Poslovni broj: P-131/2019.-

 

Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

 

Poslovni broj: P-131/2019.-

                                                                                                           

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

                   Općinski sud u Kutini, po sucu pojedincu Jasmini Pintarić,  u pravnoj stvari tužiteljice M. K. iz N., J.J. S., OIB: , kao oporučne nasljednice iza pok. B. M., koju zastupa o. B. P. iz K., protiv tužene A. H. iz N., T. Đ. S., OIB: , kojeg zastupa o. B. G. iz K., radi utvrđenja, nakon zaključene javne i glavne rasprave održane 29. ožujka  2023. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice o. A. P., tužene osobno i punomoćnika tužene o. B. G., na temelju odredbe članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 84/08.,  57/11., 148/11., 25/13.,  89/14., 70/19., 80/22., 114/22.- dalje: ZPP) 2. svibnja 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

I              Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:

''Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između tužene A. H. i sada pok. M. M. dana 12. lipnja 2015. kod Javnog bilježnika A. Đ. ovjeren pod brojem OV-2890/15 kojim M. M. nakon svoje smrti nekretnine upisane u zk. ul. br. 82 k.o. Novska, koje se sastoje od čkbr. 70/4 kuća i dvorište s oranicom sa 935 čhv ili 3363 m2 i novčana sredstva na računu kod PBZ d.d. IBAN: HR 1123400093216724701 i računu kod UBS banke Švicarska, IBAN: CH 60 0023 5235 9059 28400, ostavlja tuženici A. H.

 

II              Odbijaju se u cijelosti alternativno postavljeni tužbeni zahtjevi koji glase:

''Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između tužene A. H. i sada pok. M. M. dana 12. lipnja 2015. kod Javnog bilježnika A. Đ. ovjeren pod brojem OV-2890/15 u dijelu kojim M. M. nakon svoje smrti ostavlja ½ novčanih sredstava  na računu kod PBZ d.d. IBAN: HR 1123400093216724701 i računu kod UBS banke Švicarska, IBAN: CH 60 0023 5235 9059 28400 tuženici A. H., jer isti predstavljaju zajednički stečenu imovinu sada pokojnih B. M. i M. M.''

 

Utvrđuje se da je raskinut Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između tužene A. H. i sada pok. M. M. dana 12. lipnja 2015. kod Javnog bilježnika A. Đ. ovjeren pod brojem OV-2890/15 kojim M. M. nakon svoje smrti nekretnine upisane u zk. ul. br. 82 k.o. N., koje se sastoje od čkbr. 70/4 kuća i dvorište s oranicom sa 935 čhv ili 3363 m2 i novčana sredstva na računu kod PBZ d.d. IBAN: HR 1123400093216724701 i računu kod UBS banke Švicarska, IBAN: CH 60 0023 5235 9059 28400, ostavlja tuženici A. H.

Nakon pravomoćnosti presude ima se uspostaviti ranije zemljišnoknjižno stanje na način da zk. odjel Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj dio nekretnina koje su upisane u zk. ul. br. 82 k.o. Novska, koje se sastoje od čkbr. 70/4 kuća i dvorište s oranicom sa 935 čhv ili 3363 m2, koje su bile upisane na imenu i u suvlasništvu M. M. upiše na ime  B. M. u ½ dijela.''

 

III              Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 70.127,35 € / 528.374,51 kn, u roku 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1.              Tužitelj B. M. u tužbi navodi da su on i pok. M. M. bili bračni drugovi čiji brak je prestao smrću M. M. 29. prosinca 2015.

Nadalje navodi da su oni za vrijeme trajanja bračne zajednice radili i živjeli u Švicarskoj i da je iza smrti M. M. ostao u UBS banci u Švicarskoj iznos od 279.224,69 CHF. Pored toga je iza pok. M. M. ostao i račun kod PBZ na kojem se nalazi nepoznati novčani iznos.

B. M. navodi da imovina stečena u braku prema odredbama Obiteljskog zakona predstavlja zajedničku stečevinu i da njemu kao suprugu pripada ½ novčanih sredstava na navedenim računima.

B. M. i M. M. su bili i suvlasnici svaki u ½ dijela na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. 82 k.o. Novska.

Nadalje tužitelj navodi da su 12, lipnja 2015. sada pok. M. M. i tuženica navodno zaključile Ugovor o doživotnom uzdržavanju po kojem nakon smrti M. M. naprijed navedene nekretnine i novac ostavlja tuženoj.

Prema navodima tužitelja B. M. sada pok. M. M. je rođena 1942. i njeno fizičko i psihičko zdravlje je bilo toliko narušeno da ona niti fizički niti psihički nije bila u stanju potpisati Ugovor o doživotnom uzdržavanju, a psihički uopće nije mogla biti svjesna o čemu se radi, tako da je taj Ugovor zapravo učinjen bez njenog znanja i bez njene volje.

Također B. M. navodi da je predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju i pobojan jer da tuženica nije učinila ništa na što se je tim ugovorom obvezala.

Slijedom navedenog tužitelj B. M. traži da se utvrdi da je ništetan Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između tužene A. H. i sada pok. M. M. dana 12. lipnja 2015. kod Javnog bilježnika A. Đ. ovjeren pod brojem OV-2890/15 kojim M. M. nakon svoje smrti nekretnine upisane u zk. ul. br. 82 k.o. Novska, koje se sastoje od čkbr. 70/4 kuća i dvorište s oranicom sa 935 čhv ili 3363 m2 i novčana sredstva na računu kod PBZ d.d. IBAN: HR 1123400093216724701 i računu kod UBS banke Švicarska, IBAN: CH 60 0023 5235 9059 28400, ostavlja tuženici A. H.

