1

 

Poslovni broj: P-158/2022-26.

 

 

 

 

 

 

 

              REPUBLIKA HRVATSKA

         OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

STALNA SLUŽBA U GRUBIŠNOM POLJU

            Grubišno Polje, Kolodvorska 2

 

Poslovni broj: P-158/2022-26.

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju, po sucu toga suda Milki Katić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D.H.1 iz G. P.,  OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz O. d. V. & R. & C. C., odvjetnicima iz G., protiv tuženika mldb. D.H.2, OIB: …, zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici D.H.3, OIB: …, oboje iz G. P., i oboje zastupani po punomoćnicima iz Z. o. u. H. L. i V. R., odvjetnicima iz J., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 22. ožujka 2023. godine u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnika i zakonske zastupnice mldb. tuženika, a majke, D.H.3 uz punomoćnika   temeljem članka 335. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), dana 27. travnja 2023. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

I              Proglašava se nedopuštenom ovrha (izravna naplata) koja se protiv tužitelja D.H.1 iz G. P., OIB: …. kao ovršenika vodi kod Financijske agencije povodom zahtjeva tuženika maloljetnog D. H.2, OIB: … kao ovrhovoditelja, zastupanog po majci i zz D.H.3, OIB: …, oboje iz G. P., na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Grubišnom Polju broj: P Ob-251/2020 od 13. travnja 2021. godine i presude Županijskog suda u Splitu broj: Gž Ob-294/21 od 18. lipnja 2021. godine.

 

II              Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.858,09€ / 13.999,78 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja se obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počam od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, sve u roku 15 dana.

 

 

 

Obrazloženje

 

1.              Tužitelj je podnio tužbu ovome sudu  protiv tuženika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

U tužbi navodi da je kod Financijske agencije pokrenuo protiv tužitelja postupak izvansudske ovrhe odnosno podnosio je zahtjev za izravnu naplatu temeljem presude Općinskog suda u Bjelovaru Stalna služba u Grubišnom Polju broj: P Ob-251/2020-14 od dana 13. travnja 2021. godine i presude Županijskog suda u Splitu broj: Gž Ob-294/2021-2 od dana 18. lipnja 2021. godine, sve za period od prosinca 2020. godine do srpnja 2021. godine te od listopada 2021. godine nadalje.

Tuženik za mjesece prosinac 2020. godine-lipanj 2021.godine potražuje u citiranom postupku iznose od po 1.500,00 kn mjesečno, za mjesec srpanj 2021. godine iznos od 750,00 kn, za mjesece kolovoz i rujan 2021. godine ne potražuje ništa, dok za period od mjeseca listopada 2021. godine i nadalje ponovno potražuje iznos od 1.500,00 kn mjesečno, sve zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

Tužitelj je dana 10. siječnja 2022. godine podnio Naslovnom sudu prijedlog za donošenje rješenja o odgodi prijenosa zaplijenjenih sredstava te prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a o kojem prijedlogu je Naslovni sud odlučio dana 21. siječnja 2022. godine, i to rješenjem broj: Ovr-93/2022-3 kojim je uputio tužitelja kao ovršenika da u roku od 15 dana od pravomoćnosti rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom te je ujedno naložio Financijskoj agenciji da odgodi davanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava po zahtjevu za izravnu naplatu maloljetnog ovrhovoditelja, a koje rješenje suda je postalo pravomoćno dana 4. veljače 2022. godine.

Tužitelj je uplatama na račun majke i zz maloljetnog tuženika u cijelosti ispunio dužnu obvezu s osnove doprinosa za uzdržavanje maloljetnog tuženika u cjelokupnom periodu, stoga potraživanje tuženika ne postoji te tuženik nije ovlašten na temelju predmetnih osnova zahtijevati provođenje ovrhe protiv ovršenika, a tražbina tuženika kao ovrhovoditelja je prestala na temelju činjenica koje su nastale u vrijeme kad ih tužitelj kao ovršenik nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječu odluke.

Tužitelj napominje da je on dobrovoljno podmirio i mjesečni iznos uzdržavanja za maloljetnog tuženika za mjesece siječanj i veljaču 2022. godine i to i prije njihove dospjelosti te je platio i sve zatezne kamate na mjesečne iznose iz ranijeg perioda, kad nije u rokovima dospijeća plaćao dužno uzdržavanje, tako da na dan 10. siječnja 2022. godine, a niti na dan 18. veljače 2022. godine nikakvo potraživanje ovrhovoditelja prema ovršeniku ne postoji.

Štoviše, obzirom da je Financijska agencija prije dostave rješenja suda broj: Ovr-93/2022-3 od dana 21. siječnja 2022. godine o odgodi davanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava po zahtjevu za izravnu naplatu zaplijenila dio sredstava tužitelja kao ovršenika i ista prenijela za korist računa majke i zakonske zastupnice maloljetnog tuženika, D.H.3, i to iznos od 5.608,81 kn, taj iznos je u cijelosti neosnovano skinut s računa tužitelja i prenesen za korist računa D.H.3, obzirom da je tražbina maloljetnog tužitelja prethodnim uplatama bila u cijelosti podmirena.

S obzirom na navedeno tužitelj podnosi tužbu i predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će proglasiti nedopuštenom ovrhu  (izravnu naplatu) koja se protiv tužitelja D.H.1 iz G. P., OIB: … kao ovršenika vodi kod Financijske agencije povodom zahtjeva tuženika maloljetnog D.H.2, OIB: … kao ovrhovoditelja, zastupanog po majci i zz D.H.3, OIB: …, oboje iz G. P., na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Grubišnom Polju broj: P Ob-251/2020 od 13. travnja 2021. godine i presude Županijskog suda u Splitu broj: Gž Ob-294/21 od 18. lipnja 2021. godine, uz nadoknadu troškova postupka.

