1                            Posl.br. 9 Pn-7/2022

 

         

 

     REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

    Andrije Hebranga 9, Metković

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Metkoviću, po sucu tog suda Gabrielu Staniću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. V. iz K., V., OIB: …, zastupan po punomoćnicima B. Š., N. T. i L. Š., odvjetnicima u P., protiv tužene R. H., M. p. i u. Z. zastupane po ODO M., Građansko upravni odjel, OIB: …, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave 7. ožujka 2023., u nazočnosti tužitelja osobno uz punomoćnika, te u nazočnosti zz tužene, 27. travnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Dužna je tužena, a na ime naknade imovinske štete, isplatiti tužitelju novčanu svotu od 9.529,58 kuna / 1.264,80 eura[1] zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj čl. 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, a koje kamate teku od 2. studenog  2021., kao dana podnošenja zahtjeva za sklapanje nagodbe, do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima,izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve to u roku od 15 dana, dok se više zatraženi iznos od 7.938,42 kune / 1.053,61 eura1 odbija kao neosnovan.

 

II. Dužna je tužena, a na ime naknade neimovinske štete, isplatiti tužitelju novčanu svotu od 37.672,50 kuna / 5.000,00 eura1 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj čl.29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, a koje kamate teku od 2. studenog  2021., kao dana podnošenja zahtjeva za sklapanje nagodbe, do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima,izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve to u roku od 15 dana, dok se više zatraženi iznos od 16.859,50 kuna / 2.237,64 eura[2] odbija kao neosnovan.

 

III. Dužna je tužena naknaditi tužitelju troškove ovoga postupka u iznosu od 3.332,50 kune / 442,31 eura2 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj čl. 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, koje se određuju uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a koje kamate teku od 27. travnja 2023. kao dana presuđenja do isplate, sve to u roku od 15 dana, dok se više zatraženi iznos od 9.250,86 kuna / 1.227,80 eura2, odbija kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj D. V. iz K. podnio je tužbu protiv tužene R. H. radi naknade štete. U tužbi navodi je pravomoćnim rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u D. broj: Kir-DO-171/2021 od 23.rujna 2021.godine, odbačena je kaznena prijava protiv njega, kojemu je to Odvjetništvo stavljalo na teret počinjenje kaznenih djela, i to kaznenog djela iz članka 177. i članka 179a. Kaznenog zakona RH. Tužitelj navodi da je uhićen dana 18. kolovoza 2021., te mu je rješenjem suca istrage broj: 1 Kir-d-77/2021 od 19. kolovoza 2021. određen istražni zatvor. Da mu je rješenjem istoga suca istrage broj: 1 Kir-393/2021 od 15. rujna 2021., određeni istražni zatvor je ukinut. Tužitelj navodi da je temeljem članka 25. stavak 4. Ustava RH, članka 14. Zakona o kaznenom postupku, te činjenice da se radi o neutemeljenom uhićenju tužitelja, a s obzirom na to da još nije donesen posebni Zakon kojim bi se uredilo pitanje naknade zbog neutemeljenog i nezakonitog uhićenja, zbog čega se još uvijek primjenjuju odredbe Glave XXX ranijeg Zakona o kaznenom postupku, podnio dana 2. studenog 2021. tuženoj, zahtjev za sklapanje nagodbe radi naknade imovinske i neimovinske štete zbog nezakonitog uhićenja i lišenja slobode. Nadalje navodi da se tužena oglušila o navedeni zahtjev, te u zakonskom roku od 3 mjeseca nije uopće na zahtjev odgovorila, a kamoli da bi dostavila kakvu ponudu radi sklapanja nagodbe, kojom bi se riješilo pitanje naknade štete, čime su se ostvarili zakonski uvjeti za podnošenje ove tužbe. Tužitelj smatra da polaže pravo na naknadu neimovinske štete, i to zbog povrede prava osobnosti, dostojanstva, časti i ugleda, s obzirom da je za vrijeme trajanja istražnog zatvora od gotovo mjesec dana, neprestano trpio teške duševne boli, svjestan činjenice da o njegovom uhićenju, privođenju i određenom istražnom zatvoru, jednostavno „bruji“ cijela Vrgoračka krajina, poglavito u ozračju činjenice da je tužitelj izuzetno poznata osoba, da je u radnom odnosu kod G. č. i u. d.o.o.V., tako da je cijeli slučaj poprimio neviđene razmjere, zbog čega tužitelj i danas trpi duševne boli i ima svakodnevnih problema, a jedva da je sačuvao radni odnos. Tužitelj je, sve do ovoga slučaja bio ugledni, izuzetno cijenjeni građanin, a bavio se je i raznim poslovima izvan onoga osnovnog, kojega je obavljao temeljem sklopljenog ugovora o radu s poslodavcem G. č. i u. d.o.o.V..

