Baza je ažurirana 08.05.2025. 

zaključno sa NN 72/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ČAKOVCU                                                   Broj : 7  Pn-132/2020-77

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

 

U I M E R E P U B L I K E  H  R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

      Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Valentini Varga Gombar, u pravnoj stvari I.tužiteljice G. Ž., OIB , Č. i II.tužiteljice A. Ž., OIB …, S., obje zastupane po punomoćniku D. Š., odvjetniku iz Č., protiv tuženika  E. osiguranje - dioničko društvo za osiguranje imovine i osoba i druge poslove osiguranja, OIB , Z. zastupanog po Odvjetničko društvo G. & P. d.o.o., radi naknade štete, nakon održane i zaključene, glavne i javne rasprave dana 15. ožujka 2023.god. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja A. Š., odvjetnice i punomoćnika tuženika dr.sc. F.-K. Š., odvjetnika, dana 27. travnja 2023.god., objavio je i

 

presudio   je:

 

I. Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev tužiteljica Ž. G. i Ž. A. u dijelu koji glasi :

a). Nalaže se tuženiku E. osiguranju d.d., OIB:, Z. I. tužiteljici G. Ž., OIB: Č. isplati ukupni novčani iznos od 9.608,15 EUR (devettisućašestoiosam eura i petnaest centi) / 72.392,58 kuna ( sedamdesetidvijetisućetristodevedesetidvije kune i pedesetiosam lipa ) zajedno sa zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 8.759,71 EUR / 66.000,00 kuna od dana 31.07.2020.g. pa do isplate,

- 394,45 EUR / 2.971,98 kuna od dana 03.08.2019.g. pa do isplate,

- 29,20 EUR / 220,00 kuna od dana 11.06.2019.g. pa do isplate,

- 22,14 EUR / 166,80 kuna od dana 11.06.2019.g. pa do isplate,

- 37,06 EUR / 279,20 kuna od dana 11.06.2019.g. pa do isplate,

- 5,65 EUR / 42,60 kuna od dana 11.06.2019.g. pa do isplate,

- 132,72 EUR / 1.000,00 kuna od dana 04.06.2019.g. pa do isplate,

- 132,72 EUR / 1.000,00 kuna od dana 04.06.2019.g. pa do isplate,

- 94,50 EUR / 712,00 kuna od dana 04.06.2019.g. pa do isplate,

i to od dospijeća do 31. prosinca 2022.god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2023.god. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

b). Nalaže se tuženiku E. osiguranje d.d., OIB:, Z., II. tužiteljici A. Ž., OIB:, S. isplati iznos od 6.012,34 EUR ( šesttisućaidvanaest eura i tride-setičetiri centa) / 45.300,00 kuna ( četrdesetipettisućaitristo kuna ) sa zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 5.972,53 EUR / 45.000,00 kuna od dana 31.07.2020.g. pa do isplate,

- 13,27 EUR / 100,00 kuna od dana 04.06.2019.g. pa do isplate,

- 26,54 EUR / 200,00 kuna od dana 04.06.2019.g. pa do isplate,

i to od dospijeća do 31. prosinca 2022.god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2023.god. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

II. S ostatkom tužbenog zahtjeva tužiteljice  s e   o d b i j a j u   i to :

a) I-tužiteljica Ž. G., s ostatkom zahtjeva na ime naknade štete iz štetnog događaja od 02. lipnja 2019. godine i to :

u ukupnom novčanom iznosu od još 24.020,36 EUR (dvadestičetiritisućeidvadeset eura i tridesetišest centi) / 180.981,44 kuna ( stoiosamdesettisućadevetstoosamdesetijedna kuna i četrdesetičetiri lipe) zajedno sa zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 21.899,26 EUR / 165.000,00 kuna od dana 31.07.2020.g. pa do isplate,

- 986,12 EUR / 7.429,94 kuna od dana 03.08.2019.g. pa do isplate,

- 73,00 EUR / 550,00 kuna od dana 11.06.2019.g. pa do isplate,

- 55,35 EUR / 417,00 kuna od dana 11.06.2019.g. pa do isplate,

- 92,64 EUR / 698,00 kuna od dana 11.06.2019.g. pa do isplate,

- 14,13 EUR / 106,50 kuna od dana 11.06.2019.g. pa do isplate,

- 331,81 EUR / 2.500,00 kuna od dana 04.06.2019.g. pa do isplate,

- 331,81 EUR / 2.500,00 kuna od dana 04.06.2019.g. pa do isplate,

- 236,25 EUR / 1.780,00 kuna od dana 04.06.2019.g. pa do isplate,

b)  II.tužiteljica  Ž. A., na ime naknade štete iz štetnog događaja od 02. lipnja 2019. godine i to :

u ukupnom novčanom iznosu od još 15.229,94  EUR (petnaesttisućadvjesto-dvadesetidevet eura i devedesetičetiri centa) / 114.750,00 kuna ( stoičetrnaesttisućase-damstoipedeset kuna) zajedno sa zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 15.130,40 EUR / 114.000,00 kuna od dana 31.07.2020.g. pa do isplate,

- 33,18 EUR / 250,00 kuna od dana 04.06.2019.g. pa do isplate,

- 66,36 EUR / 500,00 kuna od dana 04.06.2019.g. pa do isplate.

 

III. Nalaže se tužiteljicama Ž. G. i Ž. A. da tuženiku E. osiguranje d.d. naknade trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 8.302,84 EUR ( osamtisućatri-stoidva eura i osam-desetičetiri centa ) / 62.557,75 kune (šezdesetidvijetisućepet-stopedesetisedam kuna i sedamdesetipet lipa ), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje:

 

  1.     Tužiteljice su dana 23. prosinca 2020.god. podnijele tužbu protiv tuženika radi naknade štete u kojoj navode da je dana 02.06.2019.god. došlo je do štetnog događaja – prometne nezgode u kojoj je smrtno stradao D. Ž., a ovdje tužiteljice su njegove srodnice, G. Ž. je supruga, dok je A. Ž. kćer. U toj prometnoj nezgodi, do koje je došlo u G. H., kod kbr. sudjelovali su: I. D. kao vozač osobnog vozila reg. oznaka , L. C. kao vozač osobnog vozila reg. oznaka , pokojni D. Ž. kao vozač teretnog kombi vozila reg. oznaka , te V. H. kao vlasnik vozila reg. oznaka . Do prometne nezgode došlo je na način da su se I. D. kao vozač osobnog vozila reg. oznaka …, L. C., kao vozač osobnog vozila reg. oznaka i pok. D. Ž., kao vozač teretnog kombi vozila reg. oznaka , kretali iz smjera T. u smjeru N. Do prvog kontakta između vozila kojim je upravljao L. C. i vozila kojim je upravljao D. Ž., došlo je kada je L. C. započeo sa skretanjem ulijevo i pretjecanjem vozila I. D., čime je zatvorio prolaz vozilu pok. D. Ž., a koji je već bio u fazi pretjecanja na  lijevoj polovini kolnika. Nakon opisanog kontakta, vozilo pok. D. Ž. odbačeno je preko lijevog ruba kolnika pri čemu je snažno naletjelo na parkirano vozilo u vlasništvu V. H., od kojeg se odbilo, a potom udarilo u betonsku banderu od koje se također odbilo da bi se konačno zaustavilo na kolniku. Radi utvrđivanja mehanizma nastanka predmetne prometne nezgode, tužitelji su zatražili nalaz i mišljenje sudskog vještaka A. M., dipl. ing. iz čijeg nalaza proizlazi upravo prethodno opisani mehanizam nastanka štetnog događaja, odnosno proizlazi da za isti postoji podijeljena odgovornost sudionika L. C., kao vozača osobnog vozila reg. oznaka u omjeru od 70% i pok. D. Ž., kao vozača teretnog kombi vozila reg. oznaka u omjeru od 30%.