 

2.              Tuženik je dao odgovor na tužbu u pismenom podnesku od 6. travnja 2022. godine u kojem navodi da osporava tužbeni zahtjev u cijelosti.

Tužitelj zahtijeva proglašenje ovrhe nedopuštenom iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a, odnosno ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

Svoj zahtjev obrazlaže činjeničnim tvrdnjama da je platio svoje iznose uzdržavanja za korist tuženika, a koji iznosi su određeni presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju poslovni broj P Ob-251/2020 od 13. travnja 2021.

Prvenstveno, na tužitelju je teret dokaza činjenica koje tvrdi, a to sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a.

S tim u vezi tuženik se protivi dokaznom prijedlogu tužitelja da se od Privredne banke Zagreb d.d. pribavi izvod prometa po računu D.H.3, IBAN … specifikacijom svih uplata od strane tužitelja od 1. prosinca 2020. do dana dostave podataka.

Ako je tužitelj vršio uplate sa svojeg bankovnog računa, tada u smislu odredbe 232. st. 1. ZPP-a može sama dostaviti isprave (dokaze o uplati) kojima dokazuje točnost svojih navoda.

Nadalje, neosnovano tužitelj pozivom na odredbu čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a zahtijeva proglašenje ovrhe nedopuštenom u odnosu na iznose uzdržavanja od mjeseca prosinca 2020. do ožujka 2021.

Navedeno iz razloga jer tužitelj u parnici koja se vodila pred Općinskim sudom u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju pod poslovnim brojem P Ob-251/2020 isticao činjeničnu tvrdnju da je doprinosio za uzdržavanje tuženika od rujna 2020. na način da je vršio uplate na račun D.H.3. No, ta činjenica nije bila dokazana zbog čega je sud naložio tužitelju da doprinosi za uzdržavanje tuženika za svo vrijeme od podnošenja tužbe pa nadalje kako je postavljen tužbeni zahtjev.

Imajući u vidu navedeno, tužitelj je u parničnom postupku iz kojeg potječe odluka Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju poslovni broj P Ob-251/2020 od 13. travnja 2021. mogao istaknuti i dokazati činjenicu da je iznose uzdržavanja od mjeseca prosinca 2020. do ožujka 2021. platio. Zato, u odnosu na to razdoblje nije primjenjiva odredba čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a.

6. U vezi s navodima iz prethodno točke ovog odgovora na tužbu, tuženi ističe prigovor pravomoćno presuđene stvari glede zahtjeva za proglašenje ovrhe nedopuštenom u odnosu na iznose uzdržavanja od mjeseca prosinca 2020. do ožujka 2021.

Odredbom čl. 333. st. 2. ZPP-a propisano je da prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka, a po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena, i ako utvrdi da je parnica među istim stran-kama pokrenuta o zahtjevu kojim je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu.

Da bi se radilo o pravomoćno presuđenoj stvari nužno je postojanje subjektivnog i objektivnog identiteta spora. Kod subjektivnog identiteta spora pravomoćnost je ograničena na odnos među istim strankama, dok kod ocjene objektivnog identiteta spora pravomoćnost je ograničena istovjetnošću presuđenog pravnog odnosa, a pravni je odnos istovjetan kad se iz iste osnove među istim strankama postavlja isti zahtjev. Pravomoćnom postaje samo izreka presude, s time da pravomoćnost izreke presude obuhvaća i sav činjenični kompleks na kojemu je presuda temeljena (tako i VSRH u odluci poslovni broj Rev-x 1209/2014 od 12. travnja 2016.).

Pravomoćnom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju poslovni broj P Ob- 251/2020 od 13. travnja 2021. je naloženo tuženiku da tužitelju plati uzdržavanje za razdoblje od mjeseca prosinca 2020. do ožujka 2021., iako je u tom postupku tužitelj tvrdio da je te iznose platio. Stoga, sada nije dopušteno da tuženik sada u svojstvu tužitelja, u ovoj novoj parnici zahtijeva da se u utvrdi da tužitelj sada u svojstvu tuženika, zapravo nema pravo na naplatu tih iznosa. Dakle, radi se o presuđenoj stvari jer se u ovoj novoj parnici zapravo traži poništenje učinka ranije pravomoćne presude. Zato tužbu valja odbaciti u spornom djelu.

Nadalje, u odnosu na preostale iznose uzdržavanja nakon ožujka 2021., ističe se da tužbeni zahtjev nije osnovan jer tužitelj iznose nije platio na ime uzdržavanja.

Uplatama koje je tužitelj vršio na račun D.H.3, plaćeni su na ime stambenog kredita za kuću čiji su tužitelj i D.H.3 suvlasnici. Plaćeni iznosi ne odgovaraju određenim iznosima uzdržavanja, a niti je u opisu plaćanja navedeno da se radi o uzdržavanju za tuženika.

