1
Poslovni broj: 2 Us I-90/2023-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II |
Poslovni broj: 2 Us I-90/2023-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja R. d.o.o., Ž., kojeg zastupa opunomoćenik D. Š., odvjetnik u Ž., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Z., radi zahtjeva za povrat poreza na dodanu vrijednost, 2. svibnja 2023.
p r e s u d i o j e
I Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-410-19/22-01/21, URBROJ: 513-04-22-3 od 28. prosinca 2022.
II Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda V., Ispostave Ž. KLASA: UP/I-410-19/2022-02/13, URBROJ: 513-07-16-03/2022-2 od 22. ožujka 2022.
III Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 995,42 EUR (devet stotina devedeset i pet eura i četrdeset i dva centa)/7.500,00 kn (sedam tisuća i pet stotina kuna) i to sve u roku od 30 dana, računajući od pravomoćnosti odluke o troškovima spora.
IV Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora iznad iznosa određenog u točki III izreke presude.
Obrazloženje
- Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda V., Ispostave Ž. KLASA: UP/I-410-19/2022-02/13, URBROJ: 513-07-16-03/2022-2 od 22. ožujka 2022. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje prava na povrat i povrat poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 350.184,31 kn.
- Tužitelj u tužbi, u bitnome, navodi kako navedene odluke osporava u cijelosti zbog nezakonitog postupanja tuženika kojim je odlučio o pravu i pravnom interesu tužitelja i kojom su povrijeđeni pravo i pravni interes tužitelja zbog bitne povrede postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u O.poslovni broj P-222/2021-27 od 9. studenoga 2021. naloženo tvrtki T. d.o.o. u stečaju da dostavi pisanu izjavu kojom izjavljuje da je izvršio ispravak odbitka pretporeza u svojim poslovnim knjigama po navedenim računima u visini PDV-a u iznosu od 360.185,31 kn, a koju će u protivnom zamijeniti navedena presuda zbog čega smatra da je T. d.o.o. u stečaju dao navedenu izjavu. Navodi pravne propise i poziva se na praksu Europskog suda i Ustavnog suda Republike Hrvatske. Zbog navedenoga predlaže da Upravni sud u Osijeku podnese zahtjev Sudu Europske unije za donošenje prethodne odluke o tome je li uvjetovanja prava na povrat PDV-a predstavlja postupanje suprotno članku 90. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. i pravnim shvaćanjima Suda EU u odlukama C-292/19 od 24. listopada 2019. i C-566/07 od 18. lipnja 2009. te je li pravomoćna presuda parničnog suda kojom je tuženik kao dužnik obvezan na davanje izjave zamjenjuje posebnu pisanu izjavu dužnika prema članku 33. stavku 7. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ako je u presudi navedeno da takvu izjavu zamjenjuje presuda. Predlaže sudu provesti dokaz provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, pribavom spisa Trgovačkog suda u O. poslovni broj P-222/2021, te predlaže Sudu prekinuti postupak i podnijeti zahtjev Sudu Europske unije za pokretanje prethodnog postupka te usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje od 22. ožujka 2022. uz naknadu troška upravnog spora.
- U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako u cijelosti ostaje kod pobijanoga rješenja iz razloga navedenih u obrazloženju istoga te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.
- Dana 25. travnja 2023. pred ovim sudom je održana rasprava na koju nije pristupio uredno pozvani tuženik te je ista održana bez njegove prisutnosti sukladno članku 39. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS).
- Tijekom rasprave opunomoćenik tužitelja izjavio je da ostaje kod tužbe i svih navoda iz iste, kao i kod dokaznih prijedloga te zahtjeva za upućivanje prethodnog pitanja Sudu Europske unije. Predložio je usvajanje tužbenog zahtjeva te zatražio naknadu troškova upravnog spora u ukupnom iznosu od 2.487,50 EUR prema troškovniku koji je predao u spis.
- Na održanoj raspravi sud je sukladno članku 33. stavku 5. ZUS u vezi s člankom 292. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.) odbio dokazne prijedloge za provođenjem knjigovodstveno-financijskog vještačenja i pribavu spisa Trgovačkog suda u O. poslovni broj P-222/2021. jer je prema stajalištu ovoga suda, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno za donošenje meritorne odluke.
