1

                                                                                Poslovni broj: 6 Gž-608/2022-5.

 

                           

          REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

                 Tome  Skalice 2

         35000 SLAVONSKI BROD

                                                                                   Poslovni broj: 6 Gž-608/2022-5.

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Draženki Ilak, u pravnoj stvari I. tužitelja M. A., OIB: …, iz K., i II. tužiteljice M. C., OIB: …, iz K., zastupani po punomoćniku I. F., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu M. M. i I. F. iz Z., protiv tuženika J. A., OIB: …, iz P., Ž., R. S., zastupanog po punomoćniku N. K., odvjetniku iz K., radi smetanja posjeda, rješavajući žalbu tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici - Stalna služba u Krku od 20. svibnja 2022., poslovni broj: Psp-28/2021-9., 28. travnja 2023.,

 

 

r i j e š i o    j e

 

 

I. Žalba I. tužitelja M. A. i II. tužiteljice M. C. djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća te se rješenje Općinskog suda u Crikvenici Stalna služba u Krku, od 20. svibnja 2022., poslovni broj: Psp-28/2021-9:

 

1. potvrđuje u točkama I. i II. izreke;

2. preinačuje u točki III. izreke i rješava tako da svaka stranka snosi svoje troškove.

 

II. Odbijaju se tužitelji sa zahtjevom za naknadu troška žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

 

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

Utvrđuje se da je tuženik J. A. iz R. S., P., Ž., OIB … smetao prvotužitelja M. A. iz K., OIB … i drugotužiteljicu M. C. iz K., OIB … u njihovom posljednjem mirnom posjedu 1750/10000 idealnog suvlasničkog dijela k.č.br. … k.o. K., u naravi kuća i dvorište površine 643 m2, upisane u zk. ul. …, a s kojim suvlasničkim dijelom je neodvojivo povezano vlasništvo sljedećeg posebnog dijela (3. etaža): stan III. u visokom potkrovlju, koji se sastoji od hodnika sa 4,16 m2, sobe sa 10,53 m2, kuhinje/blagavaone/dnevnog boravka sa 34,55 m2, terase 7,39x0,25=1,85 m2, kupaone sa 4,05 m2, ostave sa 1,53 m2, ukupne površine od 56,67 m2, i to na način da je dana 9. srpnja 2020. inicirao isključenje navedenog posebnog dijela nekretnine iz sustava javnog vodovoda pri . društvu P. voda d.o.o. iz K., pa mu se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje ubuduće.

 

II. Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu tužbenog zahtjeva koji glasi:

„pa mu se nalaže uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo prije smetanja, time što će, najkasnije u roku od 24 sata, osigurati opskrbu pitkom vodom za predmetni posebni dio nekretnine te mu se, ujedno“

 

III. Nalaže se tužiteljima nadoknaditi parnični trošak tuženiku u iznosu od 2.500,00 HRK, u roku od 8 dana.“

 

2. Protiv rješenja tužitelji su pravovremeno podnijeli žalbu zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. – 3. Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispravak, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP). Smatraju da je neprihvatljivo pravno stajalište prvostupanjskog suda da su tužitelji svoje pravo na posjedovnu zaštitu mogli ostvariti najkasnije do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodio kod istoga suda pod poslovnim brojem P-333/2020. Smatraju da je prvostupanjski sud, priklanjajući se  stavu exceptio petitorium apsorbet possessorium pogrešno primijenio materijalno pravo, izlazeći izvan okvira posjedovne zaštite zadanih relevantnim odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima čime je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka jer je obrazloženje pobijane odluke nejasno i neuvjerljivo. Predlažu stoga preinačiti pobijano rješenje i usvojiti tužbeni zahtjev. Traže i trošak žalbe.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjsko rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama, pa nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

5.1. Stoga u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju se neosnovano ukazuje u žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13., i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.

 

6. Prvostupanjski sud, u obrazloženju pobijanog rješenja, polazi od činjenice da je u parnicama radi smetanja posjeda, sukladno članku 22. stavku 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima  ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst, 94/17 – dalje: ZV), te članku 441. ZPP-a potrebno utvrditi posljednje stanje posjeda i čin smetanja, te da pri tome treba voditi računa kako je posjedovna zaštita kondemnatornog karaktera odnosno da bez obzira na deklaratorni dio petita, tužitelji imaju osnove tražiti posjedovnu zaštitu samo ako se njome u konačnici tuženiku nalaže određena činidba ili nečinjenje, odnosno zabranjuje poduzimanje radnji, kojima se smeta tužitelj.