Stoga, predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

3.              Radi razjašnjenja spornih činjenica sud je izvršio uvid u cjelokupni spis ovoga suda pod poslovnim brojem P-158/2022, tj. uvid u rješenje ovoga suda Ovr-93/2022-3. od 21. siječnja 2022. godine (list 7-9), u presudu ovoga suda P Ob-251/2020-14 od 13. travnja 2021. godine (list 18-28), u potvrdu P. b. Z. d.d. od 5. srpnja 2022. godine (list 38-39), u promet po računu tužitelja (list 40-43), u plaćanje putem direktnih kanala (list 46), u dopise punomoćnika stranaka (list 47-49), u plaćanje putem direktnih kanala (list 54, 56-58), u  nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka J. R. dipl.oec. (list 66-78), u spis ovoga suda pod poslovnim brojem P Ob-251/2020 i u ovršni spis Ovr-93/2022.

Izveo dokaz saslušanjem stranaka – tužitelja (list 50-51), majke i zakonske zastupnice mldb. tuženika, D.H.3 (list 51-52), dopunski saslušao stranke i to tužitelja (list 107-108) i majku i zakonsku zastupnicu mldb. tuženika, D.H.3 (list 108).

 

              4.              Izvedene dokaze sud je cijenio u smislu članka 8. ZPP-a.

 

              5.              Cijeneći izvedene dokaze sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

             

6.              Tužitelj svojim tužbenim zahtjevom traži da sud proglasi nedopuštenom ovrhu (izravna naplata) koja se protiv tužitelja D.H.1  iz G. P., OIB: … kao ovršenika vodi kod Financijske agencije povodom zahtjeva tuženika maloljetnog D.H.2, OIB: … kao ovrhovoditelja, zastupanog po majci i zz D.H.3, OIB: …, oboje iz G. P.,  , na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Grubišnom Polju broj: P Ob-251/2020 od 13. travnja 2021. godine i presude Županijskog suda u Splitu broj: Gž Ob-294/21 od 18. lipnja 2021. godine, budući da je obvezu koju ima prema mldb. tuženiku D.H.2, ispunio u cijelosti.

 

7.              Među strankama nije sporno, a  isto se utvrđuje i uvidom u parnični spis ovoga suda P Ob-251/2020, da je u istom postupku donesena presuda temeljem tužbe tužiteljice D.H.3 protiv tuženika D.H.1 radi razvoda braka i to presuda pod poslovnim brojem P Ob-251/2020-14. od 13. travnja 2021. godine u kojoj je sud, između ostalog, odlučio i o obvezi uzdržavanja tamo tuženika a ovdje tužitelja D.H.1 prema mldb. ovdje tuženiku a tamo tužitelju na način da je obvezao D.H.1 da na ime uzdržavanja mldb. D.H.2 plaća mjesečno uzdržavanje u iznosu od 1.500,00 kuna do svakog 15-og  u mjesecu za tekući mjesec počev od dana podnošenja tužbe pa sve dok za to budu postojali zakonski razlozi s tim da dospjele obroke plati odjednom sa zakonskom zateznom kamatom   po stopi koja se određuje uvećanjem  prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Na istu presudu ovdje tužitelj a tamo tuženik podnio je žalbu a koja žalba je odbijena presudom Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Gž Ob-294/2021-2. od 18. lipnja 2021. godine.

Isto tako, iz istog spisa proizlazi da je tužba podnesena 4. prosinca 2020. godine.

 

8.              Isto tako, uvidom u ovršni spis ovoga suda pod poslovnim brojem Ovr-93/2022 utvrđuje se da je tuženik kao ovrhovoditelj podnio protiv ovršenika a ovdje tužitelja zahtjev za izravnu naplatu FINA-i Zagreb temeljem presude pod poslovnim brojem P Ob-251/2020-14. od 13. travnja 2021. godine i presude Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Gž Ob-294/2021-2. od 18. lipnja 2021. godine, a koji zahtjev za izravnu naplatu je FINA zaprimila 19. studenog 2021. godine.

Isto tako, utvrđuje se da je nakon toga D.H.1 podnio prijedlog za donošenje rješenja o odgodi prijenosa zaplijenjenih sredstava i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ovome sudu, dana 10. siječnja 2022. godine a o kojem prijedlogu je sud odlučio svojim rešenjem pod poslovnim brojem Ovr-93/2022-3. od 21. siječnja 2022. godine kojim ga je uputio na parnicu radi proglašenja ovrhe (izravne naplate) kod Financijske agencije povodom zahtjeva ovrhovoditelja mldb. D.H.2, OIB: …,  na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Grubišnom Polju pod poslovnim brojem P Ob-251/2020 od 13. travnja 2021. godine i presude Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Gž Ob-294/21 od  18. lipnja 2021. godine), nedopuštenom zbog razloga zbog kojih je podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima, tj. da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik nije mogao istaknuti u postupku iz koje potječe odluka (čl. 50. st.1. toč 9. Ovršnog zakona).

Isto tako, sud je svojim rješenjem pod poslovnim brojem Ovr-93/2022-3. od 21. siječnja 2022. godine  prihvatio prijedlog o odgodi ovrhe te je naložio  Financijskoj agenciji da odgodi davanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava po zahtjevu za izravnu naplatu koji je ovrhovoditelj mlljt. D.H.2, OIB: …, zastupan po majci i z.z. D.H.3, OIB: …, oboje iz G. P., podnio protiv ovršenika D.H.1 iz G. P., OIB: …, temeljem presude Općinskog suda u Bjelovaru Stalna služba u Grubišnom Polju broj: P Ob- 251/2020-14 od dana 13. travnja 2021. godine i presude Županijskog suda u Splitu broj: Gž Ob-294/2021-2 od dana 18. lipnja 2021. godine, do pravomoćne odluke suda o prijedlogu ovršenika radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika, a nakon čega ovršenik pokreće ovu parnicu na koju je upućen rješenjem suda.