1.1. Sa druge strane, tužitelj navodi da je pretrpio i imovinsku štetu,a s obzirom da je temeljem rješenja poslodavca broj: 200/21 od 7.rujna 2021., i to u istražnom zatvoru, „koristio“ neplaćeni dopust, a prije toga, i to temeljem odluke poslodavca broj:163A/21 od 4.kolovoza 2021., koristio također u istražnom zatvoru i dio neiskorištenog godišnjeg odmora. Tako tužitelj još navodi da je proveo u istražnom zatvoru ukupno 30 dana, pa smatra da mu pripada pravo na naknadu za svaki provedeni dan, te potražuje tu naknadu. Za vrijeme uhićenja i zadržavanja u istražnom zatvoru, tužitelj nije radio kod poslodavca G. Č. i u. d.o.o.V., pa smatra da mu pripada naknada na ime plaće koju bi ostvario da je radio, u novčanoj svoti od 5.299,61 kune. S obzirom da je tužitelj dio neiskorištenog godišnjeg odmora proveo u istražnom zatvoru, to mu po istoj osnovi pripada naknada, i to za svaki dan istražnog zatvora kojega bi proveo odmarajući se, na temelju odluke o korištenju godišnjeg odmora, a što nije mogao ostvariti za vrijeme boravka u istražnom zatvoru, pa po toj osnovi potražuje novčanu svotu od 4.300,00 kuna. Tužitelj još navodi da živi u sredini koja je brojčano znatna, svi ga poznaju, pa se je gradom V., naseljem K., kao i ostalim naseljima koja se nalaze u sastavu grada V., kao jedinice lokalne samouprave, a čiji stanovnici odlično poznaju tužitelja, s obzirom na vrstu i obim poslova koje obavlja kod poslodavca i u tim naseljima, odmah pronijela vijest o njegovom uhićenju i pritvaranju. Nakon povratka iz istražnog zatvora doživio je razne neugodnosti, nekadašnji dobri poznanici i prijatelji ga izbjegavaju, a među radnim kolegama ima puno provokacija i upita što sve ukupno posve negativno psihološki u uopće zdravstveno djeluje na tužitelja, poglavito imajući u vidu činjenicu da se radi o dugogodišnjem hipertoničaru, dakle osobi sa visokim krvnim tlakom, zbog čega dugi niz godina koristi razne lijekove. Slijedom navedenog tužitelj potražuje naknadu imovinske i neimovinske štete a zbog razloga naprijed navedenih, te smatra da ima pravo na naknadu ukupne štete zbog opisane povrede prava osobnosti i nastale imovinske štete, smatrajući da je ukupna šteta, dakle imovinska i neimovinska, koju je pretrpio tužitelj u visini od 72.000,00 kuna, a koja novčana svota je s obzirom na opisane činjenice, minimalna i objektivno postavljena.

