Poslovni broj: Gž R-76/2022-2

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-76/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Sisku po sucu pojedincu Martini Budinski Modronja, u pravnoj stvari tužiteljice M. L. iz S. B., OIB: …koju zastupaju punomoćnici iz O. društva R. i kolege, odvjetnici u Z., protiv tuženika bolnica D. J. B.", S. B., 42, OIB: …, koju zastupa punomoćnica A.M. B., odvjetnici u S. B., radi isplate razlike plaće, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: 24 Pr-682/2021-37 od 17. listopada 2022., 2. svibnja 2023.

             

p r e s u d i o    j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika bolnica D. J. B. S. B. i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: 24 Pr-682/2021-37 od 17. listopada 2022.

II. Odbijaju se kao neosnovani: zahtjev tuženika bolnica D. J. B. S. B. i zahtjev tužiteljice M. L. za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom zbog ogluhe suđeno je: 

              "I Nalaže se tuženoj bolnici D. J. B., S. B., OIB: …, da tužiteljici M. L. iz S. B.,  OIB: …, isplati razlike manje isplaćenih plaća i naknada plaće za godišnji odmor u iznosu od 8.199,12 kuna (slovima: osam tisuća sto devedest devet kuna i dvanaest lipa) / 1.088,21 eura1 (slovima: tisuću osamdeset osam eura i dvadeset jedan cent), bruto, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, osim na isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, kako slijedi:

 

- na iznos od 648,04 kn od 16. veljače 2016. do isplate

- na iznos od 683,33 kn od 16. ožujka 2016. do isplate

- na iznos od 687,02 kn od 16. travnja 2016. do isplate

- na iznos od 653,65 kn od 16. svibnja 2016. do isplate

- na iznos od 672,18 kn od 16. lipnja 2016. do isplate

- na iznos od 678,90 kn od 16. srpnja 2016. do isplate

- na iznos od 618,99 kn od 16. kolovoza 2016. do isplate

- na iznos od 630,06 kn od 16. rujna 2016. do isplate

- na iznos od 583,93 kn od 16. listopada 2016. do isplate

- na iznos od 652,60 kn od 16. studenog 2016. do isplate

- na iznos od 644,34 kn od 16. prosinca 2016. do isplate

- na iznos od 638,43 kn od 16. siječnja 2017. do isplate

- na iznos od 407,65 kn od 16. veljače 2017. do isplate

 

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku 15 dana.

 

              II Nalaže se tuženoj bolnici D. J. B., S. B., OIB: …, naknaditi tužiteljici M. L. iz S. B., OIB: …, troškove parničnog postupka u iznosu 6.525,00 kn (slovima: šest tisuća petsto dvadeset pet kuna i nula lipa) / 866,02 eura2 (slovima: osamsto šezdeset šest eura i dva centa), sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja (17. listopada 2022.), pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku 15 dana."

             

2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu izjavio je tuženik pozivajući se na sve žalbene razloge označene u članku 353. stavak 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. - dalje: ZPP), odnosno na bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Žalbenim navodima u bitnome ukazuje da je prvostupanjski sud nezakonito prekoračio ovlasti i granice tužbenog zahtjeva kao i da je unatoč protivljenju dopustio preinaku tužbe. Tuženik osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda u odnosu na neosnovanost prigovora zastare, te ponavlja navode iznesene tijekom postupka kojima osporava osnovu tužbenog zahtjeva tužiteljice, ukazuje da se Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. se ne mogu primjenjivati te ističe da nisu nastupile pretpostavke za primjenu osnovice za obračun plaća u iznosu od 5.415,37 kuna.  Predlaže žalbu uvažiti i pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje naknadu troškova žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava žalbene navode tuženika i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu. Potražuje naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Razmatranjem prvostupanjske presude, kao i postupka koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi s člankom 190. i 191. ZPP na koju žalbom ukazuje tuženik. Suprotno žalbenim navodima tuženika, tužiteljica podneskom od 1. prosinca 2021. nije preinačila tužbu. Navedenim podneskom tužiteljica nije izvršila promjena istovjetnosti zahtjeva, nije uz postojeći zahtjev istaknula drugi zahtjev, a nije ni povećala postojeći zahtjev, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud pa su neosnovani žalbeni navodi tuženika da o preinaci tužbe prvostupanjski sud nije odlučio, već da ju je prešutno dopustio. Naime, navedenim podneskom tužiteljica je nakon provedenog financijskog vještačenja sukladno nalazu i mišljenju vještaka zapravo odredila tužbeni zahtjev i to na način da je smanjila isti, a smanjenje tužbenog zahtjeva u smislu članka 191. stavak 2. ZPP nije preinaka tužbe.