 

9.              Tužitelj u tužbi ističe da je ovrha nedopuštena budući da on kao obveznik uzdržavanja mldb. djeteta D.H.2 uredno doprinosi za njegovo uzdržavanje na način da je ispunio sve obveze koje je bio dužan za uzdržavanje mldb. djeteta računajući od dana podnošenja tužbe u parničnom predmetu P Ob-251/2020 tj. od 4. prosinca 2020. godine pa do podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu FINA-i od strane zakonske zastupnice a majke mldb. D.H.2 kao i nakon toga uplatom na račun majke a zakonske zastupnice mldb. D.H.2.

 

10.              Tužitelj je dostavio uz tužbu, kao i tijekom postupa, potvrdu od P. b. Z. d.d. kod koje ima otvoren račun z.z. a majka mldb. tuženika, D.H.3, a sada H., iz koje je vidljivo da je D.H.1 u razdoblju od 1. prosinca 2020. godine pa do dana 5. srpnja 2022. godine na račun D.H.3 uplatio ukupan iznos od 33.612,81 kunu, tako što je dana 29. prosinca 2020. godine uplatio 1.000,00 kuna, 30. siječnja 2021. godine iznos od 1.000,00 kuna, 26. veljače 2021. godine iznos od 1.000,00 kuna, 31. ožujka 2021. godine iznos od 1.000,00 kuna, 1. svibnja 2021. godine iznos od 1.000,00 kuna, 27. svibnja 2021. godine iznos od 1.000,00 kuna, 29. lipnja 2021. godine iznos od 880,00 kuna, 30. srpnja 2021. godine iznos od 750,00 kuna, 30. kolovoza 2021. godine iznos od 1.500,00 kuna, 29. rujna 2021. godine iznos od 1.500,00 kuna, 29. listopada 2021. godine iznos od 1.000,00 kuna, 29. prosinca 2021. godine iznos od 1.500,00 kuna, 7. siječnja 2022. godine iznos od 1.500,00 kuna, 10. siječnja  2022. godine iznos od 5.874,00 kune, 19. siječnja 2022. godine iznos od 5.608,81 kunu, 10. veljače 2022. godine iznos od 1.500,00 kuna, 10. ožujka 2022. godine iznos od 1.500,00 kuna, 10. travnja 2022. godine iznos od 1.500,00 kuna, 10. svibnja 2022. godine iznos od 1.500,00 kuna, 10. lipnja 2022. godine iznos od 1.500,00 kuna.

 

11.              Isto tako, tužitelj je dostavio i detalje prometa po računu iz kojih je vidljivo da je on na ime plaćanja uzdržavanja za mldb. D.2  uplatio na račun D.H.3 i to dana 10. ožujka 2022. godine iznos od 1.500,00 kuna, 10. travnja 2022. godine iznos od 1.500,00 kuna, 10. svibnja 2022. godine iznos od 1.500,00 kuna, 10. lipnja 2022. godine iznos od 1.500,00 kuna.

Isto tako, tužitelj je dostavio i dokaz da je na ime uzdržavanja za mldb. D.2 dana 10. srpnja 2022. godine, 10. listopada 2022. godine, 10. rujna 2022. godine, 10. kolovoza 2022. godine,  uplatio 1.500,00 kuna na račun z.z. a majke D.H.3.

 

12.              U postupku je izveden dokaz saslušanjem stranaka.

 

13.              Iz iskaza tužitelja proizlazi da  je tužba za razvod braka podnesena 3. prosinca 2020. godine i da je u tom postupku donesena odluka, između ostalog, i o uzdržavanju mldb. djeteta. U postupku pod poslovnim brojem P Ob-251/2020 presuđeno je da je trebao je plaćati 1.500,00 kuna od dana podnošenja tužbe pa nadalje. Nakon što je podnesena tužba za razvod braka i uzdržavanje, za mldb. dijete je plaćao uzdržavanje ali nije plaćao 1.500,00 kuna  i to preko računa na račun majke a jedna je uplata bila direktno u banci na ruke majci. Prilikom uplate nije bilo navedeno za koje svrhe se plaća. Inače je stavljao prijedloge bivšoj supruzi o podjeli bračne imovine, međutim ništa se nisu uspjeli dogovoriti i u tu svrhu nije ništa plaćao, već je sav novac koji je plaćao, plaćao je na ime uzdržavanja djeteta. Svaki mjesec je novčano doprinosio ali ne u iznosu od 1.500,00 kuna,  a kasnije oko 8. mjeseca 2021. godine, je  počeo plaćati 1.500,00 kuna na račun majke. U listopadu 2021. godine je plaćao 1.000,00 kuna, uz naznaku da je djetetu kupio cipele, hlače i nešto, a ostalo je bilo po 1.500,00 kuna pa sve do današnjeg dana.  Dana, 18. studenog 2021. godine je podnesen prijedlog ovrhe neposredno FINI, s tim da je on saznao malo kasnije 23. studenog 2021. godine. U trenutku kad je  saznao od FINE da mu je račun blokiran, napravio je zaštićeni račun tako da je jedan dio išao njemu na zaštićeni račun, a ostatak je išao na ime uzdržavanja temeljem presude. U 11. i 12.  mjesecu 2021. godine  i 1. mjesecu 2022. godine, kada ga je FINA blokirala, onda mu je uzeto od plaće kod FINE za ovrhu 5.608,81 kunu tako što je taj novac prebačen na račun majke mlb. djeteta jer se  nisu uspjeli dogovoriti u roku od 60 dana i onda je pokrenuo ovaj postupak da zaustavi prebacivanje novaca kod FINE i prije toga je platio razliku preko odvjetnika tako da smatra da je ovaj iznos koji je FINA skinula  5.608,81 kunu, preplaćeni iznos i upravo je to taj iznos koji on potražuje nazad. Što se tiče, još uvijek mu je blokiran račun, plaća mu ide na zaštićeni račun a FINA mu skida određeni iznos a što zapravo i je iznos alimentacije u cijelosti. Međutim, on svaki mjesec do 10-og u mjesecu plaća 1.500,00 kuna s naznakom za alimentaciju i mjesec kada plaća tako da smatra da u potpunosti ispunjava doprinos za uzdržavanje. Smatra da je u potpunosti ispunio obveze jer je plaćao i sa kamatama.