- Nadalje, sud je odbio i prijedlog tužitelja da se Sudu Europske unije podnese zahtjev za donošenje prethodne odluke o primjeni prava, jer tužitelj smatra da su odredbe Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj 73/13., 148/13., 143/14., 115/16., 99/13. i 153/13., dalje Zakon o PDV-u) i Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj 79/13., 85/13., 160/13., 35/14., 157/14., 130/15., 1/17., 41/17., 128/17., 1/19., 1/20., 01/21. i 73/21., dalje: Pravilnik) u koliziji s pravom Europske unije.
- Naime, Sud Europske unije je prema članku 267. stavku 1. Ugovora EU nadležan odlučivati o prethodnim pitanjima koja se tiču tumačenja Ugovora te valjanosti i tumačenja akata institucija, tijela, ureda ili agencija Unije.
- Ako se takvo pitanje pojavi pred bilo kojim sudom države članice, taj sud može, ako smatra da je odluka o tom pitanju potrebna da bi mogao donijeti presudu, zatražiti od suda da o tome odluči.
- Međutim, ovaj sud ukazuje da se takav zahtjev može podnijeti samo radi tumačenja izvora prava EU, kada bi se sporno pitanje valjanosti ili tumačenja akata Unije pojavilo u nekom konkretnom predmetu koji se vodi pred tim sudom, a što ovdje nije slučaj. Također, zadaća je suda da ocjeni zakonitost pobijanog upravnog akta i same primjene materijalnog prava, u postupku donošenja tog akta, a kako sud poznaje pravo, to isti i ne traži stručna mišljenja u svezi primjene samog prava ili tumačenja određenih pravnih pitanja. Pri tome sud naglašava kako nema nikakvih nejasnoća u primjeni relevantnih odredbi Zakona o PDV i Pravilnika, a koje bi sud trebao dodatno razjasniti.
- Tijekom dokaznoga postupka sud je izvršio uvid u spis, spis tuženika te u sve isprave koje prileže istima.
- Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi iz članka 55. stavka 3. ZUS, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
- Člankom 33. stavkom 7. Zakona o PDV propisano je da ako se porezna osnovica promijeni naknadno zbog opoziva, različitih vrsta popusta ili nemogućnosti naplate, tada porezni obveznik koji je isporučio dobra ili obavio uslugu može ispraviti iznos PDV-a ako porezni obveznik kome su isporučena dobra ili obavljene usluge ispravi odbitak pretporeza i o tome pisano izvijesti isporučitelja.
- Iz podataka spisa upravnoga postupka proizlazi da je tužitelj 7. veljače 2022. podnio zahtjev za utvrđivanje prava na povrat PDV i povrat PDV koji je temeljio na presudi Trgovačkog suda u O. poslovni broj P-222/2021-27 od 19. studenog 2021., koja je postala pravomoćna 16. prosinca 2021.
- Uvidom u presudu Trgovačkog suda u O. poslovni broj P-222/2021-27 od 19. studenog 2021. utvrđeno je da je istom naloženo trgovačkom društvu T. d.o.o. u stečaju izdati i dostaviti tužitelju pisanu izjavu kojom izjavljuje da je izvršio ispravak odbitka pretporeza u svojim poslovnim knjigama, po u presudi navedenim računima, u visini poreza na dodanu vrijednost u ukupnom iznosu od 350.184,31 kn, a koju će u protivnom zamijeniti ova presuda.
- Dakle, nesporno je da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u O. poslovni broj P-222/2021-27 od 9. studenog 2021. naloženo trgovačkom društvu T. d.o.o. u stečaju izdati tužitelju pisanu izjavu da je izvršio ispravak odbitka pretporeza u svojim poslovnim knjigama po u presudi navedenim računima, u visini poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 350.184,31 kn, a koju će u protivnom zamijeniti ova presuda.
