1

Poslovni broj: 1 Gž R-3137/2022-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 1 Gž R-3137/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Veselića predsjednika vijeća, Vlaste Horvat-Mataić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tihane Marije Miladin članice vijeća, pravnoj stvari tužitelja I. G. iz V. G., OIB,…, zastupan po punomoćnici S. R. K., odvjetnici iz Z., protiv tuženika Republike Hrvatske – ministarstvo, OIB …, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u V. G., Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda Velikoj Gorici poslovni broj Pr-37/2022-4 od 14. listopada 2022., u sjednici vijeća 2. svibnja 2023.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I/ Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana a djelomično se uvažava pa se presuda Općinskog suda Velikoj Gorici poslovni broj Pr-37/2022-4 od 14. listopada 2022.:

 

- potvrđuje u dijelu u kojem je tužitelju dosuđen iznos 81.543,07 kn/10.822,63 EUR s osnove rada na izdvojenom objektu, s  osnove neiskorištenih slobodnih dana - subote i nedjelje i s osnove 12 neiskorištenih slobodnih dana sa zateznim kamatama, te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 21.800,00 kn / 2.893,36 eura sa zateznom kamatom.

 

- preinačuje u dijelu u kojem je tužitelju dosuđen iznos 5.619,68 kn/745,85 EUR s osnove naknade za obnašanje dužnosti štetnih po zdravlje sa zateznim kamatama tako da se sudi:

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj-ministarstvu, da tužitelju I. G., iz V. G., OIB,…, na ime neisplaćene razlike za obnašanje dužnosti štetne po zdravlje u utuženom razdoblju od lipnja 2014. do siječnja 2016. isplati iznos od 5.619,68 kn/745,85 EUR bruto uvećan za iznos zakonske zatezne kamate i to do 31.12.2007.g. po čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01.kolovoza 2015. g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekuće po mjesecima, osim na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u bruto plaći i to:

- na iznos od 255,44 kn/33.90 eur od 16.05.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kn/33,90 eur od 16.06.2014.g. pa do isplate

- na iznos od 255,44 kn/33,90 eur od 16.07.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kn/33.90 eur od 16.08.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kn/33.90 eur od 16.09.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kn/33.90 eur od 16.05.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kn/33.90 eur od 16.06.2014.g. pa do isplate

- na iznos od 255,44 kn/33.90 eur od 16.07.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kn/33.90 eur od 16.08.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kn/33.90 eur od 16.09.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kn/33.90 eur od 16.10.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kn/33.90 eur od 16.11.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kn/33.90 eur od 16.12.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kn/33.90 eur od 16.01.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kn/33.90 eur od 16.02.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kn/33.90 eur od 16.03.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 255,44 kn/33.90 eur od 16.04.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kn/33.90 eur od 16.05.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kn/33.90 eur od 16.06.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kn/33.90 eur od 16.07.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kn/33.90 eur od 16.08.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kn/33.90 eur od 16.09.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kn /33.90 eur od 16.10.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kn /33.90 eur od 16.11.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kn /33.90 eur od 16.12.2015 g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kn/33.90 eur od 16.01.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kn/33.90 eur od 16.02.2016.g. pa do isplate.“

 

II/ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj-ministarstvu, da tužitelju I. G., iz V. G., OIB,…, na ime neisplaćene razlike za rad na izdvojenom objektu po redovnoj cijeni sata rada, naknade za dva slobodna dana za rad na izdvojenom objektu i to subote i nedjelje, za neiskorištenih 12 slobodnih dana te za obnašanje dužnosti štetne po zdravlje u utuženom razdoblju od lipnja 2014. do siječnja 2016. isplati iznos od 87.162,75 kuna / 11.568,48 eura[1] bruto uvećan za iznos zakonske zatezne kamate i to do 31.12.2007.g. po čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01.kolovoza 2015. g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekuće po mjesecima, osim na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u bruto plaći, kako slijedi:

