Poslovni broj: 37. Gž R-442/2023-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj:  37.Gž R-442/2023-2

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Grgić kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sabine Dugonjić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. H. iz V., OIB: …, kojega zastupa punomoćnik M. C., odvjetnik u Z., protiv tuženika M. S., OIB: …, vlasnika obrta "G. S." Z., kojega zastupa punomoćnica I. D., odvjetnica u S. I. Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-374/19-54 od 6. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 2. svibnja 2023.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-374/19-54 od 6. veljače 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim mu je naloženo da isplati tužitelju iznos od 5.035,43 eura/37.939,45 kn[1] sa zateznom kamatom na pojedine iznose, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, kako slijedi:

 

-na iznos od 764,50 eura/5.760,13 kn od 16. rujna 2011. do isplate

-na iznos od 363,10 eura/2.735,77 kn od 16. listopada 2011. do isplate

-na iznos od 387,41 eura/2.918,94 kn od 16.studenoga 2011. do isplate

-na iznos od 428,86 eura/3.231,24 kn od 16. prosinca 2011. do isplate

-na iznos od 310,84 eura/2.342,02 kn od 16. siječnja 2012. do isplate

-na iznos od 111,20 eura/837,83 kn od 16. veljače 2012. do isplate

-na iznos od 39,30 eura/300,63 kn od 16. ožujka 2012. do isplate

-na iznos od 439,47 eura/3.311,19 kn od 16. travnja 2012. do isplate

-na iznos od 92,63 eura/697,92 kn od 16. svibnja 2012. do isplate

-na iznos od 152,51 eura/1.149,09 kn od 16. lipnja 2012. do isplate

-na iznos od 364,70 eura/2.747,83 kn od 16. srpnja 2012. do isplate

-na iznos od 372,60 eura/2.807,35 kn od 16. kolovoza 2012. do isplate

-na iznos 369,20 eura/2.781,74 kn od 16. rujna 2012. do isplate

-na iznos od 525,77 eura/3.961,41 kn od 16. listopada 2012. do isplate

-na iznos od 151,22 eura/1.139,37 kn od 16. studenoga 2012. do isplate

-na iznos od 162,12 eura/1.221,49 kn od 16. prosinca 2012. do isplate.

 

time da se stopa zatezne kamate do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

II. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom III. izreke.

 

III. Preinačuje se prvostupanjska presuda u preostalom pobijanom dijelu pod točkom I. izreke za iznos od 210,57 eura/1.586,54 kn  te se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu toga iznosa sa zatraženom zateznom kamatom kako slijedi:

 

-na iznos od 46,58 eura/350,98 kn od 16. rujna 2011. do isplate

-na iznos od 19,57 eura/147,48 kn od 16. listopada 2011. do isplate

-na iznos od 15,38 eura/115,88 kn od 16. studenoga 2011. do isplate

-na iznos od 18,41 eura/138,70 kn od 16. prosinca 2011. do isplate

-na iznos od 10,95 eura/82,52 kn od 16. siječnja 2012. do isplate

-na iznos od 6,99 eura/52,67 kn od 16. veljače 2012. do isplate

-na iznos od 12,82 eura/96,56 kn od 16. travnja 2012. do isplate

-na iznos od 11,72 eura/88,29 kn od 16. svibnja 2012. do isplate

-na iznos od 7,13 eura/53,74 kn od 16. lipnja 2012. do isplate

-na iznos od 11,96 eura/90,13 kn od 16. srpnja 2012. do isplate

-na iznos od 7,22 eura/54,43 kn od 16. kolovoza 2012. do isplate

-na iznos od 14,27 eura/107,48 kn od 16. rujna 2012. do isplate

-na iznos od 23,84 eura/179,61 kn od 16. listopada 2012. do isplate

-na iznos od 3,73 eura/28,09 kn od 16. prosinca 2012. do isplate.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku da isplati tužitelju bruto iznos od 5.246,09 eura/39.526,72 kn sa pripadajućom zateznom kamatom na pojedine iznose kako je navedeno u izreci (točka I.), odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima (točka II.), naloženo je tuženiku da naknadi parnični trošak tužitelju u iznosu od 2.583,29 eura/19.124,75 kn sa zateznom kamatom od donošenja te presude do isplate (točka III.).

 

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je izjavio tuženik, pobijajući odluku pod točkom I. i točkom III. izreke zbog svih zakonskih razloga (čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku - Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP), s prijedlogom za ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

 

3. Žalba je djelomično osnovana.

 

4. Suprotno navodu u obrazloženju prvostupanjske presude, tužitelj nije u tužbi tražio isplatu dodatka na plaću po osnovi noćnog rada, osnovana je tvrdnja žalitelja da je tužitelj nakon zaključenja prethodnog postupka preinačio tužbu kada je zatražio isplatu razlike plaće i po toj osnovi. To međutim nije učinio tek u podnesku od 12. studenoga 2021. kada je specificirao tužbeni zahtjev u skladu sa nalazom i mišljenjem financijskog vještaka već u podnesku dostavljenom sudu 30. svibnja 2019. (list 283. spisa) kada je predložio da sudski vještak temeljem tahograf listića utvrdi i sate noćnog rada.

