1                                    

                                  Poslovni broj: Gž-917/2022-2

             

                     

              Republika Hrvatska

      Županijski sud u Dubrovniku                                                                                                 

                    Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-917/2022-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Benussi, kao predsjednika vijeća, Verice Perić Aračić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Kate Brajković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. M. A. iz Z., OIB …, koju zastupa punomoćnik M. O., odvjetnik u Z. odvjetničkom uredu B. M. i M. O. u Z., protiv tuženika R. A. d.d., Z., OIB …, koju zastupa punomoćnica M. V., odvjetnici u O. društvu G. & G. d.o.o. u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-5839/2020-27 od 14. listopada 2022., u sjednici održanoj 3. svibnja 2023.

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-5839/2020-27 od 14. listopada 2022.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-5839/2020-27 od 14. listopada 2022., odlučeno je:

 

" I. Nalaže se tuženiku R. A. d.d., OIB …, da tužiteljici D. M. A., OIB …, isplati iznos od 30.772,35 kn / 4.084,19 eur sa zateznim kamatama tekućim:

 

- na iznos od 12,28 kn / 1,63 eur od 01.08.2007. godine do isplate,

- na iznos od 26,33 kn / 3,49 eur od 01.09.2007. godine do isplate,

- na iznos od 12,53 kn / 1,66 eur od 28.12.2007. godine do isplate,

- na iznos od 47,59 kn / 6,32 eur od 01.02.2008. godine do isplate,

- na iznos od 74,62 kn / 9,90 eur od 01.03.2008. godine do isplate,

- na iznos od 120,95 kn / 16,05 eur od 01.04.2008. godine do isplate,

- na iznos od 51,33 kn / 6,81 eur od 01.05.2008. godine do isplate,

- na iznos od 24,06 kn / 3,19 eur od 01.06.2008. godine do isplate,

- na iznos od 58,35 kn / 7,74 eur od 01.07.2008. godine do isplate,

- na iznos od 8,01 kn / 1,06 eur od 01.08.2008. godine do isplate,

- na iznos od 10,50 kn / 1,39 eur od 01.09.2008. godine do isplate,

- na iznos od 40,35 kn / 5,36 eur od 01.10.2008. godine do isplate,

- na iznos od 266,38 kn / 35,35 eur od 06.11.2008. godine do isplate,

- na iznos od 114,95 kn / 15,26 eur od 01.12.2008. godine do isplate,

- na iznos od 307,44 kn / 40,80 eur od 01.01.2009. godine do isplate,

- na iznos od 337,02 kn / 44,73 eur od 01.02.2009. godine do isplate,

- na iznos od 350,39 kn / 46,50 eur od 03.03.2009. godine do isplate,

- na iznos od 318,72 kn / 42,30 eur od 01.04.2009. godine do isplate,

- na iznos od 325,87 kn / 43,25 eur od 01.05.2009. godine do isplate,

- na iznos od 268,59 kn / 35,65 eur od 02.06.2009. godine do isplate,

- na iznos od 226,42 kn / 30,15 eur od 01.07.2009. godine do isplate,

- na iznos od 237,64 kn / 31,54 eur od 01.08.2009. godine do isplate,

- na iznos od 259,87 kn / 34,49 eur od 01.09.2009. godine do isplate,

- na iznos od 257,93 kn / 34,23 eur od 01.10.2009. godine do isplate,

- na iznos od 235,46 kn / 31,25 eur od 01.11.2009. godine do isplate,

- na iznos od 277,63 kn / 36,85 eur od 01.12.2009. godine do isplate,

- na iznos od 311,44 kn / 41,34 eur od 01.01.2010. godine do isplate,

- na iznos od 359,53 kn / 47,72 eur od 01.02.2010. godine do isplate,

- na iznos od 348,50 kn / 46,25 eur od 02.03.2010. godine do isplate,

- na iznos od 413,76 kn / 54,92 eur od 01.04.2010. godine do isplate,

- na iznos od 401,38 kn / 53,27 eur od 01.05.2010. godine do isplate,

- na iznos od 425,51 kn / 56,47 eur od 01.06.2010. godine do isplate,

- na iznos od 634,38 kn / 84,20 eur od 01.07.2010. godine do isplate,

- na iznos od 591,38 kn / 78,49 eur od 01.08.2010. godine do isplate,

- na iznos od 722,74 kn / 95,92 eur od 01.09.2010. godine do isplate,

- na iznos od 677,35 kn / 89,90 eur od 01.10.2010. godine do isplate,

- na iznos od 604,35 kn / 80,21 eur od 01.11.2010. godine do isplate,

- na iznos od 758,38 kn / 100,65 eur od 18.12.2010. godine do isplate,

- na iznos od 954,33 kn / 126,66 eur od 20.01.2011. godine do isplate,

- na iznos od 815,58 kn / 108,25 eur od 01.02.2011. godine do isplate,

- na iznos od 864,24 kn / 114,70 eur od 01.03.2011. godine do isplate,

- na iznos od 802,35 kn / 106,49 eur od 01.04.2011. godine do isplate,

- na iznos od 813,47 kn / 107,97 eur od 03.05.2011. godine do isplate,

- na iznos od 1.076,15 kn / 142,83 eur od 01.06.2011. godine do isplate,

- na iznos od 1.101,74 kn / 146,23 eur od 01.07.2011. godine do isplate,

- na iznos od 1.319,45 kn / 175,12 eur od 02.08.2011. godine do isplate,

- na iznos od 1.206,87 kn / 160,18 eur od 21.09.2011. godine do isplate,

- na iznos od 1.083,62 kn / 143,82 eur od 01.10.2011. godine do isplate,

- na iznos od 1.067,10 kn / 141,63 eur od 01.11.2011. godine do isplate,

