1                         Poslovni broj: Kž-67/2021-7

                                      

          Republika Hrvatska

       Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Kž-67/2021-              7

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A   I R J E Š E N J E

 

             

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca, Melite Avedić predsjednice vijeća te mr. sc. Zorislava Kaleba i Blažene Ereš članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Blaženke Wolf u kaznenom predmetu protiv optuženog A. P., zbog kaznenih djela iz članka 139. stavak 2. i članka 274. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19.; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženika i Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj 79 K-319/2020-52 od 9. listopada 2020., u sjednici vijeća, održanoj 27. travnja 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e   i   r i j e š i o   j e

 

 

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika i ukida pobijana presuda u oslobađajućem djelu u odnosu na toč. II. izreke presude za kazneno djelo iz članka 274. stavak 1. KZ/11 i odluci o oduzimanju predmeta iz članka 79. KZ/11 te se predmet u tom djelu upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjenim vijećem.

 

II. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u točki I. izreke u odluci o kazni na način da se optuženi A. P. zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11, zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim na temelju istog članka osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca, u koju kaznu mu se, na temelju članka 54. KZ/11 uračunava vrijeme od uhićenja provedeno u istražnom zatvoru od 27. ožujka 2020. do 9. listopada 2020.

 

III. Povodom žalbe optuženika, a po službenoj dužnosti preinačava se odluka o izrečenoj sigurnosnoj mjeri te se na temelju članka 69. stavak 1., 2. i 3. KZ/11 optuženom A. P. izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o drogi koja će se provoditi u okviru zatvorskog sustava i traje do prestanka izvršenja kazne zatvora.

 

IV. U ostalom dijelu žalba optuženika odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj 79 K-319/2020-52 od 9. listopada 2020. optuženi A. P. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom - iz članka 139. stavak 2. KZ/11. opisanog u toč. I. izreke presude te je na temelju članka 139. stavak 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci. Na temelju članka 54. stavak 1. KZ/11 vrijeme od uhićenja provedeno u istražnom zatvoru od 27. ožujka 2020. do 9. listopada 2020. uračunato mu je u izrečenu kaznu zatvora.

1.1. Na temelju članka 68. stavak 1. i 3. KZ/11 optuženom A. P. izrečena je sigurnosna mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja koja će se provoditi u okviru zatvorskog sustava, a koja će trajati do isteka vremena kazne zatvora i koja mjera teče od dana izvršnosti presude.

1.2. Na temelju članka 79. KZ/11 od oštećenika I. L. oduzeta je jedna novčanica u apoenu od 200,00 kuna, serijskog broja B9228964G, opisana u potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta broj 42779 PU Osječko-baranjske, II Policijske postaje Osijek, koja će se po pravomoćnosti presude uništiti.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08) optuženi A. P. oslobođen je plaćanja troškova kaznenog postupka u cijelosti.

1.4. Na temelju članka 453. stavak 1. toče 3. ZKP/08 pod toč. II. izreke presude optuženi A. P. oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv krivotvorenja - krivotvorenjem novca, opisano i kažnjivo u članku 274. stavku 1. KZ/11 te je na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka u cijelosti.

 

2. Žalbu je pravodobno podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavka 1. ZKP/08 i zbog odluke o kazni iz članka 471. stavak 1. ZKP/08. Predlaže da sud drugog stupnja u osuđujućem dijelu presudu preinači u dijelu o izrečenoj kazni na način da optuženom A. P. izrekne kaznu zatvora u duljem trajanju, a u oslobađajućem dijelu ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

2.1. Protiv presude žalbu je pravodobno podnio i optuženi A. P. po branitelju V. S., odvjetniku u O. društvu S. & M. j.t.d. iz O. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni. Predlaže da se pobijana presuda djelomično preinači u odnosu na toč I. i optuženika oslobodi od optužbe, a podredno da se u tom djelu presuda ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u smislu žalbenih razloga.

 

3. Odgovor na žalbu podnio je optuženi A. P. po branitelju V. S., odvjetniku u O. društvu S. & M. j.t.d. iz O. s prijedlogom da se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku odbije kao neosnovana.