Rad na izdvojenom objektu 4 sata po redovnoj cijeni sata rada

- na iznos od 1.850,47 kn od 16.07.2014.g. pa do isplate

- na iznos od 6.292,65 kn od 16.08.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 3.172,89 kn od 16.09.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.908,46 kn od 16.10.2014.g. pa do isplate

- na iznos od 5.804,82 kn od 16.11.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 6.714,85 kn od 16.12.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 732,87 kn od 16.01.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.273,97 kn od 16.02.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 3.549,50 kn od 16.03.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 6.031,43 kn od 16.04.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 4.353,34 kn od 16.05.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 5.668,88 kn od 16.06.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 4.324,62 kn od 16.07.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 3.260,18 kn od 16.08.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 4.239,09, kn od 16.09.2015.g pa do isplate,

- na iznos od 4.617,78 kn od 16.10.2015.g. pa do isplate

Ukupno 64.795,80 kn

Potraživanje na osnovu neiskorištenih slobodnih dana - subote i nedjelje

- na iznos od 1.681,54 kn od 16.06.2014.g. pa do isplate

- na iznos od 1.535,32 kn od 16.07.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 840,77 kn od 16.08.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 802,55 kn od 16.09.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 767,66 kn od 16.10.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.765,62 kn od 16.11.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 767,66 kn od 16.12.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 401,28 kn od 16.01.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 802,55 kn od 16.04.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 1.681,54 kn od 16.05.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 806,27 kn od 16.06.2015.g. pa do isplate

Ukupno 11.852,76 kn

Naknada za obnašanje dužnosti štetnih po zdravlje

- na iznos od 255,44 kn od 16.05.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kn od 16.06.2014.g. pa do isplate

- na iznos od 255,44 kn od 16.07.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kn od 16.08.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kn od 16.09.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kn od 16.10.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kn od 16.11.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kn od 16.12.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kn od 16.01.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kn od 16.02.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kn od 16.03.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 255,44 kn od 16.04.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kn od 16.05.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kn od 16.06.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kn od 16.07.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kn od 16.08.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kn od 16.09.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kn od 16.10.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kn od 16.11.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kn od 16.12.2015 g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kn od 16.01.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kn od 16.02.2016.g. pa do isplate

Ukupno 5.619,68 kn

Naknada za 12 neiskorištenih slobodnih dana

- na iznos od 1.620,44 kn od 16.01.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.042,75 kn od 16.01.2016 g. pa do isplate,

- na iznos od 1.231,32 kn od 16.01.2017.g. pa do isplate,

Ukupno 4.894,51 kn

te da tužitelju namiri parnični trošak u iznosu 21.800,00 kn / 2.893,36 eura¹ od presuđenja 14. listopada 2022. pa do isplate, sve u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.“

 

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška prvostupanjskog postupka, kao i uz naknadu troškova žalbenog postupka.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Sukladno odredbi čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22- u daljnjem tekstu: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom, a ako se iz žalbe ne vidi u kojem se dijelu presuda pobija, drugostupanjski sud će uzeti da se presuda pobija u dijelu u kojemu stranka nije uspjela u sporu.

              Drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

6. Neosnovani su žalbeni navodi kojima se ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je prvostupanjski sud za svoju odluku dao jasne i neproturječne razloge koji imaju uporište u dokazima provedenim u postupku osobito u dijelu u kojem je vještak detaljnije obrazložio svoj nalaz i mišljenje pa je presudu moguće u dijelu u kojem ju stranke pobijaju, ispitati.

 

7. Prvostupanjski sud nije počinio ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

 

8. Predmet postupka je isplata na ime neisplaćene razlike za rad na izdvojenom objektu po redovnoj cijeni sata rada, naknade za dva slobodna dana za rad na izdvojenom objektu i to subote i nedjelje, za neiskorištenih 12 slobodnih dana te za obnašanje dužnosti štetne po zdravlje u utuženom razdoblju od lipnja 2014. do siječnja 2016. isplati u ukupnom iznosu 87.162,75 kuna / 11.568,48 eura.

