1                     Poslovni broj: 22 Pl-39/2022-18

 

                           

REPUBLIKA HRVATSKA

  Općinski sud u Požegi

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: 22 Pl-39/2022-18

 

 

U I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Požegi po sutkinji Meliti Adamek Mlinac u pravnoj stvari tužitelja E. M. d.o.o., OIB: …7 iz Z., zastupanog po punomoćnici S. Š., odvjetnici iz S., protiv tuženika V. M., OIB: … ranije iz V., , a sada nepoznatog boravišta, zastupanog po privremenom zastupniku V. G., odvjetniku iz P., radi isplate, nakon glavne javne rasprave zaključene 17. travnja 2023. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja D. S., odvjetnika iz P. i privremenog zastupnika tuženika V. G., odvjetnika iz P., 27. travnja 2023.

 

p r e s u d i o  j e

 

I               Prihvaća se prigovor tuženika V. M., OIB: … iz V., od 10. siječnja 2023. protiv platnog naloga.

 

II              Ukida se platni nalog sadržan u rješenju Općinskog suda u Požegi poslovni broj 22 Pl-39/2022-8 od 9. siječnja 2023. i odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

 

Obrazloženje

 

              1. Tužitelj je podnio javnom bilježniku M. V., iz P., prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate novčane tražbine u iznosu od 1.317,52 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškova postupka u iznosu od 537,50 kn. Uz prijedlog priložio je vjerodostojnu ispravu – izvod iz otvorenih stavki dužnika na dan 27. ožujka 2021. Javni bilježnik je po primitku prijedloga izvršio provjeru prebivališta ovršenika, a ovdje tuženika, te utvrdio kako isti nema prijavljeno prebivalište u Republici Hrvatskoj. Temeljem ovih utvrđenja i sukladno odredbi članka 281. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 - Odluka Ustavnog suda RH, 73/17 i 131/20 – dalje OZ-a) dostavio je spis ovome sudu na odlučivanje obzirom da je prebivalište ovršenika, a ovdje tuženika izvan Republike Hrvatske.

              1.1. Sud je tuženiku obzirom da mu je prebivalište nepoznato odredio privremenog zastupnika u osobi I. D., odvjetnika iz P. rješenjem poslovni broj 22 Pl-39/2022-22 od 10. listopada 2022., a kasnije je u tijeku postupka na njegovo mjesto stupio V. G., odvjetnik iz P. temeljem raspravnog rješenja od 27. veljače 2023. Ocjenjujući sve navedene dokaze sud je utvrdio kako je zahtjev za izdavanje platnog naloga tužitelja osnovan pa je stoga sud donio rješenje poslovni broj 22 Pl-39/2022-8 od 9. siječnja 2023.

 

              2. U otvorenom zakonskom roku privremeni zastupnik tuženika istaknuo je prigovor protiv platnog naloga u kojem je istaknuo da isti smatra neosnovanim budući da tužitelj uz prijedlog za ovrhu nije priložio ugovor o cesiji te na taj način nije dokazao svoju aktivnu legitimaciju. Također ističe kako tužitelj nije priložio niti izvornik isprave od svog pravnog prednika pa se ne može utvrditi datum dospijeća predmetne tražbine i iz toga razloga, a opreza radi tuženik ističe prigovor zastare potraživanja. Također tuženik prigovara činjenici da tužitelj uz ovršni prijedlog nije priložio obračun zakonske zatezne kamate koju potražuje pa se stoga ne može pouzdano utvrditi na koji je iznos ista obračunata, na koji vremenski period i po kojoj stopi. Slijedom navedenog predlaže sudu ukinuti platni nalog.

 

              3. Tužitelj se podneskom od 23. veljače 2023. očitovao na prigovor tuženika te je istaknuo kako je temeljem ugovora o cesiji od 19. prosinca 2018. postao vlasnik predmetnih potraživanja. Temeljem relevantnih odredbi iz članka 80. Zakona o obveznim odnosima kojima se uređuje institut cesije kao prijenos potraživanja sa starog vjerovnika na novoga tužitelj je stekao predmetno potraživanje uz napomenu kako su samo dvije strane sastavni dio takvog ugovora, a pri tome misli na starog vjerovnika i novog vjerovnika, međutim ne i na dužnika prema kojem stari vjerovnik ima potraživanje. Tužitelj ističe kako je tuženika pisanim putem kao i telefonskim putem više puta kontaktirao vezano za prijenos potraživanja, kao i radi eventualnog dogovora oko otplate duga. Nadalje, tužitelj ističe kako sukladno zakonskim odredbama i postojećoj sudskoj praksi izraženoj u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-3/07 od 6. ožujka 2007., Revt-36/03 od 18. veljače 2004. i Rev-1559/01 od 12. rujna 2001. jasno da nije potreban pristanak dužnika za valjanost ugovora o cesiji nego je potrebno tek istoga obavijestiti.