Alternativno se predlaže utvrditi  da je ništetan Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između tužene A. H. i sada pok. M. M. dana 12. lipnja 2015. kod Javnog bilježnika A. Đ. ovjeren pod brojem OV-2890/15 u dijelu kojim M. M. nakon svoje smrti ostavlja ½ novčanih sredstava  na računu kod PBZ d.d. IBAN: HR 1123400093216724701 i računu kod UBS banke Švicarska, IBAN: CH 60 0023 5235 9059 28400 tuženici A. H., jer isti predstavljaju zajednički stečenu imovinu sada pokojnih B. M. i M. M.

Alternativno se predlaže utvrditi da je raskinut Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između tužene A. H. i sada pok. M. M. dana 12. lipnja 2015. kod Javnog bilježnika A. Đ. ovjeren pod brojem OV-2890/15 kojim M. M. nakon svoje smrti nekretnine upisane u zk. ul. br. 82 k.o. Novska, koje se sastoje od čkbr. 70/4 kuća i dvorište s oranicom sa 935 čhv ili 3363 m2 i novčana sredstva na računu kod PBZ d.d. IBAN: HR 1123400093216724701 i računu kod UBS banke Švicarska, IBAN: CH 60 0023 5235 9059 28400, ostavlja tuženici A. H. i da se nakon pravomoćnosti presude ima se uspostaviti ranije zemljišnoknjižno stanje na način da zk. odjel Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj dio nekretnina koje su upisane u zk. ul. br. 82 k.o. Novska, koje se sastoje od čkbr. 70/4 kuća i dvorište s oranicom sa 935 čhv ili 3363 m2, koje su bile upisane na imenu i u suvlasništvu M. M. upiše na ime  B. M. u ½ dijela.

 

2.              U odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti i navodi da je bračna zajednica B. i M. M. faktično prestala u ožujku 2014. kada je M. M. otišla u dom, a tužitelj B. M. više nakon toga s njom nije održavao nikakve kontakte.

Prema navodima tužene B. i M. M. su imali odvojene račune u banci i svako je polagao svoja sredstva na svoj račun, a kako je bračna zajednica faktično prestala u ožujku 2014. tužena osporava da se radi o sredstvima koja predstavljaju bračnu stečevinu.

Tužena osporava da sada pok. M. M. nije bila u fizičkom i psihičkom stanju potpisati ugovor o doživotnom uzdržavanju i napominje da je ugovor sačinjen kao solemnizirana javnobilježnička isprava  koju je potvrdio javni bilježnik  A. Đ. i da javni bilježnik ne bi dozvolio sklapanje takvog ugovora osobi koja nije svjesna svojih pravnih radnji i stoga se poriče da bi ugovor bio ništetan.

Tužena osporava da bi ugovor o doživotnom uzdržavanju bio pobojan zbog neizvršavanja i ističe da tužitelj nema pravo isticanja prigovora pobojnosti tog ugovora jer nije njegova stranka.

Pok. M. M. nikada za života nije prigovarala načinu izvršavanja ugovora niti je pokazala želju za raskidom ugovora, a tužena se je brinula o njoj i prije sklapanja ugovora i pazila je na uredno podmirivanje svih računa i obaveza i redovito je obilazila pok. Miroslavu Milojević u domu i nakon njene smrti organizirala sahranu.

Iz činjeničnih navoda tužbe ne proizlaze pravne pretpostavke ništetnosti predmetnog Ugovora.

 

3.              Tijekom postupka sud je saslušao stranke i svjedoke L. I., M. Č., A. Č., M. I., K. B., D. J., S. K. i M. T.

Također je izvršen uvid u smrti list M. M., izvadak iz zemljišne knjige, pročitan je Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između M. M. i tužene, izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju M. M., pročitan je ugovor o poslovnoj suradnji br. 2/2014 sklopljen između Obiteljskog doma za stare i nemoćne ''I'' i B. M. za smještaj M. M., ugovor o poslovnoj suradnji sklopljen između Obiteljskog doma za stare i nemoćne ''I'' i B. M. za smještaj B. M., sporazum o prestanku ugovora o tekućem računu u stranoj valuti, izvršen je uvid u presliku zapisnika o vanjskom uredovanju javnog bilježnika i presliku knjige ovjere, pročitan je nalaz i mišljenje vještaka psihijatra I. Ž. sa dopunama, pročitan je nalaz i mišljenje Neuropsihijatrijske bolnice Dr. Ivan Barbot Popovača sa dopunama, pročitano je mišljenje vještaka D. M. i izvršen uvid u spis Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Kutini poslovni broj: O-1030/18 i spis Javnog bilježnika  A. Đ. po ovjeri Ugovora o doživotnom uzdržavanju.

 

4.              Tužbeni zahtjev je neosnovan u cijelosti.

 

5.              U tijeku postupka je tužitelj B. M. preminuo, te je postupak nastavljen po negovoj oporučnoj nasljednici M. K.