 

9. U odnosu na rad na izdvojenom objektu u ovom predmetu utvrđeno je pravo tužitelja na isplatu razlike predmetnih primanja i to kao djelatnoj vojnoj osobi, prvenstveno pravilnom primjenom Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09, dalje ZSOS), i to čl. 96. prema kojoj odredbi ministar obrane podzakonskim aktom uređuje raspored dnevnog i tjednog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, izuzev u posebno navedenim slučajevima iz čl. 96 st. 2. dok prema čl. 96 st. 4 ZSOS ministar obrane podzakonskim aktom utvrđuje ustrojbena mjesta i poslove kao i trajanje radnog vremena na mjestima i poslovima na kojima se radno vrijeme skraćuje, i to u slučajevima kada se služba obavlja pod otegotnim uvjetima ili na poslovima na kojima se i uz primjenu zaštitnih mjera ne mogu u potpunosti isključiti štetni utjecaji, a prema čl. 97. st. 1. i 2. ZSOS djelatna vojna osoba, službenik i namještenik u obvezi je raditi dulje od punog radnog vremena (prekovremeni rad), i to bez vremenskih ograničenja koja poznaju opći propisi o radu tako da prema st. 3 i 4. čl. 97. postoji i mogućnost prekovremenog rada djelatne vojne osobe, službenika i namještenika i zbog drugih neodgodivih poslova čije bi prekidanje dovelo do štetnih posljedica, ali najdulje trideset radnih dana tijekom kalendarske godine, za što je u čl. 97. st. 5. i st. 6 ZSOS propisano pravo na povećanu plaću prema općim propisima, izuzev u slučaju kada je organizirana preraspodjela radnog vremena i ako je dežurstvo kao poseban uvjet rada vezano uz kontinuirano obavljanje poslova i zadaća a prema čl. 98. ZSOSO ne primjenjuju se opći propisi koji reguliraju pravo na dnevni i tjedni odmor. No, ZSOS ("Narodne novine" broj: 73/13, dalje ZSOS13) u čl. 153. radno vrijeme definira kao razdoblje u kojem je djelatna vojna osoba dužna obavljati poslove dužnosti koju obnaša prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i prema nalozima nadležne osobe, time da raspored radnog vremena također određuje svojom odlukom ministar obrane, a služba je organizirana na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan te puno radno vrijeme traje 40 sati tjedno u pet dana a zbog specifičnosti vojne službe radno vrijeme može biti preraspodijeljeno na način da nije raspoređeno ravnomjerno po tjednima, ali unutar razdoblja koje ne može biti dulje od četiri mjeseca i ne smije biti dulje od 48 sati tjedno. No, ako djelatna vojna osoba zbog potreba službe radi u režimu obaveznog smještaja u vojnoj lokaciji i vojnoj građevini, u tom slučaju rad uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u smjenama i u turnusima. U odnosu na odlučne činjenice iz stanja spisa kao nedvojbeno utvrđeno, što niti navodima svoje žalbe tuženik nije uspio dovesti u pitanje, da je tužitelj radio na izdvojenom mjestu rada uz obvezan smještaj u vojnoj lokaciji neprekidno više dana, kroz koje razdoblje nije smio napuštati tu lokaciju te da je nakon svakog takvog neprekidnog angažmana koristio slobodne dane kako je obračunato, te je osnovano stoga i potraživanje za rad subotom, nedjeljom, praznikom, pri čemu je uzet u obzir osobni čin, mjesečni fond sati, koeficijent, minuli rad i vrijednost koeficijenta, kao i važeće odredbe zakonskih i podzakonskih akata.

