1             Poslovni broj: 2 Us I-195/2023-7

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

                                                                                           Poslovni broj: 2 Us I-195/2023-7

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

             

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Sofije Germovšek, u upravnom sporu tužitelja I. V., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskoga disciplinskog suda, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, kojeg zastupa službena osoba D. Ž., radi teže povrede službene dužnosti, 2. svibnja

2023.,

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskoga disciplinskog suda, KLASA: UP/II-114-04/22-02/117, URBROJ:  511-01-158-22-5 od 4. studenoga 2022., radi poništenja djelomičnog rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Zagreb, KLASA: UP/I114-04/22-02/138, URBROJ: 511-01-158-22-7 od 4. srpnja 2022., te radi nadoknade troškova ovoga upravnog spora. 

 

Obrazloženje

 

1.                 Točkama I. i II. prvostupanjskog djelomičnog rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Zagreb, KLASA: UP/I-114-04/22-02/138, URBROJ: 511-01-158-22-7 od 4. srpnja 2022., utvrđeno je da je tužitelj, zaposlen u Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske od 13. studenog 2006., raspoređen u … službu MUP-a, Regionalno p.. jedinicu Zagreb, na radnome mjestu policijski službenik za …, u zvanju policijski inspektor, VSS, disciplinski kažnjavan, privremeno udaljen iz službe rješenjem načelnika Policijske uprave zagrebačke, KLASA: 114-04/22-03/24, od 29. ožujka 2022., odgovoran zbog počinjenja teže povrede službene dužnosti iz članka 96. točke 7. Zakona o policiji („Narodne novine“, broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19, dalje u tekstu: ZOP) - nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije, te mu je izrečena disciplinska kazna prestanka državne službe. Točkom III. izreke utvrđeno je da je tužitelj odgovoran zbog počinjenja teže povrede službene dužnosti iz članka 96. točke 7. ZOP-a - nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije te mu je izrečena disciplinska kazna novčane kazne u visini 15% od posljednje plaće isplaćene za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od dva mjeseca. Točkom IV. izreke utvrđeno je da je tužitelj odgovoran zbog počinjenja teže povrede službene dužnosti iz članka 96. točke 7. ZOPa - nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije te mu je izrečena disciplinska kazna prestanka državne službe. Nadalje, tužitelju je izrečena jedinstvena disciplinska kazna - prestanak državne službe. Disciplinska odgovornost tužitelja utvrđena je, u bitnome, zbog posjedovanja tvari gama-butirolaktona (GBL) i konoplje-marihuane, koje se prema Popisu droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti droga te tvari koje se mogu uporabiti za izradu droga („Narodne novine“, broj 10/16, 13/19) nalaze na popisu tvari koje se mogu uporabiti za izradu droga (prekursori) u kategoriji tvari pod dodatnim praćenjem u Republici Hrvatskoj, odnosno koja se nalazi na popisu psihotropnih tvari i biljaka u Dijelu I. Odjeljak 1, te zbog narušavanja javnog reda i mira. Teže povrede službene dužnosti za koje je utvrđena odgovornost tužitelja pobliže su činjenično opisane u izreci prvostupanjskog rješenja. 

 

2.                 Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-114-04/22-02/117, URBROJ: 511-01-158-22-5 od 4. studenoga 2022., odbio žalbu tužitelja, izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja. 

 

