1                            Poslovni broj: UsI-1696/22-10

 

             

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6

 

 

U  I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice J. R. iz Z., OIB: …, koju zastupaju H. V., J. V. i V. G. V., odvjetnici u Odvjetničkom društvu V. i partneri j.t.d. Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: …, radi nepripadne isplate, nakon usmene i javne rasprave, 2. svibnja 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              I Poništava se rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: 140-02/21-1/03249262116, URBROJ: 341-99-05/3-21-8457, broj spisa: 754230 od 5. svibnja 2022.

              II Nalaže se tuženiku da riješi o žalbi tužiteljice u roku od šezdeset dana od dana dostave ove presude.

              III Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 622,14 eur / 4.687,50 kn (šestodvadestdva eura i četrnaest centa/ četritisućešestoosamdesetsedam kuna i pedeset lipa) u roku od petnaest dana od dana dostave pravomoćne presude.

 

Obrazloženje

 

              1. Osporavanim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: 140-02/21-1/03249262116, URBROJ: 341-99-05/3-21-8457, broj spisa: 754230 od 5. svibnja 2022. odbijena je žalba tužiteljice izjavljene protiv rješenja zavoda, Područne službe u Z., KLASA: 140-02/21-01/03249262116, URBROJ: 341-25-05/3-21-110898, broj: 916344 od 12. listopada 2021. kojim je utvrđena nepripadna isplata prijevremene starosne mirovine za razdoblje od 1. ožujka 2015. do 31. prosinca 2017. u svoti od ukupno 59.655,55 kn, te je tužiteljici naloženo da navedenu svotu nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja uplati u roku od 15 dana računajući od dana primitka rješenja u korist žiro računa Državnog proračuna navedenog u Uputi za plaćanje nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja u prilogu rješenja.

                     2. Tužiteljica u tužbi ističe da sukladno pravnom stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke Revr 222/08 od 7. siječnja 2009. odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju nije previđeno pravo tuženika na vraćanje mirovine isplaćene na temelju pravomoćne odluke o priznanju prava na mirovinu, a kako se radi o pravnom mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ono je obvezujuće za sve pravne i fizičke osobe, kao i za tijela državne uprave, jer sukladno članku 116. Ustava Republike Hrvatske, Vrhovni sud Republike Hrvatske osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u primjeni prava.

              3. Predlaže sudu da nakon održane rasprave poništi osporavano rješenje i vrati predmet tuženiku na ponovno odlučivanje, te tužitelju naknadi trošak upravnog spora.

              4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod razloga navedenih u osporavanom rješenju.

              5. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenice tuženika i u odsutnosti uredno pozvane tužiteljice, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14. i 29/17.), o čemu je tužiteljica bila upozorena u pozivu za raspravu.

8. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika, priložen uz odgovor na tužbu.

9. Prema podacima spisa predmeta, tužiteljici je rješenjem tuženika od 5. svibnja 2022. odbijena žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 12. listopada 2021., kojim je tužiteljici za razdoblje od 1. ožujka 2015. do 31. prosinca 2017. utvrđena nepripadna isplata mirovine u svoti od 59.655,55 kn i obveza vraćanja iste, pozivom na odredbu članka 166. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15 i 120/16). 

10. Odredbom članka 166. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je da osoba koja primi mirovinu ili neko drugo primanje iz mirovinskog osiguranja koje joj ne pripada dužna ga je vratiti Zavodu zbog stjecanja bez osnove.

Stavkom 2. točkom 1. navedenog članka Zakona propisano je da obveza vraćanja davanja stečenog bez osnove (u daljnjem tekstu: nepripadna isplata) postoji  kada je pravo iz mirovinskog osiguranja ostvareno protivno ovome Zakonu, točkom 2. kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno u većoj svoti od pripadajuće, a točkom 3. kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno pravnoj ili fizičkoj osobi kojoj ne pripada.

Stavkom 3. navedenog članka Zakona propisano je da Zavod rješenjem u upravnom postupku po službenoj dužnosti utvrđuje visinu nepripadno isplaćenih sredstava stečenih bez osnove prema ovome članku.

