1

Poslovni broj: 6 Pr-118/22-17

             

        Republika Hrvatska                                                                      

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

           32100 Vinkovci

         OIB:77561654785                                                   Poslovni broj: 6 Pr-118/22-17               

      

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A   N A   T E M E LJ U   P R I Z N A NJ A

 

             

              Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sucu Hrvoju Smital kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja M. L. iz A., P. 5., OIB: ..., zastupane po punomoćniku D. V., odvjetniku iz V., V. N. ., protiv tuženika O. ž. b. V. iz V., Z. 5., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. V., dipl.iur., radi isplate, 2. svibnja 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Nalaže se tuženiku O. ž. b. V. iz V., Z. 5., OIB: ..., da tužiteljici M. L. iz A., P. 5., OIB: ..., isplati na ime razlike manje isplaćene neto naknade troškove prijevoza za period od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2021. ukupni iznos od 491,39 eura (slovima: četiristo devedeset jedan euro i trideset devet centi) / 3.702,39 kuna[1] (slovima: tri tisuće sedamsto dvije kune i trideset devet lipa) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

-na iznos od 14.23 EUR/107,19 kn od 16. srpnja 2020.g. do isplate

-na iznos od 28.77 EUR/216,80 kn od 16. kolovoza 2020.g. do isplate

-na iznos od 22.78 EUR/171,60 kn od 16. rujna 2020.g. do isplate

-na iznos od 34.77 EUR/262,00 kn od 16. listopada 2020.g. do isplate

-na iznos od 43.77 EUR/329,80 kn od 16. studenog 2020.g. do isplate

-na iznos od 22.78 EUR/171,60 kn od 16. prosinca 2020.g. do isplate

-na iznos od 22.78 EUR/171,60 kn od 16. siječnja 2021.g. do isplate

-na iznos od 40.77 EUR/307,20 kn od 16. veljače 2021.g. do isplate

-na iznos od 28.77 EUR/216,80 kn od 16. ožujka 2021.g. do isplate

-na iznos od 28.77 EUR/216,80 kn od 16. travnja 2021g. do isplate

-na iznos od 25.77 EUR/194,20 kn od 16. svibnja 2021.g. do isplate

-na iznos od 25.77 EUR/194,20 kn od 16. lipnja 2021.g. do isplate

-na iznos od 55.77 EUR/420,20 kn od 16. srpnja 2021.g. do isplate

-na iznos od 21.56 EUR/162,40 kn od 16. listopada 2021.g. do isplate

-na iznos od 22.78 EUR/171,60 kn od 16. studenog 2021.g. do isplate

-na iznos od 28.77 EUR/216,80 kn od 16. prosinca 2021.g. do isplate

-na iznos od 22.78 EUR/171,60 kn od 16. siječnja 2022.g. do isplate

po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023., pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanje kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je objavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

II. Nalaže se tuženiku O. ž. b. V. iz V., Z. 5., OIB: ..., da tužiteljici M. L. iz A., P. 5., OIB: ..., naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 653,24 eura (slovima: šesto pedeset tri eura i dvadeset četiri centa) / 4.921,87 kuna[2] (slovima: četiri tisuće devetsto dvadeset jedna kuna i osamdeset sedam lipa) sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena do 31. prosinca 2022. godine, a od 1. siječnja 2023. godine, pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanje kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je objavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sve u roku od 8 dana, a preko dosuđenog iznosa parničnog troška tužiteljica se odbija.              

 

Obrazloženje

             

              1. Tužiteljica je protiv tuženika podnijela tužbu ovome sudu, radi isplate. U tužbi navodi da se nalazi u radnom odnosu kod tuženika, te da živi i ima prijavljeno prebivalište na adresi u A., P. 5., te je udaljenost od prebivališta tužitelja do mjesta rada veća od 2 km.

 

              2. Kako tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu, to se na tuženika i tužitelja primjenjuje Kolektivni ugovor za djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (dalje – TKU).

              2.1. Odredbama čl. 66. TKU uređeno je pravo na naknadu troškova prijevoza koji pripadaju tužitelju kao zaposleniku tuženika, pa tako zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska na posao (dalje – naknada troškova prijevoza), pod uvjetom da je udaljenost njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra, st. 4. istog čl. je propisano da je prebivalište odnosno boravište zaposlenika u smislu ovoga članka prebivalište, odnosno boravište zaposlenika sukladno Zakona o prebivalištu.

