Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 13 Gž-250/2023-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Katiji Hrabrov, u pravnoj stvari tužiteljice
J. Đ., OIB: …, iz Z., zastupane po punomoćniku O. K., odvjetniku u O. D. K. & A. j. t. d., Z., protiv tuženika E. O. d.d., OIB: …, Z., zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku D. S., odvjetniku u O. D. G & P u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2315/2021-48 od 16. siječnja 2023., dana 27. travnja 2023.

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužiteljice J. Đ. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2315/2021-48 od 16. siječnja 2023. pod toč. II. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku E. O. d.d., Z., OIB: …., naknaditi tužiteljici J. Đ. iz Z.,
OIB: …, neimovinsku štetu u iznosu od 265,45 EUR /2.000,00 kn/1 I nenovčanu imovinsku štetu za tuđu pomoć u iznosu od 23,81 EUR /179,37 kn/ sa zakonskom zateznom kamatom koja na te iznose teče od 24. kolovoza 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom kojim na ime neimovinske štete zahtijeva
iznos od 530,89 EUR /4.000,00 kn/ preko dosuđenih 265,45 EUR /2.000,00 kn/ kao i

2 Poslovni broj: 13 Gž-250/2023-2

sa zahtjevom kojim na ime nenovčane imovinske štete za tuđu pomoć zahtijeva iznos
od 0,08 EUR /0,63 kn/ preko dosuđenih 23,81 EUR /179,37 kn/.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu
od 946,44 EUR /7.130,94 kn/ sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos
teče od 16. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište,
uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog
dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom troškova parničnog postupka."

2. Protiv citirane presude u dijelu pod toč. II. izreke žalbu je izjavila tužiteljica
pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno
utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da
se žalba uvaži, presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se udovolji tužbenom
zahtjevu tužiteljice u cijelosti uz naknadu parničnog troška tužiteljici u cijelosti,
zajedno s troškom sastava žalbe, koji popisuje, podredno da se ista presuda ukine I predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističe kako se presuda u pobijanom dijelu ne može ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Iz obrazloženja presude u bitnom proizlazi da je sud prvog stupnja u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka I. S. kao izrađen u skladu s pravilima znanosti i struke pa je nejasno zašto odstupa od nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka medicinske struke kada je odlučujući o visini tužbenog zahtjeva djelomično odbio tužbeni zahtjev tužiteljice. Sud prvog stupnja je pri dosudi pravične novčane naknade za pretrpljene bolove i pretrpljeni strah morao uzeti u obzir okolnosti slučaja te činjenicu da se tužiteljica zbog predmetnog ozljeđivanja liječila gotovo dva mjeseca, da je trpjela nelagode prilikom RTG snimanja, da je putovala na preglede kod više liječnika specijalista i nadležne liječnice obiteljske medicine, te da je odlazila na fizikalnu terapiju i vježbe, koje vježbe provodi i dalje. Nepravilna je i odluka o parničnom trošku, budući da je prilikom utvrđivanja uspjeha stranaka u sporu sud prvog stupnja je morao uzeti u obzir ne samo visinu konačno postavljenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete i iznos koji je tužiteljici dosuđen, već i iznos koji je tuženik isplatio tužiteljici u završnoj fazi postupka, kao i iznos isplaćen s osnova tuđe pomoćni i njege u iznosu od 380,63 kn. Smatra kako uspjeh tužiteljice u sporu iznosi 84%. Tuženiku ne pripada pravo na naknadu troškova postupka, kako je pogrešno utvrdio sud prvog stupnja, s obzirom da se njegov uspjeh u sporu očituje u umanjenju dosude troškova postupka tužiteljici, pri čemu tuženiku ne može pripadati još i pravo na naknadu njegovih troškova postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. U konkretnom slučaju tužbeni zahtjev se odnosi na potraživanje u novcu koje ne
prelazi svotu od 10.000,00 kn pa se u smislu čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom
postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje
ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i

3 Poslovni broj: 13 Gž-250/2023-2

dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19 – dalje ZID ZPP), radi o sporu male vrijednosti.

5.1. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP presuda kojom se završava spor u postupku u
sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba
parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. istoga
Zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

5.2. Stoga se u smislu odredbe čl. 467. st. 1. ZPP predmetna presuda ne može
pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koji žalbeni navod
u žalbi ističe tužiteljica.

6. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu
povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju u žalbi
ukazuje tužiteljica, budući da je izreka presude u pobijanom dijelu razumljiva, ista ne
proturječi sama sebi niti razlozima presude, ista ima razloga o odlučnim činjenicama,
dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost
između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o
iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista
može ispitati.

7. Prvostupanjski sud, nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog
postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski
sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik na ime naknade neimovinske
štete (pretrpljenih fizičkih bolova i straha) isplati iznos od 796,34 EUR (6.000,00 kn),
a na ime imovinske štete (tuđa pomoć) isplati iznos od 24,44 EUR (179,45 kn), a
koja štete joj je nastala u prometnoj nezgodi koja se dogodila 25. srpnja 2017. u
Z. u kojoj je stradala kao putnica u automobilu.

9. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, posebno na temelju nalaza i
mišljenja vještaka specijaliste sudske medicine D. M., dr. med. i vještaka prometne struke I. B., dipl. ing., kao i vještaka za medicinu – kirurgiju prof. dr. sc. I. S., dr. med., i postupajući po uputi iz ukidnog rješenja ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-902/2021 od 27. kolovoza 2021., utvrdio da je prilikom predmetne prometne nezgode došlo do trzajnog pokreta tijela tužiteljice u kojim okolnostima je ista mogla zadobiti istegnuće vrata uz preduvjet ranijeg postojećeg oštećenja vratne kralježnice, čije tijelo je bilo izloženo promjeni brzine od 12,9 km/h, koja trzajna ozljeda vrata nije ostavila trajne posljedice, zbog čega nema ni smanjenja životnih aktivnosti, dok je primarni strah bio intenzivan i kratkotrajan, sekundarni strah jakog intenziteta trajao je oko 2 dana, srednjeg oko 3 dana i manjeg oko 3 tjedna, dok je bol jakog intenziteta trpjela oko 2 dana, srednjeg oko 3 do 4 dana, a manjeg još oko 2 tjedna sveukupno, s tim da joj je tuđa pomoć bila potrebna u ukupnom trajanju od 2 tjedna po 2 sata na dan radi nošenja ovratnika i mirovanja te nepodnošenjem svakodnevnih životnih opterećenja.

9.1. Stoga smatra da tužiteljici po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova i straha pripada
pravična novčana naknada u iznosu od po 4.000,00 kn, dok joj s osnove tuđe pomoći
priznaje pravo na iznos od 560,00 kn, imajući u vidu da cijena sata tuđe pomoći u
Z. nije iznosila manje od zatraženih 20,00 kn, sveukupno 8.860,00 kn.

4 Poslovni broj: 13 Gž-250/2023-2

Konačno joj izrekom presude pod toč. I. (koja se žalbom ne pobija) dosuđuje
neimovinsku štetu u iznosu od 265,45 EUR (2.000,00 kn), te imovinsku štetu za tuđu
pomoć u iznosu od 23,81 EUR (179,37 kn), a pod toč. II izreke (koja se žalbom
pobija) odbija postavljeni tužbeni zahtjev za iznos neimovinske štete od 530,89 EUR
(4.000,00 kn), te imovinske štete za tuđu pomoć od 0,08 EUR (0,63 kn), vodeći pri
tome računa da je tuženik tužiteljici tijekom postupka isplatio 6.000,00 kn na ime
neimovinske štete, te iznos od 380,63 kn na ime imovinske štete.

10. Pri tome je sud prvog stupnja, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, na
temelju provedenih vještačenja, predhodno na nedvojben način utvrdivši
uzročnoposljedičnu vezu između trzajne ozljede vrata tužiteljice i predmetnog štetnog
događaja, pravilno ocijenio vrstu i težinu ozljeda, njihov karakter (imobilizacija vrata,
glavobolje), intezitet i trajanje fizičkih bolova i pretrpljenog straha, te okolnosti
nastanka same prometne nezgode, kada je na ime povrede prava osobnosti
tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje ovoj priznao pravičnu novčanu naknadu u
visini od 8.000,00 kn, koja je i u skladu sa prihvaćenim iznosima neimovinske štete
utvrđenima Orijentacijskim kriterijima koje je donio Vrhovni sud Republike Hrvatske,
kao i primjenom odredbe čl. 223. ZPP odmjerio tužiteljici po osnovi troškova na ime
tuđe pomoći iznos od 560,00 kn, te navedene iznose umanjio za nesporno plaćeno
tijekom postupka.

11. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primjenio materijalno pravo i to odredbe čl.

19. st. 1. i 2., čl. 1069. i čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne
novine", broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18) kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice
preko dosuđenih iznosa neimovinske i imovinske štete, kao i odredbu čl. 154. st. 2
Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst,
25/13, 89/14 i 70/19), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 3. ZID
ZPP, prilikom donošenja odluke o troškovima postupka.

12. Naime, sud prvog stupnja je, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pravilno
obračunao uspjeh stranaka u postupku, te od uspjeha tužiteljice, koja je u većoj mjeri
uspjela u postupku, oduzeo uspjeh tuženika, te nakon što je pravilno u skladu s
Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj
142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) obračunao trošak tužiteljice koji je
imala za zastupanje po punomoćniku iz redova odvjetnika, odmjerio joj naknadu koja
odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotka u kojim a su
stranke uspjele u parnici.

13. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tužiteljice
kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja pod toč. II. izreke.

14. U nepobijanom dijelu pod toč. I., III. i IV. izreke presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.

Zadar, 27. travnja 2023.

Sutkinja

Katija Hrabrov