 

  1.     Nadalje tužiteljice u tužbi navode da imajući u vidu navedeno, a vodeći se pritom i pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda RH zauzetom na sjednici od dana 05.03.2020.g. i 15.06.2020.g. tužiteljice potražuju naknadu neimovinske štete zbog smrti bliske osobe kako slijedi: G. Ž., supruga u iznosu od 330.000,00 kuna umanjeno za 30% zbog suodgovornosti = 231.000,00 kuna i A. Ž., kćer u iznosu od 225.000,00 kuna umanjeno za 30% zbog suodgovornosti = 157.500,00 kuna, a pored navedenog, tužiteljice potražuju i naknadu imovinske štete kako slijedi: G. Ž., supruga ukupno 31.962,89 kuna umanjeno za 30% zbog suodgovornosti = 22.374,02 kuna i to za: R1-Račun broj: GKP Č. d.o.o.: od 02.08.2019.g. izvedba građevinsko- klesarskih radova na gradskom groblju u M. u iznosu od 14.859,89 kuna, trošak pogreba temeljem R1-Računa br. od 10.06.2019.g. u vezi Rč. br. GKP Č. d.o.o. 04.06.2019.g. u iznosu od 1.100,00 kuna (pogrebni ceremonijal, upotreba zvona, upotreba razglasa na oproštajnom trijemu, upotreba razglasa kod groba, korištenje aparata za spuštanje, priprema pogrebne opreme, postavljanje vijenaca na kolica, čišćenje vijenaca nakon sahrane, izrada osmrtnica), trošak pogreba temeljem R1-Računa br. od 10.06.2019.g. u vezi Rč.br. GKP Č. d.o.o. od 03.06.2019.g. u iznosu od 834,00 kuna (lijes, garnitura, križ R-veliki, pvc samoljeplijva slova), trošak pogreba temeljem R1-Računa br. od 10.06.2019.g. u vezi Rč.br. GKP Č. d.o.o. od 04.06.2019.g. u iznosu od 1.396,00 kuna (obrču veliki, traka žalna, šilting traka uska, spužva, mrežica, palma, palma feniks, gipsofila, ruža, lizijantus, anturiom srednji, bršljan, wax, lampion staklo) , trošak pogreba temeljem R1-Račna br. 10.06.2019.g. u vezi Rč. GKP Č. d.o.o. od 04.06.2019.g. u iznosu od 213,00 kuna (prijevoz pokojnika na relaciji Županijska bolnica Č.-Gradsko groblje-dio iznosa), troškovi karmina (paušalno): 5.000,00 kuna, troškovi žalobne odjeće (crnina-paušalno): 5.000,00 kuna i troškovi korištenja grobnog mjesta 3.560,00 kuna temeljem rješenja RH M. županije, G. Č., GKP Č. d.o.o. od 03.06.2019.g. i A. Ž., kćer ukupno 1.500,00 kuna umanjeno za 30% zbog suodgovornosti = 1.050,00 kuna i to za : troškovi vijenca: 500,00 kuna, troškovi žalobne odjeće (crnina- paušalno): 1.000,00 kuna.

 

  1.     Navode da kako je vozilo reg. oznaka kojim je upravljao L. C. bilo osigurano kod tuženika E. osiguranja d.d. policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti broj: to su se tužiteljice s odštetnim zahtjevom već obraćale E. osiguranju d.d., međutim, isto osiguravajuće društvo smatra da nema nikakvih dokaza o postojanju odgovornosti njihovog osiguranika za predmetnu prometnu nezgodu te postavljeni zahtjev smatraju pravno neosnovanim. Stoga su podnijele ovu tužbu za naknadu štete u gore navedenim iznosima tj. ukupno potražuju iznos od 413.424,02 kune (obje tužiteljice za neimovinsku i imovinsku štetu ), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.

 

  1.     Tuženik je u odgovoru na tužbu priznao kao neprijepornu činjenicu da se dana 02.06.2019.god. u G. H. u Č. ulici kod kbr.., dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao L. C. upravljajući osobnim vozilom reg. oznake za koje je bio kod tuženika sklopljen – temeljem članka 22. stavak 1). Zakona o obveznim osiguranjima u prometu dalje u tekstu: ZOOP ugovor o osiguranju – polica osiguranja od automobilske odgovornosti broj za štetu trećim osobama do koje dođe krivnjom vozača tog vozila ( a koja potonja pretpostavka u ovom slučaju ne postoji). Nije sporno da je u predmetnoj prometnoj nezgodi sudjelovao i prednik tužiteljica, D. Ž., upravljajući teretnim vozilom reg.oznake …, te nije sporno da je nažalost u predmetnoj prometnoj nezgodi prednik tužitelja zadobio tjelesne ozljede uslijed kojih je preminuo na licu mjesta. Međutim, tuženik navodi da za nastanak navedene prometne nezgode nije odgovoran vozač vozila osiguranog kod tuženika (osiguranik tuženika) niti postoji bilo kakva njegova suodgovornost ili podijeljena krivnja za nastanak štetnog događaja jer je do istog došlo isključivom krivnjom prednika tužiteljica, pok. D. Ž., radi čega tuženik osporava odgovornost za naknadu štete, osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

 

  1.     Tuženik navodi da osporava u cijelosti postojanje odgovornosti osiguranika tuženika za nastanak prometne nezgode od 02.06.2019. i ističe prigovor isključive odgovornosti prednika tužitelja, pok. D. Ž., koji je kritične zgode upravljao teretnim vozilom brzinom koja je bila znatno veća od dopuštene na mjestu nastanka prometne nezgode i poduzeo pretjecanje više vozila u prometnoj situaciji kada je vozilo koje se kretalo ispred njega već bilo u punoj fazi pretjecanja, a koje protupravnosti (kršenje odredbi Zakona o sigurnosti prometa na cestama o dopuštenoj brzini kretanja i o poduzimanju najopasnije radnje u prometu - pretjecanjem) su temeljni uzroci i razlog nastanka štetnog događaja u kojem je prednik tužiteljica nažalost smrtno stradao. Osporava se činjenični opis dinamike nastanka predmetne prometne nezgode iz točke II. tužbe, posebice tvrdnje o „oduzimanju prednosti prolaska“ od strane osiguranika tuženika kako se to u tužbi netočno navodi. Razlog naleta i udarca teretnog vozila kojim je upravljao prednik tužiteljica u vozilo osiguranika tuženika jest potpuno neprimjerena brzina kretanja prednika tužitelja prometnicom u naseljenom mjestu gdje je brzina ograničena na 50 km/h i kršenje odredbi Zakona o sigurnosti prometa na cestama o pretpostavkama za poduzimanje radnje pretjecanja. Iz podataka Zapisnika o očevidu prometne nezgode Policijske uprave M., Postaja prometne policije Č. od 02.06.2019.god., fotoelaborata i skice lica mjesta kao i podataka dobivenih od ostalih sudionika ove prometne nezgode i očevidaca iste, proizlaze slijedeće okolnosti i činjenice dinamike nastanka predmetne prometne nezgode. Pok. D. Ž. je upravljao je teretnim vozilom reg.oznake , brzinom koja je bila znatno veća od 50 km/h, dakle, brzinom znatno većom od dopuštene, te je započeo pretjecanje osobnog automobila reg.oznake kojim je ispred njega i u istom smjeru upravljao L. C., osiguranik tuženika, iako je L. C. dao znak lijevim pokazivačem smjera i već ranije započeo pretjecanje osobnog automobila reg.oznake te iako se L. C., osiguranik tuženika, svojim vozilom već nalazio u punoj fazi pretjecanja na lijevoj kolničkoj traci, te je uslijed opisanih protupravnosti prednika tužiteljica došlo je do naleta teretnog vozila na lijevoj prometnoj traci kolnika na osobno vozilo kojim je upravljao osiguranik tuženika, a koji je kritične zgode postupao u cijelosti sukladno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama i dao je pravovremeno lijevi pokazivač smjera na svojem vozilu te počeo pretjecanje vozila ispred sebe nakon što je provjerio da je prometnica ispred i iza njega slobodna od drugih vozila za poduzimanje radnje pretjecanja. Tuženik stoga u cijelosti osporava odgovornost za naknadu štete tužiteljicama jer je prednik tužiteljica sam isključivo kriv za nastanak štetnog događaja, i pozivom na odredbu čl.1072. st. 1. Zakona o obveznim odnosima tuženik otklanja krivnju za naknadu štete tužiteljicama. Još navodi da je T. osiguranje d.d., osiguratelj teretnog vozila kojim je upravljao prednik tužitelja, priznao u cijelosti odgovornost svojeg osiguranika, pok. D. Ž., ovdje prednika tužiteljica, za nastanak predmetne prometne nezgode i naknadio u cijelosti nastalu štetu osiguraniku tuženika L. C. . Tuženik nije suglasan da se u ovoj pravnoj stvari koristi kao dokaz nalaz i mišljenje vještaka A. M. dipl.ing. koji tužiteljice dostavljaju.  Tuženik ukazuje da je prema podacima Zapisnika o očevidu prometne nezgode Policijske uprave M., Postaja prometne policije Č. od 02.06.2019., naloženo provesti obdukciju i izuzimanje uzoraka krvi i urina radi analize prisutnosti alkohola ili opojnih droga kod pok. D. Ž., a lokalitet ozljeda prednika tužiteljica upućuje na činjenicu da on nije bio vezan sigurnosnim pojasom, radi čega je zadobio smrtonosne ozljede koje bi, u slučaju da je koristio sigurnosni pojas, bile izbjegnute, a što je bilo u uzročnoj vezi sa nastankom ozljeda.