 

10. Pravilno u takvoj situaciji sud prvog stupnja, koja utvrđenja nisu osporena niti navodima žalbi, a temeljem svih provedenih dokaza, utvrđuje kako je rad tužitelja u utuženom razdoblju bio organiziran kao obvezni smještaj u vojnoj lokaciji odnosno građevini zbog potreba službe, pa se ne primjenjuju odredbe o punom radnom vremenu i preraspodjeli radnog vremena te tužitelju ne pripada pravo na uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada, rada noću, u smjenama, turnusima, u dežurstvu, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruje posebne dodatke na plaću u skladu s čl. 139 ZSOS13 za što su odlučni podzakonski akti ministra obrane, tj. Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine", broj: 118/09, 118/12 – u daljnjem tekstu: Odluka) kao i Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine", broj: 50/08, 142/08, 118/09, 99/12, dalje Pravilnik), odnosno Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine", broj: 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 71/15 – dalje Pravilnik iz 2014). Osim toga utvrđeno je da je tužitelj nakon svakog neprekidnog sedmodnevnog radnog angažmana koristio sedam uzastopnih slobodnih dana, u koje je uvijek ubrojena jedna subota i nedjelja, tako da se pri obračunu i isplati plaće tužitelja u razdoblju do 1. lipnja 2014. ne mogu obračunati osnove za uvećanje plaće iz čl. XIII Odluke, odnosno tzv. poseban raspored iz čl. III Odluke o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine", broj: 66/14).

 

10.1. Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodacima na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“ broj: 118/09. - dalje Pravilnik 09), koji je stupio na snagu 1. listopada 2009., u članku 17.b je propisano da se dodatak za aktivno dežurstvo određuje prema osobnom činu u koeficijentu od osnovice za obračun plaća za svaki sat aktivnog dežurstva.

 

11. Prema tome, u odnosu na rad na izdvojenom objektu pravilno je u ovom predmetu utvrđeno pravo tužitelja na isplatu razlike predmetnih primanja i to kao djelatnoj vojnoj osobi, pravilnom primjenom Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09, dalje ZSOS), i to čl. 96. prema kojoj odredbi ministar obrane podzakonskim aktom uređuje raspored dnevnog i tjednog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, izuzev u posebno navedenim slučajevima iz čl. 96 st. 2. dok prema čl. 96 st. 4 ZSOS ministar obrane podzakonskim aktom utvrđuje ustrojbena mjesta i poslove kao i trajanje radnog vremena na mjestima i poslovima na kojima se radno vrijeme skraćuje, i to u slučajevima kada se služba obavlja pod otegotnim uvjetima ili na poslovima na kojima se i uz primjenu zaštitnih mjera ne mogu u potpunosti isključiti štetni utjecaji, a prema čl. 97. st. 1. i 2. ZSOS djelatna vojna osoba, službenik i namještenik u obvezi je raditi dulje od punog radnog vremena (prekovremeni rad), i to bez vremenskih ograničenja koja poznaju opći propisi o radu tako da prema st. 3 i 4. čl. 97. postoji i mogućnost prekovremenog rada djelatne vojne osobe, službenika i namještenika i zbog drugih neodgodivih poslova čije bi prekidanje dovelo do štetnih posljedica, ali najdulje trideset radnih dana tijekom kalendarske godine, za što je u čl. 97. st. 5. i st. 6 ZSOS propisano pravo na povećanu plaću prema općim propisima, izuzev u slučaju kada je organizirana preraspodjela radnog vremena i ako je dežurstvo kao poseban uvjet rada vezano uz kontinuirano obavljanje poslova i zadaća a prema čl. 98. ZSOSO ne primjenjuju se opći propisi koji reguliraju pravo na dnevni i tjedni odmor. No, ZSOS ("Narodne novine" broj: 73/13, dalje ZSOS13) u čl. 153. radno vrijeme definira kao razdoblje u kojem je djelatna vojna osoba dužna obavljati poslove dužnosti koju obnaša prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i prema nalozima nadležne osobe, time da raspored radnog vremena također određuje svojom odlukom ministar obrane, a služba je organizirana na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan te puno radno vrijeme traje 40 sati tjedno u pet dana a zbog specifičnosti vojne službe radno vrijeme može biti preraspodijeljeno na način da nije raspoređeno ravnomjerno po tjednima, ali unutar razdoblja koje ne može biti dulje od četiri mjeseca i ne smije biti dulje od 48 sati tjedno. No, ako djelatna vojna osoba zbog potreba službe radi u režimu obaveznog smještaja u vojnoj lokaciji i vojnoj građevini, u tom slučaju rad uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u smjenama i u turnusima. U odnosu na odlučne činjenice iz stanja spisa kao nedvojbeno utvrđeno, što niti navodima svoje žalbe tuženik nije uspio dovesti u pitanje, da je tužitelj radio na izdvojenom mjestu rada uz obvezan smještaj u vojnoj lokaciji neprekidno više dana, kroz koje razdoblje nije smio napuštati tu lokaciju te da je nakon svakog takvog neprekidnog angažmana koristio slobodne dane kako je obračunato, te je osnovano stoga i potraživanje za rad subotom, nedjeljom, praznikom, pri čemu je uzet u obzir osobni čin, mjesečni fond sati, koeficijent, minuli rad i vrijednost koeficijenta, kao i važeće odredbe zakonskih i podzakonskih akata koji se naprijed navedeni.