 

6.              U svom iskazu sada pok. tužitelj B. M. navodi da je u vrijeme kada je sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju njegova supruga već imala tumor na mozgu, 1/3 mozga joj je bila izvađena i lijeva strana joj je bila oduzeta. Tužena je dolazila k njima jednom tjedno i donijela im je vodu, mlijeko i slično, ali ona nije brinula o njima nego je jedno vrijeme dolazila pomagati susjeda D. koja im je pomagala bez ikakve naknade. Kada se tužitelj više nije mogao brinuti o svojoj supruzi smjestio ju je u dom.

B. M. uopće nije znao da je sastavljen ugovor o doživotnom uzdržavanju i to je tužena očito pripremila tekst ugovora i otišla kod javnog bilježnika, a nije točno da bi javni bilježnik dolazio u dom jer ga nitko nije vidio.

B. M. je bio smješten u dom 17.6.2015. i kada je došao kod supruge ona ga više nije prepoznala.

U Švicarskoj su oni radili 31 godinu, te je jedan račun glasio na B., a jedan na M. i to račun na koji su sjedale plaće i na kom je bio veći iznos novca je glasio na M. i prestali su raditi u Švicarskoj negdje iza Domovinskog rata, oko 2000. godine.

 

7.              Tužiteljica M. K. je navela da je ona njegovateljica u Domu za stare i nemoćne osobe ''I'' s time da je taj dom smješten u kući koje je ona suvlasnik sa svojim suprugom.

U odnosu na zdravstveno stanje M. M. tužiteljica je iskazala da su s njom razgovarali, ali da ona nije znala koje je doba dana niti gdje se nalazi i što radi i znala se je tako skinuti i namazati fekalijama , a isto tako više nije znala čitati ni pisati.

Kada je suprug M. M. bio smješten u domu ona ga više nije prepoznavala.

Javni bilježnik A. Đ. je znao dolaziti u dom, ali zbog drugih pacijenata i on bi se uvijek uredno najavio i rekao zbog čega je došao i kome.

Tužiteljica odgovorno tvrdi da A. Đ. nije dolazio zbog M. u dom i da ga nitko nije vidio da bi dolazio.

Nakon sahrane M. M. tužena je rekla B. M. da je s M. zaključila ugovor o doživotnom uzdržavanju i da ako ne bude poslušan prema njoj da mu ona više neće plaćati dom

Tužiteljica je razgovarala sa javnim bilježnikom A. Đ. i on joj je rekao da je zatečen i da sada zna što se je dogodilo, da je taj ugovor sastavljen kod njega u uredu i da je tužena ugovor donijela M. M. i okrenula joj prst, a isto to da je ona radila kada je trebalo potpisati izjavu za švicarsko osiguranje da je živa.

 

8.              Tužena je iskazala da se je M. M. razboljela 2008. ili 2009. i tužena je išla s njom kod liječnika, u bolnicu i u Krapinske toplice, te je i kod nje  i B. M. svakodnevno dolazila kući i donosila im namirnice i dr.  

M. M. se je već nalazila u domu kada je tuženoj govorila da želi s njom sklopiti ugovor o doživotnom uzdržavanju, da je to njena volja i da tužena zove javnog bilježnika. Javni bilježnik A. Đ. je došao u dom za stare i nemoćne i M. M. mu je rekla koja je njena volja i kako želi sastaviti ugovor, javni bilježnik je tada otišao u svoj ured i sastavio ugovor i potom se vratio u dom, pročitao je M. M. ugovor i pitao ju je da li se ona s tim slaže. M. M. je bila cijelo vrijeme svjesna, čak i pametna žena, po zanimanju medicinska sestra i pisala je lijevom rukom.

Tužena nije bila u uredu javnog bilježnika kada je pisan ugovor, a kada je M. M. stavila otisak prsta tužena je tada potpisala ugovor i misli da je to bilo u domu.

Javni bilježnik je bio kod M. u domu više puta i to kada je sastavljana punomoć tuženoj za banku i zatim je dolazio radi potvrde života zbog mirovine koju su M. i B. M. primali iz Švicarske.

Dom je bio otključan, a sa strane postoji zvono na koje bi tužena uvijek pozvonila i javila se. Sestru je obilazila u domu svaki tjedan, nekad i dva puta tjedno i uredno je podmirivala njihove račune za smještaj u domu i sve što im je trebalo u domu.

 

9.              Svjedok L. I. je iskazala da nema saznanja da je sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju i da dok je ona bila prisutna u domu javni bilježnik A. Đ. nije dolazio kod M. M.

M. M. joj nije puno pričala o svom životu i braku, rekla je da su se ona i njen suprug lijepo slagali, ali je više pričala o svom psu.

Kada bi joj se npr. donijelo jelo u tih pet minuta je znala da je jela, a nakon pet minuta se više ne bi sjećala da je jela i više se stvari nije sjećala nego što se je sjećala.

M. je bila smještena u dom zato što je njen suprug rekao da se više ne može brinuti o njoj jer je imao jednu nogu. Smještaj u domu i sve što je trebalo plaćati je plaćala tužena jer joj je B. M. dao svoju karticu.

Tužena je dolazila M. u dom jednom, a ponekad i dva puta tjedno i tada ju je osoblje doma morala podizati jer M. više nije imala ravnotežu.

Ulazna vrata doma se preko dana ne zaključavaju nego navečer u 9 sati, a posjete se ne moraju posebno najavljivati. U domu je uvijek prisutan netko od djelatnika i nitko ne može ući u dom, a da ga se ne vidi i nije moguće da bi javni bilježnik bio u domu kod M. M., a da svjedokinja to ne bi znala.