- Prema tome, pogrešan je zaključak tuženika kako tužitelj, uz zahtjev za utvrđivanje prava na povrat i povrat poreza na dodanu vrijednost, nije dostavio pisanu izjavu trgovačkog društva T. d.o.o. u stečaju o ispravci pretporeza, sukladno članku 33. stavku 7. Zakona o PDV, budući da je navedenu izjavu o ispravci pretporeza zamijenila pravomoćna presuda Trgovačkog suda u O. poslovni broj P-222/2021-27 od 9. studenog 2021. Pritom sud naglašava kako tuženik tijekom provedenog postupka ničim nije osporio postojanje navedene presude niti je istu uzeo u razmatranje prilikom odlučivanja o zahtjevu tužitelja.
- S obzirom na navedeno, sud smatra da je donošenjem osporavanog rješenja tuženika od 28. prosinca 2022. kao i donošenjem prvostupanjskog rješenja od 22. ožujka 2022. došlo do povrede prava tužitelja jer je, prema stajalištu ovoga suda, pogrešno utvrđeno da tužitelj nije dostavio pisanu izjavu trgovačkog društva Tellus d.o.o. u stečaju o ispravci pretporeza, iako je, uz zahtjev za utvrđivanje prava na povrat i povrat poreza na dodanu vrijednost, dostavio pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u O. poslovni broj P-222/2021-27 od 9. studenog 2021. kojom je naloženo trgovačkom društvu T. d.o.o. tužitelju izdati i dostaviti pisanu izjavu u kojoj se navodi da je izvršio ispravak odbitka pretporeza u svojim poslovnim knjigama u ukupnom iznosu od 350.184,31 kn, a koju će u protivnom zamijeniti ova presuda.
- Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 58. stavka 1. ZUS valjalo je poništiti osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje od 22. ožujka 2022. bez vraćanja predmeta na ponovni postupak, čime je sud sam, meritorno riješio predmetnu upravnu stvar te je odlučio kao pod točkama I. i II. izreke presude. Nastavno na navedeno sud ističe kako nije donosio odluku o dijelu tužbenog zahtjeva u kojem tužitelj traži da se tuženiku naloži povrat spornog iznosa PDV, budući je sud stajališta da je osnovano prvenstveno utvrditi zakonitost predmetnog zahtjeva, odnosno nezakonitost pobijanih odluka putem kojih je predmetni zahtjev odbijen, a nakon toga donijeti odluku o povratu traženog iznosa.
- Odluka o troškovima upravnog spora donijeta je na temelju odredbe članka 79. ZUS, a kako je tuženik u cijelosti izgubio spor, to isti smisleno stavku 4. istoga članka u cijelosti snosi sve troškove spora.
- Prilikom odlučivanja o troškovima upravnog spora sud je stajališta kako se mora raditi o opravdanim troškovima, koji su bili nužni za zastupanje tužitelja i okončanje upravnog spora.
- Kod tužitelja su, kao opravdani priznati troškovi sastava tužbe i zastupanja na raspravi održanoj 25. travnja 2023.
- Visina troškova određena je na temelju Tbr. 23. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15.), u svezi članka 79. stavka 1. i 2. ZUS te je tužitelju, a kojega je tijekom upravnog spora zastupao kvalificirani opunomoćenik – odvjetnik, s osnove sastava tužbe, temeljem Tbr. 23. točke 1., priznat iznos od 398,17 EUR/3.000,00 kn, a s osnove zastupanja na raspravi održanoj 7. veljače 2023., temeljem Tbr. 23., točke 2., priznat iznos od 398,17 EUR/3.000,00 kn te pripadajući PDV, dakle ukupno 995,42 EUR /7.500,00 kn.
- Slijedom navedenog tužiteljici je priznat trošak kao u točki III izreke presude.
- Tužitelj je putem opunomoćenika zatražio naknadu troškova u iznosu većem negoli to propisuje Tbr. 23. točka 1. i 2. Tarife, a što je vidljivo iz priloženog troškovnika pa je isti odbijen u preostalom dijelu zatraženih troškova, kao u točki IV izreke presude.
U Osijeku 2. svibnja 2023.
Sudac
Berislav Babić v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude sukladno odredbi članka 66. stavka 5. ZUS-a.