              3.1. U pogledu stanja duga tuženika tužitelj ističe kako je ono istovjetno stanju izvoda iz poslovnih knjiga koji sukladno članku 31. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 125/11, 150/11, 112/12, 25/13, 93/14, 55/16  - Odluka Ustavnog suda RH, 73/17, 131/20 i 114/22 – dalje OZ-a) predstavlja vjerodostojnu ispravu temeljem koje vjerovnik može pokrenuti ovršni postupak. Slijedom navedenog tužitelj predlaže odbiti prigovor tuženika kao neosnovan te usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja.

 

              4. Povodom prigovora tuženika protiv rješenja o platnom nalogu sud je sazvao ročište na koje isti nije pristupio, iako je u međuvremenu prijavio prebivalište na adresi u V., ali mu dostava poziva na navedenu adresu nije bila uspješna pa je stoga na ročištu održanom 17. travnja 2023. tuženika nastavio zastupati privremeni zastupnik V. G., odvjetnik iz P..

 

5. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u izvod otvorenih stavki dužnika na dan 26. ožujka 2021., izvod iz poslovnih knjiga od 30. studenog 2018., rješenje Općinskog suda u Požegi broj Ovr-3581/05, rješenje o ovrsi od 12. listopada 2005., ugovor o cesiji, obavijest o prijenosu potraživanja i otkupnu listu predmetnog dugovanja  kao dodatak ugovora o cesiji.

              6. Uvidom u izvod otvorenih stavki dužnika na dan 26. ožujka 2021. koji u ovome postupku sukladno odredbi članka 31. OZ-a predstavlja vjerodostojnu ispravu utvrđeno je kako dužnik V. M. vjerovniku E. M. d.o.o. duguje na ime dospjele glavnice iznos od 1.171,24 kn i na ime zakonske zatezne kamate do dana 24. ožujka 2021. iznos od 146,28 kn dakle ukupno 1.317,52 kn. Nadalje iz ugovora o kupoprodaji i prijenosu (ugovora o cesiji) od 19. prosinca 2018. koji je sklopljen u Z. između E. M. d.o.o. kao cesionara i P. b. d.d. kao cedenta utvrđeno je da je navedenim ugovorom izvršen prijenos dugovanja sa cedenta na cesionara dugovanja V. M., ovdje tuženika prema P. b. d.d. Navedenim ugovorom određeno je kako datum konačnog obračuna jest 30. studeni 2018. Iz obavijesti o prijenosu potraživanja koja je sastavljena 10. siječnja 2019., a nosi obračun datuma 30. studenog 2018. utvrđeno je kako je upravo temeljem ranije citiranog ugovora E. M. d.o.o. postao zakoniti vlasnik potraživanja koja se odnose na dospjelo, a nepodmireno dugovanje broj … u iznosu od 1.185,49 HRK. Tužitelj u ovome postupku nije sudu dostavio dokaza o urednoj dostavi predmetne obavijesti o prijenosu potraživanja od 10. siječnja 2019. Također iz priložene dokumentacije koju je sudu dostavio tužitelj uz podnesak od 23. veljače 2023. utvrđeno je kako je P. b. d.d. (pravni prethodnik P. b. d.d.) dana 4. listopada 2005. pokrenula pred Općinskim sudom u Požegi ovršni postupak na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga od dana 27. rujna 2005. s osnove naplate nedopuštenog prekoračenja po tekućem računu broj … u iznosu od 1.139,80 kn, a koji je iznos u tome trenutku dospio na naplatu. Sud je temeljem ovakvog prijedloga izdao rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-3581/05 od dana 12. listopada 2005., a postupak je obustavljen rješenjem od 4. svibnja 2006.

 

              7. Na temelju provedenih dokaza, ocjenjujući ih sve zajedno i svakog posebno, a to u smislu odredbe iz članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje ZPP-a), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja iz prijedloga za ovrhu od 26. ožujka 2021. u cijelosti neosnovan.

              7.1. U pogledu aktivne legitimacije tužitelja sud smatra da ovaj prigovor nije osnovan. Naime, tužitelj je u tijeku postupka sudu dostavio na uvid preslik ugovora o cesiji, zajedno sa svim aneksima i dodacima. Temeljem odredbe članka 80. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“  broj 35/05,  41/08, 125/11 i 78/15,  29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje ZOO-a) ugovor o cesiji se smatra dvostrano obveznim pravnim odnosom kojim se regulira prijenos potraživanja sa starog vjerovnika na novoga. Konkretni ugovor o cesiji od 19. prosinca 2018. sklopljen između E. M. d.o.o. i P. b. d.d. sadrži sve zakonom propisane pretpostavke koje ovakav ugovor mora imati. Također, isti je ovjeren pred javnim bilježnikom P. D. pod poslovnim brojem Ov-10516/2018 dana 19. prosinca 2018. u pogledu ovjere potpisa i pred javnom bilježnicom Ž. M. iz Z. pod poslovnim brojem Ov-32865/2018 od 20. prosinca 2018. Evidentno je da je dana 10. siječnja 2019. novi vjerovnik E. M. d.o.o. sastavio obavijest o prijenosu potraživanja za tuženika V. M., ali za istoga ne postoji potvrda o urednoj dostavi, ali ova činjenica nije pretpostavka valjanosti ugovora o cesiji, stoga je prigovor u pogledu aktivne legitimacije u ovome postupku sud utvrdio neosnovan.