Tužena je u domu posjećivala i B. i M. M., a B. M. za vrijeme boravka u domu nije obilazio M., niti je ona to tražila.

 

10.              Svjedok M. Č. je iskazala da je M. M. bila smještena u domu u istoj sobi u kojoj je bila smještena i svekrva od svjedokinje, te je svjedokinja dolazila svojoj svekrvi u posjede 2 do 3 puta tjedno, a suprug od svjedokinje je dolazio i češće i dolazili su sve do smrti svekrve odnosno do 20.7.2015.

Po ocjeni svjedokinje M. M. je bila sasvim svjesna, one su uvijek komunicirale, uvijek je prepoznala svjedokinju, pitala ju je za svog supruga i za svoju sestru i znala je pitati svjedokinju da li prolazi kraj njene kuće i da li je vidjela zelenu žičanu ogradu koju je postavio njen suprug. Uvijek ju je pitala koliko je sati i svjedokinja je primjećivala da je M. htjela biti vremenski orijentirana.

Svjedokinja kada je dolazila u posjete svoji svekrvi nalazila je tuženu kod svoje sestre i ona joj je donosila i hranu.

 

11.              Svjedok A. Č. je iskazao da je njegova majka bila smještena u istoj sobi u domu sa M. M. i sjeća se da ga je M. uvijek prepoznavala i on je znao s njom popričati 15-ak minuta, a ona mu je pričala o svom boravku u Švicarskoj. Ona je uglavnom ležala, služila se je rukom, ali bi joj znalo nešto ispasti iz ruke kada bi jela, Svjedok je nije vidio da ona piše.

M. je bila vezana za tuženu i svjedoka je znala pitati da li ju vidi.

 

12.              Svjedok M. I. je susjeda od tužene i često ju je nedjeljom poslijepodne znala voziti u posjete u dom kod M. i znala je ona osobno doći kod M. i ona je svjedokinju uvijek prepoznala, pitala ju je čak za njene roditelje i sina, a što se tiče njene pokretljivosti ona je vrlo slabo hodala i bila je uvijek u krevetu.

Tužena je svjedokinji rekla da je ona s javnim bilježnikom A. Đ. išla kod M. u dom i da su tada ovjerili ugovor i da je sva imovina pripala tuženoj i svjedokinji je poznato da to tužena isprva nije niti htjela, ali da je M. na tome inzistirala.

 

13.              Svjedokinja K. B., kćer tuženice je iskazala da su tužena i M. M. oduvijek bile dobre i kada su M. i B. M. bili u Švicarskoj roditelji svjedokinje su im održavali kući i kad su se vratili iz Švicarske i dalje su se družili.

Svjedokinja je išla u posjede u dom svojoj teti, ne često i teta ju je uvijek prepoznala, pitala ju je za njenu djecu i uvijek bi se normalno razgovarale.

Kada je B. M. bio smješten u domu tražio je da bude sam u sobi i nije niti jednom posjetio svoju suprugu.

 

14.              Svjedokinja D. J. je bila susjeda od M. i B. M. i njoj je poznato da je tužena znala M. i B.  donositi stvari iz trgovine, plaćati režije i dr., a kada je M. otišla u dom tada je svjedokinja donosila B. stvari iz trgovine i ručak iz Ine.

Tužena je išla u posjete kod M. u dom, a svjedokinja je bila kod M. u posjedu u domu jedno dva puta i ona bi je nekad prepoznala, a nekad ne, većinom nije.

 

15.              Svjedokinja S. K., kćer tužiteljice je iskazala da je ona bila njegovateljica u domu gdje je bila smještena M. M. i sjeća se da ona nije mogla sama jesti niti držati žlicu u ruci, kada je došao njen suprug u dom u par navrata ga uopće nije prepoznala, a ostale osobe koje je otprije poznavala je nekad znala prepoznati, a nekad ne. Znala se je vraćati u prošlost, a nije znala niti koji je dan i koje je doba dana.

Svjedokinja sasvim sigurno zna da javni bilježnik A. Đ. nije dolazio u dom zbog M.

 

16.              Svjedokinja M. T. je bila liječnica opće medicine pok. M. M. i sjeća se da je M. imala visok tlak i da je zbog toga uzimala lijekove za visok tlak, reumu i nešto laganije za živce tipa Helex ili Normabel. U proljeće 2013. je pala uslijed čega je imala krvarenje i iza toga je bila nešto nemirnija i zbog toga je primala nešto jaču terapiju za smirenje.

Svjedokinja je dolazila kod M. M. u dom i u srpnju 2015. je još mogla s njom donekle komunicirati i imala je osjećaj da ju je prepoznala i odgovarala je na jednostavnija pitanja, a u prosincu 2015. više nije prepoznala svjedokinju.

 

17.              Ocijenjući iskaze stranaka i svjedoka sud zaključuje da može prihvatiti iskaze svjedoka M. Č.,  A. Ć., D. J. i M. T. koji su ovdje nesrodno sa strankama i nisu osobno zainteresirani za ishod postupka, te su njihovi iskazi nepristrani i osobno uvjerljivi.

Svjedoci A. Č. i M. T. su i liječnici i upravo i iz tog razloga sud prihvaća njihove iskaze u odnosu na psihičko i fizičko stanje pok. M. M. jer se radi o stručnim i ovdje nepristranim osobama.

S druge strane iskaze svjedoka L. I. i S. K. sud ocjenjuje pristranima i neobjektivnima.