- na iznos od 1.057,64 kn / 140,37 eur od 01.12.2011. godine do isplate,

- na iznos od 1.116,25 kn / 148,15 eur od 01.01.2012. godine do isplate,

- na iznos od 1.167,34 kn / 154,93 eur od 01.02.2012. godine do isplate,

- na iznos od 1.174,18 kn / 155,84 eur od 01.03.2012. godine do isplate,

- na iznos od 1.138,84 kn / 151,15 eur od 01.04.2012. godine do isplate,

- na iznos od 1.162,70 kn / 154,32 eur od 01.05.2012. godine do isplate,

- na iznos od 1.179,03 kn / 156,48 eur od 01.06.2012. godine do isplate,

- na iznos od 1.151,56 kn / 152,84 eur od 03.07.2012. godine do isplate,

po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku R. A. d.d., OIB …, da tužiteljici D. M. A., OIB …, naknadi parnični trošak u iznosu od 9.856,15 kn / 1.308,14 eur sa zateznom kamatom od 14. listopada 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana".

 

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tuženik i to zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije zahtjev tužiteljice, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu stečenog bez osnove na temelju plaćenog po osnovi ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak (CHF).

 

6. Prvostupanjski je sud utvrdio da su stranke zaključile ugovor o kreditu radi kupnje motornog vozila, dana …, te je utvrđeno da je kreditor odobrio korisniku kredita u kunskoj protuvrijednosti iznos od 31.598,39 CHF, a obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke. Utvrđeno je da bila ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s odlukom o kamatnim stopama tuženika, koja u trenutku sklapanja ugovora iznosila 5,20 %, kao i da se odobreni kredit otplaćuje u 60 jednakih mjesečnih anutiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan dospijeća, a prema otplatnom planu.

 

7. Prvostupanjski je sud kao prethodno pitanje glede osnovanosti tužbenog zahtjeva zaključio da su ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezano za CHF, a odluku temelji na odlukama domaćih sudova u postupcima radi zaštite kolektivnih prava i interesa. Radi se o presudama Trgovačkog suda u Zagrebu, broj: P-1401/2012, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.

 

8. Navedenim presudama pravomoćno je utvrđeno da je (i) tuženik u razdoblju u koje spada  i vrijeme sklapanja predmetnog ugovora povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o švicarskom franku kao valuti uz koji je vezana glavnica, a da nije kao trgovac potrošače  u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime je postupio suprotno odredbama u vrijeme sklapanja Ugovora važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03 – dalje ZPP).

 

9. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz presuda donesenih povodom kolektivnih tužbi utemeljio na odredbi članka 502 c ZPP kojom je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi. 

 

10. Prvostupanjski je sud tuženikov prigovor zastare ocijenio neosnovanim navodeći da je podnošenjem kolektivne tužbe u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. travnja 2012. prekinut tijek zastare  temeljem članka 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22– u daljnjem tekstu: ZOO), pa je zastara počela teći ponovno od trenutka pravomoćne sudske odluke donesene u predmetu broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u odnosu na valutnu klauzulu vezanu za CHF, a koji rok u konkretnom predmetu nije protekao, obzirom da je tužba podnesena 30. studenog 2020., a tražbine zastarijevaju u općem zastarom petogodišnjem roku iz članka 225. ZOO.

 

11. Na temelju financijskog vještačenja vještaka Petre Blašković, prvostupanjski je sud utvrdio da je više plaćano s obzirom na povećanje tečaja CHF u odnosu na onaj početni koji je vrijedio u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu ukupno iznos od 30.772,35 kn, pa je u skladu s vještačenjem za taj iznos prihvatio tužbeni zahtjev, a temeljem odredbe članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 , 126/21, 114/22 i 156/22– u daljnjem tekstu: ZOO).

 

12. Ispitujući presudu na temelju dužnosti i ovlaštenja iz članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjska presuda kao i postupak koji je prethodio bila opterećena bitnom povredom odredaba  parničnog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 354. stavak 2. ZPP.

 

13. Ocjenjujući važnije žalbene razloge treba istaknuti sljedeće (članak 375. stavak 1. ZPP).

 

13.a. Žalitelj pokušava dovesti u pitanje činjenično pravni zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti spornih odredbi ugovora o kreditu, ali bez uspjeha jer je prvostupanjski sud pravilno zaključio da su te odredbe nepoštene, a time i ništetne, a do tog zaključka je došao na osnovu odluka sudova donesenih u postupku tužbe za zaštitu kolektivnih interesa.

