1

Poslovni broj Gž R-444/2021-3

 

 

Poslovni broj Gž R-444/2021-3

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Rijeci, po sucu tog suda Alenu Perhatu, u pravnoj stvari tužiteljice N. N. iz J., OIB: ..., zastupane po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva T. M. i P. iz Z., protiv tuženika bolnica iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku H. Š., dipl. iur., radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika izjavljenima protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 25 Pr-844/2020-16 od 13. travnja 2021. godine, 27. travnja 2023.

 

 

r i j e š i o  j e

 

I              Uvaženjem žalbi tužiteljice i tuženika ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 25 Pr-844/2020-16 od 13. travnja 2021. godine u točkama I i II izreke, te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

II              O zahtjevu tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka odlučiti će sud prvog stupnja u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Presudom prvostupanjskog suda (točka I izreke) naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljici iznos od 2.229,63 kuna, sa zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose glavnice od njihove dospjelosti do isplate, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sve pobliže naznačeno u toj točki izreke.

 

2.              U točki II izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 3.562,50 kuna, sa zateznom kamatom tekućom od 13. travnja 2021. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana, pri čemu iz cjeline obrazloženja proizlazi da je u istoj točki izreke odbijen preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka.

 

3.              U točki III izreke odbijena je tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak.

 

4.              Protiv te presude pravovremene žalbe podnose tužiteljica i tuženik.

 

5.              Tužiteljica sadržajem žalbe pobija presudu u dijelu točke II izreke u kojem je odbijen preostali dio njezinog zahtjeva za naknadu parničnih troškova, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle iz žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22 i 114/22, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se presuda u tom dijelu preinači, a podnosi i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

6.              Odgovor na žalbu tužiteljice nije podnesen.

 

7.              Tuženik sadržajem žalbenih navoda pobija presudu u točki I izreke, te u dijelu točke II izreke u kojem je usvojen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. ZPP-a, te predlaže da se presuda u naznačenom dijelu ukine, odnosno preinači.

 

8.              Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženika kao neosnovane i predlaže da se žalba odbije, te potražuje naknadu troškova postupka po žalbi.

 

9.              Žalbe su osnovane.

 

10.              Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, te nalaza i mišljenja vještaka financijske struke P. B., u bitnome utvrđuje da je predmet ovog postupka zahtjev tužiteljice kao zaposlenice tuženika (više medicinske sestre) za isplatu razlike plaće na ime dodatka za posebne uvjete rada, zatim dodatka za odgovornost za život i zdravlje ljudi, potom isplatu manje obračunatog iznosa naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora, te naknade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, i to za sve odrađene sate rada u razdoblju od travnja 2015. godine pa do (zaključno) s ožujkom 2020. godine.

 

11.              U vezi toga utvrđuje kako je odredbom članka 49. stavak 9. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ br. 29/18, u nastavku teksta: KU/18) određeno da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a da su dodaci na osnovnu plaću stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća, pa da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojeg postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Pri tome utvrđuje da plaću tužiteljice i za prekovremeni rad čini osnovna plaća i dodaci u odnosu na osnovnu plaću, uz uvećanje koje se primjenjuje za svaki sat prekovremenog rada, a da sukladno odredbi članka 58. KU/18, kao i odredbi članka 24. Dodatka II KU/18 ("Narodne novine" br. 92/19), tužiteljica ima pravo na dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi za sve efektivno odrađene sate u iznosu od 4 % od osnovne plaće, te da je ista imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi kako u redovnom, tako i u prekovremenom radu, a da navedeni dodatak temeljem Dodatka II KU/18, koji se primjenjuje od 01. rujna 2019. godine, iznosi 8 %.

 

12.              Nadalje utvrđuje kako je odredbom članka 91. stavak 3. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17 i 98/19, u nastavku teksta: ZR) propisano da se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad, a da prema odredbi članka 94. ZR-a radnik ima pravo na povećanu plaću na prekovremeni rad i otežane uvjete rada, što znači da se plaća koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje uvećava za prekovremeni rad, odnosno za otežane uvjete rada, pa da stoga nema mjesta isključenju isplate dodataka na koje tužiteljica ima pravo za rad koji je ostvarila u prekovremenom radu, jer da za navedeni rad ona također ima pravo na plaću koja sadrži sve ono što je propisano odredbom članka 91. stavak 3. ZR-a.

 

13.              Prvostupanjski sud utvrđuje da tužiteljici u skladu s odredbom članka 57. stavak 1. i 2. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ br. 143/13, u nastavku teksta: KU/13) pripada i pravo na isplatu dodatka na plaću zbog posebnih uvjeta rada, kao i dodatka na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, u skladu s odredbom članka 59. KU/13, i to za vrijeme prekovremenog rada, jer joj je taj dodatak već isplaćen za redovan rad.