 

  1.     Tuženik ne osporava zatraženu visinu imovinske štete prema priloženim računima. Osporava se zatražena visina neimovinske štete jer je iznad novčanih iznosa koji su prema sudskoj praksi koja je primjenjivana u vrijeme nastanka neimovinske štete odmjeravani za duševne boli zbog smrti bliske osobe bračnom drugu i djetetu koje nije bilo na skrbi pokojnog roditelja. Osporava se zahtjev tužitelja za tijekom zateznih kamata za imovinsku štetu u vremenu kako se to tužbom traži. Osporava se i zahtjev za tijekom zateznih kamata na neimovinsku štetu u vremenu od podnošenja odštetnog zahtjeva. Tuženik predlaže odbiti tužiteljice s tužbenim zahtjevima i potražuje naknadu parničnog troška.

 

  1.     Tuženik je stavio prigovor na naznačenu vrijednost predmeta spora po tužiteljicama, međutim sud je smatrao (i nadalje smatra ) da je isti pravilno naznačen sukladno čl. 37. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine RH broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 – koji se primjenjuje s obzirom na vrijeme podnošenja tužbe), nije se donosila posebna odluka temeljem čl. 40. st. 3. ZPP-a, a nakon toga stranke nisu više stavljale daljnje prigovore.

 

  1.     Tijekom postupka stranke su ostale kod svojih navoda, te su dodatno obrazlagale svoja stajališta.

 

  1.     Tužiteljice ističu da iz lokaliteta ozljeda ne proizlazi da pokojni D. Ž. ne bi koristio sigurnosni pojas, a isto tako niti alkoholiziranost pokojnog nije u uzročno posljedičnoj vezi s nastalom nesrećom, a uzimajući u obzir mehanizam nastanka prometne nesreće.

 

  1. Tuženik ističe da se nesreća ne bi dogodila da pokojni Ž. nije vozio tako velikom brzinom u naseljenom mjestu i da nije bio alkoholiziran, a da je koristio sigurnosni pojas tada posljedice za njega ne bi bile tako teške, te ističe da njegov osiguranik C. ničim nije doprinio nastanku prometne nesreće.

 

  1. Sud je tijekom postupka dokazivanja proveo predložene dokaze i to saslušanje svjedoka i provođenje vještačenja i to kombiniranog prometno-tehničkog i medicinskog i toksikološkog, te su se vještaci očitovali i na primjedbe stranaka.

 

  1. Vještak D. S. je bio i usmeno saslušan temeljem čl. 260. st. 2. Zakona o parničnom postupku ( dalje : ZPP ) i to na način da je vještak prvo na ročištu saslušao iskaze svjedoka I nakon toga se još jednom usmeno očitovao.

 

  1. Tuženik je nakon toga predložio da se provede novo prometno tehničko vještačenje.

 

  1. Tužiteljice su se protivile provođenju novog prometno-tehničkog vještačenja.

 

  1. Sud je rješenjem od dana 07. studenog 2022.god., protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba, odlučio da se odbija dokazni prijedlog tuženika da se u ovom postupku provede novo vještačenje po ustanovi – Fakultetu prometnih znanosti Z. jer smatra da se odluka može donijeti na temelju provedenog vještačenja i na temelju ostalih dokaza u spisu ( saslušanja svjedoka i dokumentacije ), a kod kojeg rješenja je sud i nadalje ostao, te je i donio odluku na raspravnom zapisniku od 01. veljače 2023.god., uz napomenu da su u istome rješenju od 07.11.2022.god. obrazloženi razlozi donošenja, a osim toga vještak D. S. koji je proveo prometno vještačenje u ovom postupku je bio usmeno saslušan na ročištu koje se kod ovog suda održalo dana 01. rujna 2022. te je isti usmeno saslušan nakon što je osobno čuo iskaze i svjedoka koji su na tom ročištu saslušani, te sud smatra da se odluka može donijeti na temelju istoga.

 

  1. Na ročištu pred sudom radi davanja usmenog nalaza i mišljenja pozvane su i vještakinje dr. A. K. i dr.sc. M. N. temeljem čl. 260. st. 2. ZPP-a.

 

  1. Stranke su dodatno obrazlagale svoja stajališta, te se očitovale na navode druge strane, kao i na nalaze svih vještaka, a što će sud ocijeniti u ovoj odluci.

 

  1. Na ročištu održanom dana 15. ožujka 2023.god. tužiteljice su svoj tužbeni zahtjev postavile i u valuti EUR, a prema iznosima u kunama navedenim u samoj tužbi.

 

  1. Sud je na ročištu održanom dana 15. ožujka 2023.god., nakon saslušanja vještakinja, donio i rješenje da će na tom ročištu izvršiti uvid u dokumentaciju, te će se nakon toga glavna rasprava zaključiti.

 

  1. U postupku dokazivanja sud je izvršio uvid u izvadak iz matice vjenčanih (list 7 i 8 spisa), rodni list (list 9 spisa), dopis (list 10 i 11 spisa), zapisnik o očevidu (list 12-18 spisa), nalaz i mišljenje prometnog tehničkog vještačenja (list 19-37 spisa), račune (list 38-48 spisa), rješenje o dodjeli grobnog mjesta (list 49 spisa), dopis – odštetni zahtjev (list 50-52 spisa), dopis – odgovor na odštetni zahtjev (list 53 spisa), račune (list 54 i 55 spisa), rješenje Centra za socijalnu skrb ( CSS ) Č. (list 56 i 57 spisa), dopis (list 70 i 71 spisa), nagodbu (list 72 i 73 spisa), izjavu o tijeku nastanka prometne nesreće (list 74 i 75 spisa), dopis i spis Općinskog državnog odvjetništva ( ODO ) u Čakovcu broj (list 84 spisa), dopis Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu (list 101 spisa), nalaz i mišljenje stalnih sudskih vještaka S. D. i A. K. zaprimljen 17. veljače 2022. (list 104-112 spisa), nalaz i mišljenje vještakinje M. N. zaprimljen 08. travnja 2022. (list 135 i 136 spisa), nalaz i mišljenje iz spisa Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu vještaka S. Š. (list 148-173 spisa), sudsku praksu (list 174-177 spisa), očitovanje vještakinje A. K. zaprimljeno 25. travnja 2022. (list 183 spisa), dopunu nalaza i mišljenja vještaka S. D. zaprimljeno 04. svibnja 2022. (list 185-187 spisa), dopunu nalaza i mišljena vještakinje M. N. zaprimljeno 29. rujna 2022. (list 220 i 221 spisa), sudsku praksu (list 257 i 258 spisa), te se vrši uvid u cjelokupni spis Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu broj …, saslušao je svjedoke L. C., I. D. i V. H., te je i usmeno saslušao stalne sudske vještake S. D., A. K. i M. N. .