L. I. je vlasnica doma za stare i nemoćne osobe u kome je tužiteljica njegovateljica, dok je S. K., kćer tužiteljice također bila njegovateljica u navedenom domu, te se radi o pristranim svjedocima koji su zainteresirani da tužiteljica uspije u sporu i upravo iz ovog razloga sud ne može prihvatiti kao vjerodostojne njihove iskaze i posebice u dijelu gdje navode da zasigurno javni bilježnik A. Đ. nije bio kod M. M. u domu radi sastavljanja ugovora o doživotnom uzdržavanju.

 

18.              Uvidom u ugovor o doživotnom uzdržavanju (str. 6 spisa) utvrđeno je da je predmetni ugovor sklopljen dana 12. lipnja 2015.  između M. M. kao primateljice uzdržavanja i tužene A. H. kao davateljice uzdržavanja.

 

19.              Iz potvrde privatne isprave (str. 7 spisa) proizlazi da je gore navedeni ugovor o doživotnom uzdržavanju sačinjen kao solemnizirana javnobilježnička isprava  koju je potvrdio javni bilježnik  A. Đ. i da je u samoj potvrdi javni bilježnik naveo da M. M. izjavljuje da zna čitati i pisati, ali zbog bolesti ne može potpisati ugovor, pa stavlja svoj rukoznak na isti, te je javni bilježnik naznačio i da je utvrdio da su stranke sposobne i ovlaštene za poduzimanje i sklapanje predmetnog pravnog posla.

Navedena potvrda predstavlja javnu ispravu u smislu članka 230, ZPP-a.

 

20.              Radi utvrđivanja okolnosti da li je M. M. u trenutku sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju bila sposobna za rasuđivanje provedena su vještačenja po vještaku psihijatru I. Ž. i po Neuropsihijatrijskoj bolnici Dr. Ivan Barbot Popovača.

 

21.              U svom nalazu i mišljenju vještak psihijatar I. Ž. je navela da je pregledom medicinske dokumentacije iz sudskog spisa, heteropodacima i uvidom u sudski spis razvidno da pok. M. M. nije bolovala od prave i trajne duševne bolesti niti je bila zaostalog intelektualnog razvoja.

Slijedom tjelesnih bolesti i stanja opisanih u medicinskoj dokumentaciji aktivno je sudjelovala u svojem liječenju i rehabilitaciji.

Liječila se zbog povišenog krvnog pritiska, srčanih i želučanih tegoba te anksioznosti, a 2008. na neurologiji Opće bolnice Nova Gradiška joj je dijagnostičkom pretragom utvrđen atipični meningeom u desnom ventrikulu mozga, te je učinjeno odstranjenje tog tumora.

Vještakinja pojašnjava da je meningeom tumor koji je građen od stanica moždanih ovojnica, najčešće je dobroćudan i rijetko infiltrira mozak. Većina tih tumora ne uzrokuje simptome i rijetko se otkriju za života.

U medicinskoj dokumentaciji se navodi da  pok. M. M. ima Morfološke promjene aorte i srčanog zaliska.

Nema podatka je pokojna bila osoba oduzete poslovne sposobnosti u bilo kojem obliku ili ciljano, te se ne nalazi da je bila liječena po psihijatru.

Slabija orijentacija o vremenu nije isključivi pokazatelj psihoorganskog sindroma a koji može biti akutan ili kroničan, reverzibilan ili ireverzibilan, mogu ga uzrokovati različiti uzroci ili osobi jednostavno nije bitan taj podatak.

Osim toga u praksi je poznato da vremenska dezorijentacija može biti i zbog opće tjelesne iscrpljenosti, metaboličkih poremećaja ili toksičnih poremećaja zbog uzimanja medikamenata te aksioznosti.

U medicinskoj dokumentaciji se ne navodi dementnost već je razvidno da se navodi samo blaga vremenska dezorijentiranost.

M. M. je za života imala slabost lijeve ruke, a budući da je bila dominantno ''ljevak'' tj. pisala je lijevom rukom nije se mogla potpisati radi tjelesnog stanja.

Iz medicinske dokumentacije je razvidno da je pok. M. M. za vrijeme života bila orijentirana o sebi jer se navodi da je davala anamnestičke podatke o svojim tegobama tj. bolestima te da je aktivno sudjelovala pri pregledima i u rehabilitaciji.

Vještakinja je mišljenja da je trenutku sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju M. M. bila sposobna za rasuđivanje, bila je orijentirana o sebi i drugima te prostorno, da je upravljala svojom voljom u svom interesu i da je znala smisao Ugovora koji zaključuje i pravne posljedice koje iz njega proizlaze.

 

22.              U dopunskom očitovanju od 22.2.2020. vještakinja je odgovorila na pitanja tužiteljice i pritom je navela da su psihoorganske promjene izvjesne individualne promjene u funkcioniranju organizma na psihofizičkom planu i mogu se očitovati kod različitih osoba i stanja na različite načine.

Radio terapija u svrhu liječenja je metoda liječenja koja se provodi ciljano po liječniku onkologu odnosno radiologu i ima za cilj spriječiti rast atipičnih stanica, a ne nanosi štetu okolnom tkivu.

Očekivana svrha liječenja je izlječenje ili poboljšanje uz individualni ishod.

Fiziologija starenja je individualna  i postoje osobe visoke životne dobi koje nisu dementne.

Vezano za stanje nakon pada u kupaonici vještakinja ističe da je M. M. tada zadobila ''potres mozga'' koje stanje postkomocijskog sindroma je prolazne prirode.

