1

Poslovni broj REF. 20: Pn-9/2019-194

 

 

 

 

 

    Republika Hrvatska                                                                                        

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Daruvaru

Daruvar, S. Radića br. 27

 

Poslovni broj REF. 20: Pn-9/2019-194

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

I

 

P R E S U D A

 

 

              Općinski sud u Bjelovaru Stalna služba u Daruvaru po sutkinji toga suda Dajani Gabud Jandoš kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice M. G. iz S., S. R. 28, OIB: …, zastupanog po M. L., odvjetnici iz D., protiv tuženika E. osiguranje d.d. Podružnica B., Z. 51, OIB: …, zastupanog po Odvjetničkom društvu G. & P. iz Z., radi naknade štete, nakon održane zaključene glavne i javne rasprave dana 14. ožujka 2023. godine u prisutnosti tužiteljice osobno te punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu i uručenje presude dana 27. travnja 2023.

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom tužiteljice od 15. listopada 2021.

 

i

 

p r e s u d i o    j e

 

 

I Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan u dijelu koji glasi:

 

"Tuženik E. O. d.d. Z., Podružnica B., Z. 51, B., OIB: … dužan je tužiteljici M. G., S., S. R. 28, OIB: … isplatiti na ime naknade štete iznos od 73.688,18 eur/555.203,56 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja se do 31.12.2022. obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godina dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. po stopi zatezne kamate određene uvećanjem kamatne stope koju je Europska Središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sukladno čl.29.st.2. i 8. ZOO-a  i to:

 

- na iznos od 34.720,29 eur/261.600,00 kn počam od 01. listopada 2017. godine do isplate,

- na iznos od 1.990,84 eur/15.000,00 kn počam od 08. lipnja 2018. godine do isplate,

- na iznos od 1.141,42 eur/8.600,00 kn počam od dana donošenja ove odluke dana 27. travnja 2023.  do isplate,

- na iznos od 35.835,63 eur/270.003,56 kn počam od dana 27. travnja 2023. godine do isplate, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

 

II Tuženik E. O. d.d. Z., Podružnica B., Z. 51, OIB: … dužan je tužiteljici M. G., S., S. R. 28, OIB … plaćati na ime rente mjesečni iznos od 42,47 eur/320,00 kn počam od 05.srpnja 2019. godine pa nadalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, i to do 15-og u mjesecu za tekući mjesec, time da je dospjele iznose dužan platiti odjednom i u cijelosti, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska Središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, koja se obračunava od dana donošenja ove presude tj. dana 27.04.2023. pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

III. Odbija se zahtjev tužitelja za dosudu mu naknade štete za iznos koji prelazi dosuđen novčani iznos od ukupno 73.688,18 eur/555.203,56 kn u točci I izreke, do ukupno potraživanog iznosa od 85.889,14 eur/647.131,74 kn zajedno s potraživanim zakonskim zateznim kamatama na taj nedosuđen novčani iznos, kao i za potraživane zakonske zatezne kamate koje bi na dosuđeni novčani iznos od 1.141,42 eur/8.600,00 kn te na iznos od 35.845,63 eur/270.078,91 kn iz točke I izreke, tekle prije dana donošenja ove odluke tj. dana 27.04.2023. kao i za iznos potraživane mjesečne rente koji prelazi dosuđen mjesečni iznos od 42,47 eur/320,00 kn u točci II izreke pa do ukupno potraživanog mjesečnog iznosa od 63,71 eur/480,00 kn, te kao i  za zakonske zatezne kamate na iznose rente koje bi tekle prije donošenja ove odluke tj. dana 27.04.2023., sve kao neosnovano.

 

IV. Tuženik je dužan tužiteljici nadoknaditi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 12.334,21 eur/92.932,10 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska Središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, koja se obračunava od dana donošenja ove presude tj. dana 27.04.2023. pa do isplate, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

Obrazloženje

 

 

1. Tužiteljica M. G. iz S. zastupana po odvjetnici M. L. iz D., podnijela je kod ovog suda dana 11. siječnja 2019. tužbu protiv tuženika E. O. d.d., Podružnica B., radi naknade štete potražujući isplatu novčanog iznosa od ukupno 320.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom.

 