3.                 Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. U provedenom postupku pred prvostupanjskim tijelom tužitelju nije omogućeno da iznese svoju obranu. Sporno je što je na naknadno zakazanoj raspravi održanoj 4. srpnja 2022. zastupnik podnositelja zahtjeva izvršio izmjenu zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka, što je člana vijeća D. P. zamijenila nova članica vijeća M. M., te što je na raspravi prvostupanjsko tijelo utvrdilo da je u nazočnosti stranke predsjednica vijeća objavila djelomično rješenje kojim se utvrđuje tužiteljeva odgovornost. Takvim postupanjem prvostupanjskog tijela, a kasnije i drugostupanjskog tijela koje nije prihvatilo njegovu žalbu, povrijeđena su njegova osnovna prava u upravnom postupku. Prvostupanjsko tijelo bilo je dužno odgoditi raspravu od 4. srpnja 2022., jer se tužitelj putem telefona ispričao zbog nedolaska (što nije konstatirano u zapisniku), a 5. srpnja 2023. (tj. 2022., nap. Suda) poslao je podnesak kojim ispričava nedolazak na ročište. Tužitelj smatra da mu je, čak i da nije opravdao nedolazak, nadležno tijelo bilo dužno dostaviti zapisnik nakon održanog ročišta, kako bi se mogao očitovati o izmijenjenom zahtjevu za pokretanje disciplinskog postupka i izmijenjenom članu vijeća. Dakle, na raspravi je doneseno djelomično rješenje kojim je utvrđena tužiteljeva odgovornost, iako se tužitelj nije očitovao o disciplinskom predmetu, niti je saslušan kao stranka, čime su povrijeđeni članci 30. i 52. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP). Tužitelj predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika te rješenje prvostupanjskog tijela od 4. srpnja 2022. Tužitelj potražuje nadoknadu troškova upravnog spora. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 1.243,75 eura, uvećano za zakonske zatezne kamate od donošenja presude do isplate.

 

4.                 Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporenog rješenja i dodaje, u bitnome, sljedeće. Tužitelj nije putem telefona ispričao svoj nedolazak na raspravu 4. srpnja 2022., već je to učinio samo podneskom od 5. srpnja 2022. godine. Nadalje, sukladno ZUP-u, stranka može do donošenja prvostupanjske odluke o pravnoj stvari izmijeniti svoj zahtjev ili podnijeti drugi, zbog čega nije osnovan navod kojim se osporava izmjena zahtjeva učinjena na raspravi 4. srpnja 2022. godine. U odnosu na osporenu promjenu u sastavu člana vijeća, iz zapisnika o usmenoj raspravi razvidno je da je nova članica vijeća M. M. upoznata sa spisom predmeta i provedenim postupkom. Nadalje, tužitelj je 2. lipnja 2022. preuzeo poziv za usmenu raspravu zakazanu za 4. srpnja 2022., zbog čega mu je ostavljeno dovoljno vremena od trenutka uručenja pozivanja do održavanja usmene rasprave da nadležno tijelo obavijesti o nemogućnosti dolaska na raspravu, što nije učinio. Budući da ni tužitelj ni njegov opunomoćenik nisu pristupili na navedenu raspravu, jasno je da takvo postupanje ukazuje na nezainteresiranost opunomoćenika za sudjelovanje na usmenoj raspravi, zbog čega nije osnovan tužbeni navod kojim se osporava da je odluka donesena, a da prethodno nije saslušan tužitelj. Nadalje, nije osnovan navod da je prvostupanjsko tijelo bilo dužno dostaviti zapisnik nakon provedene rasprave tužitelju, jer je to tijelo dužno jedino omogućiti stranci da pregleda zapisnik, ne i dostaviti joj ga. Što se tiče članaka 30. i 52. ZUP-a, prvostupanjsko tijelo poduzelo je sve radnje i aktivnosti, uz dodatno angažiranje policijskih snaga, kako bi se tužitelju pravovremeno dostavio poziv za usmenu raspravu, čime mu je ostavljeno dovoljno vremena da pripremi obranu, po potrebi angažira opunomoćenika te pristupi na raspravu. Dakle, tuženik je uredno pozvan, no nije došao na raspravu, čime je iskazao pasivnost, a što upućuje na izbjegavanje i odugovlačenje postupka. Slijedom navedenog, predlaže tužbu odbiti kao neosnovanu.

 

5.                 Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem su donesena osporena rješenja te u spisu ovog spora. Raspravnim rješenjem odbijeni su daljnji dokazni prijedlozi tužitelja, zbog razloga iznesenih u tom rješenju, kao i razloga koji proizlaze iz nastavka ovog obrazloženja.

 

6.                 Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 26. travnja 2023., utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

7.                 Disciplinski postupak protiv policijskih službenika primarno je uređen odredbama članaka 93. - 114. ZOP i Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika („Narodne novine“, broj 141/11, u nastavku teksta: Pravilnik), a podredno odredbama ZUP, što slijedi iz normi članka 100. ZOP te čl. 3. st. 1. ZUP.

