na troškove postupka. Podredno, ukoliko sud ne prihvati prijedlog za ispravak rješenja, je podnio žalbu protiv odluke o parničnim troškovima.

 

3.     Prvostupanjski sud je rješenjem od 13. prosinca 2021. dopunio pobijano rješenje u točki II izreke, tako da je pored dosuđene svote (352.500,00 kn) tuženiku dosudio daljnju svotu od 88.125,00 kn koja se odnosi na porez na dodanu vrijednost.

 

4.     Budući je udovoljeno zahtjevu tuženika za naknadu parničnih troškova što se odnose na porez na dodanu vrijednost, to se ima smatrati da on nije izjavio žalbu protiv prvostupanjske odluke. Naime, ta je žalba izjavljena podredno (eventualno), tek ukoliko mu sud ne prizna troškove što se odnose na porez na dodanu vrijednost.

 

5.     Tužitelj je izjavio žalbu protiv rješenja od 10. studenog 2021. koje je dopunjeno rješenjem od 13. prosinca 2021. zbog svih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu da žalbu prihvati, rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

5.1. U žalbi ističe da javnobilježnička isprava ne sadrži osobni identifikacijski broj dužnika i da se zbog toga nedostatka ne može provesti ovršni postupak, da iz isprave ne proizlazi da je uopće utvrđen identitet dužnika (tuženika), da se ne radi o javnoj ispravi već o privatnoj ispravi i konačno da ne postoji tražbina navedena u toj ispravi.

 

6.     Žalba je pravovremena, dopuštena i osnovana.

 

7.     Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naplatu novčanog potraživanja u svoti od 3.200.000 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja zajedno sa kamatama od 5,5% godišnje koje teku od 1. siječnja 2017. Osnovanost tražbine tužitelj dokazuje ispravom o apstraktnom priznanju duga od 4. veljače 2016. ovjerenom od strane javnog bilježnika dr. A. E. u B., N., pod brojem … i ispravom o apstraktnom priznanju  duga od 4. travnja 2016. ovjerenom od strane javnog bilježnika dr. A. E. u B., N. pod brojem ….

 

7.1. Ispravom o priznanju duga od 4. veljače 2016. Z. Z. (dužnik) rođen 8. ožujka 1958., s prebivalištem u Z., H., priznao je dug prema tužitelju u svoti od 2.950.000 EUR-a plus 5,5% kamata godišnje od 1. siječnja 2017., s tim da je u točki II isprave određeno da se dužnik podvrgava momentalnoj ovrsi iz isprave na ukupnoj imovini.

 

7.2. Ispravom o priznanju apstraktnog duga od 4. travnja 2016. Z. Z. (dužnik) rođen 8. ožujka 1958. s prebivalištem u Z., H. priznao je dug prema tužitelju u svoti od 250.000 EUR-a plus 5,5% kamata godišnje od 1. siječnja 2017. godine.

 

7.3. Javni bilježnik dr. A. E. je na obje isprave izdao potvrdu u skladu s odredbom članka 57. stavak 4. Uredbe EZ br. 44/2001 prema kojoj je javna isprava izvršiva u zemlji članici podrijetla protiv dužnika (tuženika).

 

8.     Tuženik je osporavao pravilnost prijevoda isprave, te tvrdio da identitet dužnika nije utvrđen uvidom u osobnu iskaznicu.

 

9.     Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj nema pravnog interesa za taženje ovakve zaštite jer je ovlašten pokrenuti ovršni postupak i jer je o osnovanosti tražbine odlučeno javnobilježničkom ispravom koja predstavlja istovremeno i ovršnu ispravu.

 

10. Kao prvo valja navesti da je ispravno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda po kojemu vjerovnik koji ima ispravu na osnovi koje može ostvariti prisilno naplatu nema pravnog interesa za pokretanje parničnog postupka u kojem se odlučuje o osnovanosti te tražbine jer se ishođenjem pravomoćne presude ne postiže veća učinkovitost u odnosu na javnobilježničku ispravu, koja je ovršna.