 

14.              Nadalje utvrđuje kako je KU/18 propisano da se radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje naknade plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, pa da je tako odredbom članka 34. stavak 2. KU/18 određeno da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno, ili noću, ili nedjeljom, odnosno Zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

 

15.              Osim toga, utvrđuje kako je odredbom članka članka 58. stavak 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ br. 128/17, u nastavku teksta: TKU) propisano da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini od 85 % od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego što je započeo bolovanje, dok je u stavku 2. istog članka TKU određeno da naknada u 100 % iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje pripada zaposleniku kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu.

 

16.              Pri tome utvrđuje da osnovicu za utvrđivanje naknade plaće čini prosječni iznos plaće koja je osiguraniku isplaćena u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće, neovisno na čiji teret se isplaćuje, ako posebnim zakonom nije drugačije propisano.

 

17.              Sud prvog stupnja utvrđuje da tužiteljica, kada joj Kolektivni ugovor daje pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama iz članaka 57. i 59. KU/13, odnosno KU/18, Dodatka I KU/13 („Narodne novine“ br. 96/15), te Dodatka II KU/18, zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad, jer da ista i kada radi prekovremeno također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada, te u svojstvu radnika koji je iznimno odgovoran za život i zdravlje ljudi.

 

18.              S obzirom na navedeno, utvrđuje da tužiteljici u utuženom razdoblju, a pod pretpostavkom da redovni mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 radnih sati dnevno, pripada naknada po osnovi prekovremenog rada u iznosu od 463,28 kuna, a da posljedično tome manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora tužiteljice i njezine privremene nesposobnosti za rad iznosi 115,21 kuna, pa utvrđuje da tužiteljici po osnovi prekovremenog rada i s tim u vezi manje obračunatog iznosa naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad pripada ukupan iznos od 578,49 kuna, te da istoj po osnovi neobračunatih dodataka za otežane uvjete rada pripada naknada u iznosu od 1.193,05 kuna, a na ime neobračunatih dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi 203,61 kuna. Osim toga, utvrđuje da tužiteljici na ime manje obračunatog iznosa naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, posljedično na neobračunate dodatke za posebne uvjete rada, odgovornost za život i zdravlje ljudi na sve odrađene sate, pripada iznos od 254,48 kuna, pa utvrđuje da ukupno potraživanje tužiteljice koje proizlazi iz neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada, odgovornost za život i zdravlje ljudi iznosi 1.651,14 kuna.

 

19.              Stoga utvrđuje da tužiteljici pripada pravo na isplatu razlike bruto plaće u ukupnom iznosu od 2.229,63 kuna, zajedno sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose glavnice od njihove dospjelosti do isplate, u skladu s odredbom članka 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), osim zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u zatraženoj bruto razlici plaće, u smislu odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ br. 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), te odredbe članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ br. 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/1 i 157/14), pa odlučuje kao u točkama I i III izreke pobijane presude.

 

20.              Odluku o parničnim troškovima temelji na odredbama članaka 154. stavak 1., 155. i 164. stavak 1. i 3. ZPP-a, kao i na odredbi članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona («Narodne novine» br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20).

 

21.              U konkretnom slučaju radi se o postupku u sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna (članak 458. stavak 1. ZPP-a), pa je u skladu s odredbom članka 467. stavak 1. ZPP-a navedenu presudu dopušteno pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona.

 

22.              Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, utvrđeno je da prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda.

 

23.              Međutim, osnovano tuženik sadržajem žalbe ukazuje na bitnu postupovnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer obrazloženje pobijane odluke u odnosu na izračun mjesečnog fonda radnih sati, a time i obračuna prekovremenih sati, ne sadrži potpune razloge, zbog čega tu presudu nije moguće ispitati.

 

24.              Naime, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je visina tužbenog zahtjeva tužiteljice o kojem je odlučeno pobijanom presudom utvrđena uzimajući u obzir da redovni mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 radnih sati dnevno.

 

25.              U vezi toga valja navesti kako je odredbom članka 51. stavak 10. KU/13, tj. odredbom članka 49. stavak 10. KU/18, određeno da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.

 

26.               O tom spornom pitanju, kao i domašaju tumačenja tog pitanja po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, izjasnio se Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučujući nakon dopuštenja revizije zbog pravnog pitanja koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni, npr. u odlukama poslovni broj Rev-768/2021 od 27. srpnja 2021. godine, poslovni broj Rev-517/2021 od 27. srpnja 2021. godine, poslovni broj Rev-312/2021 od 20. srpnja 2021. godine i poslovni broj Rev-872/21 od 31. kolovoza 2021. godine.

 

27.              Prema shvaćanju tog suda izraženom u naznačenim revizijskim odlukama, obzirom na odredbu članka 19. stavak 6. KU/13 prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU-a vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj Revr-630/2017, poslovni broj Revr-676/13, poslovni broj Revr-793/13, poslovni broj Revr-1515/13 i dr.). Pri tome nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strogo ili sl.