 

8.                 Člankom 96. ZOP-a je propisano da je teža povreda službene dužnosti, između ostalog, nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije.

 

9.                 Člankom 103. stavkom 1. ZOP-a propisano je da pravo na razgledavanje i umnožavanje spisa imaju stranke u postupku, kao i osobe koje učine vjerojatnim svoj pravni interes za to.

 

10.             Člankom 107. stavkom 1. ZOP-a propisano je da se u postupku zbog teže povrede službene dužnosti mora provesti usmena rasprava, a policijskom službeniku protiv kojeg je pokrenut disciplinski postupak mora se pružiti mogućnost da na toj raspravi sudjeluje. Stavkom 2. istog članka propisano je da se rasprava može održati i bez nazočnosti policijskog službenika protiv kojeg se vodi disciplinski postupak ako je policijski službenik uredno pozvan, a pozivu se nije odazvao niti je svoj nedolazak opravdao.

 

11.             Člankom 30. stavkom 1. ZUP-a propisano je da se u postupku stranci mora omogućiti izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari. Stavkom 2. istog članka propisano je da se bez prethodnog izjašnjavanja stranke postupak može provesti samo ako se usvaja zahtjev stranke ili ako odluka u postupku nema negativan učinak na pravne interese stranke ili kad je tako propisano zakonom.

 

12.             Člankom 52. stavkom 1. ZUP-a propisano je da stranka ima pravo sudjelovati u ispitnom postupku sve do donošenja odluke o upravnoj stvari, davati izjave i objašnjenja, iznositi činjenice i okolnosti koje su bitne za rješavanje upravne stvari te pobijati točnost navoda koji se ne slažu s njezinim navodima. Stavkom 2. navedenoga članka propisano je da je službena osoba dužna omogućiti stranci izjašnjavanje o svim okolnostima i činjenicama koje su iznesene u ispitnom postupku, o prijedlozima za izvođenje dokaza i podnesenim dokazima, sudjelovanje u izvođenju dokaza i postavljanje pitanja drugim strankama, svjedocima i vještacima preko službene osobe, a uz dopuštenje službene osobe i neposredno, kao i upoznavanje s rezultatom izvođenja dokaza i izjašnjavanje o tim rezultatima. Stavkom 3. propisano je da stranka može davati izjave usmeno na zapisnik ili u pisanom obliku. U složenim upravnim stvarima službena osoba može naložiti stranci podnošenje izjave u pisanom obliku, što ne isključuje pravo stranke na usmeno izjašnjavanje.

 

13.             Podnesenom tužbom tužitelj nije osporio utvrđene povrede službene dužnosti, okolnosti njihova počinjenja, niti odmjerene kazne za svaku povredu i jedinstvenu kaznu izrečenu za sve povrede. Stoga Sud u ovome sporu ne ispituje netom navedeno, već svoje razmatranje ograničava na sadržaj tužiteljevih prigovora.

 

14.             Uvidom u spis predmeta upravnog postupka utvrđeno je da je 30. ožujka

2022. tužitelj upoznat s mjerodavnim zakonskim odredbama te događajima - povredama službene dužnosti koje mu se u ovoj upravnoj stvari stavljaju na teret, te je tužitelj tom prilikom dao izjavu na zapisnik. Utvrđeno je i da je tužitelj nakon nekoliko neuspješnih pokušaja, uredno pozvan na raspravu pred prvostupanjskim tijelom, zakazanu za 4. srpnja 2022., a na koju se nije odazvao. Stoga nije osnovan tužbeni navod da tužitelju u prvostupanjskom postupku nije omogućeno iznijeti svoju obranu, odnosno da mu nije dana mogućnost očitovati se o ovom disciplinskom predmetu. 