5.1.  Prvostupanjski sud nije počinio ni bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točka 4., 6. i 11. ZPP na koje povrede tuženik također žalbom ukazuje. Ocjena je ovog drugostupanjskog suda da bitna povreda iz točke 4. nije počinjena jer pobijanu presudu prvostupanjski sud nije temeljio na nedopuštenim raspolaganjima stranaka (članak 3. stavak 3. ZPP), kao što nije počinjena ni bitna povreda iz točke 6. jer iz spisa proizlazi da je tuženiku dana mogućnost da raspravlja pred sudom i tu mogućnost tuženik je koristio prisustvujući ročištima ali i dostavom brojnih podnesaka. Nije počinjena ni bitna povreda iz točke 11. jer pobijana presuda je jasna i razumljiva i ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

5.2.  Nema ni drugih bitnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. 

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za razdoblje od siječnja 2016. do siječnja 2017., a svoj zahtjev tužiteljica temelji na odredbama članka III. Izmjena i dopuna Dodatka sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. te Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.

6.1. U povezanosti s navedenim napominje se da prvostupanjski sud nije prekoračio ovlasti i granice postavljenog zahtjeva, pa su neosnovani žalbeni navodi kojima tuženik u više navrata u žalbi na to ukazuje. Naime, iz tužbenog zahtjeva kako ga je tužiteljica postavila u tužbi proizlazi da je tužiteljica tim tužbenim zahtjevom odvojeno potraživala isplatu iznosa od 9.100,00 kuna na ime razlike neisplaćene plaće i isplatu iznosa od 1.000,00 kuna na ime isplate razlike neisplaćene naknade za godišnji odmor. Podneskom od 1. prosinca 2021., sukladno nalazu vještaka, tužiteljica obje navedene razlike potražuje jednim iznosom od 8.199,12 kuna.

7. Za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu tužiteljice, prvostupanjski sud je utvrdio sve odlučne činjenice, pa je neosnovan žalbeni prigovor tuženika da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno.

7.1. Prvostupanjski sud je pravilno, kao nesporno među strankama, utvrdio da je tužiteljica u spornom razdoblju bila zaposlenica tuženika. Među strankama je sporna pravna osnova te visina potraživanja tužiteljice, a tuženik je istaknuo i prigovor zastare.

7.2.  Pravilno je utvrđeno da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi sklopili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Sporazum o osnovici/2006), kojim su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine.

7.3.  Nadalje pravilno je utvrđeno da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi sklopili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Dodatak Sporazumu/2009) na način da su se suglasili o primjeni osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice tako da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto, nakon što službeni pokazatelji zavoda ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te da su čl. IV. istog Dodatka odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto nominalnu plaću u Republici Hrvatskoj.

7.4.  Utvrđeno je i da su Vlada RH i Sindikati javnih službi sklopili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu/2011.), s tim da te izmjene nije potpisao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, kojim je izmijenjen čl. III. Dodatka te čl. IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a izmijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, odnosno Izmjena i dopuna i to na način da se, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do V. Izmjena i dopuna, usklađivanje odgađa za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine). Utvrđeno je da je 7. prosinca 2011. Arbitraža koja je sastavljena na temelju Sporazuma o arbitraži i Dodatka Sporazumu/2009, donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće iz 2009., te da su Vlada RH i Sindikati javnih službi koji su potpisali navedene Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu.

7.5. Utvrđeno je da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno, kao i da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, a da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane Državnog zavoda za statistiku objavljen 4. prosinca 2015.  Utvrđeno je da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj: 132/16.) u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena u veljači 2017.

7.6. Utvrđeno je da je tuženik u spornom razdoblju tužiteljici nastavio obračunavati i isplaćivati plaću primjenom osnovice iz 2008. odnosno u iznosu od 5.108,84 kune. 

8. Na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je  pravilno primijenio materijalno pravo, odredbe Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine", broj: 27/01., 39/09., dalje: ZPJS), Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14., 127/17., dalje: ZR), Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj: 39/09., 124/09., dalje: ZOPJS), kao i odredbe Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj: 141/12., 150/13., 153/13., 24/17., dalje: TKU/12.) i pravilno je postupio kada je tužbeni zahtjev tužiteljice usvojio.

9. Tuženik je pasivno legitimiran u ovom postupku jer kao poslodavac predstavlja javnu službu, a javne službe u smislu odredbi ZPJS su javne ustanove i druge pravne osobe kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, zavod, zavod1 i javne ustanove kojima se sredstva za plaće osiguravaju iz sredstava zavoda. Slijedom navedenog nije odlučno da tuženik obračunava plaće preko Centralnog obračuna plaće (COP), a u prilog tome ide i činjenica da Republika Hrvatska nije bila zainteresirana umiješati se u ovu parnicu na strani tuženika iako je on to predlagao a prvostupanjski sud ju je na njegov prijedlog i pozvao na očitovanje.

10. Nadalje, uz pravilnu primjenu članka 139. ZR prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da je neosnovan i prigovor zastare koji je istaknuo tuženik, pa su neosnovani žalbeni navodi tuženika kojima osporava pravilnost te ocjene i zaključka prvostupanjskog suda.

