1              Poslovni broj Gž-882/2023-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-882/2023-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Ankice Matić, kao predsjednice vijeća, te Dragice Samardžić, kao sutkinje izvjestiteljice i Vesne Kuzmičić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. A. R. pok. P. iz S. G., 2. Z. R. pok. P. iz S., koje zastupa punomoćnica M. J., odvjetnica u S., protiv tuženika D. J. iz Z., koga zastupa punomoćnik I. S., odvjetnik u Z., radi ispravka uknjižbe, te u pravnoj stvari tužitelja D. J. iz Z., koga zastupa punomoćnik I. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika 1. A. R. pok. P. iz S. G., 2. Z. R. pok. P. iz S., koje zastupa punomoćnica M. J., radi utvrđenja ništavosti, rješavajući žalbu tuženika-protutužitelja D. J. protiv presude Općinskog suda u Starom Gradu broj IIP-612/07 od 12. studenoga 2010. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 27. travnja 2023.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se djelomično žalba tuženika-protutužitelja D. J. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda u dijelu kojim su pod toč.I. izreke ovlašteni tužitelji-protutuženici A. R. pok. P. i Z. R. pok. P. temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime za po 1/4 dijela svaki, na nekretnini označenoj kao čest. zem. 7397/11 Z.U. 265 k.o. S. G., uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika-protutužitelja u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Starom Gradu, u dijelu pod toč.II. i III. izreke, te u odluci o troškovima postupka.

 

II. Djelomično se prihvaća žalba tuženika-protutužitelja D. J., te se prvostupanjska presuda preinačuje u dijelu kojim je pod toč. I. izreke utvrđeno da su tužitelji-protutuženici A. R. pok. P. i Z. R. pok. P. suvlasnici za 1/2 dijela nekretnine označene kao čest. zem. 7397/11 Z.U. 265 k.o. S. G., i to svaki za po 1/4 dijela, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1.Pobijanom presudom utvrđeno je da su tužitelji-protutuženici A. R. pok. P. i Z. R. pok. P. suvlasnici za 1/2 dijela nekretnine označene kao čest. zem. 7397/11 z.u. 265 k.o. S. G., i to svaki za po 1/4 dijela, pa se ovlašćuju tužitelji-protutuženici da temeljem ove presude zatraže i postignu uknjižbu prava vlasništva na svoje ime za po 1/4 dijela svaki, na nekretnini označenoj kao čest. zem. 7397/11 z.u. 265 k.o. S. G., uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika-protutužitelja u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Starom Gradu (toč.I. izreke). Istom je presudom odbijen protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja na utvrđenje da je ništava nagodba od 07. siječnja 1982. godine u kojoj su kao stranke označene A. A., Z. dr R. i A. R., a koja se odnosi na dio zemljišta ranije čest. zem. 7397, a sada oznake 7397/11 Z.U. 265 k.o. S. G., te zahtjev kojim bi se naložilo tužiteljima-protutuženicima da predaju tuženiku-protutužitelju u posjed nekretninu označenu kao čest. zem. 7397/11 z.u. 265 k.o. S. G. u površini od 416 m2 i uklone sve pokretnine koje se na njoj nalaze, te da mu naknade parnični trošak (toč.II. izreke). Pobijanom je presudom odbijen i eventualni tužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja na utvrđenje da u odnosu na tužitelja-protutuženika Z. R. ne postoji ugovor/nagodba od 07. siječnja 1982. godine u kojoj su kao stranke označene A. A., Z. dr R. i A. R., a koja se odnosi na dio zemljišta ranije čest. zem. 7397, a sada oznake 7397/11 Z.U. 265 k.o. S. G., te zahtjev za predaju posjeda ove nekretnine tuženiku-protutužitelju (toč. III. izreke).

 

2.Odlukom o parničnom trošku naloženo je tuženiku-protutužitelju (dalje: tuženik) da naknadi tužiteljima-protutuženicima (dalje: tužitelji) parnični trošak u iznosu od 15.961,00 kunu.

 

3.Protiv navedene presude žali se tuženik D. J. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07- odluka USRH, 84/08, 96/08- odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni, a prihvati protutužbeni zahtjev, podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

4.Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

5.Žalba je djelomično osnovana.

