1              Poslovni broj: Gž Ovr-823/2022-3

Poslovni broj: Gž Ovr-823/2022-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu kao drugostupanjski sud, po sutkinji Ankici Matić, na temelju nacrta odluke više sudske savjetnice Ivane Hrkać, u pravnoj stvari ovrhovoditelja M. K. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku A. V., odvjetniku u Z., protiv ovršenika A. B. iz Z., OIB: ... radi ovrhe, odlučujući o ovrhovoditeljevoj žalbi protiv rješenja Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2684/2022-8 od 18. listopada 2022., 2. svibnja 2023.,

r i j e š i o   j e

Odbija se kao neosnovana ovrhovoditeljeva žalba te se potvrđuje rješenje Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2684/2022-8 od 18. listopada 2022. u pobijanom dijelu pod točkama III. i V. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud, na temelju ovršnog javnobilježničkog akta, donio rješenje o ovrsi kojim je odredio ovrhu na ovršenikovoj nekretnini upisanoj u zk.ul.br. 35644 k.o. G. S., zk.č.br. 2550/12 pod gradom, oranica, površine 1560 m2 i naložio upis zabilježbe ovrhe (točke I. i II. izreke). Istim je rješenjem odbijen prijedlog za ovrhu u odnosu na zakonske zatezne kamate (točka III. izreke), te je ovrhovoditelju odmjeren trošak u iznosu od 3.125,00 kuna (točka IV. izreke), dok je za više traženi trošak ovrhovoditeljev zahtjev odbijen (točka V. izreke).

2. Protiv tog rješenja pravodobno se žali ovrhovoditelj i pobija ga u odbijajućem dijelu pod točkama III. i V. izreke zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19, dalje: ZPP), u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17, 131/20, 80/22, 114/22 dalje: OZ). Žalbenom sudu predlaže preinaku pobijanog rješenja sukladno žalbenim navodima.

3. Ovršenik nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovršna je isprava u ovom predmetu ovršni javnobilježnički akt: Ugovor o zajmu i Sporazum o osiguranju novčane tražbine, sklopljeni 29. svibnja 2014., solemnizirani kod javnog bilježnika E. P. iz Z. 29. svibnja 2014. pod poslovnim brojem OV-3006/14.

6. Navedenim je Sporazumom ovršenik zasnovao založno pravo na predmetnoj nekretnini, radi osiguranja ovrhovoditeljeve tražbine u iznosu od 33.000,00 EUR, a koja tražbina proizlazi iz Ugovora o zajmu.

7. Sporno je u ovoj fazi postupka je li ovrhovoditelj ovlašten na temelju predmetne ovršne isprave zahtijevati ovrhu i radi naplate zakonskih zateznih kamata na glavnicu od 33.000,00 Eur.

8. Prvostupanjski je sud odbio prijedlog za ovrhu u odnosu na zakonske zatezne kamate pozivajući se na načelo strogog formalnog legaliteta, budući da samom ovršnom ispravom nije određeno plaćanje zateznih kamata na glavnicu od 33.000,00 Eur.

9. Ovrhovoditelj u žalbi pobija ovakav zaključak prvostupanjskog suda te navodi da su zatezne kamate tražbina koja proizlazi iz samog zakona, odnosno nastaje na temelju kogentne zakonske odredbe, a ne na temelju ugovora. Ističe kako izraz "beskamatni zajam" kojeg su stranke stavile u ugovor o zajmu podrazumijeva stranačku volju za isključenjem ugovornih, a ne zakonskih kamata.

10. Točno je da je odredbom čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO) propisano kako dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, pored glavnice, duguje i zatezne kamate, ali je to potrebno uzeti u obzir kod sastavljanja ovršne isprave. Naime, kad ovršnom ispravom ovrhovoditelj izrijekom nije ovlašten zahtijevati ovrhu zakonskih zateznih kamata na glavnicu po njenom dospijeću, tada ovrhovoditelj u odnosu na taj zahtjev ne raspolaže valjanom ovršnom ispravom u smislu odredbe čl. 29. st. 1. OZ-a (stav izražen u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-137/10 od 9. ožujka 2011.) pa je takav ovrhovoditeljev zahtjev neosnovan.

11. Zbog toga pravilno prvostupanjski sud primjenjuje načelo strogog formalnog legaliteta, zaključujući da će ovrhovoditelj kao vjerovnik dospjele novčane tražbine biti ovlašten predlagati ovrhu radi namirenja zateznih kamata samo ako je obveza namirenja tih kamata obuhvaćena ovršnom ispravom.

12. Odlučujući o ovrhovoditeljevim troškovima u pobijanom dijelu pod točkom V. izreke, prvostupanjski je sud odbio zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe jer je pravilno zaključio kako isti ne udovoljava uvjetu određenosti, koji je propisan odredbama čl. 164 st. 1. i 2. ZPP-a.

13. Naime, prema tim odredbama sud o naknadi troškova odlučuje na određen zahtjev stranke, te je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu. Prema tome, zahtjev za troškove mora biti određen u osnovi i u visini, a  kako ovrhovoditelj nije postavio takav zahtjev nego je zatražio "sudske pristojbe na prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi", pravilno ga je prvostupanjski sud odbio kao neosnovanog.

14. Slijedom navedenog, valjalo je ovrhovoditeljevu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu pod točkama III. i V. izreke te primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 368. st. 1. ZPP-a i u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a, odlučiti kao u izreci.

Split, 2. svibnja 2023.