Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-3369/22-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Mirjane Juričić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Blanše Turić, članova vijeća, te višeg sudskog savjetnika-specijalista Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja G. K. iz G., vlasnik obrta K. za trgovinu i peradarstvo, G., zastupan po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda D. B. - V. B. iz K., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1121/20-6 od 11. travnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 27. travnja 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja G. K. iz G. i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1121/20-6 od 11. travnja 2022.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1121/20-6 od 11. travnja 2022. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-02/17-01/128, urbroj: 513-04-20-3 od 26. veljače 2020. (točka I. izreke presude), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke presude).
2. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede pravila postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da se obrazloženje pobijane presude gotovo pa u cijelosti oslanja na pravne i činjenične zaključke upravnih tijela prvog i drugog stupnja, a bez ikakvog, makar i minimalnog, kritičkog preispitivanja tih zaključaka upravnih tijela. Pored toga, prvostupanjski sud ni najmanje ne ulazi u obrazlaganje razloga zbog kojih odbija tužbene navode, već samo hladno upućuje na obrazloženja tuženika i prvostupanjskog upravnog tijela iz pobijanih rješenja. Ističe da tuženik, prvostupanjsko upravno tijelo, a niti prvostupanjski sud u svojim odlukama ne daju odgovore na pitanja koje je cijelo vrijeme postupka postavljao, odnosno, na temelju čega porezno tijelo poklanja vjeru navodima kupaca koji tvrde da robu "nisu primili", dok u isto vrijeme on ima isporuke popraćene odgovarajućom dokumentacijom i ima otvorene stavke prema tim kupcima. Pobijana presuda ne sadrži niti riječ obrazloženja o tome, zbog kojeg to pravnog ili činjeničnog razloga nije niti razmatran, a kamo li da je izričito odlučeno o osnovanosti njegovog prigovora zastare. Prvostupanjski sud također ne obrazlaže razloge zbog kojih ne uzima u razmatranje pisane dokaze, koje pridonosi na ročištu, iako bi uzimanjem tih dokaza u razmatranje trebalo biti dovedeno u pitanje to, što zaključuje tuženik i njegovo prvostupanjsko tijelo o isporukama prema K. o. n.. Nije razumljivo i teško je svakome razumnom prihvatiti kako je moguće pred sudom činjenično stanje ocijeniti pravilno utvrđenim, ako se od njega kao poreznog obveznika stalno iznova traži da pridonosi dokaze kojima će dokazati istinitost dokaza koji su prethodno predani. Sud pravilno utvrđuje, kako je 115 CMR isprava predano od strane tužitelja, a zatim, da ti dokazi ne dokazuju da su isporuke stvarno i izvršene, iako pridonosi dokaze da je isporuka najvećim dijelom plaćena, ali sud taj dokaz zanemaruje. Tužitelj predlaže da ovaj Sud presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Žalba tužitelja dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavila Sudu odgovor na žalbu tužitelja, iako je istu uredno primila.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prije svega treba napomenuti tužitelju da se upravni spor vodi prema odredbama Zakona o upravnim sporovima, čije odredbe ne propisuju mogućnost ukidanja presude i vraćanje prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, a niti se primjenjuje odredba članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku, kako to navodi tužitelj u žalbi, nego su žalbeni razlozi propisani Zakonom o upravnim sporovima.
6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanim člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, ni razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Prema ocjeni ovoga Suda pobijana presuda prvostupanjskog suda ne može se ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima. To stoga, jer prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim tijekom upravnog postupka i tijekom upravnog spora, te nakon održane usmene rasprave 1. travnja 2022., čime se smatra da se strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima dana mogućnost očitovanja o svim činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Prvostupanjski sud pravilno je primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima, a pobijana presuda sadrži sve propisane elemente iz članka 60. Zakona o upravnim sporovima, te dostatno obrazloženje odlučnih činjenica iz sadržaja priloženih isprava za otklanjanje bilo kakve sumnje u arbitrarnu i samovoljnu primjenu mjerodavnog prava.
9. Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja u provedenom upravnom postupku koje slijedi iz spisa javnopravnog tijela dostavljenog prvostupanjskom sudu uz odgovor na tužbu proizlazi da je kod tužitelja proveden porezni nadzor obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2014. o čemu je sastavljen zapisnik tijela prvog stupnja od 24. studenog 2016., kojim su utvrđene nepravilnosti u poslovanju tužitelja uslijed kojih je tužitelju utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost za navedeno razdoblje u iznosu od 309.539,61 kunu i kamata zbog nepravovremenog plaćanja poreza do dana sastavljanja zapisnika, odnosno do dana dospijeća u iznosu od 44.347,69 kuna, te je naložena uplata i plaćanje daljnjih kamata od dana sastavljanja zapisnika do dana uplate, kao i da provede odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama koja se odnose na povećanje porezne osnovice. Naime, u postupku nadzora je utvrđeno da tužitelj ne raspolaže urednom i vjerodostojnom dokumentacijom kojom bi dokazao da je mogao koristiti oslobođenje po odredbi članka 41. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, jer nije dokazao da je fakturirana roba napustila područje Republike Hrvatske, zbog čega mu je utvrđena obveza poreza na dodanu vrijednost. Nadalje, utvrđeno je da tužitelj nije uspio dokazati da je imao pravo na oslobođenje od plaćanja PDV-a, jer u tijeku postupka nadzora niti uz prigovor nije dostavio urednu i vjerodostojnu dokumentaciju u smislu članka 56. stavka 1. do 3. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 115/16. i 106/18.), a niti dokaz da je roba napustila teritorij Republike Hrvatske.
10. Ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda, jer po ocjeni ovoga Suda tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.
Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno je primijenio i protumačio mjerodavno materijalno pravo, odnosno odredbe članka 41. stavka 1., članka 57., članka 85. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", 73/13. – 153/13.), te odredbe članka 170. stavka 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", 79/13., 85/13. i 160/13.), te odbio tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika.
11. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovoga Suda pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
12. Prema ocjeni ovoga Suda nije osnovan navod tužitelja da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ponavlja navode poreznih tijela bez provjere njihove točnosti, a da ne prihvaća niti jedan dokaz koji je tužitelj predočio. Naime, sukladno odredbi članka 33. Zakona o upravnim sporovima sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, a pri tome uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio. Prvostupanjski sud je u ovom slučaju utemeljeno uzeo u obzir činjenice utvrđene u poreznom postupku, budući da su te činjenice pravilno i potpuno utvrđene, a tužitelj ih tijekom provedenog postupka nije doveo u sumnju, kako je to prvostupanjski sud pravilno i ocijenio.
13. Nisu osnovani ni prigovori tužitelja vezani uz potrebu provođenja njegovih dokaznih prijedloga u upravnom sporu, te je prvostupanjski sud pravilno odbio dokazne prijedloge tužitelja, jer isti nisu od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari, pri čemu je dao obrazloženje za takvu svoju odluku, a s kojom argumentacijom je suglasan i ovaj Sud.
14. Treba napomenuti da je točna tvrdnja tužitelja da je na raspravi pred prvostupanjskim sudom od 1. travnja 2022. istaknuo prigovor zastare prava na naplatu predmetnog poreza, te da se prvostupanjski sud na taj njegov prigovor nije očitovao. Međutim, ovaj Sud nalazi da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara prava na naplatu predmetne porezne obveze poreza na dodanu vrijednost, jer se radi o manje obračunatom porezu na dodanu vrijednost za 2014., pa je zastara prava na naplatu predmetne porezne obveze počela teći 1. siječnja 2016., te s obzirom na datum donošenja prvostupanjskog rješenja i rješenja tuženika zastara u smislu odredbe članka 108. Općeg poreznog zakona nije nastupila, jer nije protekao rok od šest godina od dana kada je zastara počela teći.
15. Žalbeni navodi tužitelja ne predstavljaju pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe, pa je trebalo na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 27. travnja 2023.
Predsjednica vijeća
mr. sc. Mirjana Juričić