U 7. mjesecu 2021. godine počeo je upisivati svrhu uplata. Uplatio je   750,00 kuna u 7. mjesecu 2021. godine zato jer je dijete bilo s njim pola mjeseca pa je onda smatrao da je trebao platiti samo pola. Dana 10. siječnja 2022. godine uplatio je iznos od 5.874,00 kune,  prema dogovoru sa odvjetnicom M. T. jer je rečeno da je to razlika od podnošenja tužbe do srpnja 2021. godine. Sve uplate su bile na ime uzdržavanja kao i one do srpnja 2021. godine, kao i kasnije. Sud je utvrdio obvezu za uzdržavanje    1.500,00 kuna   od podnošenja tužbe a  presudu dobio je u trećem mjesecu 2021. godine. Od podnošenja tužbe pa do presude je uplaćivao, međutim njegov raniji odvjetnik nije priložio te uplate tako da te uplate nisu uzete u obzir. Ne zna koliko je uplatio na ime uzdržavanja od prosinca 2020. do siječnja 2022. godine ali sve uplate postoje u spisu.

 

14.              Iz iskaza majke i z.z. mldb. tuženika, D.H.3, proizlazi da je podnijela tužbu za razvod braka 3. prosinca 2020. godine u kojem  postupku je donesena presuda između ostalog da je tamo tuženik a ovdje tužitelj a otac D.1  dužan za uzdržavanje mldb. zajedničkog djeteta plaćati 1.500,00 kuna mjesečno računajući od dana podnošenja tužbe. Za uzdržavanje djeteta nije plaćao ništa sve do 30. srpnja 2021. godine jer je uplatio 750,00 kuna gdje je upisao " D.2", tako da postoji naznaka da je za uzdržavanje. Do tada je uplaćivao novac bez naznake opisa, prva je uplata bila 29. prosinca 2020. godine 1.000,00 kuna; nakon toga 30. siječnja 2021. godine 1.000,00 kuna; 26. veljače 2021. godine 1.000,00 kuna; 31. ožujka 2021. godine 1.000,00 kuna; 1. svibnja 2021. godine 1.000,00 kuna; 27. svibnja 2021. godine 1.000,00 kuna; 29. lipnja 2021. godine 880,00 kuna ukupno 6.880,00 kuna i taj period nije navodio za koje svrhe se plaća, a on je izjavljivao da je to za stambeni kredit jer je ona otišla iz kuće jer ona plaća 70% kredita a on 30%. Tužitelj je to rekao zato što je ostao u kući a ona to nije smatrala za uzdržavanje djeteta budući da je tužitelj rekao da je to novac za otplatu stambenog kredita. Kasnije su uplate bile sa opisom plaćanja. Međutim, ništa ga nije pitala kada je došlo do promjene plaćanja i kada je opisno navodio da plaća za dijete jer se iznos nije poklapao, jer je on plaćao koliko je on smatrao da treba. Kasnije od srpnja 2021. godine ide plaćanje sa naznakom " D.2", a 29. prosinca 2021. godine bila baš uplata "alimentacija" i toliko je iznosila. Presuda je bila pravomoćna 13. travnja 2021. godine gdje je utvrđen iznos uzdržavanja 1.500,00 kuna, s tim da je prva uplata od 1.500,00 kuna bila 30. kolovoza 2021. godine. Međutim, kasnije je opet bilo uplata 29. listopada 2021. godine u iznosu 1.000,00 kuna, a kasnije je išlo sve 1.500,00 kuna, međutim u studenom 2021. godine je krenula sa ovrhom zato što se vodila pravomoćnom presudom suda. U vrijeme kada je podnosila ovrhu FINI temeljem te pravomoćne presude ne zna koliko je bio dužan na ime uzdržavanja, s tim da ima izračun od prosinca 2020. do siječnja 2022. godine trebala je biti uplaćena 21.000,00 kuna, s tim da sve uplate sa njegovom uplatom od 5.874,00 kune i sa ovršenim iznosom 5.608,81 kunu, kada se to sve zbroji ukupna uplata ispada 20.732,81 kunu, te bi skoro došli do iznosa koji treba biti, mala je razlika i ne smatra da postoji dug.  Preko FINE skinut samo jedan iznos 5.608,81 kuna. U postupku razvoda braka je tužitelj tek na raspravi kada je usmeno saslušavan, rekao da plaća za uzdržavanje i sud to nije uzeo u obzir.

 

15.              Dakle, među strankama nije sporno da je tužitelj vršio određene uplate na račun z.z. a majke mldb. tuženika D.H.2, međutim sporno je da li sve te uplate se mogu tretirati kao uplate za uzdržavanje mldb. tuženika D.H.2 budući da tužitelj prilikom uplata nije navodio svrhu plaćanja.