 

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državom odvjetništvu u Sisku, koje ga je uz podnesak broj Kž-DO-77/2021 vratilo na nadležni postupak.

 

5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok je žalba optuženika djelomično osnovana.

 

U odnosu na žalbu državnog odvjetnika na oslobađajući dio presude

 

6. Državni odvjetnik u žalbi na oslobađajući dio presude, smatra da je sud iz utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak o krivnji optuženog A. P. u odnosu na kazneno djelo krivotvorenja novca iz članka 274. stavka 1. KZ/11 te pogrešno zaključio da optuženik nije znao da je novčanica koju je na ime plaćanja hamburgera predao I. L., krivotvorena. Analizira iskaz svjedoka I. L., kojem je optuženi A. P. na ime plaćanja hamburgera predao jednu krivotvorenu novčanicu u apoenu od 200,00 kuna, posebice u dijelu u kojem opisuje ponašanje imenovanog optuženika kada mu je rekao da je novčanica koju mu je predao vjerojatno krivotvorena. Smatra da je takvo ponašanje optuženog A. P. upravo ponašanje osobe koja zna da predaje krivotvorenu novčanicu i pokušava uništiti dokaze o tome.

 

7. Pravilno smatra državni odvjetnik u žalbi da je obrana optuženog A. P. neistinita u dijelu da je krivotvorenu novčanicu dobio od B. Š., jer to ne proizlazi niti iz jednog izvedenog dokaza tijekom rasprave, posebice ne iz iskaza svjedoka B. i D. Š.. Iz izvedenih dokaza proizlazi da bi optuženik za novčanicu kojom je platio naručene hamburgere znao da je krivotvorena, što proizlazi iz njegovog ponašanja nakon što mu je svjedok I. L. rekao da je novčanica vjerojatno krivotvorena i da sačeka dolazak policije, on uvjerava svjedoka da je novčanica prava, fizički napada svjedoka, pokušava mu uzeti navedenu novčanicu, a potom se dao u bijeg te palio preostale novčanice, očito kako ih policija ne bi kod njega zatekla.

7.1. Prihvaćajući žalbu državnog odvjetnika ovo vijeće je utvrdilo kako je za sada pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te je prvostupanjsko vijeće donijelo za sada pogrešan i preuranjen zaključak o nepostojanju kaznene odgovornosti kod optuženika u odnosu na točku II. za kazneno djelo iz članka 274. stavak 1. KZ/11. Za sada se ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda o nepostojanju dovoljno dokaza i primjeni načela in dubio pro reo, jer ipak postoje određeni materijalni i personalni dokazi koji nedvojbeno terete optuženika, a koje prvostupanjsko vijeće nije ničim otklonio. Ukoliko pak prvostupanjsko vijeće utvrdi da se ne radi o kaznenom djelu iz članka 274. stavak 1. KZ/11, potrebno je razmotriti da li su ispunjena zakonska obilježja kaznenog djela iz članka 274. stavak 2. KZ/11 ili se pak radi o pokušaju istog djela, što je propušteno učiniti u prvostupanjskoj presudi.

 

8. Prvostupanjski sud će u ponovljenom postupku otkloniti sve ukazane mu nedostatke u presudi, te će radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja provesti sve do sada izvedene dokaze, a prema potrebi i druge dokaze, s time da iskaze saslušanih svjedoka može i pročitati te njihove iskaze dovesti u vezu sa ostalim dokazima. Također će vijeće od policije ili HNB-a pribaviti predmetnu krivotvorenu novčanicu, koja se ne nalazi u spisu ni u fotografiji, da se osobno uvjeri o kakvoj se kvaliteti krivotvorene novčanice radi. Prema potrebi odredit će se i vještačenje novčanice po vještaku za novčanice na okolnost da li se radi o očitoj krivotvorini - fotokopiji novčanice koju može svaka prosječna osoba prepoznati na prvi pogled. Tada bi došla u obzir i primjena članka 34. stavka 3. KZ/11, sukladno dosadašnjoj sudskoj praksi. Nakon što pravilno i potpuno utvrdi činjenično stanje prvostupanjski sud će donijeti novu pravilnu i zakonitu odluku, uz navođenje jasnih, potpunih i uvjerljivih razloga, kako o odlučnim činjenicama, tako i o pravnim pitanjima

 

9. Stoga je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika u odnosu na oslobađajući dio presude opisan u točki II, izreke, valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08 i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjenim vijećem (članak 484. stavak 1. ZKP/08) te odlučiti kao u toč. I. izreke.

