Poslovni broj: 11 Gž-1399/2022-2

 

Poslovni broj: 11 Gž-1399/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, kao predsjednice vijeća, Milka Samboleka, kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Amalije Švegović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. Č. iz K., OIB:..., zastupane po punomoćnicima (odvjetnicama) iz ZOU A. V. i I. V. u R., protiv tuženice B. R. iz L., OIB:..., zastupane po punomoćnicima (odvjetnicima) iz ZOU K. L. i V. J. P. u O., radi utvrđenja ništavosti ugovora i utvrđenja prava vlasništva, povodom žalbe tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj: P-1122/2020-23 od 4. srpnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 27. travnja 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj: P-1122/2020-23 od 4. srpnja 2022. u pobijanom dijelu, toč. I., II. i III. izreke.

 

II. U nepobijanom dijelu, toč. IV. izreke, prvostupanjska presuda nije bila predmet ispitivanja u žalbenom stadiju postupka.

 

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka.

 

Obrazloženje

             

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

 

"I-Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

"I/Utvrđuje se da je djelomično ništav Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen dana 10. listopada 2012.g. između R. B. i M. D., potpisan kod Vršitelja dužnosti javnog bilježnika H. K. pod posl. br. OU-52/2012, u dijelu kojem se prenosi pravo vlasništva nekretnine oznake kč.br. 118/164 pašnjak površine 4888 m2, upisan u zk.ul.1253 k.o. K.( koja odgovara novoformiranoj kč.br. 2200 u naravi dvorište, nadstrešnica, kuća, K., spremnika

ukupne površine 4803 m2, zk.ul.1459 k.o. K.-n.) na tuženika R. B. iz L., (OIB...), te se nalaže Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci brisanje zemljišno-knjižnog stanja nastalog na osnovi uknjižbe prava vlasništva temeljem u Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen 10. listopada 2012.g. i vraćanje upisa prava vlasništva na M. D. iz L., (OIB...).

 

II/Tuženik R. B. iz L., (OIB...) dužan je tužiteljici Č. M. iz K., (OIB...) naknaditi i parnični trošak, za slučaj osporavanja tužbenog zahtjeva, i to sve u roku od 15 dana od dana donošenja presude, pod prijetnjom ovrhe, sa zakonskom zateznom

kamatom po stopi sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima, koja počinje teći od donošenja presude pa do konačne isplate."

 

II-Odbija se alternativni tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

"I/Utvrđuje se da je tužiteljica Č. M. iz K., (OIB... ) suvlasnica nekretnine u ½ dijela oznake kč.br. 118/164 pašnjak površine 4888 m2, zk.ul.1253 k.o. K. (koja odgovara novoformiranoj (koja odgovara novoformiranoj kč.br. 2200 u naravi dvorište, nadstrešnica, kuća, K., spremnika ukupne površine 4803 m2, zk.ul.1459 k.o. K.-n.), te se ista ovlašćuje temeljem ove presude, po pravomoćnosti iste, upisati pravo suvlasništva predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, na ime tužitelja, u roku od 15 dana.

 

II/Tuženik R. B. iz L., (OIB...) dužna je tužiteljici Č. M. iz K., (OIB...) naknaditi i parnični trošak, za slučaj osporavanja tužbenog zahtjeva, i to sve u roku od 15 dana od dana donošenja presude, pod prijetnjom ovrhe, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima, koja počinje teći od donošenja presude pa do konačne isplate."

 

III-Nalaže se tužiteljici da tuženoj nadoknadi prouzročeni parnični trošak u visini od 9.837,50 kuna (slovima: devet tisuća osamsto trideset i sedam kuna i pedeset lipa), u roku od 15 dana.

 

IV-Odbija se tužena sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška,sve preko iznosa utvrđenog u točki III izreke ove presude do traženog iznosa od 10.775,00 kuna."