 

  1. Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev I.tužiteljice i II. tužiteljice osnovan u dosuđujućem dijelu.

 

  1. U čl. 2 st. 1 Zakona o parničnom postupku  određeno je  da  u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

 

  1. U čl. 221.a. Zakona o parničnom postupku određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu; o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

  1. Nije sporno da se dana 02. lipnja 2019.god. dogodila prometna nesreća u naselju G. H. kod kućnog broja ., a u kojoj je smrtno stradao D. Ž. . Isto je vidljivo iz Zapisnika o očevidu Policijske uprave m. od dana 02. lipnja 2019.god.

 

  1. Nije sporno da je I.tužiteljica supruga pokojnog Ž. D., dok je II. tužiteljica njegova kćer, a što je utvrđeno uvidom u Rodni list Matičnog ureda Č. i u Izvadak iz Matice vjenčanih Matičnog ureda Č. . Nije sporno da je kćer pokojnog (II.tužiteljica ) u vrijeme nesreće bila punoljetna.

 

  1. Iz Zapisnika o očevidu Policijske uprave međimurske od dana 02. lipnja 2019.god. je utvrđeno da se prometna nesreća dogodila u naseljenom mjestu i to naselju G. H., kod kućnog broja . i da je brzina kretanja vozila na tom dijelu ceste ograničena prometnim znakom na 50 km/h. Nesreća se dpgpdila po danu, dan je bio sunčan, a cesta suha. Navedeni su sudionici prometne nesreće i to teretni automobil marke V. reg.oznake koji je vozio pokojni D. Ž., zatim osobni automobil marke O. C. reg.oznake koji je vozio osiguranik tuženika L. C., zatim osobno vozilo marke M. reg.oznake koji je vozio I. D.. Oštećen je još o parkirani osobni automobil marke V. G. reg.oznake . vlasništvo V. H. .

 

  1. Policijska uprava međimurska je nakon nesreće sačinila i opsežnu foto-dokumentaciju na kojoj je vidljiv sam izgled mjesta prometne nesreće, kao i sva vozila koja su bila sudionici prometne nesreće, a policijski službenici sačinili su i situacijski plan prometne nesreće.

 

  1. Izvršen je uvid u cjelokupni spis Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu broj , te je utvrđeno da je provedena ispraga predmetne prometne nesreće, te je po provođenju postupka i to posebice prometno tehničkog vještačenja i toksikološkog vještačenja, te uzetih izjava sudionika prometne nesreće, Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu dana 23. rujna 2019.god. donijelo odluku u kojoj navodi da je u konkretnom slučaju vozač teretnog vozila D. Ž., koji je kritične zgode i smrtno stradao, uzrokovao predmenu prometnu nesreću i u konkretnom slučaju se radi o samoskrivljenoj prometnoj nesreći i neće se poduzimati daljnja državnoodvjetnička intervencija.

 

  1. Dakle, nikakav daljnji kazneni postupak u svezi te prometne nesreće se nije provodio jer je utvrđeno da je sam pokojni D. Ž. odgovoran za nastanak iste (samoskrivljena prometna nesreća ).

 

  1. Prema podacima u spisu u svezi te prometne nesreće nije je provodio niti nikakav prekršajni postupak protiv drugih sudionika prometne nesreće, pa niti protiv osiguranika tuženika L. C. .

 

  1. Temeljem čl. 12. st. 3. Zakona o parničnom postupku u parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

 

  1. Međutim, valja istači da je građansko-pravna odgovornost šira od kaznene odgovornosti, pa tako štetnik može odgovarati za nastalu štetu iako nije vođen niti kazneni, niti prekršajni postupak protiv sudionika te prometne nesreće tj. protiv konkretno osiguranika tuženika, pa je stoga ovaj sud ovlašten odlučivati o tužbenom zahtjevu za naknadu štete i mora o istome odlučiti sukladno dalje citiranim odredbama Zakona.

 

  1. Nije sporna pasivna legitimacija tuženika E. osiguranja d.d. jer je vozilo reg. oznaka … kojim je upravljao L. C. bilo osigurano kod tuženika policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti broj: .

 

  1. U čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ( Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14) je određeno da je vlasnik vozila dužan je sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari, a u st. 2. da ugovorom o osiguranju iz stavka 1. ovoga članka pokrivene su i štete zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari putnika u vozilu kojim je prouzročena šteta.

 

  1. Dakle, tuženik je kao osiguravatelj dužan eventualno naknaditi štetu I. i II. tužiteljicama ako se utvrdi da je vozač vozila njegovog osiguranika ( C. L. ) skrivio prometnu nesreću, a u kojoj prometnoj nesreći je smrtno stradao pravni prednik tužiteljica ( suprug, odnosno otac ) i to ukoliko se utvrdi da su ispunjene sve pretpostavke za naknadu štete sukladno Zakonu o obveznim odnosima (Narodne novine RH broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – koji se primjenjuje s obzirom na vrijeme nastanka štetnog događaja – prometne nesreće, dalje : ZOO ).

 

  1. Nesporno je da su se I. i II.tužiteljice prije pokretanja ovog postupka na sudu obratile tuženiku sa Zahtjevom za naknadu štete i to dana 30. srpnja 2020.god.

 

  1. Ovdje tuženik je odgovorio na Zahtjev dana 07. kolovoza 2020.god. gdje je isti u cijelosti ocijenjen kao pravno neosnovan jer nema nikakvih dokaza da je njegov osiguranik odgovoran za predmetnu prometnu nezgodu.

 

  1. Nije sporno da tuženik prije ovog postupka nije ništa isplatio niti jednoj od tužiteljica jer smatra da je za nastanak štetnog događaja isključivo odgovoran njihov pravni prednik pokojni Ž. D. .

 

  1. Stoga je tuženik E. osiguranje d.d. odgovoran za naknadu štete iz štetnog događaja opisanog u tužbi oštećenicama - tužiteljicama i to kao supruzi i djetetu smrtno stradalog Ž. D., ukoliko sud utvrdi u ovom postupku da su ispunjene pretpostavke za dosudu iste.

 

  1. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava svoju odgovornost ističući prigovor isključive krivnje pokojnog Ž. D. za nastanak štetnog događaja (prometne nesreće ). Tuženik tvrdi da je pokojni Ž. isključivo odgovoran za nastanak štete tj. svoju smrt jer je u naselju upravljao vozilom brzinom daleko većom od dopuštene i jer je bio alkoholiziran, pa je prvo potrebno isto utvrditi, a isto tako tuženik ističe da posljedice za pokojnog ne bi bile tako velike da je bio vezan u vozilu sigurnosnim pojasom.
  2. Člankom 1045. Zakona o obveznim odnosima ( pretpostavke odgovornosti ) je u st. 1. određeno da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, u st.2. da se predmnijeva obična nepažnja, u st.3. da za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju i u st. 4. da za štetu bez obzira na krivnju odgovara se i u drugim slučajevima predviđenim zakonom.

 

  1. Člankom 1046. Zakona o obveznim odnosima je propisano da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta ) i sprječavanje njezina povećanja ( izmakla korist ), a i nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha ( neimovinska šteta ).

 

  1. Člankom 1063. Zakona o obveznim odnosima (predmjeva uzročnosti ) je određeno da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. U čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima je određeno da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

 

  1. Prema odredbi čl. 1069. st. 1. ZOO-a, za štetu koju pretrpe treće osobe u vezi s pogonom motornog vozila odgovara njegov vlasnik. Prema odredbi čl. 1069. st. 4. ZOO, kojom je regulirana odgovornost za štetu trećima izazvana motornim vozilom u pogonu, propisano je da se trećom osobom smatra oštećenik koji nije ujedno vlasnik, ni neovlašteni korisnik motornog vozila, niti osoba zadužena u vezi s pogonom motornog vozila.