 

U odnosu na žalbu optuženika u odnosu na osuđujući dio presude

 

10. Žalitelj bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08 u vezi članka 10. stavak 4. ZKP/08 vidi u tome što je sud pročitao iskaz svjedoka J. H. koji je dan u II PP Osijek 22. ožujka 2020., a za koju navodi da se radi o službenoj zabilješki koja je izdvojena rješenjem optužnog vijeća br. Kov-127/2030-3 od 29. svibnja 2020. te na istom temelji odluku u odnosu na djelo iz toč. I. izreke presude.

10.1. No, nasuprot žalbenim navodima uvidom u raspravni zapisnik od 9. srpnja 2020. sa lista 172 spisa na kojem je svjedok J. H. dao svoj iskaz, vidljivo da je svjedok izjavio da ostaje kod svog iskaza koji je dao u II PP Osijek dana 8. travnja 2020., a koji se zapisnik o ispitivanju svjedoka nalazi na listovima 108. - 110. spisa i predstavlja zakonit dokaz. Stoga sud nije koristio nikakve izdvojene službene zabilješke, niti je presudu utemeljio na nezakonitom dokazu, kao što to neosnovano ističe žalitelj, te se ne radi o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka.

 

11. Žalitelj nadalje smatra kako nema dokaza da bi optuženik prijetio oštećeniku jer nije razgovarao s njim, no prijetnja se može izreći i posredno preko druge osobe, a kao što je bio slučaj u ovom postupku preko zaposlenika svjedoka J. H.. Nadalje, smatra da optuženik nije ni mogao ostvariti svoje prijetnje, jer je višestruko slabiji od oštećenika koji je bivši policajac i pozna borilačke vještine. Nesporno je da je optuženik nazvao lokal H. te da je svakako imao i motiv za prijetnje jer ga je prethodne večeri oštećenik prijavio zbog kaznenog djela krivotvorenja novca te se s njim i tjelesno sukobio. Iako žalitelj navodi da oštećeni L. nije “gazda lokala“, jer je njegova supruga vlasnica, on je vodio poslove lokala te ga osnovano zaposlenik H. naziva gazda.

11.1. U svojoj žalbi optuženik, dakle analizira provedeni dokazni postupak i daje svoje zaključke koji se uglavnom ne podudaraju s viđenjem prvostupanjskog suda, a navod da bi svjedok J. H. bio instruiran od oštećenika je puko nagađanje žalitelja, koji nema temelja u izvedenim dokazima.

12.1. Prvostupanjsko vijeće pravilno je obranu optuženika cijenilo nedokazanom i neutemeljenom, jer je ista u suprotnosti sa iskazom svjedoka J. H. koji je okolnosno iskazao da je optuženik u telefonskom pozivu sa skrivenog broja izrekao prijeteće riječi: "Prenesi gazdi da on i ja imamo neriješenih poslova od jučer, doći ću mu navečer, svaki dan ako treba, da ću mu glavu razbiti, da ću mu krv popiti, da ću ga ubiti i da to neće proći nekažnjeno, ako ne danas onda neka me očekuje uskoro!". Svjedok je odmah po zaprimljenom telefonskom razgovoru nazvao I. L. i prenio mu sadržaj telefonskog poziva, a što potvrđuje u svom iskazu I. L.. Vijeće je stoga pravilno iskaze svjedoka J. H. i oštećenika I. L. ocijenilo istinitim te vjerodostojnim i sukladnim s drugim izvedenim dokazima.