              2.2. Nadalje, st. 7. istoga čl. propisano je da ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnosti kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte, a st. 8. navedenog čl. određeno je da se pod organiziranim javnim prijevozom u smislu ovoga članka smatra mjesni i međumjesni prijevoz, te st. 12. istog čl. je određeno da ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatiti će se u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru. dok je st. 13. istog čl. određeno da ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza na dijelu udaljenosti naknada troškova prijevoza isplatit će se za dio udaljenosti na kojoj prijevoz nije organiziran, kao u slučaju...

 

              3. Tužiteljica se po punomoćniku obvezuje nakon dostave tražene dokumentacije i utvrđenja razlike u isplatama troškova prijevoza putem financijsko – knjigovodstvenog vještačenja ili nakon dostave potrebne dokumentacije od tuženika odnosno priznanje tuženika određenog iznosa nakon obračuna tuženika, urediti tužbeni zahtjev sukladno čl. 186.b st. 4. Zakona o parničnom postupku, a u odnosu na utuženo vremensko razdoblje od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2021.

 

              4. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pravni osnov tužbenog zahtjeva, te kako tužitelj u tužbenom zahtjevu nije određeno odredio visinu potraživanja na ime manje isplaćene razlike naknade troškova prijevoza na posao i s posla za period od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2021., to je tuženik u cilju racionalizacije i ekonomičnosti sudskog postupka izračunom utvrdio iznos neisplaćene razlike naknade troškova prijevoza i to u ukupnom iznosu od 3.702,39 kuna, te je i dostavio kompletnu radnopravnu dokumentaciju sukladno traženju tužitelja.

              4.1. Nadalje, u odgovoru na tužbu tuženik ističe st. 17. čl. 66. TKU u kojem je propisano da ukoliko zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troškova mjesečne karte, naknada troškova se neće isplatiti za jedan mjesec u godini, te je iznos potraživanja umanjen za naknadu troška prijevoza za veljaču 2020. i 2021. godine, to predlaže da naslovni sud prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice u visini od 3.702,39 kuna zajedno sa z.z. kamatama i troškovima sudskom postupka bez provođenje od strane tužiteljice predloženog knjigovodstveno – financijskog vještačenja u cilju izbjegavanja nepotrebnih troškova sudskom postupka.

 

              5. Nakon dostavljenog odgovora na tužbu zajedno sa sačinjenim izračunom tuženika pripadajuće razlike manje isplaćene naknade troška prijevoza za utuženo razdoblje, tužiteljica je po punomoćniku u podnesku od 1. rujna 2022., kao i podneskom od 17. siječnja 2023., a s obzirom na dvojno iskazivanja iznosa u kunama i eurima, i to temeljem Zakona o uvođenja eura kao službene valute Republike Hrvatske (Narodne novine br. 57/22), uredila svoj tužbeni zahtjev sukladno izračunu tuženika.

 

              6. Na pripremnom ročištu održanom dana 20. siječnja 2023. tuženik je izjavio da priznaje tužbeni zahtjev tužiteljice na način kako je on postavljen u podnesku od 17. siječnja 2023., jer je isti i postavljen sukladno sačinjenom simuliranom izračunu tuženika u pogledu pripadajuće razlike manje isplaćene naknade troška prijevoza, te kako parnične stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga predložile su da sud zaključi prethodni postupak, provede glavnu raspravu, zaključi glavnu raspravu i odredi ročište za objavu presude, što je sud i prihvatio.

 

              7. Međutim, podneskom tužiteljice od 10. veljače 2023. predloženo je sudu da zakaže preotvaranje glavne rasprave u ovom predmetu s obzirom na to da su stranke iskazale volju za sklapanje sudske nagodbe.

 

              8. Rješenjem suda poslovni broj 6 Pr-118/22-15 od 14. veljače 2023. odlučeno je da se glavna rasprava zaključena 20. siječnja 2023. ponovno otvara zbog volje stranaka da pred sudom zaključe sudsku nagodbu, a sve temeljem čl. 305. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje Zakon o parničnom postupku).

 

              9. Na ročištu od 29. ožujka 2023. su međutim stranke odustale od zaključenja sudske nagodbe, te je tužiteljica, a s obzirom na činjenicu da je tuženik ostao kod odgovora na tužbu i svih navoda iznijetih tijekom postupka, priznala pravni osnov tužiteljice postavljen u podnesku od 17. siječnja 2023., te učinio nespornim visinu potraživanja tužiteljice, predložila da sud bez daljnjeg raspravljanja, a temeljem odredbe čl. 331. st. 1. Zakona o parničnom postupku donese presudu na temelju priznanja kojom će sud u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice iz podneska od 17. siječnja 2023.