 

  1. Prema općim pravilima Zakona o obveznim odnosima  koja reguliraju odgovornost za štetu, da bi postojala odgovornost za štetu potrebno je ispunjenje nekoliko pretpostavaka i to da postoji osoba odgovorna za štetu (štetnik) i osoba koja potražuje odštetu (oštećenik), da je štetnik počinio štetnu radnju, da je na strani oštećenika nastala šteta, da postoji uzročna veza između izvršene štetne radnje kao uzroka i određene štete kao posljedice i da postoji protupravnost štetne radnje (protivna je nekom pravnom pravilu i štetna radnja je počinjenja krivnjom štetnika).

 

  1. U ovom postupku je sporno tko je štetnik tj. tko je odgovoran za nastanak prometne nesreće tj. da li je to isključivo samo pokojni Ž. D. ili postoji i kakav doprinos osiguranika tuženika C. L., nije sporno tko su eventualni oštećenici ( pravne slijednice pokojnog Ž. D. tj. supruga i kćer), a sporna je uzročno posljedična veza i protupravnost štetne radnje, a budući da je kazneni postupak dovršen fazom istrage gdje je utvrđeno da je za nesreću odgovoran samo pokojni Ž., dok nikakav drugi kazneni ili prekršajni postupak nije vođen, sve uzimajući u obzir da je građansko-pravna odgovornost šira od kaznene odgovornosti, pa ju je potrebno utvrditi u ovom zasebnom parničnom postupku, a tuženik u ovom postupku ne osporava svoju pasivnu legitimaciju (osiguranje vozila kojim je upravljao L. C.).

 

  1. Dakle, tuženik tvrdi da je pokojni D. Ž. isključio odgovoran za nastanak štetnog događaja tj. za prometnu nesreću i za svoju smrt u toj prometnoj nesreći, a da njegov osiguranik C. L. ničim nije doprinio nastanku iste prometne nesreće, pa je isto potrebno utvrditi u ovom postupku.

 

  1. Sukladno čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu, a kad je nemoguće utvrditi koji dio štete potječe od oštećenikove radnje ili propusta, sud će dosuditi naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja.

 

  1. U pravu osiguranja nastaju obvezni odnosi, a na njih se primjenjuju i osnovna načela obveznoga prava, pa tako se i u ovom slučaju primjenjuje načelo savjesnosti i poštenja  iz čl. 4. Zakona o obveznim odnosima, koje kao imperativnu, blanketnu normu sud mora uzeti u obzir i primjenjivati ex officio uvijek kada se pojavi sumnja u postojanje nesavjesnosti ili poštenja bez obzira na to jesu li te norme predviđene u specijalnom zakonu. Sa zahtjevom ponašanja prema načelu savjesnosti i poštenja sukladno je takovo ponašanje koje se prema konkretnim okolnostima slučaja zahtjeva od prosječnog čovjeka.

 

  1. Odgovornost tuženika je sud dužan ocijeniti u okviru činjenica kojima je određen predmet spora i primjenom mjerodavnog materijalnog prava. Obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti odnosi se na odgovornost za štete izazvane motornim vozilom u pogonu trećim osobama na osnovi sklopljenog ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti.

 

  1. Na okolnost istaknutih prigovora tuženika u odnosu na pokojnog prednika tužitelja Ž. D. ( brzina vožnje, alkoholiziranost, nevezivanje sigurnosnim pojasom u vozilu ), sud je saslušao svjedoke, te je provedeno kombinirano prometno-tehničko i medicinsko vještačenje, kao i toksikološko vještačenje.

 

  1. Prvo valja utvrditi tko je odgovoran za nastanak štetnog događaja ( prometne nesreće ).

 

  1. Saslušani svjedok L. C. (osiguranik tuženika), koji je bio sudionik sporne prometne nesreće, je izjavio da se prije nesreće vozio cestom kojom se rijetko vozi, a vozio je osobni automobil marke O. C., reg.oznake , te je na fotodokumentaciji PUM pokazao svoj auto. On se vozio normalnom brzinom 55-60 km/h po svojoj prometnoj traci, ne sjeća se sada više da li je to bilo izvan naselja ili već u naselju, ali je vidio da se auto srebrne boje ispred njega dosta sporo vozi, pa ga je odlučio pretjecati.  Prije pretjecanja je provjerio da li to može napraviti sigurno, da ne ugrožava sebe ili druge sudionike, pa je tako provjerio lijevi retrovizor, gornji retrovizor, lijevo naprijed i mrtvi kut, nije bilo nikoga, pa se odlučio da će pretjecati taj srebrni auto, uključio je lijevi žmigavac i počeo je pretjecati taj srebrni auto. Došao je na traku za promet iz suprotnog smjera i već je skoro završavao s pretjecanjem tog srebrnog automobila , kada je odnekud odostraga došao taj crveni kombi iz istog smjera i udario ga je u lijevu stranu njegovog vozila i tek tada ga je spazio. Njegov auti i srebrni auto su odbačeni desno kraj ceste na travu, na njegovom autu su bile oštećene obje bočne strane, a uopće ne stražnja strana i on nije zadobio ozljede. Crveni kombi se zaustavio s lijeve strane i udario je u banderu. On nije bio pod utjecajem alkohola. Protiv njega se u svezi te nesreće nije vodio nikakv kazneni niti prekršajni postupak. On je u cijelosti naplatio štetu na svom vozilu od T. osiguranja d.d. Nije se mogao izjasniti da li je njegova brzina bila možda i 69 km/h kako to navode vještaci. Prije pretjecanja je uključio pokazivač smjera na autu, nakon što je obavio sve provjere u retrovizoru što je iskazao, onda je uključio lijevi žmigavac i nakon toga je krenuo pretjecati srebreni auto, i kada je uključio lijevi žmigavac na autu je još bio u desnoj prometnoj traci.

 

  1. Sud navedenom svjedoku nije u cijelosti povjerovao, i to pogotovo u dijelu kojom brzinom je vozio prije same nesreće, zatim u dijelu da li je i kada uočio crveni kombi (teretno vozilo) i da li je izvršio sve provjere prije nego se odlučio krenuti u pretjecanje, a o čemu će sud dalje zaključiti na osnovu ostalih dokaza u spisu. To iz razloga jer sud smatra da navedeni svjedok nastoji otkloniti svaku svoju odgovornost za nastanak štetnog događaja.

 

  1. L. C., ovdje saslušan kao svjedok, je dao izjavu tuženiku E. osiguranje d.d. dana 07. kolovoza 2020.god., te je nacrtao i skicu nastanka prometne nesreće, te sve vlastoručno potpisao, a u kojoj Izjavi je naveo da je ulaskom u naselje G. H. započeo sa pretjecanjem vozila M. koje je usporavalo, a pogledao je u retrovizor i iza sebe na udaljenosti od oko 100 metara je vidio crveni kombi, te je započeo radnju pretjecanja i kada je već bio u završnoj fazi pretjecanja ga je u lijevi bočni dio udario taj crveni kombi.

 

  1. Dakle taj svjedok C., osiguranik tuženika je u toj Izjavi koja je dana u svrhu dobivanja odštete za oštećenja na njegovom vozilu i koja je dana godinu dana (07.08.2020.god.) nakon same nesreće, izjavio da je u retrovizoru vidio crveni kombi, ali je započeo s pretjecanjem srebrnog vozila M., dakle isti iskaz je različit od iskaza u ovom spisu koji je dan kasnije tijekom ovog sudskog postupka, međutim ovaj sud prilikom odlučivanja i taj iskaz – pisanu izjavu danu osiguravajućem društvu ( tuženiku ) treba uzeti u obzir jer je ista bitna za odlučivanje, a konačna odluka se donosi osim temeljem te pisane izjave i iskaza svjedoka i na temelju provedenih vještačenja, što će dalje biti obrazloženo.

