1

Poslovni broj Gž R-96/2023-2

Poslovni broj Gž R-96/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

              Županijski sud u Rijeci, po sucu Alenu Perhatu, u pravnoj stvari tužitelja 1. D. N. iz Z., OIB: ... i 2. maloljetnog I. K. iz Z., OIB: ..., zastupanih po punomoćniku L. G., odvjetniku iz Z., protiv tuženika zavoda G. Z., Z., OIB: ..., uz sudjelovanje G. Z., OIB: ... kao umješača na strani tuženika, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja o troškovima postupka sadržanog u presudi na temelju priznanja Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 6 Pr-1699/2022-43 od 09. siječnja 2023. godine, 27. travnja 2023.

r i j e š i o  j e

I              Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje o troškovima postupka sadržano u dijelu točke II izreke presude na temelju priznanja Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 6 Pr-1699/2022-43 od 09. siječnja 2023. godine u kojem je naloženo tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljima na ime parničnog troška iznos od 1.856,56 eura/13.988,27 kuna[1], sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 09. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II              Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se rješenje o troškovima postupka sadržano u preostalom usvajajućem dijelu točke II izreke presude na temelju priznanja Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 6 Pr-1699/2022-43 od 09. siječnja 2023. godine, te se sudi:

              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 14,00 eura/105,48 kuna, kao i njihov zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na taj iznos koja teče od 09. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.              Presudom prvostupanjskog suda na temelju priznanja (točka I izreke) naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljima iznos od 777,43 eura/5.857,56 kuna bruto, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose glavnice od njihove dospjelosti do isplate, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u tim iznosima, sve pobliže naznačeno u izreci.

2.              U točki II izreke naloženo je tuženiku da na ime parničnog troška isplati tužiteljima iznos od 1.870,56 eura/14.093,75 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 09. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

3.              Protiv te presude na temelju priznanja, u dijelu koji se odnosi na odluku o troškovima postupka sadržanu u točki II izreke ove odluke, pravovremenu žalbu podnosi tuženik, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle iz žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22 i 114/22, u nastavku teksta: ZPP).

4.              U žalbi navodi kako je sud prvog stupnja pobijanom odlukom tužiteljima neosnovano dosudio troškove sastava pet obrazloženih podnesaka, jer da je odredbom Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, u nastavku teksta: Tarifa) limitiran broj podnesaka (za najviše četiri podneska) za koje bi strankama mogla pripasti nagrada u skladu s tom odredbom Tarife.

5.              Iz navedenih razloga sadržajem žalbe predlaže da se navedena odluka u pobijanom dijelu preinači.

6.              Tužitelji u odgovoru na žalbu osporavaju žalbene navode kao neosnovane i predlažu odbijanje žalbe, te podnose zahtjev za naknadu troškova postupka po žalbi.

7.              Žalba tuženika je djelomično osnovana.

8.              Sud prvog stupnja donoseći pobijanu odluku utvrđuje da tužiteljima u skladu s odredbama članaka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a pripada pravo na naknadu parničnih troškova od tuženika, i to za sastav podneska od 25. lipnja 2020. godine u iznosu od 1.125,00 kuna (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu od 09. srpnja 2020. godine u iznosu od 1.125,00 kuna (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), za sastav podneska od 25. kolovoza 2020. godine u iznosu od 1.125,00 kuna (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu od 20. listopada 2020. godine u iznosu od 1.125,00 kuna (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), za sastav podneska od 22. listopada 2020. godine u iznosu od 281,25 kuna (Tbr. 8. toč. 3. Tarife), za sastav podneska od 02. prosinca 2020. godine u iznosu od 1.125,00 kuna (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), za sastav podneska od 09. veljače 2021. godine u iznosu od 1.125,00 kuna (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), za sastav podneska od 05. listopada 2021. godine u iznosu od 281,25 kuna (Tbr. 8. toč. 3. Tarife), za sastav podneska od 14. listopada 2022. godine u iznosu od 1.125,00 kuna (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), što zajedno sa troškom na ime zastupanja više osoba od 10% (Tbr. 36. Tarife) iznosi 9.675,00 kuna, te s troškom na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% u iznosu od 2.418,75 kuna i troškovima financijskog vještačenja u iznosu od 2.000,00 kuna daje sveukupan iznos od 14.093,75 kuna, pa istima na ime parničnih troškova dosuđuje taj iznos, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, u skladu s odredbom članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona («Narodne novine» br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22), dok u preostalom dijelu utvrđuje neosnovanim njihov zahtjev po navedenoj osnovi.

9.              Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da prilikom donošenja ožalbene odluke nije počinjena neka od tih povreda, niti tuženik makar indirektno (sadržajem žalbe) ukazuje na postojanje neke druge bitne postupovne povrede.

10.              Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da tužiteljima koji su u cijelosti uspjeli u ovom sporu pripada u skladu s odredbama članaka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a pravo na naknadu parničnih troškova od tuženika, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, u skladu s odredbom članka 30. stavak 2. OZ-a, pri čemu je istima pravilno (u skladu s odgovarajućim odredbama Tarife) dosuđena naknada za gore naznačene radnje, osim u dijelu koji se odnosi na troškove sastava podneska od 25. kolovoza 2020. godine.

11.              Naime, budući se tužitelji u tom podnesku nisu očitovali na tuženikov odgovor na tužbu i/ili prigovor protiv platnog naloga, a ne radi se niti o obrazloženom podnesku u kojem isti odgovaraju na navode prigovora ili odgovora na tužbu ili se očituju na nalaz i mišljenje vještaka, dakle nije riječ o nekom od podnesaka koje ima u vidu Tbr. 8. toč. 1. Tarife, to je tužiteljima za sastav tog podneska po punomoćniku-odvjetniku trebalo u skladu s Tbr. 8. toč. 3. Tarife dosuditi naknadu u iznosu od 37,33 eura/281,25 kuna, zajedno sa pripadajućim porezom na dodanu vrijednost na taj iznos po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife), tj. u iznosu od 9,33 eura/70,31 kuna.

12.              Stoga je tužiteljima na ime naknade parničnih troškova trebalo dosuditi ukupni iznos od 1.856,56 eura/13.988,27 kuna, a u preostalom dijelu odbiti njihov zahtjev za naknadu troškova postupka (za iznos od 14,00 eura/105,48 kuna), kao i zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na taj iznos od presuđenja pa do isplate.

13.              Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku u dijelu opisanom u točki I izreke ovog rješenja, u skladu s odredbom članka 380. točka 2. ZPP-a, dok je djelomičnim uvaženjem njegove žalbe i primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a donesena odluka opisana u točki II izreke istog rješenja.

14.              Pozivom na odredbu članka 155. stavak 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka, jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice.

U Rijeci 27. travnja 2023.

                                                                                                                                                   Sudac:

                                                                                                                                            Alen Perhat, v.r.