 

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tužiteljica pobija presudu u toč. I., II. i III. izreke te se poziva na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 - odluka US RH; 84/08; 96/08 - odluka US RH; 123/08 - ispravak; 57/11; 148/11 - pročišćeni tekst; 25/13; 89/14 - odluka US RH; 70/19: 80/22 i 114/22; dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu i preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u smislu žalbenih navoda, podredno da ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

2.1. Prema odredbi čl. 365. st. 1. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom. Obzirom da tužiteljica ne pobija presudu u toč. IV. izreke, odlučeno je kao u toč. II. izreke ove presude.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Tužiteljica u ovom postupku glavnim tužbenim zahtjevom traži da sud utvrdi djelomičnu ništetnost Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je sklopljen 10. listopada 2012. u dijelu u kojem se prenosi pravo vlasništva nekretnine oznake kčbr. 118/164 k.o. K. te da naloži brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog uknjižbom temeljem tog ugovora. Ujedno eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom tužiteljica traži da sud utvrdi da je ona suvlasnica opisane nekretnine (koja odgovara novoformiranoj kčbr. 2200 u zk.ul. 1459 k.o. K.-N.) i da se ovlasti da temeljem presude po njenoj pravomoćnosti upiše pravo suvlasništva na svoje ime.

 

6. Nakon što je izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, prvostupanjski sud opširno (ali istovremeno i nepotrebno na takav način) reproducira iskaze svjedoka B. M., L. Č., E. Č.1, F. D., E. Č.2 i M. Č., kao i iskaze tužiteljice i tuženice, da bi zatim opisao što je utvrđeno na uviđaju na licu mjesta te analizirao sadržaj materijalnih dokaza, a ocjenom provedenih dokaza utvrđuje ove odlučne činjenice:

 

- da predmetna nekretnina predstavlja okućnicu kuće u suvlasništvu tužiteljice koje je suvlasništvo stekla Darovnim ugovorom od 23. studenog 2006.,

- da je tuženica brinula o majci stranaka (M. D.) i da je M. D. bila psihički zdrava osoba, da je tri mjeseca prije smrti bila bolesna od karcinoma, ali svjesna okoline, što je utvrđeno iz iskaza svjedokinje B. M., kojoj sud vjeruje, jer nije u rodu sa strankama i nema razloga biti zainteresirana za uspjeh stranaka u ovom sporu,

- da je činjenicu da M. D. nije pokazivala znakove psihofizičke bolesti potvrdio je i brat stranaka F. D. koji je saslušan kao svjedok,

- da niti sama tužiteljica, a niti njezin suprug L. Č. u svojim iskazima ne govore o tome da bi M. D. bila psihički bolesna ili nestabilna osoba.

 

6.1. Pozivom na odredbe čl. 579. do 585. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05; 41/08; 125/11; 78/15; 29/18; 126/21; 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) u kojima je normiran sadržaj Ugovora o doživotnom uzdržavanju te pozivom na odredbu čl. 322. ZOO-a u kojem je normiran institut ništetnosti ugovora, prvostupanjski sud zaključuje da Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 10. listopada 2012. kojeg su sklopile M. D., kao primateljica uzdržavanja i tuženica B. R., kao davateljica uzdržavanja, po svom sadržaju i cilju koji se htio postići nije protivan Ustavu, kogentnim propisima ili moralu društva jer to ne proizlazi niti iz jednog provedenog dokaza.

 

6.2. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da se pod manama volje podrazumijevaju slučajevi nesklada između volje i očitovanja i da neke mane volje uzrokuju ništetnost, ali da u konkretnom slučaju nije utvrđeno da postoji bilo koja mana volje koja bi uzrokovala ništetnost, slijedom čega sud odbija tužiteljicu s glavnim tužbenim zahtjevom.

 

7. U odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da se utvrdi da je ona suvlasnica nekretnine kčbr. 118/164 k.o. K. u ½ dijela, prvostupanjski sud utvrđuje ove odlučne činjenice:

 

- da je u obitelji stranaka načelno postojao dogovor o tome da će se tužiteljica odreći imovine u L., a da će dobiti nekretnine u K., pa se može reći da je to realizirano Ugovorima o darovanju koje je njihova majka M. D. zaključila s tuženicom za polovicu kuće u Lovranu, odnosno s tužiteljicom za nekretnine u K., izuzev nekretnine kčbr. 118/164 k.o. K., sada kčbr. 2200 k.o. K.-N. koju je M. D. U. o doživotnom uzdržavanju ostavila u vlasništvo tuženici,

- da su M. D. i V. B. nekretninu kčbr. 118/164 k.o. K. stekle nasljeđivanjem iza pok. majke A. G. rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: O-110/12 od 23. travnja 2012.,

- da iako je prihvatljivo i moguće da je u određenom razdoblju majka stranaka M. D. usmeno iskazivala da će sve nekretnine u K. ostaviti tužiteljici, što u postupku nije nedvojbeno dokazano, činjenica jest da ona to nije učinila, već je nekretninu kčbr. 118/164 k.o. K. ostavila u vlasništvo tuženici s kojom je živjela i koja se o njoj nesumnjivo brinula.