 

28.              Odredbu članka 51. stavak 10. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje je tumačilo dva puta, pa su tako na 23. sjednici održanoj 01. srpnja 2015. godine, s obzirom na veliki broj upita vezanih uz mjesečni fond radnih sati kada blagdan pada u radni dan, članovi povjerenstva odlučili na sve upite odgovoriti općenitim tumačenjem, te su donijeli Zaključak broj 148 koji glasi: „Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati i za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i treba biti plaćen“ (u nastavku teksta Zaključak broj 148).

 

29.              Nadalje, Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU-a na sjednici od 21. prosinca 2015. godine donijelo je Zaključak broj 153 koji glasi: „Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik odradi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li se samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenim zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148“ (u nastavku teksta: Zaključak broj 153).

 

30.              Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ne nalazi se da bi, obzirom na opće odredbe obveznog prava, trebalo otkloniti primjenu navedenih tumačenja kao sastavnog dijela KU-a.

 

31.              Nadalje je utvrđeno da se Zaključak broj 153 u bitnome razlikuje od Zaključka broj 148 (koji je Zaključkom broj 153 stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok je prema ranijem Zaključku broj 148 redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati, te da Zaključak broj 153 o tumačenju odredbe članka 51. stavak 10. KU-a nije stavljen izvan snage.

 

32.              Osim toga, uzeto je u obzir to što je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU-a na 30. sjednici donijelo Zaključak broj 169. koji glasi: „Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora, a izmijenjeni Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene“.

 

33.              Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 01. prosinca 2013. godine, te se tumačenje odredbe članka 51. stavak 10. KU/13 donesene po Povjerenstvu pod brojem 148, a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu. Budući da je tumačenje iz Zaključka broj 148 izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem iz Zaključka broj 153 dana 21. prosinca 2015. godine, a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati bi činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i 8 sati, od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to novo tumačenje.

 

34.              Prema daljnjem stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora imaju obvezujući karakter, koji predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora (članka 19. stavak 6. KU/13). Odredbom članka 52. KU/13 odnosno članka 50. KU/18 određeno je da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenskom radu i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati uvećavaju se u postocima navedenim u članku 51. KU/13, odnosno članku 49. KU/18, te ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbe članka 51. stavak 9. KU/13, odnosno članka 49. stavak 9. KU/18.

 

35.              Iz svega navedenog proizlazi da bi osnovanost predmetnog tužbenog zahtjeva i visinu tražbine trebalo utvrditi primjenom Zaključka broj 148 za razdoblje do 21. prosinca 2015. godine, odnosno od tog datuma nadalje primjenom Zaključka broj 153.

 

36.              Dakle, budući se relevantno vrijeme iz kojeg potječe tražbina tužiteljice u ovom postupku odnosi na razdoblje primjene oba navedena Zaključka, a sud prvog stupnja je o osnovanosti cjelokupne njezine tražbine odlučio primjenom isključivo stajališta iz Zaključka broj 148, na temelju kojeg je provedeno i financijsko vještačenje radi utvrđivanja visine tražbine, pri čemu nije iznio razloge zbog kojih otklanja primijeniti tumačenje iz Zaključka broj 153 na razdoblje od 21. prosinca 2015. godine pa nadalje, i to kako kod provođenja vještačenja, tako i kod donošenja odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva, to pobijanu presudu nije moguće ispitati vezano za tvrdnje tužiteljice o pogrešnom obračunu mjesečnog fonda radnih sati, odnosno umanjenju tog fonda sati za dane blagdana, a posljedično tome je vezana i tražbina naknade za godišnji odmor i bolovanje.

 

37.              Stoga je uvaženjem žalbe tuženika valjalo ukinuti pobijanu presudu u točki I izreke, a posljedično tome uvažiti i žalbe tužiteljice i tuženika u dijelu koji se odnosi na odluku o parničnim troškovima sadržanu u točki II izreke pobijane presude, te vratiti predmet u tom dijelu sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, u skladu s odredbom članka 369. stavak 1. ZPP-a.

 

38.              Pozivom na odredbu članka 166. stavak 3. ZPP-a odlučeno je kao u točki II izreke ovog rješenja.

 

39.              U nastavku postupka sud prvog stupnja će otkloniti naznačenu bitnu postupovnu povredu, te će postupiti po stajalištu ovog drugostupanjskog suda izraženom u obrazloženju ovog rješenja, nakon čega će ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu, kao i o troškovima predmetnog parničnog postupka. 

 

40.              Presuda suda prvog stupnja u točki III izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

 

 

U Rijeci 27. travnja 2023.

 

 

                                                                                                                                               Sudac:

                                                                                                                                           Alen Perhat, v.r.