 

5. Zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće po osnovi prekovremenog rada, rada nedjeljom, blagdanom i rada noću, temelji se na različitim činjeničnim i pravnim osnovama i zato su to različiti, zasebni tužbeni zahtjevi. Stoga je naknadnim isticanjem zahtjeva za isplatu dodatka i za rad noću tužitelj uz postojeće istaknuo novi zahtjev i tako preinačio tužbu u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP.

 

6. Prema odredbi čl. 190. st. 1. i st. 2. ZPP tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka a iznimno od te odredbe i do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

 

7. U obrazloženju prvostupanjske presude su također izostali razlozi o ispunjenju ovih pretpostavki za preinaku tužbe.

 

8. Međutim, temeljem nespornih činjenica moguće je ispitati pravilnost i ovoga dijela presude pa je neovisno o počinjenoj bitnoj povredi odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP presuda u tome dijelu preinačena temeljem odredbe čl. 373.a st. 1. t. 2. ZPP, zbog razloga navedenih u daljnjem obrazloženju ove presude.

 

9. Suprotno žalbenom navodu, već u tužbi je, uz prekovremeni rad, tražena isplata razlike plaće i po osnovi  rada nedjeljama i blagdanima pa u tom pogledu nije bilo preinačenja tužbe.

 

10. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer su odlučne činjenice o broju sati rada tužitelja u utuženom razdoblju po osnovi prekovremenog rada, rada nedjeljama, blagdanima, noću, utvrđene temeljem nalaza i mišljenja prometnog vještaka koji je nalaz izradio prema podacima listića tahografa a tuženik nije nalaz i mišljenje osporio. Iznos pripadajuće razlike plaće za tako utvrđene sate rada utvrdio je financijski vještak, njegov nalaz i mišljenje također nisu osporeni. Okolnost da tužitelj nije kod tuženika osporavao obračun plaće nije od utjecaja na pravilnost ovako utvrđenih činjenica.

 

11. Nije sporno da je tužitelj radio kod tuženika na radnom mjestu vozača teretnog vozila, u tužbi i tijekom postupka traži isplatu razlike plaće po osnovi prekovremenog rada, rada nedjeljom, blagdanom i rada noću.

 

12. Pravilnikom o radu tuženika (list 256.spisa) u odredbi čl.44. propisano je da na osnovnu plaću radnik ima pravo na dodatke za rad noću koji počinje u 22 sata a završava u 6,00 sati 20%, za prekovremeni rad 15% i za rad nedjeljom 20%, za rad na dane blagdana i neradne dane 25%. Ako se radniku tokom jednog dana ponove dvije ili više osnova po kojima se povećava obračunska osnovica, tada se dodaci kumuliraju osim u slučaju ako je državni blagdan ili neradni dan utvrđen zakonom nedjelja.

 

13. Uz to, prema odredbi čl. 86. Zakona o radu (Narodne novine br. 149/09, 61/11, dalje: ZR) za prekovremeni i noćni rad, rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

 

14. Stoga je temeljem utvrđenih činjenica o satima i režimu rada tužitelja pravilnom primjenom materijalnoga prava prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu dodatka po osnovi prekovremenog rada, rada nedjeljom i blagdanom.

 

15. Propust tužitelja da osporava iznos plaće u platnoj listi nije od utjecaja na njegovo pravo da u sudskom postupku  ostvaruje pravo na isplatu razlike plaće (čl. 129. st. 3. ZR).

 

16. Međutim, već je rečeno da je tužitelj preinačio tužbu tijekom postupka isticanjem zahtjeva za isplatu dodatka za noćni rad.

 

17. Ukoliko se kao datum preinačenja uzme u obzir raniji podnesak od 30. svibnja 2019. a ne onaj od 12. studenoga 2021. koji ističe tuženik, proizlazi da je i tada potraživanje po toj osnovi u cijelosti u zastari. Naime, posljednji utuženi iznos dospijeva 16. prosinca 2012. pa proizlazi da je do preinačenja za cjelokupni iznos utužen po toj osnovi protekao petogodišnji rok koji propisuje odredba čl. 139. u vezi čl. 232. st. 2. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14).

 

18. Zbog izloženih razloga temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tužitelju za prekovremeni rad, rad nedjeljom i blagdanom dosuđen iznos od 5.035,43 eura/37.939,45kn sa pripadajućom zateznom kamatom od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa do isplate, dok je temeljem odredbe čl. 373.a st. 1. t. 2. ZPP preinačena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je naložena isplata dodatka za rad noću u iznosu od 210,57 eura/1.586,54 kn sa pripadajućom zateznom kamatom i odbijen taj dio tužbenog zahtjeva kao neosnovan.

 

19. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnoga prava u odluci o naknadi parničnoga troška tužitelju koji ističe žalitelj jer se prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP omjer uspjeha stranaka utvrđuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, u ovom slučaju prema iznosu koji je tužitelj postavio nakon provedenog vještačenja. Iako je povodom žalbe tuženika prvostupanjska presuda djelomično preinačena i odbijen dio tužbenog zahtjeva, obzirom da je uspjeh tuženika neznatan (4%) i da u vezi dijela zahtjeva s kojim tužitelj nije uspio nisu nastali posebni troškovi, odluka prvostupanjskog suda kojom je naloženo tuženiku da naknadi parnični trošak tužitelju potvrđena je sukladno odredbi čl. 154. st. 5. ZPP.

 

 

U Zagrebu, 2. svibnja 2023.

                                                                                                                     

Predsjednik vijeća:

Ksenija Grgić, v.r.