2.  U tužbi se navodi, da je u prometnoj nezgodi od 01. svibnja 2017., tužiteljica kao suvozač na motociklu reg. oznake … kojim je upravljao njen suprug D. G. zadobila teške tjelesne ozljede u vidu traumatske amputacije noge u području između kuka i koljena, koja je rezultirala i drugim bolesnim stanjima tužiteljice i psihičkim problemima, a koji su u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem.  Tužiteljica je trpjela jak strah u trenutku povređivanja kao i sekundarni strah od posljedica povređivanja i ishoda liječenja imajući u vidu da joj je kao mladoj ženskoj osobi amputirana noga. Tužiteljica je trpjela jake i dugotrajne bolove u trenutku ozljeđivanja, ali i tijekom liječenja, no bolove osjeća i danas. Tužiteljica je trpjela bolove nakon operacije, razgibavanja, fizikalne terapije i rehabilitacijskog liječenja, kod obrade rane, ali i kod postavljanja i navikavanja na protezu u više navrata. Tužiteljica je bila podvrgnuta i novoj operaciji radi postavljanja i podešavanja vanjske proteze, a kojima će biti podvrgavana i u budućnosti, sve kako postoji obveza promjene ležišta proteze svake godine Tužiteljica je kao posljedicu povređivanja pretrpjela i trajno smanjenje životnih aktivnosti u vidu amputacije noge iznad koljena i sva ograničenja koja isto nosi u redovnom životu ženske osobe u dobi od 41 godine. Tužiteljica trpi i jako naruženje koje je uvijek i svugdje vidljivo trećima radi načina hoda. Sve ovo predstavlja povredu prava osobnosti tužiteljice na tjelesno  i duševno zdravlje pa tužiteljica s te osnove potražuje dosudu pravične novčane naknade. Osim neimovinske štete, tužiteljica navodi da je pretrpjela i imovinsku štetu tako što je imala troškove liječenja u vidu putnog troška zbog odlaska na rehabilitaciju u D. toplice u D. koje joj nije financirao Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, jer je udaljenost grada D. i mjesta prebivališta tužiteljice manje od 50 km, kao niti putni trošak uslijed odlazaka na kontrolne preglede pri čemu je tužiteljici uvijek bila potrebna pratnja treće osobe te po toj osnovi tužiteljica postavlja tužbeni zahtjev u iznosu od 5.000,00 kn. Tužiteljica navodi da je trpjela imovinsku štetu i u vidu tuđe pomoći i njege za vrijeme njezina liječenja koju su joj pružali sin M., tužiteljičini roditelji i suprug. Imovinsku štetu tužiteljica je trpjela i s osnova činjenice da je morala kupiti novo osobno vozilo s automatskim mjenjačem koje je u odnosu na vozilo s ručnim mjenjačem skuplje za iznos od oko 15.000,00 kn, a ovo sve, jer sukladno uvjerenju o zdravstvenoj sposobnosti za upravljanje vozila tužiteljica može upravljati samo vozilom s automatskim mjenjačem. Trošak ovog pregleda plaćen je 437,50 kn. Tužiteljica smatra da ima pravo na ortopedsko pomagalo koje će kvalitetu njezina života dovesti u najbliže stanje onome prije nezgode, a radi se o posebnim natkoljeničnim protezama elektroničkog aktivnog koljena koje ne financira Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje i koje stoji između 150.000,00 kn i 200.000,00 kn, a tužiteljica potražuje razliku cijene takvog ortopedskog pomagala i pomagala koje financira Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje. Tužiteljica je u tužbi navela da u vrijeme podnošenja tužbe nije mogla točno odrediti razliku cijene takvog pomagala, pa je prvotno postavila tužbeni zahtjev u iznosu  od 100.000,00 kn međutim, nakon što su tijekom postupka bili pribavljeni podaci o prosječnoj cijeni natkoljenične proteze te o cijeni proteze čiji trošak snosi Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, tužiteljica je u podnesku od 15. listopada 2021. povisila zahtjev sa prvobitnih 100.000,00 kn na ime razlike u cijeni spomenute proteze na iznos od 299.631,74 kn navodeći, da je to razlika između prosječne cijene natkoljenične proteze koja iznosi 339.322,39 kn i troška proteze koja ide na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje u iznosu od 39.690,65 kn. Tužiteljica je u tužbi navela  da je za predmetni šteti događaj odgovorna A. N. kao vozač osobnog automobila marke H. A. 1,3 GL" reg. oznake …, a koje vozilo je bilo u vrijeme štetnog događaja osigurano kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj ... U tužbi je navedeno i da je protiv A. N. podignuta optužnica pod brojem: … radi kaznenog dijela iz čl. 227. st. 1. KZ-a. U tužbi se nadalje navodi da se je tužitelj prije podnošenja predmetne tužbe obratio tuženiku u postupku mirnog rješenja te mu je tuženik na ime nespornog dijela štete dana 27. srpnja 2017. isplatio 20.000,00 kn, a na dan 10. svibnja 2018. iznos od 182.895,88 kn i to: na ime neimovinske štete iznos od 195.000,00 kn, na ime imovinske štete 4.000,00 kn, a na ime izgubljene zarade iznos od 3.895,88 kn. Tuženik je u postupku mirnog rješenja isplatio tužiteljici u cijelosti samo naknadu štete na ime izgubljene zarade u iznosu od 3.895,88 kn. Tužiteljica stoga od tuženika potražuje još na ime neimovinske štete iznos od 200.000,00 kn, a na ime imovinske štete (troškovi liječenja, tuđa pomoć i njega, šteta radi kupnje vozila s automatskim mjenjačem, trošak proteze) iznos od još 120.000,00 kn odnosno sveukupno 320.000,00 kn. Tužiteljica navodi da je opseg naknade štete vezan uz njeno ozljeđivanje tuženiku u cijelosti bio poznat završetkom njezina liječenja i to od 01. listopada 2017. Tužiteljica je  dana 05.srpnja 2019. pod poslovnim brojem Pn-135/2019, kod ovog suda podnijela protiv tuženika i tužbu radi isplate mjesečne rente  po istom štetnom događaju, a radi činjenice da će joj i u budućnosti trajno biti potrebna tuđa pomoć i njega, te je  rješenjem ovog suda Pn-9/2019-31 od 12. studenog 2019. određeno spajanje predmeta ovog suda Pn-135/2019 na ovaj predmet radi zajedničkog raspravljanja i donošenja zajedničke presude sukladno članku 313. st. 1. Zakona o parničnom postupku. U tužbi radi isplate rente po osnovi trajne tuđe pomoći i njege tužiteljica se poziva i navodi podatke o istom štetnom događaju koje je navela i prilikom podnošenja tužbe u ovom predmetu Pn-9/2019, time što vezano za potraživanu rentu po osnovi trajne tuđe pomoći i njege ističe, da će joj tuđa pomoć i njega u budućnosti trebati u omjeru 8 do 10 sati tjedno po nestručnoj osobi pri čemu cijena sukladno postojećoj sudskoj praksi iznosi 20,00 kn po satu, a što onda iznosi 800,00 kn mjesečno. Tužiteljica ističe da joj tuđa pomoć i njega nestručne osobe treba za obavljanje svih srednje teških i teških fizičkih poslova, kao i za obavljanje većine kućanskih poslova koji iziskuju dulje stajanje, klečanje, čučanje i sl., kao što su peglanje, odlazak u trgovinu, čišćenje, spremanje, obrada vrta, a sve posebice imajući u vidu da se radi o ženskoj osobi koja je u vrijeme podnošenja tužbe u dobi od 43 godine. Podneskom od 15. listopada 2021., nakon što su provedena vještačenja (prometno tehničko – sudsko medicinsko te vještačenje po sudskom vještaku psihijatru) tužiteljica je uskladila tužbeni zahtjev s nalazima i mišljenjima vještaka na način da je povisila tužbeni zahtjev kojim potražuje od tuženika naknadu neimovinske štete i to s prvobitno postavljenog zahtjeva od 200.000,00 kn na 401.100,00 kn, a s osnova imovinske štete s iznosa od 120.000,00 kn na iznos od ukupno 344.631,74 kn, odnosno tužbeni zahtjev povišen je sa prvotno potraživanih ukupno 320.000,00 kn na 745.731,74 kn na ime naknade štete, dok je zahtjev za isplatu mjesečne rente snizila sa prvotno potraživanih 800,00 kn mjesečno na 480,00 kn mjesečno. Navedeni podnesak uručen je punomoćniku tuženika na održanoj glavnoj raspravi dana 18. listopada 2021. Punomoćnik tuženika se na ročištu od 18. listopada 2021. nije posebno očitovao vezano za uručen mu podnesak odnosno nije se protivio preinaci, već se upustio u raspravljanje. Međutim, isti je zatražio rok u kojemu bi se vezano za uručen mu podnesak tužitelja od 15.10.2021. dodatno očitovao, te mu je sud raspravnim rješenjem ostavio rok od 15 dana. Tuženik se u dodijeljenom mu roku od 15 dana nije posebno pisano očitovao, te se dakle niti u  tom naknadnom roku nije protivio preinaci, već se je tek u podnesku od 24. ožujka 2022., nakon što se je i u samom podnesku prethodno upustio u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, u podnesku pod točkom 4 usprotivio preinaci tužbe ističući da je prethodni postupak u ovoj pravnoj stvari zaključen još 08. travnja 2018. Obzirom na navedeno da se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, već na samome ročištu održanom 18. listopada 2021., a da se prije toga nije protivio preinaci i da se isti nije u naknadno ostavljenom mu roku od 15 dana za očitovanje na uručen mu podnesak tužitelja od 15. listopada 2021. usprotivio preinaci, to je temeljem čl. 190. st. 4. Zakona o parničnom postupku smatrano da postoji pristanak tuženika na preinaku, te je preinaka dopuštena.

 

3. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje nastanak predmetnog štetnog događaja na koji se tužiteljica poziva u tužbama te čini nespornom činjenicu da je vozilo reg. oznake … koje je u vrijeme štetnog događaja vozila A. N., u trenutku štetnog događaja bilo kod njega osigurano onako kako se navodi u tužbama. Tuženik je učinio nespornim da je u štetnom događaju sudjelovala i tužiteljica onako kako je to navela i da je zadobila tjelesne ozljede. Tuženik čini nespornim da je tužiteljici prije pokretanja predmetnog postupka isplatio na ime naknade štete  ukupan iznos od 202.895,00 kn te preko toga iznosa tuženik osporava osnovu i visinu potraživane naknade štete predmetnim tužbama kao i zahtjev za tijekom zateznih kamata. Tuženik osporava da bi prometnu nesreću skrivila isključivo osiguranica tuženika. Tuženik osporava činjenične tvrdnje i opis neimovinske štete tužiteljice kako ga izlaže u tužbi. Smatra da nije sporno, da je tužiteljici za vrijeme liječenja bila potrebna tuđa pomoć, međutim u toku liječenja istu joj je pružalo medicinsko osoblje, a njihov trošak je pokriven u cijelosti od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Tuženik smatra da tužiteljici pripada pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja i naknadu s osnova osobne invalidnine te da se to treba uračunati u potraživanu naknadu neimovinske štete po kvalifikatornom kriteriju duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti. Tuženik je  osporavao osnov i visinu tražene naknade imovinske štete za troškove liječenja i putovanja za vrijeme liječenja smatrajući da su isti podmireni iz sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Tuženik osporava tražbinu tužiteljice s osnova nabavke osobnog automobila s automatskim mjenjačem, jer smatra da isto ničime nije dokazala pa uz to smatra da je tužiteljica kao invalidna osoba ostvarila pravo na oslobođenje od plaćanja trošarina na vozila i poreza na dodanu vrijednost i druge olakšice koje ostvaruju invalidne osobe. Tuženik osporava i tražbinu tužiteljice s osnova nabavke ortopedskog pomagala, uz to smatra da je tužiteljici kao osiguraniku HZZO-a priznato odnosno da joj pripada pravo na ortopedsko pomagalo koji trošak snosi HZZO. Vezano za potraživanu rentu po osnovi potrebe za tuđom pomoći i njegom tuženik smatra da tužiteljici nije trajno potrebna tuđa pomoć niti njega pa se protivi i tom dijelu tužbenog zahtjeva. Tuženik se na ročištu 07. srpnja 2022. očitovao da je u međuvremenu izvršio uplatu još nespornog dijela na ime naknade štete tužiteljici po predmetnom štetnog događaju na dan 05.07.2022. i to 90.000,00 kn na ime neimovinske štete, a 8.500,00 kn na ime tuđe pomoći i njege. Tuženik ističe da je time tužiteljici na ime naknade štete po predmetnom štetnom događaju isplatio  na ime neimovinske štete ukupno 285.000,00 kn, a na ime tuđe pomoći i njege ukupno 12.500,00 kn.

 

4. Vezano za činjenicu da je tuženik 05. srpnja 2022. izvršio isplatu daljnjeg nespornog dijela naknade štete i to 90.000,00 kn na ime neimovinske štete te 8.500,00 kn na ime tuđe pomoći i njege, tužiteljica je podneskom od 15. srpnja 2022. (list 484) uskladila svoj tužbeni zahtjev tako da je svoje potraživanje koje je postavljeno posljednjim podneskom od 15.  listopada 2021. umanjila za isplaćeni joj daljnji iznos te tako dakle ostala kod potraživanja neimovinske štete od još 311.000,00 kn, a na ime imovinske štete 336.131,74 kn (nabavka vozila s automatskim mjenjačem, razlika cijene ortopedskog pomagala i naknada tuđe pomoći i njege).

 

5. U postupku izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja je dostavljena uz tužbu i prileži na listovima spisa 4-71 (zapisnik o očevidu od 01. svibnja 2017., rješenje ODO B. … od 17. siječnja 2018., zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola ispitanika D. G., rješenje HZMO-a od 17.08.2018., ispis crno-bijelih fotografija, preslik zdravstvenog kartona tužiteljice, medicinska dokumentacija, nalaz i mišljenje o postupku tjelesnog oštećenja, račun MP A. trgovina od 07.06.2018., račun … d.z.bbž od 10.04.2018., račun D. toplica o obavljanju fizikalne terapije od 23.09.2017.,), uz podnesak tužiteljice od 05.03.2019. (list 83-94, rješenje o obustavi istrage protiv D. G. ODO B. … od 17. siječnja 2018.), očitovanje Centra za socijalnu skrb D. (list 101), očitovanje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (list 102), očitovanje HZZO-a (list 104-111), očitovanje Porezne uprave Ispostave D. (list 112), preslika dijela spisa … (list 115),  pročitani su iskazi saslušanih svjedoka A. N., D. G. i tužiteljice (list 117-119), medicinska dokumentacija (list 126-127, 156, 222-258), dokumentaciju koja je dostavljena uz tužbu tužiteljice zaprimljena u spisu Pn-135/19 koji je spis spojen na predmetnu parnicu (list 134-142),  nalaz i mišljenje vještaka Č. Č. (list 168-176), nalaz i mišljenje vještaka J. Š. (list 177-182), očitovanje KBC Z. od 11.09.2020. (list 197), očitovanje B. i O. (list 206 i 208-210), očitovanje vještaka J. Š. (list 264) preslika presude Općinskog suda u B. … od 22. siječnja 2021. (list 266-268), očitovanje vještaka J. Š. (list 279-280), nalaz i mišljenje vještaka M. K. S. (list 281-295), očitovanje vještaka M. K. S. (list 315), te očitovanje sudskog vještaka J. Š. (list 316). Pročitan je iskaz vještaka M. K. S. (list 318-320),  te iskaz sudskog vještaka J. Š. (list 338-340), nalaz i mišljenje sudskog vještaka M. M. (list 370-383),  te njegova očitovanja (list 387, 442, 488), ponuda O. od 11.04.2022. (list 440), te očitovanje B. od 30.03.2022. (list 441), pročitan je iskaz saslušanog vještaka M. M. (list 511-515), medicinska dokumentacija (list 525-544), dopis HZZO-a od 24.01.2023. (list 545), te je izvršio uvid u spis Općinskog suda u B. …

 

6. Temeljem provedenih dokaza i njima utvrđenog činjeničnog stanja sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim, te ga u tom dijelu usvojio kako je to pobliže naznačeno u točci I i II izreke, dok je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji je ocijenjen neosnovanim odbijen, a kako je pobliže naznačeno u točci III izreke.

 

7. Među strankama nije bio sporan nastanak štetnog događaja od 01. svibnja 2017., kako ga je opisala i na koji se poziva tužiteljica u tužbi. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporavao da bi za prometnu nesreću isključivo bila odgovorna odnosno istu skrivila osiguranica tuženika, pa da bi tuženik u cijelosti bio odgovoran za svu štetu nastalu tužiteljici, međutim ovaj prigovor nije osnovan. Naime, uvidom u spis Općinskog suda u B. … utvrđeno je, da je A. N. presudom … od 22. siječnja 2021. osuđena da je iz nehaja kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvala opasnost za život i tijelo ljudi te prouzročila tešku tjelesno ozljedu druge osobe. Navedena presuda postala je pravomoćna 22. siječnja 2021. Dakle, osiguranik tuženika pravomoćno kazneno je osuđen za prouzročenje predmetnog štetnog događaja. U odnosu na D. G., supruga tužiteljice, sa kojim se tužiteljica prevozila na motociklu, a sa istime je upravljao D. G., obustavljena je istraga koja je bila pokrenuta zbog postojanja osnovane sumnje da bi on prouzročio štetni događaj, a kako proizlazi iz rješenja o obustavi istrage ODO B. … od 17. siječnja 2018. (list 18-19 spisa). Na okolnosti utvrđenja dinamike nastanka prometne nesreće i eventualnog doprinosa oštećene M. G. (tužiteljice) te vozača motocikla D. G. u nastanku štetnog događaja i njegovih posljedica, određeno je kombinirano prometno tehničko – sudsko medicinsko vještačenje koje je bilo povjereno sudskim vještacima Č. Č., prometno tehničkom vještaku i sudsko medicinskom vještaku  dr. J. Š. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Č. Č. proizlazi, da na strani tužiteljice i D. G. nema doprinosa u nastanku štetnog događaja obzirom je osiguranik tuženika vozilom neposredno prije sudara djelomično prešao na lijevu stranu kolnika, lijevo od središnje linije i to za oko 1,3 m od središnje linije i lijevim bokom svog vozila okrznula lijevi bok skutera i lijevi bočni dio tijela tužiteljice koji su se u tom trenutku u potpunosti nalazili na svojoj desnoj strani kolnika, a tehnički nije bilo moguće utvrditi zbog čega je osiguranik tuženika prešao dijelom na lijevu stranu kolnika. Punomoćnici stranka nisu imali primjedbi na nalaz i mišljenje prometno tehničkog vještaka Č. Č., te je sud u cijelosti prihvatio njegov nalaz i mišljenje ocijenivši da je dat sukladno pravilima struke. Dakle, u predmetnom slučaju nije utvrđeno da bi na strani tužiteljice ili vozača s kojim se ona prevozila u vrijeme nastanka štetnog događaja postojao doprinos u nastanku štetnog događaja.