12.2. Oštećeni I. L. je okolnosno iskazivao da je zbog izrečenih riječi optuženika osjećao prirodno strah, kako za sebe tako i za svoju obitelj, a iz razloga što je saznao da je optuženik incidentan. Izrečene prijetnje su bile s obzirom na okolnosti ozbiljne i objektivno prikladne da kod oštećenika izazovu strah za vlastiti život.

12.3. Stoga je nedvojbeno utvrđeno i dokazano da je optuženi A. P. kritične zgode telefonskom putem preko svjedoka J. H., ozbiljno prijetio oštećenom I. L. da će mu glavu razbiti i ubiti ga, koje mu je prijetnje H. prenio, a koje su riječi kod oštećenika izazvale osjećaj straha i uznemirenosti zbog čega je događaj i prijavio.

12.4. Nasuprot žalbenim navodima ovo vijeće prihvaća stav prvostupanjskog suda, a iz sadržaja izrečenih prijetnji proizlazi da se radi o prijetnji da će drugu osobu usmrtiti koja je objektivno podobna uznemiriti i ustrašiti osobu kojoj je upućena. Stoga vijeće prihvaća utvrđenje prvostupanjskog vijeća da se radi o ozbiljnim prijetnjama, koje se ne mogu tolerirati, niti postoji bilo kakvo opravdanje za ovakvo neprihvatljivo ponašanje.

 

13. Sud je naveo razloge o odlučnim činjenicama te ih u potpunosti i jasno obrazložio. Pri tome je sud dao valjane razloge zbog kojih je pojedine dokaze ocijenio vjerodostojnim dovodeći ih u vezu sa drugim dokazima u spisu, odnosno naveo zbog čega smatra nedvojbeno utvrđenim da je optuženik počinio terećeno kazneno djelo ocijenivši iskaz oštećenika vjerodostojnim i u suglasnosti s drugim dokazima. Stoga je žalbu optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u odnosu na osuđujući dio presude, valjalo odbiti kao neosnovanu.

 

Povreda kaznenog zakona na štetu optuženika

 

14. S obzirom da je žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja podnijeta u korist optuženika, sukladno članku 478. ZKP/08, sadrži u sebi i žalbu na odluku o sigurnosnoj mjeri, vijeće je razmotrilo istu odluku. Povodom žalbe optuženika, a po službenoj dužnosti vijeće je utvrdilo da je u korist optuženika povrijeđen kazneni zakon kod izricanja sigurnosne mjere obaveznog psihijatrijskog liječenja iz članka 68. KZ/11 s obzirom da vještak psihijatar prof. dr. I. P. u svom nalazu i mišljenju kod optuženika nije našao da boluje od duševne smetnje. Vještak je naveo da u cjelokupnoj dokumentaciji nije našao znakove nekog težeg duševnog poremećaja, dok se redovito pojavljuje dijagnoza simptoma ovisnosti. Stoga je na temelju članka 476. stavak 1. točke 2. ZKP/08 došlo do povrede članka 68. stavak 1. KZ/11 jer nisu bili ispunjeni uvjeti za izricanje iste sigurnosne mjere obaveznog psihijatrijskog liječenja.

14.1. No, s obzirom da je vještak psihijatar u svom nalazu i mišljenju predložio da se optuženiku A. P. izrekne i sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti o drogi iz članka 69. KZ/11., a optuženik je kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o drogi te postoji opasnost da će i ubuduće zbog ovisnosti počiniti teže kazneno djelo, valjalo je presudu preinačiti u odluci o izrečenoj sigurnosnoj mjeri te na temelju članka 69. stavak 1., 2. i 3. KZ/11 optuženiku A. P. izreći sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o drogi koja će se provoditi u okviru zatvorskog sustava i trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

 

Žalba državnog odvjetnika i optuženika u odnosu na odluku o kazni

 