11. Prema stajalištu ovog drugostupanjskog suda pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu/2011. predstavljaju kolektivni ugovor koji je sklopljen u skladu s odredbom čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama iz 2009., na temelju kojeg propisa se osnovica plaće u javnim službama određuje kolektivnim ugovorom kojeg sklapa Vlada RH i sindikati javnih službi, kao i u skladu s odredbom članka 51. stavak 4. TKU/12., kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu iz 2009. te svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na njega nastavljaju, a koji predstavljaju važeće dokumente koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Istu odredbu je sadržavao i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama iz 2010. ("Narodne novine", broj: 115/10. – dalje: TKU/2010.).

12. Kako je već istaknuto, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu/2011. su potpisali sindikati javnih službi s jedne strane i Vlada Republike Hrvatske, s druge strane, te je u Preambuli navedeno da je svrha sklapanja Dodatka Sporazumu/2009 osigurati primjerenu i pravednu cijenu rada u javnim službama nakon izlaska iz gospodarskih teškoća. Radi provedbe tog dokumenta su prihvaćene konkretne mjere, između ostalog, analiza odredbi svih kolektivnih ugovora, svih izmjena, odnosno dodataka ugovorima te svih sporazuma koji u naravi stvari predstavljaju kolektivne ugovore, a kojima se reguliraju plaće, odnosno kriteriji za određivanje plaća u javnim službama, kao i sve propise kojima se određuju plaće, odnosno kriteriji za određivanje plaća u javnim službama. Upravo iz sadržaja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu/2011. proizlazi da se radi o dokumentu koji po svojoj naravi predstavlja kolektivni ugovor kojim su regulirani kriteriji za određivanje plaća u javnim službama pa takve odredbe ne bi morale biti dio teksta zakona, odnosno konkretnog kolektivnog ugovora.

13. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima ukazuje na pravnu nevaljanost, odnosno ništetnost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. koja potvrđuje sadržaj odredbe članka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., pa i bez obzira što je činjenica da istu nisu potpisali svi potpisnici KU, odnosno nije potpisao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. To stoga što iz Odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-408/12 i Odluke Ustavnog suda RH poslovni broj U-III/3535/12 proizlazi da izmjene KU ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora te da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja KU, a tijekom postupka nije utvrđeno, niti je to tuženik dokazao da bi Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske bio protuzakonito isključen iz pregovaranja, a što je pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

14. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je u spornom razdoblju za obračun plaće bio ispunjen uvjet za primjenu više osnovice (5.415,37 kuna) u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici u spornom razdoblju bila isplaćivana plaća (5.108,84 kune). Naime, nedvojbeno je utvrđeno da je došlo do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (drugo tromjesečje 2015. za 1,2% i prvo tromjesečje 2016. za 2,8%)  i da aritmetička sredina te dvije stope rasta iznosi 2%. Stoga je počevši od 1. siječnja 2016. tuženik bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kuna.

14.1. U povezanosti s navedenim, neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima ukazuje da nisu bili ispunjeni ni uvjeti za primjenu odredbe članka VII. stavka 1,. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. koja propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečja BDP trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja navedenih u članku III-IV Izmjena i dopuna Sporazuma, jer se sukladno odredbi članka III Izmjena i dopuna, navedena odredba odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje pa nadalje, dakle za ubuduće.

15. Prema odredbi članka 7. Zakona o radu poslodavac mora isplatiti radniku plaću za obavljeni rad, međutim, tuženik u prijepornom razdoblju nije isplaćivao plaću prema navedenim propisima koje je bio dužan primjenjivati, uključujući i odredbe kolektivnog ugovora te sporazuma koji po naravi stvari predstavljaju kolektivne ugovore. Pritom treba navesti da se u slučaju kada je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo (članak 9. stavak 3. ZR-a).

16.  Kako je bila sporna i visina obračuna razlike plaće, prvostupanjski sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem te je temeljem nalaza vještaka pravilno utvrdio da je tužiteljica ima pravo na razliku bruto plaće zbog  povećanja osnovice u ukupnom iznosu od 8.199,00 kuna. Pravilno je utvrđeno i da je u navedenom iznosu uključena, jer je vještak obračunao, i razlika naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora. 

16.1. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je  pravilno postupio kada je prihvatio tužbeni zahtjev te dosudio tužiteljici razliku u plaći za razdoblje od veljače 2016. do siječnja 2017., te na dosuđene iznose priznao zakonsku zateznu kamatu primjenom odredbe članka 29. ZOO-a.

17. Pravilna je i odluka o parničnom trošku. Tužiteljica je uspjela u parnici pa joj pripada pravo na nadoknadu troška koji se odnosi na zastupanje odvjetnika, a trošak je pravilno obračunat, primjenom važeće Tarife.

18. Slijedom svega navedenog, obzirom da žalbeni navodi tuženika nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP valjalo je žalbu tuženika odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi.

19.  Temeljem članka 166. ZPP odbijeni su kao neosnovani zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka jer sa žalbom nije uspio. Ali i zahtjev tužiteljice jer po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sastav odgovora na žalbu nije bio nužan za vođenje postupka.

Sisak, 2. svibnja 2023.

                                                                                                 Sutkinja

                                                                           Martina Budinski Modronja,v.r.