 

  1. U ovom postupku je kao svjedok saslušan i sudionik ove prometne nesreće I. D., koji je izjavio da je upravljao vozilom reg.oznake , marke M., srebrne boje i izjavio je da se vozio po naselju brzinom od 45-50 km/h, inače se ne vozi brzo. Vozio se po svojoj prometnoj traci. U jednom trenutku je u retrovizoru vidio da ga prestiže zeleni auto, a vozio ga je ovaj dečko koji je isto vani pozvan za svjedoka. Taj zeleni auto ga je već krenuo prestizati, došao je negdje do ravnine njegovog rezervoara kada je u retrovizoru spazio da dolazi crveni kombi koji se je po njemu dosta brzo vozio i koji je krenuo prestizati, te je on odmah pomislio "to neće biti dobro", neko vrijeme su praktično sva tri auta bili u jednom redu, onda je jako tresnulo, taj crveni kombi je odbacio zeleni auto u njega, a on pretpostavlja da je taj crveni kombi zahvatila bankina i onda je došlo do sudara. On je skrenuo desno kako bi izbjegao veće posljedice. Na njegovom automobilu su bila oštećenja s njegove vozačke strane. Crveni auto je završio u banderi kraj ceste. On nije bio akoholiziran. Izjavio je da s obzirom da je rekao da je vidio da ga zeleni auto prestiže i to je vidio nekih 20-30 metara prije. On je vidio da je na tom zelenom autu bio uključen žmigavac (pokazivač smjera) i to lijevi žmigavac.

 

  1. Navedenom svjedoku je sud u cijelosti povjerovao jer je isti iskazivao sigurno i logično, iskazao je što je prethodilo prometnoj nereći, te on ni na koji način nije doprinio nastanku nesreće budući je u naseljenom mjestu vozio dopuštenom brzinom, niti u svojem iskazu otklanja svoju odgovornost.

 

  1. Tijekom ovog postupka sud je saslušao i svjedoka V. H., koji je u predmetnoj nesreći sudjelovao samo kao vlasnik parkiranog automobila marke V. G. reg.oznake …., njegov auto je bio parkiran izvan ceste, bočno na zelenoj površini ispred kuće. On nije vidio nesreću, bio je u kući, samo je čuo da se nešto dogodilo. U svezi te nesreće on nije niti bio posebno ispitivan, samo je fotografiran njegov automobil od strane policije.

 

  1. Navedeni svjedok nema nikakva saznanja o tome kako se nesreća dogodila.

 

  1. Sud je na osnovu iskaza svjedoka donio određene zaključke, što će dalje biti obrazloženo.

 

  1. Prije podnošenja ove tužbe sudu, tužiteljice su od stalnog sudskog vještaka prometne struke M. A. zatražile izradu pisanog nalaza i mišljenja. Kako tuženik ne priznaje isti, tako se taj nalaz ne može koristiti u ovom postupku kao dokaz.

 

  1. Izvršen je uvid u cjelokupni spis Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu broj u kojem je provedeno prometno-tehničko vještačenja kako bi se utvrdila odgovornost za nastanak sporne prometne nesreće, odnosno posljedično i kaznena odgovornost sudionika te prometne nesreće i vještačenje iz tog spisa se može  koristiti jer je sačinjeno po nalogu nadležnog tijela Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu. za potrebe provođenja kaznenog postupka i na temelju tog nalaza i mišljenja je nadležno Općinsko državno odvjetništvo i donijelo svoju odluku, pa stoga sud smatra da se isto vještačenje može koristiti i u ovom postupku.

 

  1. U tom postupku je za prometnog vještaka bio određen S. Š., dipl. ing. koji je sačinio svoj nalaz i mišljenje dana 15.08.2019.god. u kojem navodi da se sama nesreća dogodila u naselju G. H., kbr. ... i predstavlja pretjecanje prvog vozila Mercedes od strane drugog vozila C., te pretjecanje trećeg teretnog vozila V. prva dva vozila, što je rezultiralo prometnoj kolizijom i nesrećom. Nesreća se dogodila 02.06.2019.god. oko 17:35 sati, kad su vremenski uvjeti bili dan, sunčano, vidljivost dobra, a vrsta i stanje kolnika asfalt, gladak, dobar, suh. Ograničenje brzine je iznosilo 50 km/h prema policijskom zapisniku o očevidu. U nesreći su sudjelovali: Vozilo 1 – Vozač: I. D. (g.r.) – vozač osobnog vozila M., reg. oznaka (Vlasnik vozila se prvi kretao kolnikom prije mjesta nesreće); Vozilo 2 – Vozač: L. C. (….g.r.) – vozač osobnog vozila O. "C.", reg. oznaka (Vlasnik vozila se drugi kretao kolnikom prije mjesta nesreće); Vozilo 3 – Vozač: D. Ž. (...g.r.) – vozač teretnog vozila V., reg. oznaka (Smrtno stradali, vlasnik vozila se treći kretao kolnikom prije mjesta nesreće). Na temelju tragova na mjestu nesreće, te oštećenjima na vozilima, vještak zaključuje kako sama nesreća predstavlja kretanje tri vozila u nizu: 1. M., 2. O., 3. V. . Nesreća se dogodila prilikom radnje dvostrukog pretjecanja, gdje je drugo vozilo O. pretjecalo prvo vozilo M., a teretno vozilo V. imalo namjeru pretjecati i prvo i drugo vozilo. Brzina kretanja vozila D. Ž., teretni automobil V., reg. oznaka , .g. proizvodnje, u trenutku reakcije kočenja je iznosila oko: 31,52 m/s ili 113,49 km/h, brzina kretanja vozila L. C., osobni automobil O. "C.", reg. oznaka , .g. proizvodnje u trenutku reakcije kočenja je iznosila oko: 19,28 m/s ili 69,43 km/h, a brzina kretanja vozila Ivana Dovečera, osobni automobil M. "tip ", reg. oznaka , .g. proizvodnje u prolasku kolnikom na mjestu nesreće iznosila je oko: 13,63 m/s ili 49,09 km /h. Vještak Š. nadalje navodi da se mjesto naleta vozila O. na vozilo M. nalazi približno na sredini tragova forsiranog kočenja vozila O., na mjestu lagane promjene putanje tragova kočenja vozila O., kad je vozač vozila M. skretanjem u desno izbjegavao incidentnu prometnu situaciju na kolniku, te su u kontaktu bili stražnji lijevi dio vozila M. i stražnji desni dio vozila O. . Samo mjesto kontakta nalazilo se na oko 64,10 + 2,40 L od PTM. Mjesto naleta vozila O. i teretnog vozila V. nalazilo se na mjestu početka reakcije kočenja vozača vozila O., na oko 15,42 m. Prije početka traga forsiranog kočenja vozila O. na kolniku, odnosno neposredno prije traga kočenja desnog kotača teretnog vozila na kolniku na oko 30,50 + 5,30 L od PTM. Vozilo M. se neprestano kretalo svojom desnom prometnom trakom. Prostorno je za izmicanje od srednje crte do mjesta primarnog kontakta s vozilom C. vozaču Ž. trebao put od oko: 124,15 m., što je vremenski trajalo oko: 3,93 s. Prostorno je za izmicanje od srednje crte do mjesta primarnog kontakta s vozilom V. vozaču C. trebao put od oko: 65,85 m., što je vremenski trajalo oko: 3,41 s. Iz analize je vidljivo da je vozač teretnog vozila prvi krenuo u izmicanje, no ako vremenu izmicanja vozača osobnog vozila C. pridodamo vrijeme moguće provjere od 1 s., te činjenicu da se vozač teretnog vozila Ž. u trenutku moguće provjere vozača osobnog vozila C. nalazio na udaljenosti od 70,54 m. iza osobnog vozila C., tada dobivamo da je radnja pretjecanja osobnog vozila C. s vozačem C. bila ispravna. Naime, na udaljenosti od 70,54 m. iza svog vozila vozač C. nije mogao procijeniti brzinu teretnog vozila, a i sama radnja pretjecanja vozača teretnog vozila je započela tek za 0,48 s. nakon moguće provjere, te teretno vozilo u tom trenutku još nije krenulo u pretjecanje. U trenutku kad je vozač C. osobnim vozilom O. počeo prelaziti srednju crtu vozač Ž. je svojim vozilom napravio prostorni pomak od oko 0,95 m. od srednje crte u izmicanju. Zbog same konfiguracije terena i blagog zavoja prije mjesta nesreće jasna vidljivost na mjestu nesreće iznosila je oko 120 m.

