1

Poslovni broj Gž-505/2023-2

Poslovni broj Gž-505/2023-2

  R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

              Županijski sud u Rijeci po sutkinji Filki Pejković, u  pravnoj stvari tužitelja P. š. d. „Z.“ u stečaju iz S., OIB: ..., zastupan po stečajnom upravitelju S. M. iz M., protiv tuženika D. Š. iz S., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. J., odvjetniku u S., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv dopunskog rješenja Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem P-1391/2020 od 9. ožujka 2023., 27. travnja 2023.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tužitelja te se preinačuje dopunsko rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1391/2020 od 9. ožujka 2023. na način da se odbacuje zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.  

Obrazloženje

1. Dopunskim rješenjem suda prvog stupnja naloženo je tužitelju da nadoknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 912,47 eur/6.875,00 kn[1] u roku od 15 dana.

2. Protiv citiranog rješenja žalbu podnosi tužitelj zbog postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da se žalba prihvati te rješenje preinači sukladno žalbenim navodima.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja utvrđuje da je rješenjem od 7. svibnja 2021. utvrdio da se tužba smatra povučenom, da je podneskom od 25. svibnja 2021. tuženik zatražio naknadu troškova parničnog postupka. Smatra da tuženiku pripadaju troškovi parničnog postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i 155.  Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje ZPP) u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje Tarifa) te stoga tuženiku dosuđuje ukupan trošak u iznosu od 912,47 eur/6.875,00 kn..

6. Tužitelj u žalbi navodi da se u konkretnom slučaju primjenjuje lex specialis, a to je Stečajni zakon ("Narodne novine" broj 71/15, 104/17, 36/22 – dalje SZ) te da se ne može donositi rješenje o naplati parničnog troška jer da su nastupile posljedice stečaja te da je potraživanje parničnog troška tuženik bio dužan prijaviti kao stečajni vjerovnik sukladno odredbi čl. 257. SZ-a i to posebno iz razloga što je u predmetnom postupku sud donio rješenje kojim se tužba smatra povučenom 7. svibnja 2021., a da je podnesen zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka 25. svibnja 2021.

7. Stoga nadalje navodi tužitelj da je navedeni predmetni trošak nastao prije otvaranja stečajnog postupka te da je tuženik kao stečajni vjerovnik u vrijeme otvaranja stečajnog postupka imao imovinsko-pravnu tražbinu prema tužitelju kao stečajnom dužniku te da je tuženik mogao biti samo stečajni vjerovnik sukladno čl. 167. SZ-a te da stečajni vjerovnici mogu svoje tražbine prema dužniku ostvarivati samo u stečajnom postupku. Stoga smatra da bi kondemnatornim zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka nastalo nezakonito postupanje i naplata "preko reda" pravnog subjekta koji je trebao biti stečajni vjerovnik, a u odnosu na vjerovnike koji su svoju tražbinu pravovremeno prijavili u stečajnom postupku, kao i u odnosu na vjerovnike stečajne mase. Poziva se i na sudsku praksu Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Gž-982/2022 te Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem P-2341/22 i P-2338/22.

8. Opisani žalbeni navodi tužitelja su osnovani jer je pobijanim rješenjem odlučeno o zahtjevu tuženika za naknadu parničnih troškova nastalih u parnici o tražbini koja je bila u tijeku u vrijeme otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem. Zbog otvaranja stečajnog postupka koji je nad tužiteljem otvoren 17. siječnja 2022. nastupio je prekid postupka rješenjem od 10. siječnja 2023. i koji je tada i nastavljen, a prije toga nastupile su zakonske pretpostavke za povlačenje tužbe te je tuženik i podnio zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka. Stoga osnovano tužitelj navodi u žalbi da je nedopušten zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka od strane tuženika jer troškove parničnog postupka koji su nastali prije otvaranja stečajnog postupka tuženik ostvaruje kao stečajni vjerovnik pa je stoga tu tražbinu bio dužan prijaviti stečajnom upravitelju jer sukladno čl. 167. SZ-a stečajni vjerovnici mogu svoje tražbine prema dužniku ostvariti samo u stečajnom postupku.

8. Isto tako prema odredbi čl. 165. st. 3. SZ-a protivna stranka koja je uspjela u parnici iz stavka 1. i 2. tog članka troškove parničnog postupka nastale do prekida postupka kao i troškove nastale nakon prekida postupka, ako je stečajni upravitelj odmah nakon dostavljanja prekinute parnice priznao tužbeni zahtjev ili se odrekne tužbenog zahtjeva, a i u slučaju da je tužba povučena zbog toga što se radi o presumiranom povlačenju tužbe, može ostvariti samo kao stečajni vjerovnik.

9. Ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

10. Slijedom obrazloženog primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci 27. travnja 2023.

Sutkinja

Filka Pejković, v.r.