Poslovni broj: 8 Gž Ovr-84/2022-2

1

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Dujmović, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja O. R. iz Z., ……, OIB: ……., zastupanog po punomoćnici M. P. , odvjetnici u Z……, protiv ovršenika A.L. osiguranje d.d., Z., OIB: ……., zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku S. O., odvjetniku u Odvjetničkom društvu G. & P. d.o.o., Z., radi ovrhe, odlučujući o žalbi  ovrhovoditelja, protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-468/2021-60 od 4. siječnja 2022., dana 28. travnja 2023.

r i j e š i o   j e

I Odbija se žalba ovrhovoditelja O. R. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-468/2021-60 od 4. siječnja 2022.

II Odbija se zahtjev ovršenika A. L. osiguranje d.d., Z., za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

„Odbija se prijedlog za ovrhu podnesen ovom sudu 02. travnja 2021. kao neosnovan.“

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavio ovrhovoditelj uz prijedlog da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku odnosno da se isto preinači na način da se prijedlog za ovrhu prihvati u cijelosti. Prvenstveno navodi da se ovaj ovršni postupak vodi povodom rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovnog broja Gž Ovr-160/2020 od 2. veljače 2021., a u kojem rješenju je navedeno da se u konkretnoj pravnoj stvari ovrha provodi na temelju odredbe iz čl. 262. Ovršnog zakona odnosno da je navedenim rješenjem nižem sudu dana jasna uputa sukladno kojoj valja nastaviti postupak. U nastavku ističe da je, kao i drugi ovrhovoditelji, i sam pokušao naplatu putem Financijske agencije, ali da je od iste Agencije dobio uputu da pokrene postupak pred sudom podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2663/16. S obzirom na uputu Županijskog suda u Osijeku, da je arbitrarno postupanje prvostupanjskog suda budući da je postupio suprotno danoj uputi kada je odbio prijedlog za ovrhu. U nastavku pojašnjava da je u konkretnoj pravnoj stvari riječ o pravičnoj naknadi malim dioničarima, a koje svojstvo ima ovdje ovrhovoditelj, kao i da su drugi mali dioničari, navedeni u rješenju HANFE uspjeli sa naplatom svojih potraživanja prema ovršeniku bilo putem zahtjeva za izravnu naplatu, bilo u ovršnom postupku. Predlaže kao uvodno i potražuje trošak sastava žalbe.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj navodi da je činidba, koja je predmet ovog ovršnog postupka, nemoguća. Naime, u odnosu na žalbene navode da je pobijano rješenje u suprotnosti sa uputom sadržanom u odluci Županijskog suda u Osijeku poslovnog broja Gž Ovr – 160/2020-3 od 2. veljače 2020. ističe da tome nije tako jer da ni u jednom dijelu te odluke nije navedeno da se ovrha mora provesti, a niti da se taj sud upuštao u pitanje da li je činidba nemoguća ili nije, već samo da se na temelju ovršne isprave, koja prileži spisu predmeta, ovrha provodi temeljem odredbe iz čl. 262. Ovršnog zakona. Ističe da je, uslijed pripajanja društva S. O. d.d. društvu A. L. osiguranje d.d. te prestanka trgovanja dionicama društva S. O. d.d., činidba ovršenika (sklapanje ugovora o prijenosu dionica) određena predmetnom ovršnom ispravom, postala nemoguća jer da te dionice više ne postoje. Poziva se i na sudsku praksu koja da je identična ovoj pravnoj stvari i u kojim predmetima je također utvrđeno da je činidba postala nemoguća. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu, potražujući pritom trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje, valja reći da se nisu ostvarile bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. točki 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.), na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. i čl. 381. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14. i 73/17.; dalje OZ).

6. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja je odbio prijedlog za ovrhu podnesen 2. travnja 2021. kao neosnovan, a tako doneseno rješenje obrazlaže utvrđenjima - da je društvo S.O. d.d. pripojeno društvu A. L. osiguranje d.d., ovdje ovršeniku i to na temelju Ugovora o pripajanju od 21. prosinca 2015. i odluke skupštine društva od 7. prosinca 2015. te odluke skupštine društva preuzimatelja od 7. prosinca 2015., zatim – da je Trgovački sud u Zagrebu 17. veljače 2016. rješenjem poslovni broj Tt16/1150-1 brisao subjekt pod nazivom S. O. d.d., - da je uvidom u Pregled trgovine u prvom tromjesečju 2016. (publikaciju dostupnu na internetskim stranicama Zagrebačke burze d.d.), utvrdio da je uvrštenje dionica društva S. O. d.d. prestalo 18. veljače 2016. i - da je zadnji dan trgovanja predmetnim dionicama bio 17. veljače 2016. Slijedom toga zaključuje da je činidba ovršenika određena ovršnom ispravom nemoguća.

7. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda zaključak suda prvog stupnja, da je činidba ovršenika koja je određena ovršnom ispravom nemoguća, pravilno je utemeljen na utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

8. Naime, iz spisa predmeta proizlazi da je ovrhovoditelj ishodio pravomoćnu i ovršnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja P-2663/16-56 od 19. prosinca 2017., a kojom presudom je naloženo da ovdje ovršenik u roku od 15 dana sklopi sa ovdje ovrhovoditeljem Ugovor o prodaji i prijenosu dionica S. O. d.d., Z., sadržaja navedenog u toj presudi odnosno da pod čl. 1. tog Ugovora bude navedeno da je predmet kupoprodaja prenositeljevih 120 redovnih dionica S. O. d.d., Z., upisano u sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu, MBS 080091459., da pod čl. 2. tog Ugovora bude navedena cijena dionica, a pod čl. 4. da je stjecatelj dužan isplatiti razliku kupovnine od 31.210,80 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 16. svibnja 2005. (l.s.9-15).