 

  1. Vještak Š. S. je u nalazu naveo da je vremenski između vozača osobnog vozila C. C. i teretnog vozila V. Ž. postojao vremenski odmak od 3,41 s. do nesreće, te put od oko 58,3 m. jer je na toj udaljenosti od mjesta njihovog kontakta bilo teretno vozilo kad je osobno vozilo C. počelo prelaziti srednju crtu. Dakle, vozač teretnog vozila Ž. je u trenutku kad je prepoznao radnju pretjecanja od strane vozača osobnog vozila C. morao kočenjem smanjiti svoju brzinu na brzinu vozača osobnog vozila. Za tu radnju bi mu bio potreban put od oko: 41,45 m., što bi vremenski trajalo oko 2,43 s. Iz analize je vidljivo da je vozač Ž. mogao ne samo forsiranim kočenjem izbjeći nesreću, već i prikočivanjem usporavati teretno vozilo na brzinu osobnog vozila C., a zatim nastaviti radnju pretjecanja kad bi vozač C. završio radnju pretjecanja, pošto je imao još 0,98 s. viška vremena na raspolaganju. Vozač Ž.j je isto tako neposredno prije nesreće imao najbolju preglednost i mogao je s povišenog položaja u teretnom vozilu pratiti ponašanje ostalih sudionika u prometu koji su se kretali ispred njega. Sama brzina vožnje vozača Ž. čak i u pretjecanju je bila potpuno neprilagođena i opasna za sve sudionike u prometu. Naime, za izvođenje radnje pretjecanja dovoljna je i razlika brzine od oko 15 km/h, a sva ostala prekomjerna brzina samo ugrožava ostale sudionike pošto im je onemogućena pravilna procjena prilaženja pretjecajućeg vozila, s obzirom na ograničenje brzine naseljenog mjesta gdje se očekuju brzine unutar dozvoljenih, a i sam vozač koji vozi velikom brzinom ima manje vremena za reakciju, kao i kompletnu procjenu i predviđanje prometne situacije. Da je svoju brzinu vožnje prilagodio ograničenju vozač Ž. bi izbjegao nesreću. Nadalje vještak navodi da je vozač osobnog vozila C. u trenutku prolaska srednje crte mogao vidjeti teretno vozilo pomaknuto za oko 0,95 m. preko srednje crte, a u vrijeme izvođenja provjere u retrovizoru koja traje 1 s. sama radnja izvođenja radnje pretjecanja od strane vozača teretnog vozila Ž. još nije počela. Zbog same udaljenosti početka pretjecanja koja je bila rezultat velike brzine vožnje teretnog vozila, kao i nemogućnosti procjene brzine vozila iza sebe na istoj, možemo prihvatiti da vozač osobnog vozila C. u vrijeme izvođenja provjere pogledom unazad nije mogao znati da će vozač Ž. izvoditi radnju pretjecanja. Vozač osobnog vozila M. D. kojeg su pretjecala oba vozila normalno je prometovao unutar dozvoljene brzine kretanja, te ni na koji način nije utjecao na odvijanje nesreće.

 

  1. Na temelju takvog nalaza prometno-tehničkog vještaka Općinsko državno odvjetništvo utvrdilo da je za ovu prometnu nesreću isključivo odgovoran pokojni Ž. D..

 

  1. U ovom parničnom postupku je sud s obzirom da stranke međusobno osporavaju doprinos vozača Ž. i C. nastanku prometne nesreće, Rješenjem od dana 30. studenog 2021. odredio provođenje dokaza kombiniranim prometnotehničkim i sudsko-medicinskim vještačenjem, koje je povjerno stalnom sudskom vještaku prometno-tehničke D. S. i stalnom sudskom vještaku medicinske struke K. A. .  Vještačenje je određeno radi utvrđenja dinamike nastanka štetnog događaja tj. prometne nesreće koja se dogodila dana 02. lipnja 2019.god. u G. H. kod kbr. .., a u kojoj prometnoj nesreći je smrtno stradao D. Ž., OIB : , koji je u prometnoj nesreći sudjelovao kao vozač teretnog vozila registarske oznake …., radi utvrđenja da li je za nastanak predmetne prometne nesreće odgovoran pokojni Ž. D. i/ili vozač osiguranik tuženika C. L., OIB :, kao vozač osobnog automobila registarske oznake , kao i radi utvrđivanja mehanizma nastanka ozljeda pokojnog Ž. D., te da li je pokojni Ž. D. bio vezan sigurnosnim pojasom, kao i utvrđivanja da li bi pokojni zadobio takve tjelesne ozljede koje su prouzročile njegovu smrt, da je bio vezan sigurnosnim pojasom.

 

  1. Stalni sudski vještak S. D. je dana 15. veljače 2022.god. dostavio nalaz i mišljenje u kojem navodi u pogledu mehanizma nastanka nesreće da na temelju tragova i oštećenja na vozilima se može zaključiti da se nesreća odvijala na ovaj način: u primarnom kontaktu došlo je do okrznuća prednjeg desnog dijela teretnog vozila i stražnjeg lijevog dijela vozila O., nakon toga zbog bitno veće brzine teretnog vozila, dolazi do struganja po cijeloj lijevoj strani vozila O., teretno vozilo silazi s kolnika u lijevo, gdje udara u lijevi bok parkiranog vozila G., a nakon toga i u stup javne rasvjete i ogradu s lijeve strane i vozilo O. udara zadnjim lijevim dijelom u stražnji desni dio vozila M. kojeg je pretjecalo. Vještak navodi u pogledu mogućnosti izbjegavanja da s obzirom na ogromnu brzinu teretnog  vozila za naseljeno mjesto, smatra da je to osnovni razlog nastanka ove nesreće jer je vozač u naseljeno mjesto ušao s brzinom koja je više od dvostruko veća od dopuštenih 50 km/h (130 % ili 2.3 puta veća). Što se tiče doprinosa vozača vozila O. ovoj nesreći vještak navodi da je i njegova je brzina bila bitno veća od dopuštene, te je i on krenuo u pretjecanje vozila ispred sebe, koje se jedino kretalo dopuštenom brzinom za naseljeno mjesto, pa vještak smatra da postoji doprinos toga vozača ovoj nesreći, jer kretanjem dopuštenom brzinom ne bi niti imao uvjete za pretjecanje. Osim toga taj vozač je mogao uočiti nailazak teretnog vozila velikom brzinom i početak njegovog pretjecanja, okretanjem glave ili u retrovizorima jer je  teretno vozilo s pretjecanjem moralo započeti na udaljenosti oko 99 metara prije prvog kontakta, a istovremeno, vozilo O. je kroz to vrijeme prešlo put od 60 metara, pa je dakle, u trenutku kad je teretno vozilo ušlo u pretjecanje bilo udaljeno 39 metara od stražnjeg dijela osobnog vozila O., a 1.1. sekundu kasnije, kada je vozilo O. krenulo u pretjecanje, međusobna udaljenost se još smanjila, te je iznosila oko 24 metara i u tom trenutku je već teretno vozilo moralo počinjati prelaziti približno preko središnje crte (kretanje po tzv. Klotoidi) i pažljivim praćenjem u retrovizorima vozač osobnog vozila mogao je uočiti to teretno vozilo, njegovu veliku brzinu i smjer, te prikočavanjem ostati na sebi desnoj kolničkoj traci. Navodi da je teretno vozilo velikom brzinom (oko 90 km/h) udarilo u betonski stup javne rasvjete, upravo prednjim lijevim dijelom, ispred vozača i time je došlo do snažnih deformacija kabine i udara u tijelo vozača, te je prednji dio kabine došao praktično do sjedala vozača. Pri tome je delta v bio vrlo veliki, oko 60 km/h.