 

2. Tužena u odgovoru na tužbu prvenstveno se ističe kako predmetna tužba ne sadrži sve što sukladno čl. 186. i 106. ZPP-a obvezno mora sadržavati te se predlaže sudu pozvati tužitelja da dopuni tužbu uz upozorenje na zakonske posljedice iz čl. 109. ZPP-a. Naime u prilogu tužbe dostavljeno je potpuno nečitljivo pismeno na koje se tužitelj poziva u tužbi. Radi navedenoga, tužena se ne protivi prijedlogu tužitelja za pribavom spisa Županijskog suda u D. Kir-393/2021, i spisa Općinskog državnog odvjetništva u D. broj: Kir-DO-171/2021. Nadalje, navodi da s obzirom da se tužitelj poziva na akte iz naznačenih spisa kao osnov tužbenog zahtjeva, tužena se niti ne može odrediti u pogledu jesu li ispunjeni uvjeti iz odredbi Zakona o kaznenom postupku te se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tužena još ističe kako tužitelj uz tužbu ne prilaže dokaze, a posebno dokaze na okolnosti nastanka i visine imovinske štete, navodno neisplaćenih plaća te ostalih beriva iz radnog odnosa, te osnova i visine neimovinske štete, a teret dokazivanja je nesporno na tužitelju te ukoliko isti ne priloži ili predloži adekvatne dokaze imaju se primijeniti pravila tereta dokazivanja. Tužena je još mišljenja kako je tužbeni zahtjev kumuliran suprotno ustaljenoj sudskoj praksi sa nepravilno označenim tijekom zateznih kamata.

2.1. Radi svega navedenoga tužena predlaže sudu odbaciti, a podredno odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, a tužitelja obvezati da tuženoj nadoknadi trošak sastava odgovora na tužbu, sve prema tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika.

2.2. Tužena je u odgovoru na tužbu dakle osporila osnovu i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva.

 

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženih predmeta Županijskog suda u D. broj Kir-d-77/2021 i Kir-393/2021, uvid u cjelokupnu dokumentaciju predmeta ODO D. Kir-Do-171/2021, uvid u Obrazac IP za tužitelja (list spisa 18), obračunske liste poslodavca tužitelja (list spisa 43-46), rješenje o neplaćenom dopustu tužitelja i prekidu istog (list spisa 47-49), zdravstveni karton tužitelja (list spisa 67-84), te je saslušao svjedoke D. V., M. K., T. P. i T. G. (list spisa 87-92) kao i tužitelja danog u svrhu dokazivanja (list spisa 92-93), te u sve priloge i podneske u spisu.

 

4. Premet spora je dakle zahtjev tužitelja za naknadu imovinske  štete zbog izgubljene zarade i neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti (dostojanstvo, čast i ugled), sve temeljem neosnovanog lišenja slobode.

 

5. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka uz savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno sud je nedvojbeno utvrdio da su tužba i tužbeni zahtjev tužitelja osnovani, ali i da je tužbeni zahtjev previsoko postavljen.

 

6. U postupku između stranaka nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, te:

 

- da je tužitelju rješenjem istražnog suca Županijskog suda u D. broj Kir-d-77/2021 od 19. kolovoza 2021. određen istražni zatvor, da je tužitelj u istražnom zatvoru boravio ukupno 29 dana, od uhićenja 18. kolovoza 2021. do 15. rujna 2021., kada mu je rješenjem Županijskog suda u D. broj Kir-393/2021 od 15. rujna 2021. istražni zatvor ukinut.

 

- da je kaznena prijava protiv ovdje tužitelja odbačena rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u D. Kir DO-171/2021 od 23. rujna 2021. i to nakon provođenja dokaznih ročišta, a  pozivom na čl. 206. st. 1. t.4. ZKP-a (jer nema osnovane sumnje da je ovdje tužitelj počinio kazneno djelo)

 

- da se tužitelj obratio tuženoj za zahtjevom za naknadu štete od 2. studenog 2021., te da o zahtjevu nije donesena odluka u roku od tri mjeseca.

 

7. Budući da kazneni postupak nije dovršen presudom, kojom bi okrivljenik bio pravomoćno proglašen krivim, nastale su pretpostavke odnosa odgovornosti za štetu države zbog nezakonitog oduzimanja slobode sukladno odredbi članka 14. Zakona o kaznenom postupku ( "Narodne novine" 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, u tekstu ZKP).