 

8. Među strankama nije bilo sporno, da je po osnovi predmetnog štetnog događaja u postupku koji je prethodio podnošenju tužbe tuženik po zahtjevu tužiteljice isplatio u cijelosti potraživanu izgubljenu zaradu u iznosu od 517,07 eur/3.895,88 kn pa ista niti nije predmet ovog postupka. Nesporno je, da je tuženik tužiteljici prije podnošenja tužbe u ovom predmetnu zaključno s danom 10.05.2018. isplatio iznos na ime neimovinske štete od ukupno 195.000,00 kn te na ime imovinske štete 4.000,00 kn. Tužiteljica navodeći ovo u tužbi, nije posebno konkretizirala na koje vidove neimovinske štete bi se odnosila ova isplata od ukupno 195.000,00 kn niti je konkretizirala na koju točno imovinsku štetu bi se odnosila isplata od 4.000,00 kn, niti je ovo sam tuženik u odgovoru na tužbu specificirao već je samo naveo, da je isti doista prije pokretanja parničnog postupka isplatio tužiteljici naknadu neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 202.895,00 kn, što odgovara ukupnom iznosu kojega navodi tužiteljica u tužbi da joj je isplaćen prije podnošenja tužbe po osnovi štete pretrpljene u predmetnom štetnom događaju.  Na ročištu održanom 07. srpnja 2022. tužiteljica je izvijestila sud da je tuženik još naknadno tijekom predmetnog parničnog postupka izvršio daljnju uplatu nespornog dijela naknade štete i to ukupnog iznosa od 98.500,00 kn, a punomoćnik tuženika tada se očitovao, da je od ovih uplaćenih 98.500,00 kn, iznos od 90.000,00 kn plaćen na ime neimovinske štete, a 8.500,00 kn na ime tuđe pomoći i njege, te je tada isti ujedno i istakao, da je po predmetnom štetnom događaju do toga dana tužiteljici ukupno isplaćeno 285.000,00 kn na ime neimovinske štete, a na ime tuđe pomoći i njege 12.500,00 kn (što bi dakle, imajući u vidu iznos od 8.500,00 kn koji je plaćen 05.07.2022. zbrojen sa iznosom od 4.000,00 kn imovinske štete kojega navodi tužiteljica u tužbi odgovarao upravo iznosu od 1.659,04 eur/12.500,00 kn) te je tužiteljici na ime izgubljene zarade isplaćeno 3.895,88 kn, a koji iznos je već u tužbi navela tužiteljica i nije predmetom raspravljanja u ovom postupku.

 

9. Temeljem članka 964. i 965. Zakona o obveznim odnosima u predmetnom slučaju tuženik je pasivno legitimiran za štetu koju je pretrpjela tužiteljica u predmetnom štetnom događaju, te isto nije niti bilo sporno. Tužiteljica predmetnom tužbom potražuje naknadu imovinske i neimovinske štete. U smislu članka 1046. Zakona o obveznim odnosima šteta je umanjenje nečije imovine (obične štete), sprečavanjem njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Sukladno čl. 19. Zakona o obveznim odnosima pod pravima osobnosti razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. U predmetom slučaju tužiteljica tužbom i tužbenim zahtjevom kako je postavljen podneskom od 15. srpnja 2022., nakon što je tuženik tijekom postupka izvršio isplatu još dijela po njemu nespornog iznosa naknade štete, od tužitelja potražuje isplatu imovinske štete koju čini: naknada troška natkoljenične proteze u iznosu od 299.631,74 kn za koji iznos tvrdi da predstavlja srednji iznos između dostavljene cijene natkoljeničnih proteza O. B. A. d.o.o. i B. d.o.o., naknadu štete na ime povećanog troška kupnje vozila s automatskim mjenjačem u odnosu na vozilo sa ručnim mjenjačem u iznosu od 15.000,00 kn, te još potraživanu razliku naknade štete na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 21.500,00 kn, za vremensko razdoblje od 10. svibnja 2017. pa do 05. srpnja 2019., otkada je podnesen zahtjev na ime rente za tuđu pomoć i njegu.

 