 

9.1. Iz navedenog slijedi da tužitelj ne bi imao pravnog interesa za podnošenje tužbe ako bi istu tražbinu mogao ostvariti u ovršnom postupku, što dalje znači da je u postupku trebao utvrditi je li navedena ovršna isprava podobne za ovrhu.

 

11. Prema odredbi članka 57. stavak 1. Uredbe EZ br. 44/2001, koja se primjenjuje i u odnosu na isprave sastavljene nakon stupanja na snagu Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i vijeća od 12. prosinca 2012. na osnovi odredbe članka 66. stavak 2. te Uredbe, isprava koja je službeno sastavljena ili registrirana kao javna isprava i koja je izvršiva u jednoj državi članici, u drugoj se državi članici proglašava izvršivom, po zahtjevu sastavljenom u skladu s postupcima iz članka 38. i slijedećih članaka s tim da sud pred kojim je uložen pravni lijek iz članka 43. i 44. Uredbe EZ br. 44/2001 proglašenje izvršivosti odbija ili poništava samo ako je izvršenje u očitoj suprotnosti s javnim poretkom države članice u kojoj se zahtjeva izvršenje.

 

12. Iz navedenog proizlazi da se na osnovu isprave o apstraktnom priznanju duga broj javnobilježničkog uloška 130 od 2016. do 4. veljače 2016. i izjave o apstraktnom priznanju duga, broj 450/16 od 4. travnja 2016., iako sadrže potvrdu izvršivosti u zemlji podrijetla (članak 57. stavak 1. Uredbe EZ br. 44/2001, ne može izravno zahtijevati ovrha u Republici Hrvatskoj već je potrebno tu ispravu proglasiti izvršivom, s tim da sud ima mogućnost proglašenje izvršivosti odbiti ili poništiti ako je izvršenje u očitoj suprotnosti s javnim poretkom Republike Hrvatske.

 

13. Prema stajalištu ovog suda nema mjesta primjeni odredbe članka 288. stavak 2. ZPP-a kojom je propisano da je sud ovlašten na pripremnom ročištu odbaciti tužbu ukoliko ne postoji pravni interes za podnošenje tužbe. Naime u konkretnom slučaju  isprave za koje je prvostupanjski sud ocijenio da predstavljaju ovršne isprave na osnovi kojih tužitelj može ostvariti svoju tražbinu još uvijek  nisu perfektne jer ih treba proglasiti izvršivim u smislu odredbe članka 57. stavak 1. Uredbe EZ br. 44/2001, dakle, nije još uvijek izvjesno da će se moći odrediti ovrha na temelju tih isprava. Osim toga i tuženik je dovodio u pitanje valjanost isprava tvrdnjom da nisu pravilno prevedene i da nije utvrđen njegov identitet, te je ukazivao da nisu podobne za ovrhu s obzirom da ne sadrže osobni identifikacijski broj tuženika.

 

14. Da bi se primijenila odredba članka 288. stavak 2. ZPP-a odnosno primijenilo pravno shvaćanje koje je primijenio prvostupanjski sud, a koje je izraženo i u nizu odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, potrebno je utvrditi da su ispunjene sve pretpostavke za određivanje ovrhe radi ostvarenja tražbine, tj.  da je izvjesno da će se moći odrediti ovrha na temelju tih isprava. Ako je određenje ovrhe upitno, odnosno ako ono ovisi o nekim drugim odlukama u postupku, onda se ne može uskratiti vjerovniku traženje zaštite u parničnom postupku zbog nedostatka pravnog interesa.

 

15. Radi izloženog na temelju odredbe članka 380. točka 3., članka 369. stavak 1. u vezi sa člankom 288. stavak 2. ZPP-a riješeno je kao u izreci.

 

16. Budući je odluka o glavnoj stvari ukinuta to je odluku o parničnim troškovima valjalo ukinuti.

 

17. Radi izloženog riješeno je kao u izreci.

 

 

Dubrovnik, 3. svibnja 2023.

 

 

 

Sudac:

 

Emir Čustović, v.r.