8.1. Ovrhovoditelj je podnio zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji, ali je Financijska agencija zahtjev vratila jer da nije podoban za naplatu tj. da nema naloga za ispunjenje novčane tražbine odnosno da osnovu za plaćanje nije moguće provesti na novčanim sredstvima ovršenika.

8.2. Zbog navedenog ovrhovoditelj je 29. siječnja 2019. podnio sudu prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave u kojem je predložena ovrha radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 31.210,80 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 16. svibnja 2005. pljenidbom po računima ovršenika.

8.3. Općinski građanski sud u Zagrebu je donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-1446/19 od 23. listopada 2019. (l.s.31) protiv kojeg je ovršenik istaknuo žalbu te je rješenjem Županijskog suda u Osijeku uvažena žalba i ukinuto rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja Ovr-1446/19 od 23. listopada 2019. uz obrazloženje da je ovršnom ispravom – navedenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, ovršeniku naloženo činjenje, a da se temeljem takve ovršne isprave ovrha provodi temeljem propisa iz čl. 262. OZ. Naime, da pobijanim rješenjem o ovrsi prvostupanjski sud određuje ovrhu pljenidbom i prijenosom novčane tražbine sa računa ovršenika, iako nema ovršnu ispravu kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje odnosno kojom se nalaže isplata novčane tražbine.

8.4. Nastavno gornjem prvostupanjski sud je zaključkom od 23. ožujka 2021. pozvao ovrhovoditelja da prijedlog za ovrhu uskladi sa čl. 262. OZ, a kako je ovrhovoditelj i postupio podneskom od 2. travnja 2021. te predložio ovrhu radi ostvarenja obveze na radnju koju može obaviti samo ovršenik i to na način "da se ovršeniku određuje rok od 3 dana da sa ovrhovoditeljem sklopi Ugovor o prodaji i prijenosu 120 redovnih dionica društva S. O. d.d., Z., po cijeni od 560,09 kuna po dionici te da mu isplati neplaćeni dio kupoprodajne cijene u iznosu od 31.219,80 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 16. svibnja 2005.".

9. Na materijalnopravne pretpostavke i posljedice provedbe ovršnoga postupka i postupka osiguranja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe zakona kojima se uređuju stvarna prava, odnosno obvezni odnosi (čl. 21. st. 2. OZ) slijedom čega je sud prvog stupnja, po ocjeni ovog suda, na odgovarajući način primijenio odredbe iz čl. 269. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15., 29/18. i 126/21.; dalje ZOO).

10. Odredbom čl. 269. st. 1. i 2. ZOO određeno je da je objekt ugovorne obveze činidba koja se može sastojati u davanju, činjenu, propuštanju ili trpljenju, a činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva.

10.1. Polazeći, dakle, od gornjih utvrđenja da je ovršnom ispravom naloženo sklapanje „Ugovora o prodaji i prijenosu 120 redovnih dionica društva Sunce osiguranje d.d. iz Zagreba" i to sadržaja kao glasi u izreci ovršne isprave (l.s.9), te navedenih odredbi ZOO s obzirom na činjenicu da je društvo S. O. d.d. brisano iz sudskog registra, da je zadnji dan trgovanja dionicama društva S. O. d.d. bio 17. veljače 2016. tj. da je uvrštenje dionica navedenog društva prestalo 18. veljače 2016., i po ocjeni ovog suda, budući da nema objekta ugovorne obveze tj. činidbe to istu čini nemogućom u smislu odredbe čl. 270. ZOO tako da se obveza sklapanja Ugovora o prijenosu dionica tog društva ne može izvršiti prema ovršnoj ispravi, a posljedično tome niti udovoljiti prijedlogu za ovrhu ovrhovoditelja, pa je pravilnom primjenom materijalnog prava, prvostupanjski sud odbio kao neosnovan prijedlog za ovrhu podnesen prvostupanjskom sudu 2. travnja 2021.

11. U odnosu na žalbene navode valja istaknuti da Županijski sud u Osijeku u predmetu pod poslovni brojem Gž Ovr-40/2019 od 23. listopada 2019. nije ocjenjivao da li je činidba moguća ili nemoguća već je predmet ocjene, po žalbi ovršenika, bilo to da li po navedenoj ovršnoj ispravi valja odrediti ovrhu na novčanoj tražbini ovršenika pljenidbom i prijenosom, kako je to bilo određeno ranijim rješenjem o ovrsi ili temeljem odredbe iz čl. 262. OZ te je tada ocjenjeno da se ovrha na temelju ovršne isprave ne može odrediti pljenidbom i prijenosom odnosno novčanim davanjem već određivanjem dužnosti sklapanja ugovora o prijenosu dionica odnosno da ovršni prijedlog treba biti u skladu s odredbom iz čl. 262. OZ. Pritom Županijski sud u Osijeku nije ulazio ujedno i u (ne)mogućnost provođenja činidbe iz prijedloga za ovrhu, slijedom čega izneseni žalbeni navodi nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

12. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ, odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje kako je to odlučeno pod točkom I izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

13. O zahtjevu ovrhovoditelja za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu, odlučeno je na temelju odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP pa je riješeno kao pod točkom II izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

Zadar, 28. travnja 2023.