Naime, tužitelj tvrdi da sve uplate koje je vršio na račun z.z. a majke mldb. D.H.2 su imale svrhu za uzdržavanje mldb. D.H.2, dok D.H.3 a majka mldb. D.H.2 tvrdi da na ime uzdržavanja mldb. D.H.2 se trebaju uzeti samo one uplate za koje je navedeno da imaju svrhu uzdržavanja, dok se ostale uplate odnose na ime otplate rate kredita koji kredit je ona podigla u većem iznosu a budući da kuća predstavlja bračnu stečevinu na kojoj su suvlasnici u jednakim dijelovima.

 

16.              Da bi se utvrdilo koliko je tužitelj uplatio na račun z.z. a majke mldb. tužitelja D.H.2, D.H.3, i to u periodu od 4. prosinca 2020. godine pa zaključno do siječnja 2022. godine,  provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po R. r. i r. d.o.o. iz D..

Iz nalaza i mišljenja istog vještaka proizlazi da za uzdržavanje mldb. djeteta D.2  a prema presudi ovoga suda P Ob-251/2020-14. od 13. travnja 2021. godine od 4. prosinca 2020. godine pa do dana davanja nalaza i mišljenja, tj. do 27. prosinca 2022. godine, dospjeli iznos uzdržavanja je 37.500,00 kuna.

Isto tako, vještak je u Tablici 2. svog nalaza evidentirao uplate tužitelja na račun D.H.3 a majke mldb. tuženika i to od 4. prosinca 2020. godine pa do dana izrade nalaza. Tako iz navedene Tablice proizlazi da je tužitelj uplatio  29. prosinca 2020. godine, 30. siječnja 2021., 26. veljače 2021., 31. ožujka 2021., 1. svibnja 2021., 27. svibnja 2021. godine svaku uplatu 1.000,00 kuna i da je plaćeno digitalnim bankarstvom na račun D.H.3 te da je 29. lipnja 2021. godine uplatio 880,00 kuna za lijek "K.". Isto tako, 30. srpnja 2021. godine uplatio je 750,00 kuna s naznakom "godišnji, D.2", te 30. kolovoza 2021., 29. rujna 2021. godine svaka uplata 1.500,00 kuna a opis plaćanja  " D.2", dana 29. listopada 2021. godine 1.000,00 kuna opis plaćanja  " D.2" + obuća + odjeća, 24. studenog 2021. godine, 29. prosinca 2021., 7. siječnja 2022., svaka uplata 1.500,00 kuna za koju je navedeno "alimentacija D.2", 10. siječnja 2022. godine 5.874,00 kune opis plaćanja "razlika za alimentaciju", 19. siječnja 2022. godine 5.608,81 kunu putem FINA-e temeljem presude P Ob-251/2020, 10. veljače 2022. pa do 10. listopada 2022. godine za svaki mjesec 1.500,00 kuna, na račun D.H.3 a za koje je naveden opis plaćanja "alimentacija D.2" i naziv mjeseca, pa se može utvrditi da je ukupno u navedenom periodu tužitelj uplatio 41.112,81 kunu. 

Vještak je također prikazao stanje duga za uzdržavanje djeteta zaključno do siječnja 2022. godine uzimajući u obzir uplate tužitelja od srpnja 2021. do zaključno siječnja 2022. godine na kojima je tužitelj naznačio u opisu plaćanja "uzdržavanje za mldb. D.2 " i iste prikazao u Tabeli 3. iz čega proizlazi da je na dan 31. siječnja 2022. godine tužitelj bio dužan ukupno 815,77 kuna od kojih se 814,30 kuna odnosi na dospjelu naknadu za uzdržavanje djeteta a 1,47 kuna na obračunate a neisplaćene zatezne kamate.

Vještak je prikazao u Tabeli 5., tijek tužiteljeve obveze do kraja siječnja 2022.  godine kada su u obzir uzete sve evidentne uplate, te je tako utvrdio da bi tužitelj bio u preplati naknade za uzdržavanje u iznosu od 6.383,69 kuna.

Isto tako iz mišljenja vještaka proizlazi, ukoliko se u obračun tijeka obveze u obzir uzmu uplate tužitelja od srpnja 2021. godine na kojima je naznačavano u opisu plaćanja uzdržavanje za mldb. D.2  i dospjele obveze za naknadu za uzdržavanje djeteta, na dan 31.01.2022. godine tužitelj bi bio dužan ukupno 815,77 kuna, od kojih se 814,30 kuna odnosi na dospjelu naknadu za uzdržavanje djeteta a 1,47 kuna na obračunatu a nenaplaćenu zateznu kamatu. Tijek obveze prikazan je u tablici 3. ovog nalaza i mišljenja.

Ukoliko se u obračun tijeka obveze u obzir uzmu sve evidentne uplate (bez obzira na opis transakcije) na dan 31.01.2022. godine tužitelj bi bio u preplati naknade za uzdržavanje u iznosu 6.383,69 kuna. Tijek obveze prikazan je u tablici 5. ovog nalaza i mišljenja.

Ukoliko se u obračun tijeka obveze u obzir uzmu uplate tužitelja od srpnja 2021. godine na kojima je naznačavano u opisu plaćanja uzdržavanje za mldb. D.2  i dospjele obveze za naknadu za uzdržavanje djeteta, na dan 31.10.2022. godine tužitelj bi bio dužan ukupno 843,75 kuna, od kojih se 841,79 kuna odnosi na dospjelu naknadu za uzdržavanje djeteta a 1,96 kuna na obračunatu a nenaplaćenu zateznu kamatu. Tijek obveze prikazan je u tablici 7. ovog nalaza i mišljenja.