Za M. M. je nadležni liječnik dr. T. predložila da se lijek Haldol primjeni privremeno u slučaju psihomotornog nemira i on nije bio u redovitoj dnevnoj primjeni.

Lijek Prazine se primjenjuje u liječenju akutne psihomotorne ekscitacije, kod shizofrenije, delirium tremensa, akutne alkoholne halucinoze i apstinencijskog sindroma, za liječenje razdražljivosti, napetosti, tjeskobe i boli u bolesnika s kroničnim bolestima, kod mučnine, povraćanja i štucanja uzrokovanih uremijom, antineoplaticima i zračenjem, u predoperacijskoj pripravi bolesnika i premedikaciji za opću i lokalnu anesteziju za pojačavanje anestezije i ublažavanje poslijeoperacijskog štucanja, mučnine i povraćanja.

Lijek Akineton se primjenjuje u liječenju Parkinsonove bolesti ta za ekstrapiramidalne nuspojave koje se javljaju zbog primjene drugih lijekova.

Lijek Helex se primjenjuje u liječenju napadaja panike sa ili  bez agorafobije – uznemirenosti, nemira i napetosti sa ili bez pojave tjelesnih simptoma.

Za pok. M. M. je utvrđeno da navedene doze lijekova iz dostavljenog zdravstvenog kartona nisu utjecale na njenu sposobnost za rasuđivanje i navedene doze lijekova nisu imale odlučujućeg utjecaja na kognitivne odnosno voljne funkcije M. M.

 

23.              Kod usmene dopune nalaza i mišljenja na raspravi od 7.10.2020. vještakinja je u cijelosti ostala kod svog pismenog nalaza i mišljenja pojasnivši da su psihoorganske promjene disfunkcija centralnog nervnog sustava kao reakcija na različite uzroke i pojavljuju se individualno kod svake osobe i kod M. M. se to pokazuje kao slabija orijentacija u vremenu. Ta stanja su mogu mijenjati i ona se moraju pratiti kroz kronološki tijekom vremena i prema uzroku.

Jedno su posljedice iza moždanog udara gdje je pokojna imala slabost lijevih udova i poremećeni izgovor i tu imala samo blagu, slabiju orijentaciju u vremenu, a drugo je stanje kad je ona pala u kupaonici i zadobila potres mozga gdje se tada iz neurološkog nalaza vidi da je pri svijesti i da je blago vremenski bezorijentirana.

Ukoliko bi netko od liječnika smatrao da ona ima kronični psihoorganski sindrom odnosno organsku demenciju onda bi to zasigurno i napisao, a što ovdje nije slučaj. Svaki liječnik bi vidio da je netko dementan.

Nakon provođenja radioterapije pok. M. se nije javljala psihijatru, a iz čega vještakinja zaključuje da nije došlo do nekih težih oštećenja ili pogoršanja u odnosu na raniji nalaz.

Na svim kontrolama kod različitih liječnika ne navodi se da bi ona bila apsolutno dezorijentirana ili dementna.

Iz medicinske dokumentacije proizlazi da potres mozga nije imao utjecaja na sposobnost rasuđivanja u trenutku sklapanja predmetnog pravnog posla.

Očito da liječnica koja je dolazila u posjete M. M. u dom nije smatrala da je treba uputiti psihijatru, obzirom da ju je ona upućivala urologu, ginekologu i fizijatru, zasigurno da je postojala potreba i za pregledom psihijatra da bi je djelatnici doma uputili na to.

 

24.              Sud je po prijedlogu tužiteljice proveo i novo psihijatrijsko vještačenje na okolnost sposobnosti rasuđivanja pok. M. M. u vrijeme zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju po Neuropsihijatrijskoj bolnici Dr. Ivan Barbot Popovača, a iz kog nalaza i mišljenja proizlazi da je pok. M. M. bolovala od psihoorganskog sindroma ličnosti i ponašanja zbog bolesti, oštećenja i disfunkcije mozga duže vrijeme prije potpisivanja ugovora od 12.6.2015.

Analizom sudske i medicinske dokumentacije je vidljivo kako je uz povremenu prolaznu dekompenzaciju psihičkog stanja M. M. bila kontaktibilna i verbalno sposobna, orijentirana u svim pravcima osim blaže vremenski očuvane sposobnosti prepoznavanja.

Sukladno tome vještakinja S. H. ne nalazi dovoljno relevantnih elemenata koji bi u vrijeme zaključenja ugovora doveli u pitanje njezinu sposobnost za rasuđivanje i slobodno izražavanje vlastite volje.

 

25.              U dopunskom pismenom očitovanju od 25.9.2021. vještakinja S. H. navodi da se njen nalaz i mišljenje temelji na svim dostupnim i relevantnim podacima iz spisa koji uključuju opsežnu medicinsku dokumentaciju i također i izjave svjedoka.

Nadalje vještakinja pojašnjava da psihoorganski sindrom predstavlja spektar mentalnih poremećaja temeljem etiologije organskog oštećenja mozga, a spektar mogućih psihopatoloških manifestacija je vrlo širok i bitne se značajke mogu grupirati u poremećaje senzorija, poremećaje kognitivnih funkcija, poremećaje emocija, psihomotorni poremećaj ili pak poremećaj cjelokupnog sklopa ličnosti i ponašanja. Taj se poremećaj može manifestirati od sasvim blagih oblika sa tek naznačenim oštećenjima kognitivnih funkcija pa do teških oblika koji se nazivaju demencijom. Najčešće se radi o progresivnoj kliničkoj slici, ali tijek može biti vrlo polagan.