 

7.1. Prvostupanjski sud se poziva na odredbu čl. 119. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96; 68/98; 137/99; 22/00; 73/00; 114/01; 79/06; 141/06; 146/08; 38/09; 153/09; 143/12; 152/14; 81/15 - pročišćeni tekst i 94/17 - ispravak; dalje: ZV) prema kojoj se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljevog vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjereno na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije, ali da u konkretnom slučaju navedeni uvjeti nisu ispunjeni, a niti se predmetna nekretnina izrijekom spominje u Ugovoru o darovanju od 23. studenog 2006. koji su sklopile M. D. kao darovateljica i tužiteljica kao obdarenica, slijedom čega odbija i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.

 

8. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se tužiteljica poziva u žalbi, obzirom da prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nije opterećena takvim nedostacima koji bi spriječili ovaj sud da u žalbenom stadiju postupka ispita njenu pravilnost i zakonitost. Nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

8.1. U prvostupanjskom postupku nisu počinjene niti relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 7., 8., 219. - 221. i čl. 338. ZPP-a, na koje se tužiteljica također poziva u žalbi.

 

8.2. Prije svega, nisu počinjene bitne povrede iz čl. 7. i čl. 8. u vezi čl. 354. st. 1. ZPP-a, obzirom da je prvostupanjski sud nakon što je reproducirao sadržaj materijalnih i personalnih dokaza ocijenio dokaze u smislu navedenih odredbi. Promašena je žalbena tvrdnja da pobijana presuda nema niti može imati razloge o odlučnim činjenicama radi toga što prvostupanjski sud nije proveo zakonit i pravilan dokazni postupak primjenom prava o teretu dokazivanja (čl. 219.-221. ZPP-a) jer da sud nije utvrđivao relevantne činjenice tj. činjenični supstrat koji je kao takav potreban za donošenje meritorne sudske odluke. Naprotiv, sud je pravilno utvrdio da Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 10. listopada 2012. po svom sadržaju i cilju koji se htio postići nije protivan Ustavu, kogentnim normama ili moralu društva jer to ne proizlazi niti iz jednog provedenog dokaza. Kod toga ovaj sud naglašava da tužiteljica niti u žalbi ne osporava odlučna utvrđenja da je tuženica (kao davateljica uzdržavanja) ispunjavala obveze uzdržavanja svoje majke M. D. te da je M. D. bila psihički zdrava osoba. Na taj način je prvostupanjski sud pravilno primijenio pravilo o teretu dokaza koje je sadržano u čl. 221.a ZPP-a prema kojem ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja, kod čega nema nikakve sumnje da je upravo na tužiteljici bio teret dokaza u odnosu na relevantne činjenice (valjanost Ugovora o doživotnom uzdržavanju i sposobnost M. D. da zaključi takav ugovor). Zaključno, u prvostupanjskom postupku nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 338. u vezi čl. 354. st. 1. ZPP-a jer pobijana presuda sadrži sve potrebne (propisane) dijelove sukladno odredbi čl. 338. ZPP-a.

 

9. Nisu ostvareni niti žalbeni razlozi pogrešno i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja odnosno pogrešne primjene materijalnog prava.

 

9.1. Tužiteljica u žalbi ponavlja tvrdnje iz prvostupanjskog postupka, a koje se odnose na sklapanje Ugovora o darovanju od 22. studenog 2006. između nje i M. D., ali takvim tvrdnjama nije dovela u sumnju utvrđenje prvostupanjskog suda da predmetna nekretnina kčbr. 118/164 pašnjak površine 4888 m2 upisan u zk.ul. 1253 k.o. K. (koja odgovara novoformiranoj kčbr. 2200 u naravi dvorište, nadstrešnica, kuća K., spremnik, ukupne površine 4803 m2, zk.ul. 1459 k.o. K.-N.) nije obuhvaćena tim ugovorom. Stoga je potpuno promašena žalbena tvrdnja da je sklapanjem tog ugovora predmetna nekretnina prešla u vlasništvo i posjed tužiteljice. Naime, prema odredbi čl. 119. st. 1. ZV-a vlasništvo nekretnine stječe se zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjereno na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije. Kako nema nikakve sumnje da tužiteljica na predmetnoj nekretnini nije upisana kao vlasnica u zemljišnoj knjizi, to nije niti mogla steći vlasništvo te nekretnine.