 

12. Pravilno u takvoj situaciji sud prvog stupnja, koja utvrđenja nisu osporena niti navodima žalbi, a temeljem svih provedenih dokaza, utvrđuje kako je rad tužitelja u utuženom razdoblju bio organiziran kao obvezni smještaj u vojnoj lokaciji odnosno građevini zbog potreba službe, pa tužitelju na temelju pravilnog izračuna financijskog vještaka pripada pravo na isplatu iznosa 64.795,80 kn/8.599,88 EUR, u kojem dijelu je tužbeni zahtjev pravilno prihvaćen.

 

13. U odnosu na naknadu za neiskorištene slobodne dane imajući u vidu vremensko razdoblje u kojem je nastalo potraživanje tužitelja u ovoj pravnoj stvari primjenjuju se odredbe Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 73/13, u daljnjem tekstu: ZSOS-a/13) koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013. i koji radno vrijeme djelatnih vojnih osoba regulira drugačije u odnosu na bivši (istoimeni) Zakon Odredaba čl. 153. ZSOS-a/13 radno vrijeme definira kao razdoblje u kojem je djelatna vojna osoba dužna obavljati poslove dužnosti koju obnaša prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i prema nalozima nadležne osobe, time da raspored radnog vremena također određuje svojom odlukom ministar obrane. Služba u O. s. organizirana je na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan.

 

14. Odredbom čl. 154. ZSOS-a/13 puno radno vrijeme utvrđeno je u pravilu u trajanju od 40 sati tjedno, raspoređeno u pet dana. Zbog specifičnosti vojne službe radno vrijeme može biti preraspodijeljeno na način da nije raspoređeno ravnomjerno po tjednima, ali unutar razdoblja koje ne može biti dulje od četiri mjeseca i ne smije biti dulje od 48 sati tjedno a ovi propisi o punom radnom vremenu i preraspodjeli radnog vremena ne primjenjuju se u (među ostalim) slučaju obveznog smještaja u vojnim lokacijama i građevinama zbog potreba službe, u kojem slučaju rad uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u smjenama i turnusima, pa dakle, ako djelatna vojna osoba zbog potreba službe radi u režimu obaveznog smještaja u vojnoj lokaciji i vojnoj građevini, u tom slučaju rad uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u smjenama i u turnusima.

 

15. Stoga je pravilan je zaključak prvostupanjskog suda, a uzimajući u obzir iskaz tužitelja iz kojeg  proizlazi da je rad tužitelja u utuženom razdoblju bio organiziran kao obvezni smještaj u vojnoj lokaciji odnosno građevini zbog potreba službe da prema odredbi čl. 155. ZSOS-a/13 tužitelju kao djelatnoj vojnoj osobi, uz obvezni smještaj u vojnoj lokaciji odnosno građevini,.