10. U svezi potraživanja tužiteljice koje se odnosi na naknadu troška / razlike cijene nabavke ortopedskog pomagala koji će kvalitetu njezina života dovesti u stanje najbliže onome prije nezgode i ortopedskog pomagala koje financira Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, pribavljeni su podaci pravnih osoba koji su proizvođači natkoljeničnih proteza i to B. d.o.o., Z. te O. B. A. d.o.o., S. N., nakon što je na iste, uputio Klinički bolnički centar Z. dopisom od 11. rujna 2020., kojim se je očitovao na dopis suda o vrsti ortopedskog  pomagala koje bi tužiteljičino stanje dovelo najbliže onom prije štetnog događaja i novčanoj vrijednosti takvog pomagala u odnosu na ortopedsko pomagalo koje financira HZZO. Na okolnosti koje bi ortopedsko pomagalo bilo za tužiteljicu najprimjerenije i dovelo njezino stanje približno onome koje je postojalo prije  vremena ozljeđivanja, imajući u  vidu realne životne okolnosti tužiteljice, da radi puno radno vrijeme i da nije u invalidskoj mirovini, provedeno je i medicinsko vještačenje po sudskom vještaku s područja ortopedije i traumatologije, doc.dr.sc. M. M. iz Z. Prema njegovu nalazu i mišljenju (list 370-382) tužiteljici je potrebna puno bolja proteza od one koju je moguće odobriti uz sklopu pravilnika o ortopedskim i drugim pomagalima HZZO-a, obzirom na nivo radne i životne aktivnosti tužiteljice, fizički spremu i dob. Navedeni sudski vještak smatra da bi tužiteljici bila primjerena proteza sa mehanotroničnim koljeničnim jedinicama, računalno programirana i dinamičkim stopalom  dok je sada tužiteljica opskrbljena s modelom natkoljenične proteze C.-C. ležišta s više osovinskom  hidrauličkom jedinicom i stopalnom jedinicom od ugljičnih vlakana – ista je indicirana zbog visoke aktivnosti tužiteljice, a predstavlja najviše dostupnu protetičku opciju u okviru Pravilnika o ortopedskim i drugim pomagalima HZZO-a. Povodom prigovora tuženika na takav nalaz i mišljenje vještaka, s kojim se ne slaže, jer smatra da bi tužiteljici, da joj je potrebno pomagalo koje u nalazu i mišljenju navodi vještak, tada i bilo isto odobreno od strane HZZO-a kao potrebno invalidsko pomagalo, sudski vještak se očitovao pisano te je i neposredno saslušan pred sudom na glavnoj raspravi održanoj 17. siječnja 2023. Naime, iz očitovanja sudskog vještak M. M. proizlazi da se isti ne može očitovati zašto invalidsko pomagalo koje je naveo u svom nalazu i mišljenju i za koje smatra da bi bilo za tužiteljicu primjereno nije uvršteno u spisak pomagala čiji trošak pokriva HZZO, jer nije sudjelovao u stvaranju Pravilnika o ortopedskim i drugim pomagalima (list 442), no invalidsko pomagalo koje je naveo u svom pisanom nalazu i mišljenu omogućilo bi tužiteljici veću stabilnost te mogućnost samostalnog hoda bez upotrebe štaka za uobičajene životne aktivnosti, a obzirom na sadašnje stanje i pomagalo koje sada koristi, a koje je nestabilno i nema mogućnost samostalnog blokiranja prilikom određenih pokreta (list 489 spisa). Sudski vještak M. M. saslušan na glavnoj raspravi održanoj 17. siječnja 2023. (list 513) pojasnio je, da je trenutno tužiteljici kroz sustav HZZO-a omogućena jedina proteza koja odgovara njezinoj aktivnosti, a dostupna je Pravilnikom HZZO-a. Međutim, kroz sustav  HZZO-a vezano za ortopedska  pomagala i veliku količinu medicinskih usluga na tržištu, nije moguće dobiti ono što je najbolje u datom trenutku na tržištu, a niti jedan protetski nadomjestak ne može zamijeniti amputirani dio tijela. No, tužiteljica bi sa protezom koju je on naveo u svom pisanom nalazu i mišljenju mogla sigurno i u najvećoj mjeri normalno hodati te se baviti svim svojim kućnim i poslovnim zadacima, a koji su primjereni njezinoj dobi u što ulaze i lakše nabavke, hodanje i lakša vožnja autom, ulazak i izlazak iz automobila te u svakom slučaju puno veća sigurnost prilikom stajanja, hoda, ustajanja sa stolaca, sjedanja itd. Imajući u vidu navedeno očitovanje i iskaz sudskog vještaka koji je jasno i određeno odgovorio na sve upite punomoćnika tuženika i po ocijeni suda otklonio primjedbe tuženika, sud prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka M. M. o tome da bi za tužiteljicu bila primjerena proteza sa mehanotroničkim koljeničnim jedinicama, računalno programirana i dinamičkim stopalom, koja nije dostupna kao protetička opcija u okviru Pravilnika o ortopedskim i drugima pomagalima HZZO-a u odnosu na natkoljeničnu protezu kojom je trenutno opskrbljena tužiteljica, a koja je trenutno najviše dostupna protetička opcija u okviru Pravilnika o ortopedskim i drugim pomagalima HZZO-a, jer bi ista dovela njezino stanje najbliže onome koje je postojalo prije vremena ozljeđivanja, pri čemu, kako je sam sudski vještak pojasnio niti jedan protetski nadomjestak ne može zamijeniti amputirani dio tijela. Stoga, činjenica nabavke ovakvog protetskog nadomjestka, nije od utjecaja na procijenjeni postotak trajnog umanjenja životnih aktivnosti tužiteljice od ukupno 68%  po sudskim vještacima J. Š. i psihijatru M. K. S. niti na njihovu ocjenu potrebe tužiteljice za trajnom tuđom pomoći, o čemu su se posebno i očitovali  sudski vještaci J. Š. (list 495) i M. K. S. (list 496), time da su prethodno ovi vještaci vještačili na okolnosti trpljenja neimovinske štete kod tužiteljice (povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje) te na okolnosti imovinske štete koja  se odnosi na potrebu tužiteljice za tuđom pomoći i njegom. Iz očitovanja pravne osobe O. B. A. d.o.o. (list 440) proizlazi da je cijena nabavke proteze za natkoljenicu, modulska, jednoos. koljeno C-L. 32.109,20 eur/241.926,79 kn, dok iz očitovanja pravne osobe B. d.o.o. Z. proizlazi da je prosječna cijena natkoljenične proteze s mehatroničnim koljeničnim jedinicama 48.371,84 eur/364.457,61 kn i da cijena može varirati zavisno od vrste silikona, materijala, te vrste stopala. Imajući u vidu iznose iz navedenih očitovanja, kada se isti zbroje, njihova prosječna vrijednost iznosi 40.240,52 eur/303.192,20 kn pa kada se od toga iznosa umanji vrijednost ortopedskog pomagala  sa kojim je trenutno opskrbljena tužiteljica, a čija vrijednost iznosi 4.195,1331 eur/31.608,23 kn bez PDV-a time da stopa PDV-a iznosi 5%, pa je cijena tog pomagala s PDV-om 4.404,89 eur / 33.188,64 kn, tužiteljica ima pravo na naknadu štete po ovoj osnovi u iznosu od 35.835,63 eur/270.003,56 kn, te dakle u toj visini po navedenoj osnovi, zahtjev tužiteljice ocijenjen je osnovanim te joj je i dosuđen ovaj novčani iznos.  Tužiteljica na ime imovinske štete potražuje i naknadu troška koji je imala zbog nabavke vozila s automatskim mjenjačem odnosno razliku cijene između vozila s ručnim mjenjačem i vozila s automatskim mjenjačem, jer ista više nakon ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju može upravljati samo vozilom s automatskim mjenjačem. Iz očitovanja sudskoga vještaka M. M. neposredno saslušanoga dana 17. siječnja 2023. (list 514 spisa) proizlazi da je bez obzira na ortopedski nadomjestak kojega trenutno koristi odnosno koji bi po njemu bio primjereniji za korištenje, preporuka je tužiteljici koristiti automobil s automatskim mjenjačem, a iz uvjerenja od 10.04.2018. o zdravstvenoj sposobnosti za upravljanje vozilima (list 63) tužiteljica je ograničeno sposobna za upravljanje vozilima na motorni pogon "B" kategorije na poluautomatskom vozilu bez upravljanja lijevom nogom. Na utvrđenje visine štete koju predstavlja razlika cijene vozila s ručnim mjenjačem i cijene vozila s automatskim mjenjačem tužiteljica je u spis dostavila račun NP Auto trgovina Varaždin od 07. lipnja 2018. o kupnji osobnog automobila C. C. P. iz kojeg proizlazi da je vozilo plaćeno 83.500,00 kn. Svjedok D. G. (list 118) izjavio je, da su on i tužiteljica vozilo s automatskim mjenjačem platiti 2.000,00 eura skuplje nego da su nabavljali vozilo s običnim mjenjačem. Navedeno je potvrdila i tužiteljica svojim iskazom (list 118). Imajući u vidu da je preporuka tužiteljici koristiti vozilo s automatskim mjenjačem, sud prihvaća istinitim iskaze svjedoka D. G. i tužiteljice o tome da su doista vozilo s automatskim mjenjačem platili 2.000,00 eura skuplje nego da su nabavljali vozilo s običnim mjenjačem pa je sud stoga dosudio tužiteljici i ovaj vid imovinske štete i to kako je potraživano u iznosu od 15.000,00 kn  što odgovara u iznosu od 1.990,84 eur. Prema dopisu Porezne uprave (list 112 spisa) tužiteljica nije koristila olakšicu kao invalidna osoba pri kupnji vozila s automatskim mjenjačem.