 

6.1. Polazeći od naprijed navedenog, prvostupanjski sud utvrđuje da je za vrijeme trajanja postupka radi smetanja posjeda, pravomoćno dovršen postupak koji je također vođen kod istoga suda i to pod poslovnim brojem: P-333/2020., a u kojem je tužiteljima, odnosno u postupku koji je vođen pod poslovnim brojem: P-333/2020., tuženicima M. A. i M. C., naložena predaja u posjed nekretnine odnosno spornoga stana, te je ovdje tuženik, a tamo tužitelj, temeljem pravomoćne i ovršne presude pokrenuo i ovršni postupak radi ispražnjenja i predaje nekretnine u posjed, a koji postupak se vodi pod poslovnim brojem: Ovr-101/2022.

 

6.2. Zaključno, prvostupanjski sud, uvažavajući kondemnatornu narav posjedovne zaštite, zaključuje da tužitelji nemaju pravnu osnovu tražiti deklaraciju o činu smetanja posjeda, a niti kondemnaciju kojom bi se tuženiku zabranilo poduzimanje bilo kakvih radnji ili naložila određena činidba vezano uz spornu nekretninu s obzirom da se radi o nekretnini posjed koje su upravo tužitelji dužni predati tuženiku u skladu sa pravomoćnom i ovršnom presudom koja je donesena u predmetu poslovni broj: P-333/2020., te stoga tužbeni zahtjev kojim je zatraženo da se utvrdi čin smetanja i naloži zabrana takvog ili sličnog smetanja ubuduće, odbija (točka I. izreke), dok pod točkom II. izreke utvrđuje da je tužba povučena u dijelu kojim je zatražena uspostava ranije posjedovnog stanja.

 

7. Iz stanja prvostupanjskog spisa, a također i iz obrazloženja pobijane odluke, nesporno proizlazi da su tužitelji na ročištu održanom 10. svibnja 2022. povukli dio tužbenog zahtjeva kojim je zatražena uspostava ranijeg posjedovnog stanja i to stoga što je opskrba vodom u međuvremenu uspostavljena. Kako se tuženik povlačenju dijela tužbenog zahtjeva nije protivio, pravilno je prvostupanjski sud, temeljem članka 193. stavka 2. ZPP-a, odlučio kao pod točkom II. izreke pobijane odluke.

 

8. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi, iako to prvostupanjski sud propušta utvrditi u svojoj odluci:

 

- da su tužitelji bili posjednici stana III. u visokom potkrovlju ukupne veličine 56,67 m2 koji se nalazi u kući sagrađenoj na k.č.br. … k.o. K.;

- da je 9. srpnja 2020. inicirano isključenje navedenog posebnog dijela nekretnine iz sustava javnog vodovoda pri društvu P. d.o.o.;

- da iz potvrde društva P. d.o.o. od 13. srpnja 2020. proizlazi da je do isključenja došlo na zahtjev vlasnika J. A..

 

9. Iz stanja prvostupanjskog spisa također proizlazi, a isto utvrđuje i prvostupanjski sud u pobijanoj odluci, da je za vrijeme trajanja ovog postupka pravomoćno okončan parnični postupak koji je vođen pod poslovnim brojem: P-333/2020., po tužbi ovdje tuženika J. A., protiv ovdje tužitelja M. A. i M. C., te su tužitelji obvezani predati u posjed tuženiku, između ostalog i stan III. u visokom potkrovlju ukupne površine 56,67 m2 (točka I. izreke), kao i da je odbijen protutužbeni zahtjev M. C. kojim je tražila da se utvrdi da su ona i J. A. suvlasnici na navedenim nekretninama svaki u ½ dijela (točka II. izreke). Presuda u navedenom predmetu donesena je pod poslovnim brojem: P-333/2020., 31. svibnja 2021., a potvrđena je u točkama I. i II. izreke presudom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj: Gž-1281/2021-2., od 16. prosinca 2021.

