- 2 -            Poslovni broj: 2 Us I-548/2023-2 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5                                                          Poslovni broj: 2 Us I-548/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke

Sofije Germovšek, u upravnom sporu koji je pokrenuo tužitelj I. P. d.o.o., iz J., kojeg zastupa opunomoćenik J. B., odvjetnik, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, Uprave ribarstva, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, radi šutnje uprave – dodjele sredstava, 27. travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I.                    Nalaže se Ministarstvu poljoprivrede da u roku od 30 dana od dostave pravomoćne odluke u ovom upravnom sporu donese i otpremi odluku o prigovoru tužitelja I. P. d.o.o., izjavljenom protiv odluke Ministarstva poljoprivrede, KLASA: 324-01/20-01/3502, URBROJ: 525-13/0792-21-8 od 2. studenoga 2021., polazeći od toga da je za rješavanje ove stvari sudska zaštita osigurana u upravnome sporu.

II.                 Nalaže se tuženiku Ministarstvu poljoprivrede, da tužitelju I. P. d.o.o., nadoknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 622,14 eura (šest stotina dvadeset dva eura i četrnaest centi) / 4.687,50 kuna (četiri tisuće šest stotina osamdeset sedam kuna i pedeset lipa)[1], PDV uključen, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog spora. Ako tuženik u navedenom roku tužitelju ne nadoknadi troškove spora, tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate, od dana izvršnosti odluke o troškovima spora (tj. od dana što neposredno slijedi nakon posljednjeg dana roka za dobrovoljno ispunjenje ove obveze od strane tuženika po primitku pravomoćne odluke o troškovima spora) do isplate.

III.               Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova spora u preostalom iznosu od 539,85 eura.

Obrazloženje

1.                 Tužitelj osporava zakonitost propuštanja tuženika da u propisanom roku odluči o prigovoru tužitelja izjavljenom protiv odluke tuženika, KLASA: 324-01/20-01/3502, URBROJ: 525-13/0792-21-8 od 2. studenoga 2021., donesene u predmetu isplate sredstava u okviru mjere II.10. „Akvakultura koja osigurava usluge zaštite okoliša“. Tužitelj predlaže naložiti tuženiku donošenje odluke o navedenom prigovoru u roku od 30 dana od dostave presude, podredno da Sud poništi odluku od 2. studenoga 2021. i sam riješi stvar priznavanjem tužitelju prava na isplatu po odluci o dodjeli sredstava od 27. listopada 2020. u iznosu od 1.741.246,79 kuna, kojim odobrava daljnju isplatu 701.274,79 kuna. Traži i naknadu troškova spora u iznosu od 8.755,00 kuna (PDV uključen).

2.                  Tuženik u odgovoru na tužbu navodi, u bitnome, da odluka od 2. studenoga 2021. nije upravni akt. Tuženik predlaže odbaciti tužbu, podredno odbiti tužbeni zahtjev. 

3.                 Za nadležnost upravnog suda da odlučuje o tome je li došlo do šutnje uprave nije nužno da konkretni akt ima obilježja upravnog akta. Dovoljno je da je riječ o aktu ili postupanju kojim se odlučuje o pravima i obvezama stranaka, a nije osigurana druga sudska zaštita. Tomu u prilog ide i novija ustavnosudska te konvencijska praksa (npr. ESLJP, predmet Croatia Bus protiv Hrvatske). Konkretnom odlukom tuženika nedvojbeno se utječe na prava i obveze tužitelja i nije osigurana druga sudska zaštita. Usto, riječ je o aktu donesenom na području upravnog prava.

4.                 Stoga je, u najmanju ruku na odgovarajući način, primjenjiv i rok za odlučivanje o žalbi protiv prvostupanjskog rješenja, propisan člankom 121. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21). Nesporno je da o konkretnom prigovoru nije odlučeno u tom roku. Tuženik ne tvrdi niti dokazuje da je o prigovoru u međuvremenu odlučio.

5.                 Sukladno prethodnom, Sud je, bez provedbe rasprave (čl. 36. t. 4. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS), naložio tuženiku da donese i otpremi odluku o navedenom prigovoru u primjerenom roku od 30 dana od dostave pravomoćne odluke u ovom upravnom sporu (čl. 58. st. 3. ZUS-a), čime je tuženik vezan prema članku 81. stavku 2. ZUS-a.

6.                  Pored nalaganja donošenja odluke, točkom I. izreke presude naloženo je tuženiku da navedeno učini polazeći od toga da je za rješavanje ove stvari sudska zaštita osigurana u upravnome sporu. U tom je pogledu odlučeno sudskom presudom. Naime, iz šire ovlasti upravnog suda da u cijelosti sam riješi stvar, proizlazi i njegova uža ovlast da to učini djelomično. Netom navedeno u skladu je s razvojem prakse formuliranja izreka presuda upravnih sudova, na tragu solucija poznatih u usporednim upravnosudskim sustavima kontinentalnoga pravnog kruga. Dopuštenost ove varijante izreke presude upravnog suda potvrđena je i praksom Visokoga upravnog suda Republike Hrvatske (primjerice, presude donesene u predmetima poslovnih brojeva Usž-3220/20, Usž-1388/20 i Usž-2881/21). Uzgredno, načelno pravno shvaćanje o upravnosudskoj nadležnosti za ovu vrstu predmeta, zauzeto pri rješavanju ovoga spora, može biti svrhovito podvrgnuto drugostupanjskoj provjeri, koje mogućnosti nema kada se donosi presuda ograničena na otklanjanje šutnje uprave nalaganjem donošenja rješenja u određenom roku (čl. 66.a st. 1. ZUS-a).

7.                  Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe, sukladno odredbi članka 22. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine,“ broj 118/18). 8. Odluka Suda o troškovima spora donesena je na temelju odredbi članka 79. ZUS-a te Tbr. 23 i Tbr. 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22), u okviru troškovnika iskazanog do donošenja presude bez rasprave (u tužbi), polazeći od toga da je tuženik izgubio spor. Kao radnja u odnosu na koju tužitelj može ostvariti pravo na naknadu troškova zastupanja priznat je sastav tužbe (497,71 eura), što uvećano za PDV iznosi ukupno 622,14 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova spora odbijen. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 81. stavku 2. ZUS-a, dok je početak tijeka roka zakonskih zateznih kamata vezan uz izvršnost odluke o troškovima spora, tj. uz istek paricijskog roka što počinje teći dostavom stranci pravomoćne odluke o troškovima spora (čl. 80. st. 1. ZUS-a).

U Rijeci 27. travnja 2023.

Sudac

dr. sc. Alen Rajko

              Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.