Kod M. M. se 2011. bilježi dijagnoza psihoorganskog sindroma sa naznakom oštećenja intelektualnih i mnestičkih funkcija te slabije vremenske orijentacije, ali uz kontaktibilnost i orijentiranost u ostalim pravcima.

Aktualnom danu kada je M. M. potpisala predmetni Ugovor najbliža je medicinska dokumentacija iz ožujka 2015. kada je boravila na ginekologiji i urologiji OB u Sisku zbog krvarenja iz maternice, pri čemu je utvrđeno da je orijentirana i kontaktibilna.

Stoga vještakinja ne može tvrditi da je psihoorganski sindrom bio takve kliničke slike koja bi tempore acti dovela u pitanje sposobnost njenog rasuđivanja.

Ne postoje podaci da bi ona bila kada u svom životu svojim ponašanjem ugrožavala svoje interese na način da bi njezina okolina uočila potrebu pokretanja postupka za lišavanje poslovne sposobnosti i također ona nije upućivana na liječenje ili pregled psihijatru, što bi bilo za očekivati da je imala teže duševne smetnje.

Vještakinja pojašnjava upotrebu lijekova i tako navodi da se lijek Haldol često daje kod starijih osoba kod stanja uznemirenosti i to često u večernjim satima u malim dozama.

lijek Prazine je ona trošila 2013. zbog prolaznih epizoda nemira uz anksiolitik Lorsilan koji se daje za smirenje, spavanje i redukciju psihomotorne uznemirenosti.

Akineton se daje za prevenciju i liječenje ekstrapiramidalne simptomatologije i nuspojava antipsihotika. Helex se daje za anksiolizu, smirenje kod uznemirenosti, za poboljšanje sna i dr.

Lijekovi su propisivani radi simptomatologije  iz kruga psihoorganskog poremećaja, a sama dijagnoza tog poremećaja ne isključuje sposobnost za rasuđivanje.

Konkretno za M. M. postojeća medicinska dokumentacija ne isključuje sposobnost za rasuđivanje na dan potpisivanja ugovora.

Ako bi sud tražio da se izjave svjedoka izuzmu i da se vještak očituje sam na osnovu medicinske dokumentacije zaključak vještačenja bi bio identičan dostavljenom sudu 31.12.2020.

Sa psihijatrijskog stajališta psihičke smetnje koje bi determinirale gubitak sposobnosti za rasuđivanje u jednoj uobičajenoj komunikaciji i od laika bi teško mogle proći nezapaženo.

 

26.              Na raspravi od 18.5.2022. vještakinja S. H. se je usmeno očitovala na prigovore tužiteljice i u cijelosti je ostala kod svog pismenog nalaza i mišljenja od 23.8.2021.

Navela je da je uzela u obzir izjave svih svjedoka, ali da sukladno forenzičnoj psihijatrijskog literaturi iz forenzične psihijatrije kao vještak ima pravo prvenstveno se osloniti na iskaze svjedoka koji ne predstavljaju suprostavljene strane u postupku.

Tako iskazi svjedoka Č. upravo odgovaraju i postojećoj medicinskoj dokumentaciji koja datira iz trećeg mjeseca 2015. odnosno tri mjeseca prije potpisivanja spornog ugovora.

Tako je vještakinja u dopuni nalaza i mišljenja navela da je B. M. bio tužitelj, a ne svjedok, da je vlasnica doma u kome je bila smještena M. M. izjavila da B. M. za vrijeme boravka u domu nije posjećivao svoju suprugu, te da pokojna za pet minuta nije znala što je jela i da se znala namazati fekalijama.

Vještakinja dalje navodi da upravo kod osoba sa dijagnosticiranim psihoorganskim sindromom se može dogoditi da zaborave novije za njih nebitne činjenice npr. što su jeli, ali zato dobro i do detalja opisuju ranije događaje.

Što se tiče izjave svjedokinje D. J. ista je navela da je bila u posjeti u domu jednom do dva puta, a od toga ju je M. M. jednom prepoznala, a većinom nije.

Kao vještak nema razloga sumnjati u izjavu javnog bilježnika A. Đ. koji je neposredno prije potpisivanja spornog ugovora utvrdio da je M. M. sposobna potpisati i da razumije pravnu radnju i da je sposobna izraziti svoju volju.

Kod potpisivanja ugovora predmnijeva se da osoba bude pri svesti, da bude u kontaktu, da je orijentirana prema sebi i prema osobi s kojom sklapa ugovor, da shvaća tu pravnu radnju i da ima sposobnost da tu svoju volju izrazi verbalno, potpisom, otiskom itd.

 

27.              Nalaze i mišljenja su obje vještakinje dale na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju i ostalu dokumentaciju u spisu, kao i na temelju analize iskaza svjedoka.

Između ovih dvaju nalaza i mišljenja nema bitnih razlika, oba nalaza i mišljenja su detaljna i argumentirana, te su detaljno dopunski i usmeno obrazložena gdje su vještakinje jasno i decidirano odgovorile na sva pitanja i otklonile sve prigovore tužiteljice i stoga ih sud cijeni stručnima i objektivnima i prihvaća ih u cijelosti.

