1

Poslovni broj: 27 Gž R-108/2023-2

 

 

 

Poslovni broj: 27 Gž R-108/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. N. iz Z., OIB:...,  zastupane po punomoćniku M. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika S. u Z., F. s. i b., Z., OIB:..., zastupanog po punomoćniku I. B., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-10321/2020-18 od 23. veljače 2023., dana 2. svibnja 2023.

 

p r e s u d i o   i   r i j e š i o   j e

 

I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća kao osnovana te se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-10321/2020-18 od 23. veljače 2023.:

 

- potvrđuje u točki I. izreke,

 

- potvrđuje u točki II. izreke (odluci o trošku) u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 825,37 EUR-a[1]/6.218,75 kn s pripadajućom zateznom kamatom,

 

- preinačuje u točki II. izreke (odluci o trošku) u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 124,43 EUR1/937,50 kn s pripadajućom zateznom kamatom na način da se u tom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

 

II. Tuženiku se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 638,05 EUR1 /4.807,41 kn sa pripadajućom zateznom kamatom, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim iznosima. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 949,79 EUR1 /7.156,25 kn sa pripadajućom zateznom kamatom.

 

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženik u cijelosti zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu.

 

4. Žalba tuženika nije osnovana u odnosu na glavnu stvar, dok je djelomično osnovana u odnosu na odluku o trošku.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće u razdoblju od siječnja 2016. do zaključno siječnja 2017. temeljem odredaba Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.

 

6. Prvostupanjski sud, polazeći od sljedećih činjeničnih utvrđenja:

 

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju od siječnja 2016. do siječnja 2017. bila zaposlenica tuženika i to na radnom mjestu III. vrste – administrativnog referenta  telefoniste,

 

- da je tuženik u utuženom razdoblju tužiteljima obračunavao i isplaćivao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, odnosno za siječanj 2017. prema osnovici od 5.211,02 kn,

 

- da su Vlada Republike Hrvatske (dalje: Vlada RH) i Sindikati javnih službi (Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara i Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi) dana 23. studenoga 2006. zaključili Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Sporazum/2006), kojim je  ugovoreno povećanje osnovica za izračun plaće u javnim službama za po 6% u 2007., u 2008. i u 2009.,

 

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Dodatak/2009), a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku (dalje: DZS) ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te u čl. IV. odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

 

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Izmjena i dopuna Dodatka/2011), a kojim izmjenama je izmijenjen čl. III. Dodatka, te članak IV., koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a izmijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do V. tih Izmjena i dopuna,

 

- da je Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011. utvrđen sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka/2011 po naprijed navedenom principu,

 

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi, koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011., dana 28. prosinca 2012. donijeli Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, i to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu,

 

- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a u 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, a što proizlazi iz podataka Državnog zavoda za statistiku (dalje: DZS), čime je krajem studenoga 2015. bio ispunjen uvjet iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka/2011,

 

- da prema odredbama čl. IV. Izmjena i dopuna Dodatka/2011 u slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. osnovica za obračun plaća korigirat će se za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi Republike Hrvatske u tekućoj godini, pa kako bi prema statističkim podacima DZS paritet za 2015. iznosio 85,9:100, odnosno da je paritet iz 2015. 2,33% manji od pariteta iz 2008., to bi od srpnja 2016. uz uvećanje od 1,16% osnovica tužiteljice iznosila 5.478,19 kn, a od prosinca 2016. pod pretpostavkom  da se osnovica od 5.478,19 kn uvećava nakon 5 mjeseci za 1,16% ista bi iznosila 5.541,74 kn,

 

- da je Vlada Republike Hrvatske dana 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017., tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. koja će biti isplaćena u veljači 2017.,

 

- da je u utuženom razdoblju bio na snazi Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (''Narodne novine'' broj 141/2012, dalje: TKU), kojim je u čl. 51. uređena i definirana plaća zaposlenih u javnim službama, da je u stavku 4. istog članka navedeno da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću o obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima, te da se sukladno odredbi čl. 199. st. 1. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/2014, 127/2017 i 98/2019, dalje: ZoR) na Izmjene i dopune Dodatku Sporazuma primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, slijedom čega je rok važenja navedenih izmjena istekao 26. siječnja 2017.

 

- da visina tužbenog zahtjeva, utvrđena provedenim vještačenjem po vještaku financijske struke, između stranaka nije sporna,

 

zauzimajući stav da Izmjene i dopune Dodatka/2011 predstavljaju pravno valjani Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (''Narodne novine'' broj 124/2009),

 

zaključuje da su u konkretnoj pravnoj situaciji ispunjene sve potrebne pretpostavke temeljem kojih je tuženik bio u obvezi tužiteljici za utuženo razdoblje obračunavati i isplaćivati plaću prema osnovici od 5.415,37 kn, koja se počevši do srpnja 2016. uvećava za 1,16%, a počevši od prosinca 2016. za daljnjih 1,16%, a koji zahtjev tužiteljica osnovano temelji na čl. III. i IV. Izmjena i dopuna Dodatka/2011 te Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011., jer je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje su tužiteljici isplaćene plaće u utuženom razdoblju, slijedom čega je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice za iznos od 638,05 EUR1 /4.807,41 kn, koji iznos joj je dosudio sa pripadajućim zateznim kamatama propisanim odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021 i 114/2022, dalje: ZOO).