Stavkom 4. navedenog članka Zakona propisano je da Zavod može potraživanje s osnove nepripadne isplate iz stavaka 1. i 2. ovoga članka namiriti prijebojem iz mirovinskih primanja korisnika.

              11. Odredbom članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine 47/09 i 110/21) propisano je da obrazloženje sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka tijekom postupka te propisa na temelju kojih je riješena upravna stvar. Kad žalba ne odgađa izvršenje rješenja, obrazloženje sadržava i pozivanje na zakon koji to propisuje.

12. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem povrijeđen je zakon na štetu tužiteljice.

13. Nesporno je da je tužiteljici prvostupanjskim rješenjem od 10. travnja 2014. priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu, počevši od 1. travnja 2014., te joj je određena isplata predujma sukladno članku 131. stavku 1. Zakona o mirovinskom osiguranju, da joj je pravo priznato rješenjem od 3. srpnja 2014., te da je prvostupanjskim rješenjem od 14. rujna 2020. tužiteljici priznato svojstvo osiguranika iz mirovinskog osiguranja u razdoblju od 5. siječnja 2013. do 31. srpnja 2017. i od 23. svibnja 2018. do 23. srpnja 2018., i to nakon pravomoćne presude o nezakonitom otkazu tužiteljice i obvezi L. C. d.o.o. o vraćanju tužiteljice na rad, te je tužiteljici prvostupanjskim rješenjem od 13. travnja 2021. poništeno rješenje o priznanju prava od 10. travnja 2014. i od 3. srpnja 2014., te joj je priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu počevši od 1. kolovoza 2017. 

14. Prema mišljenju suda, u konkretnom slučaju eventualno je bilo osnove da se primjeni prethodno citirani članak 166. Zakona o mirovinskom osiguranju, a obzirom da su tužiteljici pravomoćnim rješenjem poništena ranija rješenja o priznanju prava, ali samo za razdoblje od 5. siječnja 2013. do 31. srpnja 2017., međutim tuženik se sukladno članku 98. stavku 5. Zakona o općem upravnom postupku bio dužan očitovati i na žalbeni prigovor tužiteljice vezan uz obvezujuću primjenu sudske prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske u situaciji ishođenja pravomoćne presude o nezakonitom otkazu, a što tuženik, iako je to bio dužan, nije učinio.

15. Iz navedenih razloga, sud osporavano rješenje nije ocijenio zakonitim.

16. Slijedom navedenog, u postupku nakon ove presude tuženik će, pri rješavanju o žalbi tužiteljice uzeti u obzir kakav učinak ima pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske na pravnu situaciju tužiteljice u konkretnom slučaju, uzevši u obzir da je sukladno članku 81. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima, u izvršenju presude tuženik odnosno tijelo nadležno za izvršenje obvezno postupiti sukladno izreci presude, najkasnije u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude, pri čemu je vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama suda.

              17. O zahtjevu za trošak, sud je odlučio sukladno tumačenju članka 79. Zakona o upravnim sporovima iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-2279/2018 od 9. travnja 2019., ocijenivši da je tužiteljica uspjela u sporu, stoga je sud prihvatio osnovanim i opravdanim zahtjev za naknadom troškova spora za sastav tužbe, sukladno Tbr. 23/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22) u iznosu od 497,71 eura/3.750,00 kn što uvećano za porez na dodanu vrijednost (25%) iznosi ukupno 622,14 eur/4.687,50 kn, a kako je to tužiteljica zatražila u podnesku. Dvojno iskazivanje novčane vrijednosti u eurima određeno je prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450 sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22), a tužiteljici nije priznat trošak sudske pristojbe koji se u upravnom sporu ne plaća unaprijed, pa nije ni nastao u ovom upravnom sporu.

              18. Stoga je sud na temelju članka 58. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, presudio kao u izreci.

U Zagrebu 2. svibnja 2023. 

     Sutkinja:

 Tamara Bogdanović, v.r.

 

 

 

 

 

 

              Uputa o pravnom lijeku:

              Protiv točke I i II ove presude nije dopuštena žalba sukladno članku 66.a stavku 1. Zakona o upravnim sporovima, a protiv točke III izreke ove presude žalba je dopuštena sukladno članku 79. stavku 7. Zakona o upravnim sporovima. Žalba se podnosi Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.