              7.2. U pogledu zastare potraživanja sud smatra da je prigovor tuženika u pogledu pitanja određivanja dospjelosti potraživanja u cijelosti osnovan. Naime, u ovršnom prijedlogu i na vjerodostojnoj ispravi tužitelj navodi tijek zakonske zatezne kamate do 24. ožujka 2021. ne navodeći njezin tijek, odnosno ne specificirajući točan datum dospijeća od kojeg počinje obračun zakonske zatezne kamate niti se navodi stopa obračuna zatezne kamate. Kako bi ispitao činjenicu dana dospijeća predmetnog dugovanja, tijeka zakonske zatezne kamate i osnovanosti prigovora zastare sud je ponovno izvršio uvid u rješenje o ovrsi ovoga suda poslovni broj Ovrv-3581/05 od 12. listopada 2005. i utvrdio kako je za dugovanje po nedopuštenom prekoračenju po tekućem računu, a koje dugovanje ugovorom o cesiji prešlo na novog vjerovnika, dana 4. listopada 2005. iznosilo 1.139,80 kn te je već u tome trenutku prema navodu ranijeg vjerovnika dospjelo na naplatu. Navedeni postupak obustavljen je rješenjem 4. svibnja 2006. Prema ZOO-u zastara potraživanja nastupa za pet godina, ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare (članak 225.). Prema članku 227. stavak 1. ZOO-a pravo iz kojeg proistječu povremene tražbine zastarijeva za pet godina, računajući od dospjelosti najstarije neispunjene tražbine. Nadalje odredbom članka 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi ostvarivanja tražbine. Imajući u vidu činjenicu da tužitelj u ovome postupku nikada nije naznačio trenutak dospijeća predmetne tražbine, ali je sudu dostavio preslik rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-3581/05 od 12. listopada 2005. kojim je pokušana prisilna naplata istoga dugovanja, a iz koje je vidljivo da je već u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu dana 4. listopada 2005. dugovanje bilo dospjelo, sud je u nedostatku drugih dokaza primjenom pravila o teretu dokazivanja propisanih člankom 221. a ZPP-a zaključio da je predmetno dugovanje dospjelo u cijelosti 4. listopada 2005. kada je raniji vjerovnik podnio ovršni prijedlog, odnosno prvi puta započeo postupak prisilne naplate dugovanja. Čak i kada bi sud primijenio odredbu članka 241. ZOO-a o prekidu tijeka zastare i utvrdio da je prekid trajao do 4. svibnja 2006. kada je postupak obustavljen, a ponovno bi krenuo rok računanja zastare. Rok zastare u konkretnom slučaju je pet godina od dana dospijeća tražbine pa imajući u vidu da je sud primjenom pravila o teretu dokazivanja u konkretnom slučaju datum dospijeća tražbine utvrdio s 4. listopada 2005. sud je stava kako je nastupila zastara potraživanja u ovome postupku.

             

              8. Na ovaj način sud je prihvatio prigovor zastare privremenog zastupnika iz prigovora na platni nalog te je stoga valjalo odlučiti kao u izreci i sukladno odredbi članka 447. stavka 1. u svezi s člankom 446. stavka 1. i 4. ZPP-a osnovano odlučio o prijedlogu tužitelja u ponovljenom postupku povodom prigovora i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan nakon što je sud utvrdio da su prigovori tuženika osnovani.

 

              9. O troškovima postupka sud nije odlučivao budući da tužitelj nije uspio u sporu, a privremeni zastupnik nije specificirao niti tražio troškove zastupanja.

 

10. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Požegi 27. travnja 2023.

 

                                                                                              Sutkinja

 

Melita Adamek Mlinac, v.r.

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovog suda, pismeno u tri primjerka.

Ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a istom ročištu nije pristupila tada će se dan objave presude na e-oglasnoj ploči smatrati kao dan primitka pismenog otpravka presude.

U slučaju da stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu tada će joj se pismeni otpravak presude dostaviti putem pošte te će se kao dan primitka uzeti dan kada joj je ista uručena od strane službenika pošte.

 

DNA:

1.  S. Š., odvjetnica iz S.

2.  Privremeni zastupnik tuženika V. G., odvjetnik iz P.