 

8. Tužitelj za imovinsku štetu potražuje ukupno 17.468,00 kn / 2.318,40 eura. 

 

9. Člankom 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje u tekstu ZOO-a) propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

 

10. Kako bi donio odluku zahtjevu za isplatu naknade imovinske štete sud je saslušao svjedoke i tužitelja, te obavio uvid u Obrazac IP za tužitelja (list spisa 18), obračunske liste poslodavca tužitelja (list spisa 43-46), rješenje o neplaćenom dopustu tužitelja i prekidu istog (list spisa 47-49) te je utvrdio da je tužitelj u vrijeme kada je završio u istražnom zatvoru radio u tvrtki G. č. i u. d.o.o. V., dok je s povremeno znao s prijateljima postavljati i zidati tj raditi kamen.

 

11. Člankom 1089. ZOO-a propisano je se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

 

12. Naime iz provedenih dokaza sud zaključuje da je tuženik imao satnicu između 33,50 kn do 35,10 kn netto u poslodavca G. Č. i u. d.o.o. V. (vidljivo iz obračunskog lista poslodavca list spisa 44-46), odnosno da je u mjesecima kada je radio ili bio na godišnjem odmoru, i to za srpanj 2021. primio netto plaću 5.299,61 kn, za kolovoz 2021. godine netto plaću 5.319,97 godine kn, za rujan 2021. godine netto plaću 2.586,01 kn i za listopad 2021. godine netto plaću 5.777,18 kn.

12.1. Iz ovih podataka proizlazi da je prosječno zarađivao u mjesecima srpanj, kolovoz i listopada 2021. godine iznos od 5.465,59 kn, a da je za mjesec rujan 2021. godine kada je bio na neplaćenom dopustu u istražnom zatvoru primio 2.586,01 kn.

12.2. Slijedom navedenog pa sud zaključuje da je prema redovitom tijeku stvari s osnove manje primljene plaće za mjesec rujan 2021. godine oštećen za 2.879,58 kn (prosječna prethodna i naknadna zarada iznosi 5.465,59 kn – 2.586,01 za rujan 2021. godine= 2.879,58 kn razlike), pa dakle proizlazi da tužitelj nije bio na neplaćenom dopustu primio bi za mjesec rujan 2021. godine iznos od 2.879,58 kn odnosno 382,19 eura.

 

13. Nadalje, ovom iznosu se mora pridodati i iznos koji je proveo na godišnjem odmoru, a bio je u istražnom zatvoru, jer po stajalištu ovoga suda, tuženik koji je iskoristio godišnji odmor u zatvoru, na koji ima pravo prema posebnom Zakonu, pa se ne može zauzeti stav da za taj period nije imao imovinsku štetu, iako je od poslodavca dobivao naknadu na koju ima pravo kada je na godišnjem odmoru.

13.1. Ovo stajalište suda ima utemeljenje i u Zakonu o radu gdje radnik koji ne iskoristi godišnji odmor ima pravo na naknadu za neiskorišteni dio, a uostalom da je bio na slobodi za vrijeme godišnjeg odmora mogao je raditi kamen, kao što su navodili svi ispitani svjedoci da je radio u slobodno vrijeme, ili bilo što drugo, pa sud smatra da prema satnici kod poslodavca i drugoj mogućnosti zarade ima pravo na priznavanje izmakle dobiti za 350,00 kn po danu, odnosno od uhićenja 18. kolovoza 2021. do 6. rujna 2021. tj. za provedenih 19 dana u istražnom zatvoru, a računajući mu se na godišnjem odmoru, u iznosu od (19*350,00 = 6.650,00 kn) pa mu na gore obrazloženi iznos štete od 2.879,58 kn odnosno 382,19 eura, valja dodati i iznos od 6.650,00 kn odnosno 882,61 eura, što ukupno iznosi 9.529,58 kuna odnosno 1.264,80 eura, s osnova imovinske štete.