 

6.Prvenstveno je za navesti da je presudom ovoga suda poslovni broj Gžst-207/2011 od 8. rujna 2011. djelomično odbijena žalba tuženika D. J. kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim su pod toč. I. izreke ovlašteni tužitelji A. R. pok. P. i Z. R. pok. P. temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime za po 1/4 dijela svaki, na nekretnini označenoj kao čest. zem. 7397/11 Z.U. 265 k.o. S. G., uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika-protutužitelja u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Starom Gradu, u dijelu pod toč. II. i III. izreke, te u odluci o troškovima postupka. Istom je presudom djelomično uvažena žalba tuženika D. J., te je prvostupanjska presuda preinačena u dijelu kojim je pod toč. I. izreke utvrđeno da su tužitelji A. R. pok. P. i Z. R. pok. P. suvlasnici za 1/2 dijela nekretnine označene kao čest. zem. 7397/11 z.u. 265 k.o. S. G., i to svaki za po 1/4 dijela, te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

 

6.1.Međutim, kako je po ustavnoj tužbi tuženika D. J. navedena presuda ovoga suda ukinuta u cijelosti ( dakle, i u dijelu kojim je tuženik uspio u sporu), to je ovom presudom ponovno odlučeno o cjelokupnom tužbenom zahtjevu.

 

7.Predmet spora je tužbeni zahtjev na utvrđenje da su tužitelji suvlasnici za 1/2 dijela nekretnine označene kao čest. zem. 7397/11 Z.U. 265 k.o. S. G., te da su ovlašteni temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama u navedenom suvlasničkom dijelu, te protutužbeni zahtjev na utvrđenje da je ništava nagodba od 07. siječnja 1982., a koja se odnosi na spomenutu nekretninu i zahtjev za predaju ove nekretnine tuženiku. Tuženik je postavio i eventualni tužbeni zahtjev na utvrđenje da u odnosu na tužitelja Z. R. ne postoji ugovor/nagodba od 7. siječnja 1982., a koja se odnosi na spornu nekretninu i zahtjev za predaju posjeda ove nekretnine.

 

8. Prvostupanjski sud je po provedenom postupku utvrdio sljedeće:

 

- da je nekretnina označena kao čest. zem. 7397/11 z.u. 265 k.o. S. G. u površini od 416 m2 nastala parcelacijom čest. zem. 7397/1 k.o. S. G. temeljem prijavnog lista od 21. kolovoza 2000.,

 

- da je čest. zem. 7397/1 k.o. S. G. nastala u postupku parcelacije čest. zem. 7397 k.o. S. G. koja je provedena u zemljišnoj knjizi 30. ožujka 1972.,

 

- da je osnovna čest. zem. 7397 k.o. S. G. bila nacionalizirana i prenesena u društveno vlasništvo,

 

- da je pravo korištenja ove nekretnine, koja je u naravi predstavljala građevinsko zemljište, bilo upisano u korist A. A. pok. N., prednika tuženika,

 

- da su tužitelji sa A. A. 7. siječnja 1982. sklopili nagodbu, koja sadržajno predstavlja ugovor o kupoprodaji,

 

- da je temeljem te nagodbe-kupoprodajnog ugovora A. A. tužiteljima prodao pravo korištenja građevinskog zemljišta koje je precizno opisano u toč.3. nagodbe, tako da nema sumnje o tome što je predmet kupoprodaje,

 

- da su tužitelji predniku tuženika isplatili ugovorenu kupoprodajnu cijenu i stupili u posjed kupljene nekretnine, koju nesmetano i danas koriste.

 

9.S obzirom na navedena činjenična utvrđenja prvostupanjski je sud smatrao da su tužitelji temeljem predmetnog kupoprodajnog ugovora stekli pravo vlasništva, odnosno suvlasništva sporne nekretnina zbog čega je u cijelosti prihvatio postavljeni tužbeni zahtjev.

 

10.Naime, prvostupanjski je sud smatrao da je predmetna nagodba-ugovor o kupoprodaji bio suprotan odredbi članka 35.st.1. tada važećeg Zakona o građevinskom zemljištu („Narodne novine“, broj 48/88 - prečišćeni tekst, 16/90 i 53/90 - u daljnjem tekstu: ZGZ), te kao takav ništav u smislu odredbe članka 55. stavka istog Zakona, ali da je konvalidiran stupanjem na snagu odredbe članka 18. stavka 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01,118/01, 80/02, 81/02; dalje u  tekstu: Zakon o naknadi), zbog čega predstavlja valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva tužitelja na predmetnoj nekretnini.

 

11.Neosnovano tuženik u žalbi ustraje u tvrdnji da predmetna nekretnina ne predstavlja građevinsko zemljište, već da se radi o zemljištu koje je upisano kao pašnjak/oranica, koje prema prostornim planovima nije predviđeno za izgradnju, radi čega da se na nju ne odnose odredbe članka 18.st.1. Zakona o naknadi. Naime, iz spisu priloženog povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka vidljivo da je osnovna čest. zem. 7397 k.o. S. G. čijim je cijepanjem nastala sporna nekretnina prenesena u društveno vlasništvo temeljem odredaba Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (Službeni list FNRJ», broj 52/58, 46/41 i 40/64) kojim su uz najamne zgrade nacionalizirana građevinska zemljišta, kao i da je u korist prednika tuženika bilo upisano pravo korištenja tog zemljišta.