Ukoliko se u obračun tijeka obveze u obzir uzmu sve evidentne uplate (bez obzira na opis transakcije) na dan 31.10.2022. godine tužitelj bi bio u preplati naknade za uzdržavanje u iznosu 6.383,69 kuna. Tijek obveze prikazan je u tablici 9. ovog nalaza i mišljenja.

U sklopu ovog predmeta između stranaka su sporne uplate koje je tužitelj uplatio u periodu od 04.12.2020. godine pa do kraja lipnja 2021. (uplate od rednog broja 1. do rednog broja 7. tablice 2. ovog nalaza i mišljenja), odnosno onih u kojima nije izričito naznačeno uzdržavanje za mldb. D.2. Na temelju dostupne dokumentacije o takvim uplatama nije moguće točno utvrditi namjenu istih, pa je u skladu s tim, ne ulazeći u pravnu suštinu spora, prema tim uplatama postupio izričito prema zadaći suda.

Nalaz i mišljenje vještaka sud je u cijelosti prihvatio kao stručan i objektivan jer je isti sačinjen prema pravilima struke a istome niti stranke nisu prigovarale.

 

17.              Isto tako stranke su i dopunski saslušane.

Iz iskaza tužitelja proizlazi da nakon što je tužbu za razvod braka podnijela tužiteljica on je plaćao za uzdržavanje njihovog mldb. djeteta i sav novac koji je davao imao je tu svrhu za uzdržavanje djeteta. Između njega i tužiteljice nema nikakvog dogovora niti da je odlučeno odlukom nekog tijela da bi on bio obveznik plaćanja novčanih iznosa tužiteljici. Točno je da je za kupnju kuće koja je bračna stečevina stranaka, kredit su podigli oboje, u različitim iznosima, s tim da svatko plaća svoj kredit i nakon što je bračna zajednica prestala. Plaća svoj kredit koliko je obvezan plaćati a pretpostavlja da to radi i tužiteljica. U vezi otplate stambenih kredita bilo je razgovora o načinu plaćanja, međutim ništa nije dogovoreno, tako da je ostalo da svatko plaća svoj kredit. Tužena ima veću ratu jer je ona podigla veći iznos. Smatra da je preplatio za doprinos za uzdržavanje mldb. djeteta i predlaže da se prihvati tužbeni zahtjev.

On je kredit podigao u iznosu od 5.000,00 eura, a tužena 15.000,00 eura. U toj kući žive on i sin, a tužena ne živi, te mu tužena nikada nije zapriječila ni osporavala da on živi u kući.

 

18.              Iz iskaza majke i z.z. mldb. tuženika, D.H.3,  proizlazi da  je tužitelj davao novčana sredstva za kredit a ne za uzdržavanje djeteta, na način da je plaćao da su uplate bile bez opisa plaćanja, a iste su uplate smatrane za otplatu kredita jer je on to tako izjavio ne samo pred njom već i pred drugim ljudima. Otkad je išla na prisilnu naplatu doprinosa uzdržavanja preko FINE i kada je račun tužitelja blokiran, onda je išlo opisno kako treba s naznakom da se radi za doprinos uzdržavanja. Obveza plaćanja krenula je od prosinca 2021. godine od pokretanja tužbe, tako bez opisa plaćanja je uplaćivao do lipnja 2021. godine. Ti iznosi su različiti. Pravomoćno rješenje o obvezi uzdržavanja je bilo 13. travnja 2021. godine, s obzirom da je tužitelj uložio žalbu ista je odbijena tek je u srpnju 2021. godine presuda postala pravomoćna kojom je utvrđena obveza uzdržavanja. U žalbi je naveo sve te uplate ali su mu iste odbijene. Iznos koji je do tada plaćao tužitelj na kojima nije opisno navodio da je to za uzdržavanje ona je zatvarala svoju obvezu koju ima preko stambenog kredita. Stambeni kredit ima 88,00 eura i iznose koje je mjesečno davao tužitelj je bilo za ratu kredita, nekada su bile uplate 1.000,00 kuna nekada 880,00 kuna, bile su različite uplate. Ona nije u tom periodu tražila od njega da daje za uzdržavanje pored novca koji je davao jer je on izjavio da je to za kredit. Tužitelj je  na takav način uplatio 6.880,00 kuna, a svoj stambeni kredit otplaćuje kao i tužitelj. Na kući su suvlasnici na jednake dijelove. Kredit je uložen namjenski i jedan i drugi za kupnju kuće. Novac koji je plaćao tužitelj korišten je za otplatu stambenog kredita prema izjavi tužitelja iako nije bilo nikakvog dogovora između njih u vezi toga.

 

19.              Stoga, cijeneći izvedene dokaze, sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

Naime, u postupku je utvrđeno da je tužitelj kao obveznik uzdržavanja mldb. D.H.2 uredno ispunjavao sve svoje obveze računajući od dana podnošenja tužbe u predmetu P Ob-251/2020 koja tužba je podnesena 4. prosinca 2020. godine pa do dana podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu FINA-i koji je z.z. a majka mldb. D.H.2, D.H.3, podnijela FINA-i dana 19. studenog 2021. godine.