 

11. Sud je u predmetnom postupku proveo medicinsko vještačenje na utvrđenje okolnosti  trpljenja štete tužiteljice s osnova povrede prava osobnosti (pravo na tjelesno i duševno zdravlje u što ulaze pretrpljeni fizički bolovi, pretrpljeni strah, duševne boli zbog naruženja, duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti) te je li i koliko tužiteljica imala potrebu za tuđom pomoći i njegom zbog ozljeda zadobivenih u štetnom događaju te postoji li i u budućnosti potreba za tuđom pomoći i njegom i u kojem omjeru. Navedeno medicinsko vještačenje povjereno je stalnim sudskim vještacima dr. J. Š. i psihijatru M. K. S. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka J. Š. (list 177-182) proizlazi, da je tužiteljica zbog traumatske amputacije lijeve potkoljenice, šoka radi krvarenja te natučenja i oguljotine kože desnog koljena i šake kumulativno trpjela fizičke bolove  jakog intenziteta 2 do 3 dana, srednjeg intenziteta 3 do 5 dana, slabog intenziteta i trajnog karaktera 10 do 15 dana dok slabog intenziteta i povremenog karaktera bolovi ulaze u pojačane napore u vidu trajnog smanjenja životnih aktivnosti koje je sudski vještak radi amputacije lijeve noge  u predjelu ispod gornje trećine natkoljenice s formiranjem bataljka pogodnog za kasniju aplikaciju proteze procijenio sa 60%. Sudski vještak je kod procjene fizičkih bolova napomenuo, da bi sud prilikom ocjene pravične novčane naknade trebao voditi računa i o nelagodama koje je tužiteljica trpjela radi inicijalnog bolničkog liječenja, operativnog zahvata, previjanja, potrebe kontrolnih pregleda, provođenja fizikalne terapije, boravka na bolničkoj rehabilitaciji, potrebe boravka u zavodu, navikavanja na protezu, prolaženje škole hodanja i dr. Po ocjeni sudskog vještaka J. Š. tužiteljici je bila potrebna tuđa njega i pomoć od otpusta s inicijalnog bolničkog liječenja dana 10.05.2017. pa do prijema u zavod 14.06.2017. i to po 6 sati dnevno (kumulativno). Njega je bila potrebna za održavanje osobne higijene, oblačenja, presvlačenja, hranjenja i sl. dok joj je pomoć bila potrebna za nabavu živežnih namirnica, kuhanje kao i obavljanje svih uobičajenih kućanskih poslova. Kako je tužiteljica tijekom boravka u Zavodu od 14.06. do 13.07. 2017. opskrbljena protezom i osposobljena za samostalno oblačenje proteze to joj je nakon otpusta sa Zavoda od 13.07.2017. bila potreba samo pomoć i to 6 sati dnevno kroz mjesec dana  tj. tijekom navikavanja na novonastalu situaciju, nakon toga bila joj je potrebna tuđe pomoć od 4 sata dnevno kroz 2 mjeseca, a tužiteljici je nakon toga doživotno potrebna pomoć po 2 sata 2 puta tjedno. Gubitak lijeve noge tužiteljice nadomješten protezom predstavlja naruženost jakog stupnja. navedeni sudski vještak je vještačio i pretrpljeni strah kod tužiteljice, međutim isti je naznačio da je tužiteljica tijekom liječenja pregledana i obrađena od strane psihijatra te je stoga preporučio da bi bilo potrebno izvršiti psihijatrijsko vještačenje te u tom slučaju zanemariti taj dio njegova vještačenja vezano za ocjenu straha i eventualne trajne posljedice  straha. Sud je stoga posebno odredio i psihijatrijsko vještačenje povjerivši ga psihijatru M. K. S. Iz nalaza i mišljenja psihijatra M. K. S. (list 281-294)  proizlazi da je tužiteljica uslijed štetnog događaja pretrpjela intenzivan primarni strah za vlastiti život trajanja 30 do 60 min (vrijeme do bolničkog zbrinjavanja), sekundarni strah srednjeg intenziteta trpjela je narednih 10 dana koji strh prelazi u akutni stresni poremećaj trajanja 30 dana i ostavlja trajne posljedice u vidu kronificiranog PTSP-a. Zbog navedenoga tužiteljica mora ulagati dodatne psihičke napore u svakodnevnom životu u ukupnom iznosu od 20% te je sudski vještak procijenio da je kod iste ostalo trajno oštećenje psihičkog zdravlja (duševne boli) koje iznosi 20%. Sudski vještaci J. Š. i M. K. S. usuglasili su se da na strani tužiteljice postoji trajno umanjenje životnih aktivnosti od ukupno 68%, a ovo sve  nakon što su sudski vještaci bili i neposredno saslušani i to M. K. S. na ročištu održanom 29. rujna 2021. (list 319), a prof. dr. J. Š. na ročištu održanom 18. listopada 2021. (list 338). Na nalaz i  mišljenje sudskih vještaka prof. dr. J. Š. i psihijatra  M. K. S. stranke su imale određenih primjedbi, međutim po ocijeni ovoga suda sudski vještaci kroz svoja pisana očitovanja i neposredno saslušani pred sudom jasno i određeno su odgovorili na postavljena pitanja punomoćnika stranaka, te su ostali kod svojih nalaza i mišljenja, a sud nije posumnjao u ispravnost njihova nalaza i mišljenja pa ih je u cijelosti prihvatio i ocijenio neosnovanim prijedloge tužitelja da se naknadno određuje vještačenje na okolnosti trpljenja štete po specijalistu kirurgu ortopedu odnosno prijedlog tuženika da se određuje novo medicinsko vještačenje koje bi se povjeravalo Medicinskom fakultetu u Z.

 

12. Imajući u vidu naprijed izložene nalaze i mišljenja sudskih vještaka dr. J. Š. i psihijatra M. K. S., koje je sud prihvatio, kako je to već ranije obrazloženo, tužiteljici u smislu čl. 19. i čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima pripada pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti. Imajući u vidu orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske Su-IV-47/2020-5 od 15. lipnja 2020. koji se primjenjuju i u predmetnom postupku, jer je na drugoj sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 05. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020 zauzeto pravno shvaćanje da se promijenjeni orijentacijski kriteriji iz 2002. godine povećani za 50% primjenjuju i na obvezne odnose nastale nakon 01. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05, sud cijeni, a uvažavajući nalaz i mišljenje sudskog vještaka J. Š. vezano za duljinu i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova uslijed ozljeđivanja tužiteljice i liječenja ozljeda zadobivenih u štetnom događaju, da tužiteljici po osnovi pretrpljenih fizičkih bolova pripada pravična novčana naknada u iznosu od ukupno 743,25 eur/5.600,00 kn (238,90 eur/1.800,00 kn na ime jakih fizičkih bolova koji su trajali 3 dana time da je po danu priznato 79,63 eur/600,00 kn, srednjeg intenziteta 265,45 eur/2.000,00 kn koji su trajali 5 dana, a po danu priznato 53,09 eur/400,00 kn te slabijeg intenziteta u iznosu od 238,90 eur/1.800,00 kn koji su trajali 15 dana, a priznato je 15,93 eur/120,00 kn po danu). Sud je sukladno napomeni sudskog vještaka J. Š. kod ocjene pravične naknade po osnovi pretrpljenih fizičkih bolova imao u vidu sve nelagode koje je trpjela tužiteljica radi inicijalnog bolničkog liječenja, operativnog zahvata, previjanja, potrebe kontrolnih pregleda, provođenje fizikalnih terapija, boravka na bolničkoj rehabilitaciji, potrebe boravka u Zavodu, navikavanje na protezu  te prolaženja škole hodanja. Sud je također imao u vidu i dio iskaza saslušane tužiteljice (list 118 - str. 4 zapisnika), da je nakon amputacije imala jake bolove, zbog čega se obraćala liječnicima, međutim oni su rekli da ti bolovi nemaju veze s izvršenom amputacijom, a trošila je lijekove za bolove time što joj isti nisu potpuno pomagali. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka psihijatra M. K. S., tužiteljica je trpjela strah određene jačine i intenziteta, sve kako je to već ranije u točci 11. obrazloženja navedeno, pa je sud uvažavajući isto kao i orijentacijske kriterije Vrhovnog suda RH već ranije spomenute, a imajući u vidu životnu dob tužiteljice kao i iskaz tužiteljice u dijelu kojim iznosi kako je doživjela sam štetni događaj i proživljavala svoje liječenje te kako se danas nosi s posljedicama štetnog događaja, ocijenio da tužiteljici po osnovi pretrpljenog straha opravdano pripada zatražena pravična naknada u novčanom iznosu od 30.000,00 kn. S obzirom da je po sudskim vještacima J. Š. i M. K. S. procijenjeno kod tužiteljice ukupno trajno smanjenje životnih aktivnosti od 68% (u vidu trajnog oštećenja psihičkog zdravlja, duševne boli i potrebe tužiteljice ulaganja dodatnih psihičkih napora kako bi funkcionirala u svakodnevnom životu,kao i amputacije lijeve noge u predjelu ispod gornje trećine natkoljenice s formiranjem bataljka pogodnog za kasniju aplikaciju proteze), sud uvažavajući životnu dob tužiteljice koja je rođena 1976. godine, po zanimanju ekonomski tehničar, cijeni da istoj po toj osnovi pripada pravična novčana naknada u iznosu od 60.388,88 eur/455.000,00 kn. Prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka J. Š. kod tužiteljice je zaostalo jako naruženje koje je vidljivo zbog gubitka lijeve noge koji je nadomješten protezom, te sud cijeni da po toj osnovi tužiteljici pripada pravična novčana naknada u potraživanom iznosu od 7.432,48 eur/56.000,00 kn, a ovo opet imajući u vidu životnu dob tužiteljice rođene 1976. godine, da je ekonomski tehničar kao i lokaciju ozljede i da je isto vrlo uočljivo očima. Tužiteljica  nije ostvarila novčanu naknadu po osnovi osobne invalidnine kao niti naknadu zbog tjelesnog oštećenja, obzirom je tjelesno oštećenje nastalo kao posljedica ozljede izvan rada, sve sukladno dopisu HZMO-a i očitovanja Centra za socijalnu skrb D. (list 101-102 spisa).