 

10. Nesporno je također, da je kod prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem Ovr-101/2022., u tijeku i ovršni postupak u kojem je ovdje tuženik zatražio provedbu ovrhe radi ispražnjenja i predaje nekretnine u posjed i to upravo na temelju pravomoćne i ovršne presude poslovni broj: P-333/2020., od 31. svibnja 2021.

 

11. Na temelju naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja ovaj drugostupanjski sud smatra da u predmetnom slučaju, kao izuzetku, ima mjesta primjeni načela petitorium absorbet possessorium. Načelno je točno, kako to tužitelji navode i u žalbi, da se tuženici u postupku smetanja posjeda ne mogu uspješno pozivati na pravo vlasništva na stvari, budući je u smislu članka 22. stavka 2. i 3. ZV-a, u vezi s člankom 441. ZPP-a, raspravljanje u tim postupcima ograničeno na posljednje stanje posjeda i nastalo smetanje, a bez raspravljanja i dokazivanja prava na posjed. Međutim, u ovoj je parnici, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, bilo dopušteno istaknuti navedeni prigovor prava na posjed. Naime, kako je već i naprijed navedeno, tijekom predmetnog postupka zbog smetanja posjeda, pravomoćno je (16. prosinca 2021.) okončan postupak u kojem su tužitelji obvezani predati u posjed tuženiku nekretnine koje su predmetom ovoga postupka (stan III. u visokom potkrovlju ukupne površine 56,67 m2), te je istodobno tužiteljica M. C. odbijena sa zahtjevom za utvrđenje prava vlasništva na istim nekretninama. Treba također imati u vidu i da je postupak radi predaje u posjed pokrenut tužbom koja je sudu podnesena 15. svibnja 2017., dok je smetanja posjeda pokrenuto tužbom koja je sudu podnesena 31. srpnja 2020. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda petitorni postupak između stranaka koji je u tijeku postupka zbog smetanja posjeda postao pravomoćan, apsorbira postupak zbog smetanja posjeda. Pri tome je, ovaj drugostupanjski sud imao u vidu i shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-1769/2014-2., od 5. lipnja 2018., prema kojem se o zahtjevu zbog smetanja posjeda, „kako s osnova deklaratornog dijela (utvrđenja čina smetanja), tako i iz osnova kondemnatornog dijela (uspostavljanjem ranijeg posjedovnog stanja i zabrane takvog smetanja ubuduće), odlučuje izrekom (dispozitivom) konačnog rješenja suda o zatraženoj zaštiti smetanja posjeda. Pri tome valja naglasiti da samo utvrđenje tužiteljeva posjeda i čina smetanja tog posjeda nema karakter samostalnog deklaratornog elementa izreke rješenja o smetanju posjeda, već je sastavni dio kondemnatornog dijela. Dakle, deklaratorni element izreke rješenja o smetanju posjeda ne može imati samostalni karakter, pa u okolnostima kada nije moguće prihvatiti kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva posjedovne zaštite, kako onog dijela koji se odnosi na uspostavu ranijeg posjedovnog stanja, tako i onog dijela koji se odnosi na zabranu takvog ili sličnog smetanja ubuduće, zahtjev tužitelja za posjedovnom zaštitom treba odbiti kao neosnovan."

 

11.1. Stoga u situaciji, kao što je konkretna, kada je vlasničkom tužbom koja je pravomoćno okončana tijekom trajanja postupka zbog smetanja posjeda tužiteljima naloženo da nekretninu koja je predmet spora predaju u posjed tuženiku, nije bilo moguće prihvatiti kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zabranu takvog ili sličnog smetanja ubuduće, pa kako deklaratorni element izreke rješenja o smetanju posjeda ne može imati samostalni karakter, tužbeni zahtjev tužitelja za posjedovnom zaštitom pravilno je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan.

 

12. Zbog navedenog je, a temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a, žalba tužitelja odbijena i prvostupanjsko rješenje je potvrđeno u pobijanoj točki I. izreke.

 

13. Primjenom načela pravičnosti, a uvažavajući i odredbu članka 166. stavak 2. ZPP-a, sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove, pa je zbog toga prvostupanjska odluka preinačena u točki III. izreke.

 

14. Tužitelji su odbijeni sa zahtjevom za naknadu troška žalbe jer sa istom nisu uspjeli.

 

15. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

 

 

Slavonski Brod, 28. travnja 2023.

 

                                                                                                   Sutkinja

 

                                                                                                Draženka Ilak, v.r.