1

Poslovni broj: Gž-940/2022-2

              Poslovni broj: Gž-940/2022-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

              Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Jositi Begović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. B. iz N., OIB: …, zastupanog po punomoćnici M. C. T., odvjetnici iz L., protiv tuženice E.&S. b. d.d., OIB: …, R., zastupane po punomoćniku I. D. iz OD M., K. & p. d.o.o. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu poslovni broj P-1342/2019-28 od 5. rujna 2022., 3. svibnja 2023.  

r i j e š i o j e

Preinačuje se rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu poslovni broj P-1342/2019-28 od 5. rujna 2022. na način da se tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti uvažuje, i Općinski sud u Pazinu oglašava mjesno nenadležnim i predmet ustupa Općinskom sudu u Rijeci kao mjesno nadležnom sudu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti, koji je tuženik temeljio na činjenici da su parnične stranke ugovorile mjesnu nadležnost suda prema njegovom sjedištu.

2. Prvostupanjski je sud tuženikov prigovor odbio smatrajući da je riječ o ništetnoj ugovornoj odredbi nalazeći da je navedena ugovorna odredba nepoštena i to stoga što je riječ o potrošačkom ugovoru, što se o navedenoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, te što ista, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Sve to propisano je Zakonom o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 79/07, 125/07, dalje: ZZP), kojim je propisano i da  prilikom ocjene je li određena odredba poštena ima se uzeti priroda proizvoda ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovoru obzir. Pri tom se prvostupanjski sud pozvao na odredbe članaka 96. stavak 1., 98. i 102. stavak 1. ZZP-a.

3. Zaključak o znatnoj neravnoteži prvostupanjski sud temelji na udaljenosti mjesta prebivališta tužitelja od suda čija je nadležnost ugovorena i znatnim troškovima koji bi za tužitelja bili izazvani zbog dolaska na sud. 

4. Ovo rješenje, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - u daljnjem tekstu: ZPP) i predlaže pobijano rješenje preinačiti i njegov prigovor prihvatiti, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Na žalbu nije odgovoreno.

6. Žalba je osnovana.

7. Ispitujući pobijano rješenje na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud je našao da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti, a na koju ukazuje i žalitelj i to onu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, a i da je pogrešno primijenio materijalno pravo.

7.1. Prvostupanjski sud nije, naime, obrazložio koja je to udaljenost između prebivališta tužitelja i suda ugovorene nadležnosti i koliki su to troškovi koji bi za tužitelja nastali zbog odlaska na sud ugovorene nadležnosti, zbog čega za njegov zaključak o znatnoj neravnoteži nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama.

8. Prvostupanjski sud pogrešno navodi da je u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na snazi bio ZZP iz 2007. godine s obzirom da je ugovor koji sadrži spornu prorogacijsku klauzulu zaključen prije njegova stupanja na snagu, točnije 9. rujna 2006., ali i tada važeći Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 96/03), sadržavao je identične odredbe, samo u člancima 81. stavak 1. i 87. stavak 1.

8.1. Prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da bi ugovaranje suda općemjesno nadležnog za tuženika, protivno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovalo takvu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka koja bi bila znatna. Jer samo ako je sve navedeno ispunjeno tada je ugovorna odredba nepoštena, pa stoga i ništetna.

8.2. S obzirom na okolnosti navedenog slučaja u kojem je ugovorena nadležnost suda općemjesne nadležnosti prema sjedištu tuženika, da je taj sud udaljen od prebivališta tužitelja, prema svima dostupnim podacima, a na što i tuženik ukazuje u žalbi, oko 60 km, da prema svima dostupnim podacima postoji direktna autobusna veza između prebivališta tužitelja (L.) i suda ugovorene nadležnosti (R.), a cijena autobusne karte iznosi od cca. 60,00 do cca. 75,00 kuna, ovisno o prijevozniku, da je tužitelj za zastupanje angažirao odvjetnika zbog čega nije nužan njegov odlazak na sudska ročišta (a ne postoji zapreka za izbor odvjetnika u sjedištu suda prema ugovorenoj mjesnoj nadležnosti i time manjih troškova i za odlazak odvjetnika na sud), da je vrijednost predmeta spora 47.882,24 kune, pogrešna je ocjena prvostupanjskog suda da je predmetna ugovorna odredba nepoštena. S tim u vezi ukazuje se i na zaključak sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 5. studenog 2020. br. Su-IV-308/2020 koji glasi:

„Prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke, je klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo a ista je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti.“

9. Slijedom navedenog zaključiti je da sporna ugovorna odredba nije ništetna, pa je stoga tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti, a s obzirom na ugovorenu mjesnu nadležnost prema sjedištu tuženika, valjalo prihvatiti.

10. Stoga je odlučeno kao u izreci ovog rješenja na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a.

U Dubrovniku 3. svibnja 2023.

                                                                                                                Sutkinja:

                                                                                                                Josita Begović, v.r.