 

13.b. U odnosu na navode žalitelja prema kojima nije utvrđeno da li su utvrđenja iz kolektivnog spora primjenjiva na pojedinačno određeni slučaj, s obzirom da se presuda donesena po kolektivnoj tužbi odnosi na "prosječnog potrošača" treba reći da se u kolektivnom sporu ispitivala valjanost pojedinih ugovorih odredbi s aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima, dakle nije bilo predmet ispitivanja odredbi iz pojedinačnog ugovora, pa su stoga banke bile ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora obavijestile potrošača, dakle u ovom slučaju tužitelja o rizicima i posljedicama ugovornih odredbi na određivanje njihovog novčanog iznosa, a da je potrošač usprkos tome i nakon što je informiran donio odluku o sklapanju ugovora. Tuženik je dakle mogao dokazivati da je informirao tužiteljicu kao potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora o kreditu o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka, odnosno vezivanja glavnice kredita za valutu CHF, ali nije predložio dokaze na tu okolnost, pa zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF koja se temelji na presudama donesenim u kolektivnim sporovima nije doveden u pitanje. Svjedokinja S. N. je predložena na okolnost  uobičajenog načina poslovanja tuženika, a ne na okolnost pregovaranja s tužiteljicom jer nije niti sudjelovala u sklapanju predmetnog ugovora, pa prvostupanjski sud osnovano nije saslušao predloženu svjedokinju. Pravna mogućnost ugovaranja valutne klauzule postoji, međutim to ne znači da u konkretnom ugovoru ta odredba ne može biti ništetna. U konkretnom slučaju sporna odredba je nepoštena, pa time i ništetna kako je to propisano posebnim zakonom a to je Zakon o zaštiti potrošača koji je u odnosu na ovu materiju lex specialis.

 

14. Protivno navodima žalitelja pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare kao neosnovan. Prema stajalištu ovog suda zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat pretplaćenih iznosa) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u pogledu kolektivne zaštite potrošača ("švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojima je utvrđena ništetnost, tako da je u konkretnom slučaju zastara počela teći za povrat pretplaćenih iznosa s osnova valutne klauzule 14. lipnja 2018., tako da do podnošenja tužbe u ovom predmetu (20. lipnja 2020.) nije protekao petogodišnji zastarni rok.

 

15. Kod vraćanja stečenog bez osnove zatezne kamate trebaju se platiti od dana stjecanja tuženika (članak 1115.ZOO) jer je tuženik od tada postao nepošten stjecatelj. Neosnovano žalitelj tvrdi da bi se tuženik trebao smatrati poštenim stjecateljem jer njegovo nepoštenje izvire od činjenice da je on sastavio ugovor koji sadržava nepoštene i zbog toga ništetne odredbe, a što predstavlja osnov predmetnog restitucijskog zahtjeva.

 

16. Predmetni kredit otplaćen je u cijelosti, pa sve i da su treće osobe plaćale pojedine rate kredita kako to navodi tuženik, u postupku nije utvrđeno da te uplate nisu izvršene u ispunjenju obveza tužiteljice kao korisnika kredita (članak 161. stavak 1. ZOO).

 

17. S obzirom da žalitelj navodi da se ne radi o potrošačkom ugovoru za istaknuti je da se ti navodi ne mogu prihvatiti jer iz predmetnog ugovora o kreditu proizlazi da je sklopljen radi kupnje vozila, pa je već tim sasvim razvidno da se radi o potrošačkom ugovoru, a tuženik nije dokazao suprotno, te u tom pravcu nije predlagao dokaze.

 

18. Neosnovano žalitelj tvrdi da je prilikom vještačenja trebalo uzeti u obzir i kada je tečaj CHF bio manji u odnosu na početni, a ne samo kada je bio viši, to stoga što ovaj sud smatra da bi zato bilo osnove samo da postoji tuženikova protutužba ili prigovor radi prebijanja, a toga nije bilo.

 

19. I odluka o troškovima je pravilno donesena,  temeljem odredbe članka 154. i 155. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – u daljnjem tekstu: Tarifa) a za poduzete radnje u postupku, pa neosnovano tuženik navodi da tužitelju ne pripada trošak za sastav podneska od 21. lipnja 2021, prema Tbr.8. točka 1., jer se njime tužitelj očituje na nalaz vještaka, kao i za zastupanje na pripremnom ročištu od 22. travnja 2021., sukladno Tbr.9. točka 1. Tarife. Tuženiku je pravilno naloženo i plaćanje troškova sudske pristojbe za tužbu i presudu.

 

20. Kako je tuženikova žalba odbijena kao neosnovana, to je i zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti, zbog čega je odlučeno kao pod točkom II izreke ove drugostupanjske odluke.

 

21. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci temeljem odredbe iz članka 368. stavak 1.ZPP.

 

Dubrovnik 3. svibnja 2023.

 

Predsjednik vijeća:

 

Đorđo Benussi,v.r.