 

15.             Tužitelj se ni u upravnome sporu nije očitovao na navedene povrede službene dužnosti koje mu se stavljaju na teret, iako je to bio dužan učiniti već u tužbi (čl. 34. st. 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS). Pritom ne treba poistovjećivati izvođenje dokaza saslušanjem stranke sa stranačkim iznošenjem činjenične i pravne argumentacije. Odbijanjem saslušanja tužitelja kao stranke u ovome sporu nije onemogućeno tužitelju da u tužbi i na raspravi iznese svoju argumentaciju, za što smatra da nije imao priliku učiniti u upravnom postupku. Stoga nije osnovan tužbeni navod da je odluka u ovoj upravnoj stvari donesena bez davanja prilike tužitelju da se očituje na navedene povrede. U nedostatku tužiteljeva supstancijalnog osporavanja merituma disciplinskog predmeta, spomenuto vrlo ograničeno tužiteljevo izlaganje očito je usmjereno na to da u nekoj fazi sudske ili ustavnosudske zaštite postigne utvrđenje povrede načela jednakosti oružja (mimo stvarnog smisla i svrhe tog načela), a ne da zbiljski izlaže svoju argumentaciju u odnosu na meritum predmeta.   

16.             U odnosu na tužbeni navod da je prvostupanjsko tijelo bilo dužno odgoditi raspravu 4. srpnja 2022., s obzirom na to da se tužitelj telefonskim putem ispričao zbog nedolaska, te 5. srpnja 2022. poslao i podnesak kojim ispričava nedolazak na ročište, ističe se da je iz podneska tužitelja zaprimljenog u prvostupanjskom tijelu 5. srpnja 2022., razvidno da tužitelj ističe da niti on niti njegov opunomoćenik nisu pristupili na raspravu prethodnog dana, pri čemu je istaknuo da je njegov odvjetnik, iako je rekao da će obavijestiti nadležno tijelo o nemogućnosti dolaska, to je zaboravio učiniti. Čak i da je tužitelj doista telefonom zatražio odgodu rasprave, to nije opravdan razlog za izostanak njegova opunomoćenika s rasprave, prije negoli zaprimi možebitnu odluku o odgodi. Nadalje, čak i da je tužitelj zatražio odgodu rasprave na koju je uredno pozvan do održavanja rasprave, nadležno tijelo nije dužno odmah i odgoditi tu raspravu. Ne postoji takva zakonska obveza, već u svakom slučaju ponaosob nadležno tijelo takav zahtjev mora ocijeniti te će ga usvojiti i raspravu odgoditi samo u slučaju kad su razlozi za to opravdani. 

 

17.             Na koncu, ne mogu se kao osnovani prihvatiti niti tužbeni navodi kojima se osporava izmjena zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka na raspravi 4. srpnja 2022., izmjena člana vijeća prvostupanjskog tijela, te objava odluke o stegovnoj odgovornosti tužitelja na navedenoj raspravi. Naime, pravilno je tuženik u odgovoru na tužbu istaknuo da, sukladno članku 45. stavku 1. ZUP-a, stranke mogu do donošenja prvostupanjske odluke izmijeniti svoj zahtjev ili podnijeti drugi, ako se ti zahtjevi u bitnim pretpostavkama temelje na istom činjeničnom stanju, što je slučaj u ovoj stvari. Pored toga, Sud ističe i da navedene izmjene zahtjeva, u sadržajnom smislu, ne predstavljaju bitne ili korjenite promjene podnesenog zahtjeva, već se, u biti, radi o uređenju podnesenog zahtjeva, o čemu se tužitelj mogao izjasniti na raspravi da joj je pristupio. Nije sporna ni promjena u sastavu vijeća prvostupanjskog tijela, budući da je nova članica vijeća u sastav vijeća ušla na početku održane rasprave te se prethodno upoznala sa spisom predmeta i provedenim postupkom, što proizlazi iz zapisnika s te rasprave. Pravno nije sporna ni objava donesene odluke nakon provedene rasprave. Naime, odluka u upravnom postupku donosi se nakon što se činjenično stanje u cijelosti utvrdi te službena osoba ocijeni da je predmet dovoljno raspravljen, te da se odluka može donijeti. Tako donesena odluka može se objaviti i odmah po zaključenju rasprave, što je, ujedno, sukladno načelu učinkovitosti i ekonomičnosti (čl. 10. ZUP-a).

 

18.             Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, vezano uz članak 79. toga Zakona, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan. 

 

19.             Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 4., u vezi sa člankom 22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18).

 

U Rijeci 2. svibnja 2023.

S u d a c 

              dr. sc. Alen Rajko

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.