 

14. Obzirom na navedeno tužitelj je dakle u razdoblju u kojemu je bio  neosnovano u istražnom zatvoru izgubio zaradu koju je mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari od ukupno 9.529,58 kuna / 1.264,80 eura, te je stoga sud tuženoj naložio da tužitelju na ime naknade imovinske štete plati navedeni iznos skupa sa zakonskim zateznim kamatama, dok je više zatraženi iznos od 7.938,42 kuna odnosno 1.053,61 eura, valjalo odbiti kao neosnovan.

 

15. Nadalje, tužitelj za neimovinsku štetu potražuje ukupno 54.532,00 kn / 7.237,65 eura. 

 

16. Nesporno je da je tužitelju lišenjem slobode u kaznenom postupku, bez pravne osnove, bilo povrijeđeno prava osobnosti (dostojanstvo, čast i ugled), te je sud, nakon što je dokaznom postupku izvršio uvid u priložene predmete Županijskog suda u D. broj Kir-d-77/2021 i Kir-393/2021, uvid u priloženi predmet ODO D. Kir-Do-171/2021, zdravstveni karton tužitelja (list spisa 67-84), te saslušao svjedoke D. V., M. K., T. P. i T. G., kao i tužitelja danog u svrhu dokazivanja, te u sve priloge i podneske u spisu, na temelju odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a, utvrdio da težina povrede prava osobnosti i okolnosti slučaja  opravdavaju da se tužitelju dosudi pravična novčana naknada.

 

17. Naime, pravno je shvaćanje da neimovinska šteta zbog lišenja slobode predstavlja jedinstven oblik štete vezanu uz osobu oštećenog, pa tako uz duševne boli zbog povrede slobode, obuhvaća i duševne boli zbog povrede dostojanstva, časti i ugleda.

 

18. Dakle duševni bolovi zbog neosnovanog lišenja slobode predstavljaju jedinstven vid štete koja obuhvaća sve štetne posljedice za oštećenog proizašle iz neosnovanog lišenja slobode. Okolnosti koje treba uzeti u obzir prilikom određivanja visine svakako su duljina trajanja neosnovanog lišenja slobode, životna dob i obiteljske prilike oštećene osobe, socijalni ambijent iz kojeg potječe i okruženje sa kojim se treba suočiti po povratku na slobodu, te težina kaznenog djela koje se stavlja na teret.

 

19. Sukladno načelu efikasnosti i ekonomičnosti sud nije izvodio medicinska vještačenja, a s čime su se složile i stranke na glavnoj raspravi, prvenstveno jer je i sam tužitelj u svom iskazu naveo da do zaključenja raspravljanja nije išao psihologu niti je uzimao posebne medicinske terapije, a kojim navodima idu u prilog činjenice iz priloženog zdravstvenog kartona tužitelja, iz kojega je razvidno da je tužitelj i prije neosnovanog lišenja slobode koristio tablete "Perineva" za povišen krvni tlak, o čemu je i sam iskazivao tj. da oduvijek ima povišen krvni tlak.

 

20. Dakle, kako su u provedenom postupku relevantne činjenice i okolnosti dovoljno utvrđeni sud smatra da je sam ovlašten i u mogućnosti procijeniti težinu štetnih posljedica i na osnovu svih okolnosti i kriterija odrediti visinu naknade.

 

21. Uzevši u obzir da neosnovano pritvaranje predstavlja grubi napad na slobodu i pravo čovjeka i građanina, te da i sama činjenica povrede prava na slobodu i boravka u istražnom zatvoru ima za posljedicu duševne boli, zatim vrijeme trajanja zatvaranja, trajanje i težinu posljedice koje je kod tužitelja izazvalo lišenje slobode, promjena odnosa okoline i uzročno posljedična veza sa radno-pravnim statusom, sud je s obzirom na trajanje uhićenja, narav i težinu kaznenog djela, zbog povrede prava osobnosti neosnovanim lišenjem slobode, odredio da pravičnu novčanu naknadu predstavlja iznos od 37.672,50 kuna odnosno 5.000,00 eura, te je stoga u tome  dijelu sud usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.