15. Državni odvjetnik u žalbi smatra da je kazna izrečena optuženom A. P. od sedam mjeseci zatvora preblaga i da se istom neće ostvariti svrha kažnjavanja. Državni odvjetnik smatra da je sud pritom precijenio činjenice za koje ne predstavljaju olakotne okolnosti, posebice stoga što uopće nisu olakotne okolnosti te stoga optuženik nije trebao biti blaže kažnjen. Nadalje, ističe kako sud pogrešno navodi da se optuženik A. P. primjereno držao pred sudom i da se iskreno kaje, jer je isti negirao počinjenje kaznenih djela te naveo da ga je oštećenik lažno prijavio zbog kaznenog djela prijetnje, dok svjedok J. H. ne govori istinu i da lažno svjedoči pred sudom. Smatra da tako blaga kazna zasigurno neće utjecati na optuženika A. P., kao niti do sada izrečene kazne koje su očito bile preblage, da ne čini kaznena djela, te neće izraziti društvenu osudu zbog počinjenja kaznenog djela za koje je osuđen, a neće utjecati niti na druge da ne čine kaznena djela             

15.1. I optuženik se žali na odluku o kazni te ističe kako je sud precijenio otegotne okolnosti, a podcijenio olakotne okolnosti. Smatra da je izrečena kazna prestroga jer sud nije uzeo u obzir da nije nikoga ozlijedio, a niti je oštećeniku nastala nikakva šteta. No, ozljeda i šteta nije ni mogla nastati s obzirom na prirodu kaznenog djela prijetnje preko druge osobe.

 

16. Razmatrajući žalbene navode ovo vijeće je smatralo da izrečena kazna od sedam mjeseci zatvora svojom duljinom nije primjerena kaznenoj odgovornosti optuženika te je prvostupanjski sud precijenio olakotne, a podcijenio otegotne okolnosti kod optuženika. Za predmetno kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ/11 predviđena je kazna zatvora do tri godina, a optuženik je prema izvodu iz KE višestruko osuđivana osoba od 1997-2020. za razna kaznena djela uglavnom u vezi zlouporabe opojnih droga te su mu šest puta izricane uvjetne osude, tri puta bezuvjetne kazne zatvora i jednom rad za opće dobro, a koje kazne očito nisu na njega pozitivno djelovale da ne čini nova kaznena djela.

16.1. Slijedom navedenog prvostupanjski je sud, precijenio olakotne okolnosti i podcijenio značaj otegotnih okolnosti, te izrečena kazna od sedam mjeseci, po stavu ovog vijeća nije primjerena okolnostima počinjenog djela i takvom se kaznom ne može ostvariti svrha kažnjavanja propisana u članku 41. KZ/11. Stoga vijeće prihvaća žalbene navode državnog odvjetništva, dok je žalba optuženika na izrečenu kaznu neosnovana.

16.2. Prihvaćajući žalbu državnog odvjetnika ovo vijeće je smatralo kako se samo osudom optuženika na dužu bezuvjetnu kaznu zatvora može postići svrha opće i posebne prevencije, pa je presudu valjalo preinačiti u odluci o kazni i optuženika za predmetno kazneno djelo osuditi na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca, uz izricanje sigurnosne mjere obaveznog liječenja od ovisnosti o drogi, jer je samo tako izrečena kazna zatvora primjerena svim okolnostima počinjenog djela i nastupjelim posljedicama. Optuženiku je također u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme od uhićenja provedeno u istražnom zatvoru od 27. ožujka 2020. do 9. listopada 2020.

16.3. Time će se jasno izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela te pozitivno utjecati na optuženika da shvati štetnost svog djela i u zatvoru preispita svoje dosadašnje ponašanje, a i druge da se ubuduće suzdrže izvršenja takvih i sličnih kaznenih djela, te će se time postići svrha kažnjavanja u pogledu opće i posebne prevencije i načelo individualizacije u kažnjavanju.

 

17. Kako optuženik žalbom, nije doveo u sumnju ispravnost i zakonitost pobijane presude u osuđujućem djelu presude, a ispitivanjem iste po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1 točka 1. i 2. ZKP/08, nisu nađene druge povrede materijalno pravne ili procesno pravne prirode na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i povodom žalbe optuženika, a po službenoj dužnosti, preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kazni i sigurnosnoj mjeri na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08.

 

U Sisku 27. travnja 2023.