 

20.              Na ovakvo utvrđenje posebno upućuje nalaz i mišljenje financijsko-računovodstvenog vještaka iz čijeg nalaza proizlazi da ukoliko se uzmu u obzir sve uplate koje je tužitelj vršio na račun z.z. a majke mldb. D.H.2 u navedenom periodu, da onda tužitelj nema duga, već ima preplatu u iznosu od 6.383,69 kuna, a ukoliko se ne bi uzele u obzir sve uplate koje je tužitelj vršio, odnosno ako bi se uzele samo uplate na kojima je tužitelj naveo svrhu plaćanja, onda bi tužitelj ostao dužan za uzdržavanje mldb. D.H.2 iznos od 815,77 kuna, odnosno 814,30 kuna te 1,47 kuna na ime obračunatih a neplaćenih zateznih kamata.

Međutim, sud cijeni da se u konkretnom slučaju trebaju uzeti u obzir sve uplate koje je tužitelj plaćao na račun z.z. a majke mldb. D.H.2 pa i one za koje nije naveo svrhu plaćanja s obzirom da je u postupku utvrđeno da stranke nisu imale dogovor da bi tužitelj trebao vršiti uplate i po nekom drugom osnovu.

Naime, majka a z.z. mldb. D.H.2, D.H.3, je iskazivala da uplate za koje tužitelj nije navodio svrhu da ona nije računala da je to na ime uzdržavanja mldb. D.2, već da su stranke imale dogovor da je to uplata po osnovu otplate kredita za kupovinu kuće koja predstavlja bračnu stečevinu budući da je ona podigla kredit u većem iznosu od tužitelja a budući da je kuća upisana kao bračna stečevina na jednake dijelove.

Međutim te tvrdnje sud nije uzeo kao dokazane od strane z.z. a majke mldb. tuženika jer  upravo tužitelj ističe da, iako je bilo razgovora o otplati kredita za kupovinu kuće, da se stranke nisu dogovorile o načinu otplate, tako da sud onda nije ni uzeo u obzir da su se stranke o tome suglasile.

Isto tako, iz iskaza z.z. a majke mldb. D.H.2, D.H.3, proizlazi da ona nije posebno potraživala od tužitelja uplatu na ime otplate kredita nakon što je tužitelj prilikom uplata počeo naznačivati opis plaćanja naznačujući "D.2", odnosno "za alimentaciju", pa onda sud zaključuje da su i ranije uplate koje je tužitelj  plaćao a za koje nije navodio opis plaćanja se može smatrati da je bila svrha uzdržavanje mldb. djeteta.

Stoga sud zaključuje da sve uplate koje je tužitelj vršio na račun z.z. a majke mldb. D.H.2 su vršene na ime uzdržavanja mldb. djeteta.

 

21.              Da je tužitelj smatrao da se sve uplate koje je vršio na račun z.z. a majke mldb. D.H.2 na ime uzdržavanja može se utvrditi i uvidom u parnični spis ovoga suda P Ob-251/2020, kada je tužitelj i isticao tu činjenicu kada je saslušavan kao stranka, međutim u istom postupku nije dostavio dokaze o uplati pa onda sud nije mogao uzeti u obzir kao dokazanu tu činjenicu a što je tužitelj i u žalbi isticao, međutim Županijski sud je odlučujući o žalbi tužitelja, istakao da takve prigovore tužitelj može isticati eventualno u ovršnom postupku, a što je onda tužitelj i sada istakao nakon što je z.z. a majka mldb. D.H.2 temeljem presuda ovoga suda P Ob-251/2020 i pokrenula ovršni postupak podnoseći zahtjev za izravnu naplatu FINA-i.

 

22.              Stoga, kako tužitelj i dalje uredno plaća doprinos uzdržavanja za mldb. D.H.2 uplatom na račun majke a z.z., to onda sud smatra da je ovrha nedopuštena koju je pokrenula z.z. a majka mldb. D.H.2, pa je onda sud odlučio kao u izreci.

 

23.                   Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st.1. i čl. 164. ZPP-a.

O troškovima postupka sud je odlučio temeljem članka 154. st. 1. ZPP-a, s obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio u parnici, dužan je tužitelju nadoknaditi troškove postupka u cijelosti.

Pri odlučivanju koji će se troškovi priznati tužitelju, sud je u smislu članka 155. st. 1. ZPP-a, te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12-126/22), priznao samo one troškove koji su bili neophodno potrebni za vođenje ovoga postupka, a imajući u vidu vrijednost predmeta spora prilikom poduzete pojedine parnične radnje kao i vrijednost boda sukladno Odvjetničkoj tarifi u vrijeme poduzimanja pojedine radnje.

Sud je tužitelju priznao troškove koji se odnose na sastav tužbe u iznosu od 199,08€, za zastupanje na ročištima i to 18. srpnja 2022. godine, 3. listopada 2022. godine, 22. ožujka 2023. godine za svako ročište 199,08€, za sastav obrazloženih podnesaka i to od 4. srpnja 2022. godine i 10. siječnja 2023. godine za svaki podnesak 199,08€, trošak PDV-a u iznosu od 298,62€, trošak predujma u iznosu od 265,45€, sudsku pristojbu na tužbu 33,18€ koliko je tužitelj i platio, te sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 66,36€ ili ukupno 1.858,09€.

Tužitelju nije priznat trošak za sastav prigovora kao ovršenik s obzirom da takav trošak nije parnični trošak, već će se o istom odlučiti u ovršnom postupku.

             

U Grubišnom Polju, 27. travnja 2023 godine

                                                                                                                              S u t k i n j a  :

 

Milka Katić , v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom sudu drugog stupnja. Žalba se podnosi putem ovoga suda  pismeno u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od ročišta za objavu presude tj. 27. travnja 2023. godine.