 

7. Tuženik u žalbi navodi da se nisu stekli uvjeti za povećanje osnovice, jer je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativan rast od listopada 2011. do rujna 2014. odnosno za 12 tromjesečja, te je sukladno odredbi čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka/2011 u skladu osnovice plaće trebalo odgoditi za 12 tromjesečja, radi čega je prvostupanjski sud, zauzevši stav da su ispunjeni uvjeti za primjenu čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka/2011, pogrešno primijenio materijalno pravo. 

 

8. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima tvrdi da nisu ispunjeni uvjeti za primjenu članka VII. stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka/2011, jer iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a koje je objavio DZS proizlazi da od četvrtog kvartala 2014. nije bilo negativnog rasta BDP-a, već naprotiv da je BDP neprekinuto rastao, odnosno da u razdobljima opisanim u člancima III. - V. nije zabilježen negativan rast BDP-a, pri čemu valja istaknuti da se ta odredba ne odnosi na povrat osnovice iz članka III., već isključivo na usklađivanje iz članka IV. i V. i što je namjera Vlade Republike Hrvatske bila vraćanje osnovice na razinu iz 2009., odnosno na iznos od 5.415,37 kn. Suprotno shvaćanju tuženika, odgoda uskladbe dvanaest kvartala konzumirana je člankom IV. stavkom 5. i na temelju Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., kojim je ugovoreno da je Vlada Republike Hrvatske u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu od 1. travnja 2013. nadalje, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz članka III., što znači da je tuženik od prosinca 2015. zaključno sa 26. siječnjem 2017. bio dužan tužiteljici obračunati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn.

 

9. Slijedom iznijetog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke.

 

10. Prvostupanjski sud je odluku o trošku donio temeljem odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022 i 114/2022 – dalje u tekstu: ZPP), dok je visinu odredio prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015 i 37/2022, dalje: Tarifa), dosudivši tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 949,79 EUR1 /7.156,25 kn, a koji se trošak odnosi na trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i trošak predujma za financijsko vještačenje, pobliže opisanim u točki 56. i 57. obrazloženja prvostupanjske presude.

 

11. Tuženik, pobijajući odluku o trošku, sadržanu u točki II. izreke, osporava priznanje troška sastava podneska od 29. listopada 2021. kojim se tužiteljica očitovala na odgovor na tužbu, smatrajući da isti nije bio nužan za vođenje parnice jer su  u njemu ponovljeni navodi iz tužbe i navodi koji predstavljaju pravno stajalište Vrhovnog suda. Osporava i trošak pristupa na ročišta 7. lipnja 2022. i 11. siječnja 2023. u visini od po 50 bodova uvećano za trošak PDV-a, jer se radilo o ročištima na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima pa tužiteljici pripada pravo na taj trošak po Tbr. 9. toč. 2. Tarife, te osporava trošak pristupa na ročište za objavu navodeći da taj trošak nije opravdan obzirom se pismena punomoćnicima dostavljaju e-komunikacijom.

 

12. Nisu osnovani navodi tuženika kojima osporava priznati trošak u visini od po 50 bodova za pristup na ročište 7. lipnja 2022. jer se na istom raspravljalo o glavnoj stvari i na ročište 11. siječnja 2023. jer je isto bilo ročište glavne rasprave, na kojem je i zaključena glavna rasprava i određeno ročište za objavu presude. Neosnovano tuženik osporava i priznati trošak za pristup na ročište za objavu presude, jer je punomoćnik tužiteljice pristupio na ročište za objavu presude te mu sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife pripada pravo na naknadu tog troška.

 

13. Međutim, osnovano ističe tuženik da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je priznao tužiteljici trošak sastava podneska od 29. listopada 2021., a kojim se tužiteljica očitovala na odgovor na tužbu, jer u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a navedeni podnesak nije bio potreban za vođenje parnice obzirom da u ovom predmetu tužiteljica kao zaposlenica tuženika zahtijeva isplatu plaće sukladno Izmjeni i dopuni Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama za razdoblje od prosinca 2015. do zaključno siječnja 2017., te se radi o tipskom predmetu, jer je u činjenično identičnim predmetima u brojnim sudskim odlukama zauzeto pravno stajalište o pravu zaposlenika na isplatu razlike plaće, radi čega odgovor na tužbu, u kojem tužiteljica izlaže pravno stajalište i ponavlja činjenične navode iz tužbe, nije bio potreban, što je podudarno sa zaključkom Građanskog odjela ovog suda od 6. rujna 2022.

 

14. Slijedom iznijetog, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a žalbu tuženika djelomično odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 825,37 EUR1 /6.218,75 kn, a primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a djelomično prihvati kao osnovanu te preinačiti točku II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 124,43 EUR1/937,50 kn i u tom dijelu odbiti njezin zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.

 

15. Obzirom da tuženik u odnosu na glavnu stvar nije uspio sa svojom žalbom, već je uspio samo u odnosu na trošak postupka koji se sukladno odredbi čl. 35. st. 2. ZPP-a ne uzima u obzir prilikom određivanja vrijednosti predmeta spora, to mu sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a nije dosuđen trošak žalbenog postupka.

 

U Varaždinu, 2. svibnja 2023.

 

                                                                                                                              Sutkinja

 

                                                                                                                    Amalija Švegović v.r.