 

16. Uzimajući u obzir, odredbe gore spomenutih pravnih akata, te nalaz i mišljenje vještaka, pravilno je odlučio sud prvog stupnja na način da je usvojio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na naknadu za subote i nedjelje nakon sedmodnevnog rada na izdvojenom objektu-neiskorišteni slobodni dani u iznosu 11.852,76 kn/1.573,13 EUR, radi čega su žalbeni navodi tuženice u navedenom dijelu bez pravnog uporišta.

 

17. Isto tako neosnovana je žalba tužene u dijelu u kojem osporava pravo tužitelja na isplatu s osnove 12 neiskorištenih slobodnih dana, budući da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da tužitelj navedene slobodne dane nije iskoristio, niti su mu oni plaćeni, pa je na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka dosuđen tužitelju iznos 4.894,51 kn/649,61 EUR.

 

17.1. Shvaćanje tuženice kako rad po sustavu PORT (kako u prvom razdoblju dok taj termin nije korišten ali je faktično postojao, tako i u drugom razdoblju kad je bio izrijekom propisan) znači da se u slobodne dane kalendarski uključuje slijed od sedam dana nakon radnog turnusa, pa tako i subote i nedjelje, nije pravilno. Tako nešto ne proizlazi iz odredbe čl. XII. Odluke/14 (list 13 spisa) koja glasi: "Poseban oblika rada u turnusu je višednevni kontinuirani rad i boravak na izdvojenim objektima (radarske postaje, objekti elektroničkog izviđanja i slično) te na izoliranim lokacijama. Poseban oblik rada iz st. 1. ove točke je rad djelatnih vojnih osoba u ciklusima sedam dana rada – sedam dana odmora." Prema shvaćanju suda prvog stupnja, a isto mišljenje dijeli i ovaj viši sud, tih sedam dana odmora ne mogu uključivati i inače neradne dane poput subote i nedjelje. A ako je tuženi poslodavac tužitelju uračunavao i te dane kao dane odmora tijekom predmetnog razdoblja, onda mu je obvezan isplatiti odgovarajuću naknadu koju je financijski vještak izračunao kako je to naprijed navedeno. Istovrsna odluka donesena je i u odluci ovog višeg suda poslovni broj Gž R-704/2021 od 21. rujna 2021., kao i u nekim drugim odlukama ovog i drugih viših sudova.

 

18. Prema tome pravilno je sud prvoga stupanja dosudio tužitelju iznos 81.543,07 kn/10.822,63 EUR pa je u tom dijelu valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu.

 

19. Međutim, osnovana je žalba tuženika u dijelu u kojem osporava prvostupanjsku presudu kojom je tužitelju dosuđen iznos 5.619,68 kn/745,86 EUR s osnove naknade za obnašanje dužnosti štetnih za zdravlje, budući da iz podataka i dokaza u spisu proizlazi da je tužitelj kao i svi ostali djelatnici na izdvojenom objektu imao dodatak za otežane uvjete rada. Isto proizlazi i iz žalbe tuženika. Navedeni dodatak iznosi 15% i on je povoljniji od dodataka za obnašanje dužnosti štetnih za zdravlje koji iznosi 5%. Budući da je tužitelju isplaćena povoljnija naknadna, to primjenom odredbe čl. 7. stavak 2. Pravilnika o dodacima na plaću vojnih osoba  (NN 33/14), tužitelju ne pripada pravo na zatraženu isplatu, slijedom čega je taj zahtjev odbijen kao neosnovan.

 

20. Budući da tužitelj nije uspio u samo neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva ( 6%) na temelju odredbe čl. 154. st. 5. ZPP tuženik je dužan u cijelosti naknaditi troškove prvostupanjskog postupka tužitelju, pa je odluka u tom dijelu potvrđena.

 

21. Ova odluka temelji se na odredbama 368. st. 1. i 373. t. 3. ZPP.

 

22. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer je sa žalbom uspio u neznatnom dijelu (čl. 166. st. 1. i 2. u vezi sa čl. 154. st. 5. ZPP).

 

U Zagrebu, 2. svibnja 2023.

 

   Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić, v.r.