 

22. Sud pravičnu novčanu naknadu od 37.672,50 kuna odnosno 5.000,00 eura temelji na sljedećem:

 

- trajanja neosnovanog lišenja slobode od 29 dana, što zasigurno nije mali broj, te da vrijeme provedeno u zatvoru predstavlja grubi napad na slobodu, budući je kazna zatvora najteži oblik kažnjavanja čovjeka baš iz razloga ograničavanja slobode kao temeljnog ljudskog prava,

 

- zatim relativno mlađe srednje godine (40-ak godina prilikom pritvaranja) tj. godine kada je čovjek najviše poslovno, obiteljski i društveno aktivan i u daljnjem životu zatvaranje zbog obiteljskog nasilja zasigurno predstavlja otegotnu okolnost kod bilo kakvih budućih odnosa, prvenstveno uzimajući u obzir mjesto malo mjesto prebivališta, te posao koji isti obnaša (radnik čistoće i član mjesnog odbora). Naime, sudu je životno i logično da tužitelju nitko u lice neće iznositi stavljene mu optužbe zbog moguće tužbe klevete, ali sud prihvaća navode tužitelja i saslušanih svjedoka da se i dalje osjeća jedna stigma društva, odnosno predrasude okoline naspram tužitelja tj. negativno zračenje,

 

- kao i životne i logične činjenice da je tužitelj tijekom boravka u istražnom zatvoru trpio strah zbog samog okruženja tj. jer je boravio skupa sa kriminalcima, a i da se nakon izlaska nije bio odmah psihički sposoban za rad, da se udaljio od svojih kolega, odnosno općenito povukao te još uvijek nema volje za druženjem što sud zaključuje iz suglasnih i nadopunjavajućih iskaza svjedoka koji su i u skladu sa iskazom tužitelja,

 

23. Dakle, sukladno svemu navedenom sud zaključuje da je dostojanstvo čovjeka vrijednost koja ulazi u krug temeljnih osobnih prava, a sastavni elementi te vrijednosti su svakako čast, kao vlastito osjećanje vrijednosti i ugled, kao uvažavanje od drugih u društvu. Svaki čovjek ima pravo na poštivanje i zaštitu svog dostojanstva u smislu zahtjeva za poštivanjem koji mu pripadaju na temelju svog postojanja i svoje društvene uloge. Pritom valja reći da je tužitelju stavljeno na teret, i radi toga mu je bio i određen pritvor te određeno provođenje istrage, radi kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece, a na što je javnost osobito osjetljiva.

 

24. Pritom je potrebno ukazati i na Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine broj 18/97) u kojoj je čl. 5.1. propisano da svatko ima pravo na slobodu i na osobnu sigurnost te da nitko se ne smije lišiti slobode osim u slučajevima i u postupku propisanim zakonom, a koji izuzeci u ovom konkretnom slučaju nisu ispunjeni, s tim da je stavkom 5. propisano da svatko tko je žrtva uhićenja ili pritvaranja suprotno odredbama toga članka ima izvršivo pravo na odštetu.

 

25. Međutim, uvidom u predmete Županijskog suda u D. broj Kir-d-77/2021 i Kir-393/2021, kao i uvid u priloženi predmet ODO D. Kir-Do-171/2021 kao i tome spisu priložene presude Prekršajnog suda u D. Stalna služba u V. posl.br. 12 Pp J-631/17 od 25.09.2017., potvrdu o prekršajnoj odgovornosti Ministarstva pravosuđa od 21.12.2022., Socijalnu anamnezu o obiteljskim prilikama tužitelja Centra za socijalnu skrb M. Podružnica V., sud djelomično prihvaća navode tužiteljice.