 

13. Tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega i to od otpusta s inicijalnog bolničkog liječenja dana 10.05.2017. pa do njezina prijema u Zavod 14.06.2017. (što iznosi 35 dana, jer na dan kada je ista otpuštena s bolničkog liječenja i došla kući tužiteljici je također trebala tuđa pomoć i njega), i to po 6 sati dnevno (kumulativno). Sukladno postojećoj sudskoj praksi sud je tužiteljici po satu tuđe pomoći i njege koju joj je pružala nestručna osoba (to su bili njen sin, majka, njene prijateljice, a nakon što se je suprug oporavio i njen suprug), o čemu je iskazala i sama tužiteljica (list 118), priznao naknadu od 3,98 eur/30,00 kn po satu, što onda ukupno iznosi  6.300,00 kn/836,15 eur (3,98 eur/30,00 kn po satu x 210 h = 6.300,00 kn).  Iz nalaza i mišljenja dr. J. Š.,  a koji je već ranije obrazložen pod točkom 11 obrazloženja tužiteljici je nakon otpusta sa Zavoda od 13.07.2017. bila potreba samo pomoć i to 6 sati dnevno kroz mjesec dana potom još 4 sata dnevno kroz 2 mjeseca (dakle još ukupno 420 sati x 20 kn = 8.400,00 kn), a nakon toga tužiteljici je doživotno potrebna trajna pomoć 2 sata 2 puta tjedno. Tužiteljici su ovu pomoć o čemu je sama iskazala pružali kako je već ranije navedeno članovi obitelji, a ponekad i prijateljice. Sukladno sudskoj praksi, po ocjeni suda tužiteljici pripada naknada po satu tuđe pomoći u iznosu od 2,65 eur/20,00 kn po satu. Stoga, imajući u vidu vremensko trajanje potrebe tužiteljice za njegom i pomoći te samo za tuđom pomoći, uvažavajući nalaz i mišljenje vještaka J. Š., po toj osnovi tužiteljici pripada naknada do 13.10.2017. u ukupnom iznosu od 1.951,03 eur/14.700,00 kn,  a potom naknada od 13.10.2017. po osnovi trajne tuđe pomoći 2 puta tjedno po 2 sata do 05. srpnja 2019. kada je podnesena tužba za rentu na ime tuđe pomoći i njege (još 20 mjeseci x 16 h = 320 h x 20 kn) u iznosu od 6.400,00 kn. Dakle, po osnovi naknade štete na ime tuđe pomoći i njege do 05. srpnja 2019. tužiteljici pripada naknada u ukupnom  iznosu od 2.800,45 eur/21.100,00 kn. Nakon 05. srpnja 2019. tužiteljica potražuje te joj i pripada renta za tuđu pomoć u mjesečnom iznosu od 42,47 eur/320,00 kn (2,66 eur/20,00 kn po satu), a kako je tužiteljici i dosuđeno ovom odlukom u točci II izreke.

 

14. Imajući u vidu da je tužiteljici od strane tuženika po osnovi neimovinske štete  isplaćen novčani iznos od ukupno 285.000,00 kn, što je među strankama učinjeno nespornim, to je tuženik tužiteljici na ime naknade neimovinske štete dužan isplatiti razliku od još 34.720,29 eur/261.600,00 kn (72.546,29 eur/546.600,00 kn po ocjeni suda pravična naknada umanjena za isplaćenih 37.826,00 eur/285.000,00 kn). Na ime naknade po osnovi tuđe pomoći i njege dospjele do 05. srpnja 2019. tuženik je dužan tužiteljici isplatiti razliku od još pripadajućih 1.141,42 eur/8.600,00 kn (2.800,45 eur/21.100,00 kn umanjeno za po tuženiku nesporno isplaćeni iznos od  ukupno 1.659,04 eur/12.500,00 kn – očitovanje punomoćnika tuženika na ročištu od 07. srpnja 2022., da se isplaćen iznos od ukupno 12.500,00 kn odnosi na tuđu pomoć i njegu). Tužiteljici od 05. srpnja 2019. pa nadalje pripada renta na ime tuđe pomoći u mjesečnom iznosu od 42,47 eur/320,00 kn kako je to već ranije obrazloženo, jer joj je ova pomoć potrebna za obavljanje težih poslova (list 280 očitovanja J. Š.), a za koje će tužiteljica imati potrebe neovisno o nabavci protetskog nadomjestka kojega je preporučio sudski vještak M. M. u svom nalazu, jer iz njegovog iskaza (list 514) proizlazi da će joj predloženi protetski nadomjestak olakšati obavljanje kućanskih i poslovnih zadataka primjerenih njezinoj dobi u što ulaze lakše nabavke i hodanje, veću sigurnost prilikom stajanja, hoda, ustajanja sa stolaca, sjedenja itd.

 

15. Tužiteljica podneskom od 15. listopada 2021. kojim je svoj tužbeni zahtjev uskladila sa činjenicom da je tuženik istoj naknadno za vrijeme trajanja postupka, a nakon podnošenja predmetne tužbe isplatio na ime naknade štete iznos od daljnjih 98.500,00 kn, specificirajući preostala potraživanja u odnosu na  tuženika nije više naznačila potraživanje na ime troškova liječenja za koje je prvobitnom tužbom postavila zahtjev odnosno u navodima tužbe označila tražbinu u iznosu od 5.000,00 kn. S obzirom da je prilikom uređenja tužbenog zahtjeva od 15. listopada 2021. tužiteljica izostavila ovu tražbinu dakle po osnovi troškova liječenja, radi se o povlačenju tog dijela tužbenog zahtjeva, pa sud o ovome nije niti odlučivao.