 

9.2. Tužiteljica u žalbi ponavlja tvrdnju da je tuženica vlasništvo predmetne nekretnine stekla temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju kojeg je sklopila s pokojnom M. D., ali ta tvrdnja nema činjeničnu podlogu u sadržaju prvostupanjskog spisa. Naime, na listovima 13.-15. spisa nalazi se Ugovor o doživotnom (a ne Ugovor o dosmrtnom) uzdržavanju kojeg su 10. listopada 2012. sklopile M. D. kao primateljica uzdržavanja i tuženica kao davateljica uzdržavanja.

 

9.3. Riječ je o dva različita pravna posla, time da je pojam Ugovora o doživotnom uzdržavanju definiran u odredbi čl. 579. st. 1. ZOO-a na slijedeći način:

 

"Ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja",

 

dok je pojam Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju definiran u odredbi čl. 586. st. 1. ZOO-a na slijedeći način:

 

"Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga se strana obvezuje da će mu za života prenijeti svu ili dio svoje imovine".

 

9.4. Iako tužiteljica u žalbi tvrdi da je tuženica znala za postojanje Ugovora o darovanju od 22. studenog 2006. i da je za života roditelja postojao dogovor oko podjele imovine, pa da je sklapanjem Ugovora o doživotnom uzdržavanju postupila protivno načelu savjesnosti i poštenja i nije postupala u dobroj vjeri već protivno moralu društva, time tužiteljica nije dovela u sumnju utvrđenje prvostupanjskog suda da je tuženica (kao davateljica uzdržavanja) postupala u skladu sa svojim obvezama iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju jer je brinula o svojoj majci M. D. (kao primateljici uzdržavanja). Posljedično, nije prihvatljiva žalbena tvrdnja tužiteljice da je tuženica sklapanjem Ugovora o doživotnom uzdržavanju postupala protivno načelu savjesnosti i poštenja i protivno moralu društva, pa je odbijanjem glavnog tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo jer nisu ostvarene pretpostavke za utvrđenje (djelomične) ništetnosti tog ugovora u smislu odredbe čl. 322. ZOO-a.

 

9.5. Nije točna žalbena tvrdnja da se predmetna nekretnina spominje u Darovnom ugovoru sklopljenom između M. D. i tužiteljice, obzirom da samo navođenje posjedovnog lista br. 60 k.o. K. ne znači da je tim ugovorom obuhvaćena (i) predmetna nekretnina, jer naznaka posjedovnog lista svakako se ne može podvesti pod pojam "točne oznake nekretnine". U tom kontekstu nisu od odlučnog značaja tvrdnje tužiteljice o položaju i kulturi predmetne nekretnine, obzirom da takvim navodima tužiteljica nije dovela u sumnju činjenicu da je suvlasnica te nekretnine bila M. D., koja je s tuženicom sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju te se je nakon njene smrti tuženica upisala kao suvlasnica predmetne nekretnine.

 

9.6. Prvostupanjski sud je osnovano odbio i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila da se utvrdi da je suvlasnica predmetne nekretnine u ½ dijela te da se ovlasti da temeljem presude, a po njenoj pravomoćnosti, upiše pravo suvlasništva. Naime, navodima žalbe tužiteljica nije dovela u sumnju utvrđenje prvostupanjskog suda da se ona i u odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev poziva na zaključenje Ugovora o darovanju, dakle na stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla. Stoga, kako je već ranije navedeno da se na taj način vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljevog vlasništva u zemljišnoj knjizi, tužiteljica nije stekla vlasništvo pravnim poslom jer to pravo nije upisala u zemljišnoj knjizi.

 

10. Pravilno je i valjano obrazložena odluka o troškovima postupka koju tužiteljica u žalbi posebno niti ne pobija.

 

11. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu, toč. I., II. i III. izreke. Stoga je odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.

 

12. Tužiteljica nije uspjela sa žalbom pa je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a  odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova u žalbenom stadiju postupka. Stoga je odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude.

 

U Varaždinu 27. travnja 2023.