 

- da je vidljiva složenost i specifičnost predmetne obiteljske situacije tužitelja kroz duže vrijeme, a s obzirom na utvrđeni činjenični supstrat u odnosu na ranije inkriminacije tužitelja (već osuđivan u prekršajnom postupku za nasilje u obitelji PP j-631/17),

 

-da je iz iskaza obitelji tužitelja i samog tužitelja u predmetnom kaznenom postupku gdje je činjenični okvir inkriminiranih radnji ostaje do konca postupka u znatnoj mjeri istovjetan,

 

pa sud drži da je zahtjev za novčanu naknadu neimovinske štete previsoko postavljen, prvenstveno jer tužitelj nije imao posebnih problema u istražnom zatvoru (osim priznatog straha) kao niti posebnih problema sa zadržavanjem poslovnih funkcije koje je imao i prije.

 

26. Dakle, ovaj sud, kao u ostalom i zakonodavac, pravi razliku između prekršaja i kaznenog djela, ali se ne može u potpunosti zanemariti činjenica da je zbog svoga prijašnjeg ponašanja, kao i ponašanja kod ovoga kaznenog djela tužitelj zaista djelomično doprinio situaciji u kojoj se našao, pa sud smatra da je dosuđenih 5.000,00 eura dovoljna satisfakcija za povrede koje je u sklopu neimovinske štete pretrpio, odnosno da i sama ova presuda svojom snagom i značenjem daje za pravo tužitelju budući mu se priznaju povrede baš s osnove neosnovanog sumnjičenja i pritvaranja.

26.1. Slijedom navedenog zahtjev tužitelja za naknadom iznos poviše dosuđenih 5.000,00 eura, tj. u iznos od 16.859,50 kuna / 2.237,64 eura se odbija kao neosnovan.

 

27. Na dosuđene iznose naknade štete (imovinske i neimovinske) tužitelj ima pravo na kamatu temeljem čl.1103. ZOO-a od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora, odnosno od 2. studenog 2021.

 

28. Tužitelj je s ovim tuženim zahtjevom uspio u iznosu od 47.202,08 kn / 6.264,80 eura što predstavlja 65,56 % od traženih 72.000,00 kn / 9.556,04 eura, iz čega proizlazi da je tužena uspjela za 34,44%. Uspjeh tužitelja treba oduzet za uspjeha tužene pa mu se s toga priznaju troškovi ovoga postupka u iznosu od 31,12%.

28.1. Tužitelj u ovome postupku potražuje ukupno 12.583,45 kn odnosno 1.670,11 eura, a koji troškovi se odnose na rad odvjetnika  za prijedlog za mirno rješenje spora 100 bodova, sastav tužbe 100 bodova, zastupanje po punomoćniku na ročištu od 21. prosinca 2022. i 7. ožujka 2023. po 100 bodova, te za obrazloženi podnesak od 28. prosinca 2022. 100 bodova, odnosno ukupno 500 bodova uzimajući u obzir vrijednost boda od 15 kn tj. iznos od 7.500,00 kn / 995,42 eura s PDV-om 25 % odnosno 1.875,00 kn / 248,85 eura, te sudsku pristojbu za presudu od 142,01 eura i priznati trošak svjedoka od 35,00 eura. Međutim, tužitelju se ne priznaje trošak sastava podneska od 5. prosinca 2022. jer sud smatra da je iste navode mogao iznijeti u tužbi ili na pripremnom ročištu, pa taj podnesak ne smatra potrebnim za vođenje ove parnice. Stoga se zatraženi trošak od 199,08 eura s PDV 25%, tj. ukupno 1.874,96 kn / 248,85 eura ne priznaje kao nužan.

              28.2. Slijedom navedenog priznati tužiteljev trošak za vođenja ove parnice iznosi 10.708,71 kn / 1.421,29 eura.

28.3.Tužena je dužna tužitelju na temelju odredbe članak 154. stavak 2. ZPP-a, platiti 31,12% navedenog iznosa odnosno iznos od 3.332,50 kuna / 442,31 eura.

 

29. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci rješenja.

 

U Metkoviću, 27. travnja 2023.

 

                                                                                                                       S u d a c :

 

                                                                                                                                   Gabriel Stanić

 

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda uručuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda uručuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).

 

DNA:

1. Punomoćnik tužitelja – e-Oglasna ploča

2. Punomoćnik tuženika – e-Oglasna ploča