 

16. Tužiteljici na dosuđenu naknadu štete pripadaju potraživane zakonske zatezne kamate po čl. 29 st. 1. i 2.  Zakona o obveznim odnosima i to na neimovinsku štetu sukladno članku 1103. Zakona o obveznim odnosima od dana kada se tužiteljica obratila tuženiku sa zahtjevom za isplatu ove naknade, a na imovinsku sukladno čl. 1086 Zakona o obveznim odnosima od dana nastanka štete. Tužiteljici na neimovinsku štetu pripadaju zakonske zatezne kamate od 01.10.2017. budući je tuženik nedvojbeno do toga datuma zaprimio zahtjev tužiteljice za isplatu naknade štete po predmetnom štetnom događaju, jer je prvi dio naknade štete za koji je ocijenio nespornim, tužiteljici isplatio već 27.07.2017. Zakonske zatezne kamate na potraživanje tužiteljice s osnova naknade za tuđu pomoć i njegu pripadaju od dana donošenja ove presude, jer se u slučaju naknade štete s osnova tuđe pomoći radi o imovinskoj šteti koja predstavlja nenovčanu naknadu materijalne štete, čiju visinu i vrijednost je sud utvrdio u vrijeme donošenja ove odluke, a uvažavajući pri tome i postojeću sudsku praksu. Na dosuđene novčane iznose imovinske štete tužiteljici i to konkretno dosuđen iznos od 15.000,00 kn koji predstavlja štetu koje je tužiteljica trpjela zbog činjenice da je morala nabaviti vozilo s automatskim mjenjačem, zakonska zatezna kamata pripada od dana kada je istoj nastala ta šteta u smislu čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima, a nastala joj je s danom kupnje takvoga vozila i to dakle dana 07.06.2018., kako proizlazi iz računa o nabavci osobnog vozila (list 69), pa je dakle osnovan zahtjev potraživane zakonske zatezne kamate na taj vid štete od 08. lipnja 2018. do isplate. Na dosuđen iznos naknade štete koji se odnosi na razliku cijene nabavke ortopedskog pomagala koje bi bilo primjerenije za tužiteljicu, jer bi njezino stanje dovelo bliže stanju u kojem se nalazila prije ozljeđivanja u odnosu na ortopedsko pomagalo kojim je trenutno opskrbljena, a čiji trošak snosi HZZO, zatezna kamata tužiteljici pripada od dana donošenja ove odluke, budući da tužiteljica u vrijeme donošenja ove odluke još nije nabavila takovo pomagalo, a razlika u visini cijene je utvrđivana u vrijeme donošenja ove odluke.

 

17. Dakle, imajući u vidu sve naprijed izloženo sud je odlučio kako je pobliže naznačeno u izreci ove presude.

 

18. Obje stranke postavile su zahtjev za naknadu im troškova parničnog postupka. Tužiteljica je u predmetnom postupku uspjela sa 100% svoje osnove, sa visinom zahtjeva za naknadu neimovinske i imovinske štete o kojoj je odlučeno pod točkom I izreke uspjela je sa iznosom od ukupno 73.688,18 eur/555.203,56 kn što čini 85,70% dosuđenog od ukupno potraživanih 647.131,74 kn dok je sa tužbenim zahtjevom za isplatu rente uspjela 40% po visini, jer joj je od prvobitno utuženog mjesečnog iznosa od 800,00 kn priznata renta u mjesečnom iznosu od 320,00 kn. Prosječan uspjeh tužiteljice u ovoj parnici iznosi 75,23% dok je nasuprot toga uspjeh tuženika 24,77% pa je tako temeljem članka 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku tuženik dužan tužiteljici naknaditi 50,46% od ukupnih opravdanih parničnih troškova tužiteljice. Tužiteljica je u predmetnom postupku imala opravdan parnični trošak kojega čine nagrade punomoćniku tužiteljice za sastav tužbe 500 bodova, za sastav još 4 obrazložena podneska obzirom da u prvostupanjskom postupku po Tbr. 8. t. 1. OT-a se može priznati naknada za sveukupno 4 obrazložena podneska i to za podneske (01.03.2019., 04.12.2019., 04.08.2020.) sa 500 bodova po podnesku, a za podnesak od 15.10.2021. sukladno traženom  sa 745 bodova, jer je povišen tužbeni zahtjev na 745.000,00 kn. Za ostale podneske sud je priznao nagradu punomoćniku tužitelja po Tbr. 8. toč. 3. odnosno punomoćniku tužiteljice pripada nagrada za sastav podneska od 14.10.2019., 06.10.2020., 17.11.2020., 25.11.2020., 05.02.2021., 15.11.2021., 14.03.2022., 06.04.2022., 14.04.2022., 15.07.2022., 09.09.2022., 02.11.2022. sa 50 bodova po podnesku. Za zastupanje na raspravnim ročištima i to: 08.04.2019., 26.09.2019., 29.09.2021. sa 500 bodova po ročištu. Za ročište od 06.03.2019. koje je kao pripremno odgođeno zatražena nagrada iznosi 50 bodova. Za zastupanje na raspravnim ročištima nakon povišenja tužbenog zahtjeva na 745.000,00 kn, nagrada iznosi  zatraženih po ročištu 745 bodova i to za ročišta (18.10.2021., 07.07.2022.). Za zastupanje na raspravi od 22.12.2022. u traženom iznosu od 645 bodova, obzirom je tužbeni zahtjev snižen na 647.131,74 kn. Punomoćniku tužiteljice pripada zatražena nagrada i za zastupanje na raspravi od 17. siječnja 2023. te 14. ožujka 2023. sa 676 bodova po raspravi, jer je v.p.s. od 15.07.2022., 89.711,56 eur/675.931,74 kn i to 647.131,74 kn iz točke I tužbenog zahtjeva, a 28.800,00 kn iz točke II zahtjeva, a za podnesak od 30.01.2023. tužiteljici pripada nagrada od maksimalno 50 bodova. Nagrada za zastupanje na ročištu za objavu i uručenje presude pripada potraživanih 50 bodova što zajedno s obračunatim PDV-om iznosi 937,50 kn. Punomoćniku tužitelja pripada i nagrada za sastav tužbe u predmetu Pn-135/2019 koji je naknadno spojen na ovaj predmet u zatraženom iznosu od 100 bodova. PDV od 25% na priznate nagrade iznosi ukupno 4.246,47 eur/31.995,00 kn. Sud nije priznao punomoćniku tužitelja opravdanim zatraženi trošak za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora, jer isto nije bilo uvjet za podnošenje predmetne tužbe. Sudska pristojba na tužbu u ovom predmetu plaćena je 3.550,00 kn, a u predmetu koji je spojen na ovaj predmet Pn-135/2019 sudska pristojba iznosi 835,00 kn. Sudska pristojba na presudu iznosi 663,61 eur. Dakle, od priznatog opravdanog parničnog troška tužiteljici koji iznosi ukupno 22.602,36 eur/170.297,46 kn 50,46% iznosi 11.405,15 eur/85.932,10 kn, a uz taj trošak tuženik joj je dužan naknaditi u cijelosti trošak kojega je tužiteljica snosila na ime provedenih vještačenja, a čiju naknadu je zatražila u iznosu od 7.000,00 kn odnosno 929,05 eur, jer trošak vještačenja ne ovisi o uspjehu stranke u parnici. Dakle, tuženik je dužan tužiteljici na ime parničnog troška isplati iznos od 12.334,21 eur/92.932,10 kn, dok je preko toga iznosa zatražen trošak tužiteljice neosnovan.

 

19. Imajući u vidu sve naprijed izloženo odlučeno je kao u  izreci ove odluke.

 

U Daruvaru, 27. travnja 2023.

 

 

S U T K I N J A

 

                                                                                                                     Dajana Gabud Jandoš

 

 

 

 

 

P O U K A : Protiv ove presude  nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno u  tri primjerka.

 

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. Odvjetnica M. L., D.
2. Odvjetničko društvo G. & P., Z.

 

 

 

________________________________

¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450