 

12.Neizgrađeno građevinsko zemljište u smislu odredbe članka 16.st.2. Zakona o naknadi je ono zemljište koje nije privedeno namjeni, odnosno na kojemu nije izgrađen objekt ili nisu izvedeni znatniji radovi na objektu. Rezultati provedenih dokaza ne daju uporišta za tvrdnje tuženika da predmetno zemljište ne predstavlja neizgrađeno građevinsko zemljište u smislu citirane zakonske odredbe, dok tuženik tijekom postupka nije dokazao (niti je tvrdio) da se u konkretnom slučaju radi o izgrađenom zemljištu iz odredbe članka 25. st. 3. ZGZ-a, u svezi s člankom 3. st. 1. Zakona o određivanju građevinskog zemljišta u gradovima i naseljima gradskog karaktera - “Službeni list SFRJ“, broj 5/68 i 20/69).

 

13.Notorna je činjenica da se pravom korištenja neizgrađenog nacionaliziranog zemljišta unatoč zakonskim ograničenjima raspolagalo, te da se ovo pravo prenosilo i kupoprodajnim ugovorima, pa nisu prihvatljive tvrdnje tuženika da takva raspolaganja nisu bila moguća.

 

14.Ovo posebno kad se ima u vidu činjenica da su ugovori koji su bili zaključeni suprotno odredbi članka 39. stavka 1. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, odnosno članka 5. stavka 4. Zakona o određivanju građevinskog zemljišta u gradovima i naseljima gradskog karaktera („Službeni list“, broj 5/68), konvalidirani odredbom članka 18.st.1. Zakona o naknadi ukoliko nisu sadržavali druge nedostatke koji bi ih činili ništavim ili pobojnim.

 

15. Prvostupanjski je sud s pravom odbio tvrdnje tuženika da bi predmetna nagodba bila ništava iz razloga što su tužitelji u praznu rubriku u toč.1. nagodbe upisali sadašnji broj predmetne parcele - 7397/11 k.o. S. G., dok je u primjerku nagodbe kojega je sudu predočio tuženik upisan broj 7397/2 k.o. S. G.

 

16. Naime, ugovorne stranke su u toč. 3. nagodbe vrlo precizno i jasno označile predmet kupoprodaje na način da su točno opisale lokaciju zemljišta i njegove granične linije, a među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da se radi upravo o nekretnini koja danas nosi zemljišnoknjižnu oznaku čest. zem. 7397/11 k.o. S. G., tako da nema nikakve dvojbe o tome što je bio predmet kupoprodaje. Stoga okolnost da stranke u času sklapanja nagodbe nisu znale točnu zemljišnoknjižnu oznaku nekretnine, već su je naknadno (svaka za sebe upisale u tekst ugovora) ne čini taj ugovor ništavim. Za napomenuti je da prvostupanjski sud s pravom smatra da predmet kupoprodaje nikako nije mogla biti čest. zem. 7397/2 k.o. S. G. jer je to nekretnina koju su tužitelji stekli dodjelom od bivše Općine H. još 1972. godine i na kojoj su, što nije prijeporno među strankama, izgradili dvojni stambeni objekat.

 

17. Tuženik je tijekom postupka tvrdio da je predmetna nagodba ništava i iz razloga što ju nije potpisao tužitelj Z. R., odnosno što je potpis ovoga tužitelja na nagodbi različit od njegovog potpisa na ugovoru koji je priložen prvostupanjskom spisu broj P-217/06.

 

18. Prvostupanjski je sud otklonio ove tvrdnje tuženika nakon što je temeljem iskaza drugotužitelja Z. R. utvrdio da je isti sudjelovao u sastavljanju nagodbe, te da je istu potpisao. Ujedno je smatrao da i u slučaju točnosti navedenih tvrdnji tuženika ova okolnost ugovor ne bi činila ništavim, uzimajući u obzir da je ugovor u cijelosti izvršen, čime je u smislu odredbe članka 73. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 107/95, 7/96,112/99, 88/01 - dalje: ZOO) koji se u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju odredbe članka 1163. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08) pokriven eventualni nedostatak forme kod sklapanja tog ugovora.

 

19. S navedenim zaključkom prvostupanjskog suda o konvalidaciji predmetnog ugovora u smislu odredbe članka 73. ZOO-a u cijelosti je suglasan i ovaj žalbeni sud, pa tuženik u žalbi neutemeljeno ustraje u ovim tvrdnjama.

 

20.Prvostupanjskom je spisu priložen i spis tog suda broj P- 217/06 u kojemu sadržaj iskaza tuženika (list 69. spisa) potvrđuje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o tome da su tužitelji naknadno kupovali zemljište od tuženika, odnosno njegovog prednika, da se radi upravo o spornom zemljištu, te da su za isto platili ugovorenu kupoprodajnu cijenu.