 

28.               Na temelju nalaza i mišljenja vještakinja I. Ž. i S. H. je utvrđeno da nema podataka da je M. M. bila osoba oduzete poslovne sposobnosti u bilo kojem obliku ili ciljano, te se ne nalazi da je bila liječena po psihijatru.

Kod M. M. se 2011. bilježi dijagnoza psihoorganskog sindroma sa naznakom oštećenja intelektualnih i mnestičkih funkcija te slabije vremenske orijentacije, ali uz kontaktibilnost i orijentiranost u ostalim pravcima.

Aktualnom danu kada je M. M. potpisala predmetni Ugovor najbliža je medicinska dokumentacija iz ožujka 2015. kada je boravila na ginekologiji i urologiji OB u Sisku, pri čemu je utvrđeno da je orijentirana i kontaktibilna.

Obje vještakinje su mišljenja da je trenutku sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju M. M. bila sposobna za rasuđivanje

             

29.              Prema odredbi članka 322. stavak 1.  Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj  35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 126/21- dalje: ZOO) ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

 

30.              U konkretnom slučaju sud ne nalazi da bi ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između M. M. i tužene A. H. dana 12.6.2015. bio protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva.

              Isto tako se ne radi niti o zelenaškom ugovoru iz članka 329. ZOO.

              Činidba ugovora nije nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva (članak 270. stavak 1. ZOO.

              Slijedom navedenog predmetni Ugovor nije ništetan i stoga je valjalo tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti kao neosnovan.

 

31.              Prednik tužiteljice B. M. navodi za ½ novčanih sredstava  na računu kod PBZ d.d. IBAN: HR 1123400093216724701 i računu kod UBS banke Švicarska, IBAN: CH 60 0023 5235 9059 28400 tuženici Ani Hura, da isti predstavljaju zajednički stečenu imovinu njega i M. M.

Također navodi da su on i M. M. živjeli i radili u Švicarskoj 31 godinu, te je jedan račun glasio na njega, a jedan na M. i to račun na koji su sjedale plaće i na kom je bio veći iznos novca je glasio na M. i prestali su raditi u Švicarskoj negdje iza Domovinskog rata, oko 2000. godine.

 

32.              Obzirom da su B. i M. M. radili i stjecali sredstva radom u Švicarskoj do 2000., to se u konkretnom slučaju na zajednički stečenu imovinu ne mogu primjenjivati odredbe Obiteljskog zakona koji je stupio na snagu 1.7.1999. nego se primjenjuju odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima koji je bio na snazi za vrijeme kada su oni živjeli i radili u Švicarskoj.

Prema odredbi čl. 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili koja potječe iz te imovine njihova je zajednička imovina.

Člankom 281. Zakona o braku i porodičnim odnosima propisano je da kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine.

              Slijedom navedenog u postupku bračne stečevine bi se trebali utvrđivati doprinosi bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, te je u cijelosti neosnovan zahtjev da novčana sredstava  na računu kod PBZ d.d. IBAN: HR 1123400093216724701 i računu kod UBS banke Švicarska, IBAN: CH 60 0023 5235 9059 28400 tuženici A. H. predstavljaju zajednički stečenu imovinu B. i M. M. u ½ dijela.

              Pored toga se također navodi da tužiteljica M. K. ne može tražiti utvrđenje u korist nekog drugog, ovdje konkretno u korist B. M.

              Slijedom navedenog valjalo je alternativno postavljeni zahtjev odbiti u cijelosti.

 

33.              Člankom 583.stavak 1. ZOO je propisano da ugovorne strane mogu sporazumno raskinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju  i nakon što je počelo njegovo ispunjenje.

Stavkom 3.istog članka ZOO je propisano da svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze.

              Slijedom navedenog proizlazi da raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju mogu tražiti samo ugovorne strane.

              Niti B. M.,  a niti tužiteljica M. K. nisu ugovorne strane predmetnog Ugovora i stoga je i alternativno postavljeni tužbeni zahtjev kojim se traži raskid ugovora također valjalo odbiti u cijelosti.

 

34.              Parnični trošak dosuđen je tuženoj na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.

Tuženoj je priznat trošak sastava odgovora na tužbu 3.862,23 €, sastava odgovora na privremenu mjeru 3.862,23 €, zastupanja na ročištu od 14.3.2016.  3.862,23 €, sastava žalbe od 25.3.2016.  3.862,23 €, zastupanja na ročištu od 7.12.2016.  3.862,23 €, na očevidu od 29.9.2017.  3.862,23 €, na ročištu od 26.2.2019.  3.862,23 €, sastava podneska od 5.9.2019.  3.862,23 €, zastupanja na ročištu od 7.10.2020.  3.862,23 €, na ročištu od 27.5.2021. 3.862,23 €, na ročištu od 20.1.2022.  1.931,12 €, na ročištu od 22.3.2022.  3.862,23 €, na ročištu od 18.5.2022.  3.862,23 €, sastava podneska od 15.7.2022.  3.862,23 €, zastupanja na ročištu od 29.3.2023.  3.862.23 €, na ročištu od 2.5.2023. 99,54 € i PDV-a 14.025,47 €.

 

35.              Radi navedenog presuđeno je kao u izreci.                           

 

U Kutini 2. svibnja 2023.

 

Sudac

Jasmina Pintarić

                                                       

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od l5 dana po primitku iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismenim podneskom u 4 primjerka.

 

Dna

1.O. B. P., K

2.O. B. G., K.