              9.1. Punomoćnik tužiteljice je također potraživao trošak sukladno troškovniku kojeg je priložio neposredno na zapisnik i to temeljem čl. 154. Zakona o parničnom postupku s obzirom da je tuženik dao povoda vođenju ovoga postupka.

 

              10. Kako je dakle tuženik priznao osnov i visinu potraživanja tužiteljice, to je sud donio presudu na temelju priznanja temeljem čl. 331. st. 1. Zakona o parničnom postupku, kojom je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice, te obvezao tuženika na isplatu manje isplaćene razlike naknade troškova prijevoza na posao i s posla za period od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2021. u ukupno iznosu od 491,39 eura / 3.702,39 kuna.

 

              11. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku u svezi sa odredbom čl. 155. Zakona o parničnom postupku tužiteljici je u skladu s označenom vrijednosti predmeta spora i na temelju važeće Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22  – dalje Odvjetničke tarife) priznat parnični trošak u iznosu od 658,02 eura / 4.957,87 kuna.

              11.1. Odobreni trošak odnosi se na radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe 50 bodova prema Tbr. 7. toč. 1. Odvjetničke tarife, sastav dva obrazložena podneska i to od 1. rujna 2022. i od 17. siječnja 2023. svaki po 50 bodova prema Tbr. 9. toč. 1. Odvjetničke tarife, za sastav podneska od 10. veljače 2023. 12,50 bodova prema Tbr. 8. toč. 3. Odvjetničke tarife, te za zastupanje na dva ročišta i to od 20. siječnja 2023. i 29. ožujka 2023. svako po 50 bodova prema Tbr. 9. toč. 2. Odvjetničke tarife, a koje radnje ukupno nose 262,50 bodova, što pomnoženo sa vrijednošću boda po 1,99 eura / 15,00 kuna i uz 25% PDV-a iznosi ukupno 653,24 eura / 4.921,87 kuna.

              11.2. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska po punomoćniku odvjetniku od 10. listopada 2022., te podneska od 26. listopada 2022. jer isti nisu bili nužni za pravilno utvrđenje činjeničnog stanja u ovom predmetu sukladno čl. 155. Zakona o parničnom postupku. Naime, podnesak od 10. listopada 2022. je po svom sadržaju potpuno identičan podnesku od 1. rujna 2022. jer se odnosi samo na promjenu službene valute u Republici Hrvatskoj temeljem Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine br. 57/22) i Uredbi Vijeća EU 2022/1208 od 12. srpnja 2022.

              11.3. Nadalje, sud nije tužiteljici priznao niti troškove sastava podneska od 26. listopada 2022. jer se punomoćnik tužiteljice pozivao na odredbu čl. 461.a Zakona o parničnom postupku. No, ovdje se ukazuje tužiteljici da je tuženik već u odgovoru na tužbu priznao tužbu i tužbeni zahtjev i istovremeno dostavio simulirani izračun razlike naknade troškova prijevoza za utuženo razdoblje prema kojem je izračunu tužiteljica konačno i postavila određeni tužbeni zahtjev u podnescima od 1. rujna 2022. i 17. siječnja 2023., tim više što je sud po osnovu čl. 461.a st. 4. Zakona o parničnom postupku bio dužan zakazati ročište s obzirom na podnesenu stupnjevitu tužbu, tako da nije bilo potrebe da tužiteljica po punomoćniku dostavlja podnesak od 26. listopada 2022.

 

              12. Temeljem odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18) tužiteljica je oslobođena plaćanja sudske pristojbe u ovom postupku jer se radi o radnom sporu.

 

              13. S obzirom na izneseno odlučeno je kao u izreci presude.

 

Vinkovci, 5. svibnja 2023.

                                                                                                                                       Sudac

                                                                                                                              Hrvoje Smital, v.r.

 

              UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

              Žalba se kod ove presude na temelju priznanja može pobijati zbog toga što je izjava o priznanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare, stranka može u žalbi iznijeti i nove činjenice, te predložiti nove dokaze koji se tiču tih mana u volji (čl. 353. st. 3. Zakona o parničnom postupku).

 

DOSTAVITI:

1. O. D. V., V.
2. O. ž. b., V., Z. 5.