 

21.Kako iz rezultata provedenih dokaza proizlazi da je predmet kupoprodaje po nagodbi od 7. siječnja 1982. bila upravo sporna nekretnina, te kako tuženik nije dokazao da bi navedena nagodba, odnosno kupoprodajni ugovor imao druge nedostatke koji bi doveli do njegove ništavosti ili pobojnosti, to je u smislu odredbe članka 18.st.1. Zakona o naknadi došlo do konvalidacije tog ugovora, pa su suprotno žalbenim navodima, tužitelji temeljem tog ugovora stekli valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva spomenutog zemljišta.

 

22. Međutim, zaključak prvostupanjskog suda da bi tužitelji zaključenjem predmetne nagodbe stekli i pravo (su)vlasništva čest. zem. 7397/11 k.o. S. G. nije pravilan.

 

23. Naime, prema odredbi članka 33. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 9/92 i 77/92 – dalje ZOVO), koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora i koji se u konkretnom slučaju primjenjuje sukladno odredbi članka 388.st.2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15) vlasništvo se na nekretninama na temelju pravnog posla stječe upisom u javnu knjigu ili na drugi odgovarajući način određen zakonom. To znači da navedena zakonska odredba zahtijeva ispunjenje dviju pretpostavki za stjecanje prava vlasništva na nekretnini: postojanje valjane pravne osnove (iustus titulus) i upis u javnu knjigu (modus acquirendi).

 

24. Kako je tuženik i dalje u zemljišnim knjigama upisan kao suvlasnik predmetne nekretnine, to tužitelji nisu samim zaključenjem kupoprodajnog ugovora i stupanjem u posjed sporne nekretnine stekli i vlasništvo te nekretnine, već im za stjecanje vlasništva nedostaje i valjana uknjižba u zemljišnu knjigu.

 

25. Zbog toga je u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da su suvlasnici za 1/2 dijela nekretnine označene kao čest. zem. 7397/11 z.u. 265 k.o. S. G., i to svaki za po 1/4 dijela, trebalo prihvatiti žalbu tuženika, te na temelju odredbe članka 373.st. 3. ZPP-a, preinačiti pobijanu presudu i u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev.

 

26. Međutim, tužitelji su ovlašteni zahtijevati da temeljem sudske presude izvrše zemljišnoknjižni prijenos prava suvlasništva ove nekretnine na svoje ime, kada ugovor o prodaji ne predstavlja takvu ispravu koja bi bila podobna za uknjižbu.

 

27. Neosnovano tuženik tvrdi da se u konkretnom slučaju ne radi o vlasničkoj tužbi, već o obveznopravnom zahtjevu za izdavanje tabularne isprave koji je zastario.

 

28. Naime, nedvojbeno je da su tužitelji u ovoj parnici postavili stvarnopravni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva, te zahtjev na trpljenje u vezi s tim zahtjevom. Dakle, tužitelji nisu zatražili da im tuženik izda tabularnu ispravu za upis prava vlasništva u zemljišne knjige, već su zahtijevali da se taj upis izvrši temeljem pravomoćne sudske presude, a takav stvarnopravni zahtjev ne zastarijeva. Stoga tuženik u žalbi neosnovano ustraje u tvrdnji o zastari obveznopravnog zahtjeva, jer takav zahtjev nije ni postavljen, niti je sud o njemu odlučivao.

 

29. Kako prema pravilnom utvrđenju prvostupanjskog suda ne postoje razlozi za ništavost predmetne nagodbe iz 1982. prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je pod toč. II. izreke odbio protutužbeni zahtjev tuženika, te pod toč. III. izreke i alternativni protutužbeni zahtjev tuženika.

 

30. S obzirom na navedeno trebalo je na temelju odredbe članka 368. st.1. ZPP-a, djelomično odbiti žalbu tuženika i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu u dijelu kojim su pod toč. I. izreke tužitelji ovlašteni temeljem ove presude izvršiti upis prava suvlasništva sporne nekretnine na svoje ime, te u dijelu pod toč. II. i III. izreke.

 

31. Odluka o parničnom trošku donesena je primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, te je tužiteljima cjelokupni nastali parnični trošak. Tužitelji u sporu nisu uspjeli u dijelu kojim su tražili utvrđenje da su stekli suvlasništvo sporne nekretnine. Kako se radi o neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva u odnosu na koji nisu provođeni nikakvi dokazi, niti su nastali posebni troškovi, to je odluku o parničnom trošku trebalo utemeljiti na odredbi članka 154. stavka 3. ZPP-a. Stoga u odluku o troškovima postupka nije dirano, jer je i temeljem ove zakonske odredbe tužiteljima trebalo priznati cjelokupni parnični trošak.

 

U Splitu 27. travnja 2023.