 

  1. Vještak S. D. se očitovao na primjedbe stranaka dana 29. travnja 2022.god. gdje je naveo da utvrđena brzina teretnog vozila po njemu prelazi sve okvire očekivanoga u naseljenom mjestu, te sam je ja u svojem nalazu i označio kao osnovni razlog nastanka nesreće, međutim i dalje smatra da je vozač vozila O. mogao uočiti da teretno vozilo nailazi bitno većom brzinom. Naime, npr. 3 sekunde prije kontakta razmak je iznosio oko 50 metara, a pažljivi bi vozač u tom vremenu vršio provjeru, te uočio veliku siluetu teretnog vozila, koje nailazi vrlo velikom brzinom. Što se tiče pokazivača smjera, jasno je da je on bio uočljiv, ali se tehničkim putem ne može utvrditi kada je niti da li je upaljen, na bilo kojem vozilu. Konačno, uopće nije sporno da s dopuštenom brzinom od 50 km/h ne bi došlo do nesreće, jer niti jedan od vozača ne bi niti imao uvjete za pretjecanje, a ako bi i započeo, vrlo lako bi odustao od toga, ili zaustavio svoje vozilo.

 

  1. Vještak D. je saslušan na ročištu održanom dana 01. rujna 2022.god. gdje je naveo da ostaje kod svojeg nalaza i mišljenja i očitovanja i gdje se posebice očitovao o brzini vozila O. C. . Slušao je iskaz svjedoka na tom ročištu koji su izjavili da je na vozilu O. C. bio uključen lijevi pokazivač smjera, vještak je izjavio da iz tih iskaza ne može točno zaključiti kada je upaljen lijevi pokazivač smjera, osim da je upaljen prije početka radnje pretjecanja. To znači minimalno 2 sekunde prije kontakta toga vozila i vozila kombi, a moguće 3, 4, pa i više sekundi prije toga. Ako govorimo npr. o 3 sekunda prije sudara to je trenutak kada su oba vozila još punom širinom na desnoj kolničkoj traci i svakako je pokazivač smjera vidljiv. Ako govorimo o 2 sekunda prije sudara onda je to trenutak kada osobno vozilo kreće u radnju pretjecanja, a teretno približno lijevim kotačima prelazi sredinu kolnika, tj. započelo je radnju pretjecanja. Ako se radi o 3 sekundi prije kontakta onda je međusobni razmak oko 50 m, te vozač kombi vozila može bez forsiranog kočenja, tj. prikočavanjem ostati na desnoj kolničkoj traci i ne započeti pretjecanje. U takvoj situaciji naime jasno je da vozilo koje je upalilo lijevi pokazivač smjera započinje radnju pretjecanja, odnosno skretanja, te nisu ispunjeni uvjeti za pretjecanje od strane vozača kombi vozila. Situacija je bitno složenija ako bi pokazivač smjera na vozilu O. bio upaljen 2 sekunde prije međusobnog kontakta vozila kombi i vozila O. . Naime, u tom trenutku međusobna udaljenost vozila iznosi oko 31 metar, a samo vrijeme reakcije kočenjem ili prikočavanjem za ovakvo kombi vozilo i vozača iznosi 1 sekundu, konkretno vozilo koje se kreće brzinom 115 km/h za tu 1 sekundu pređe 32 m što zapravo znači da bi on mogao zakočiti s prikočavanjem kočenjem na lijevoj kolničkoj traci u fazi pretjecanja što ne bi sa sigurnošću dovelo do sprečavanja prometne nesreće. U svim izračunima je baratao s brzinom teretnog vozila od 115 km/h što iznosi 32 m kroz sekundu. Pri tome je ta brzina definitivno cijelim tim putem o kojem ovdje govorimo unutar naseljenog mjesta zbog čega i smatra da je to osnovni uzrok nastanka ove nesreće. Teško je točno odgovoriti na pitanje što bi bilo da je brzina teretnog vozila bila 70 ili 80 km/h, a sasvim je sigurno da bi izbjegavanje nesreće bilo puno jednostavnije, drugo da bi vozač vozila O. imao puno više vremena za uočavanje toga vozila, te bi u konačnici posljedice vjerojatno bile manje teške.

 

  1. Sud je nalaz i mišljenje, te očitovanja vještaka D. S. u cijelosti prihvatio kao stručne i nepristrane, isti vještak već dugo godina vještači u sudskim sporovima, kako kaznenim, tako i parničnim upravo u svezi prometnih nesreća.

 

  1. Sud je na osnovu nalaza vještaka D. utvrdio da se pokojni Ž. D. prije nesreće svojim teretnim vozilom vozio u naseljenom mjestom brzinom koja je 2,3 puta veća od dopuštene brzine i da nije na vrijeme reagirao kada je vidio da vozilo C. L. (osiguranika tuženika ) kreće u pretjecanje, te nije na vrijeme kočio. Osim toga je sud utvrdio da se prije nesreće i osiguranik tuženika C. u naseljenom mjestu kretao sa brzinom koja je bila viša od dopuštene u naseljenom mjestu, kao i da se nije sa sigurnošću uvjerio da može isvršiti pretjecanje vozila ispred sebe koje je vozio D., kao i da je C. provjerom u retrovizoru ili okretanjem glave mogao uočiti teretno vozilo koje je vće vozilo i još crvene boje.

 

  1. Prema vještaku S. Š. i vještaku S. D., osnovni uzrok nastanka ove prometne nesreće je kršenje odredbi o ograničenju brzine kretanja od strane prednika tužitelja Ž. D. koji je kritične zgode upravljao teretnim vozilom, koji se svojim vozilo kretao brzinom koja je bila više od dvostruko veća (130% ili 2.3 puta veća) od dopuštene.

 

  1. Valja istači da je točno je da je L. C. T. osiguranje d.d. isplatilo svu imovinsku štetu na njegovom vozilu, dakle zaključeno je da on nije doprinio nastanku prometne nesreće, što je vidljivo iz dokumnetacije T. osiguranja predanog u spis, međutim ovaj sud prilikom donošenja odluke mora uzeti u obzir sve činjenice i sve dokaze iz spisa i temeljem svih provedenih dokaza donijeti svoju odluku.

 

  1. Tužiteljice su u tužbi navele da iz nalaza vještaka M. proizlazi da za nastanak štetnog događaja postoji podijeljena odgovornost sudionika i to L. C., kao vozača osobnog vozila reg. oznaka u omjeru od 70% i pokojnog prednika tužiteljica D. Ž., kao vozača teretnog kombi vozila reg. oznaka u omjeru od 30%, te su na taj način i postavile svoj tužbeni zahtjev. Navedeni nalaz vještaka M. tuženik ne priznaje, pa je u ovom postupku provedeno novo prometno-tehničko vještačenje, kako je već obrazloženo.

 

  1. Tuženik pak smatra da je za nastanak prometne nesreće od 02.06.2019.godine isključivo kriv prednik tužiteljica, D. Ž., koji je kritične zgode pod utjecajem alkohola upravljao teretnim vozilom i kretao se brzinom koja je bila i više od dvostruko veća od dopuštene na mjestu nastanka prometne nesreće i poduzeo pretjecanje više vozila ispred sebe u prometnoj situaciji u kojoj mu to apsolutno nije bilo dozvoljeno jer je na vozilu koje se kretalo ispred njega (vozilo osiguranika tuženika) bio uključen lijevi pokazivač smjera te je to vozilo već bilo u pretjecanju vozila ispred sebe, a koje protupravnosti (kršenje odredbi Zakona o sigurnosti prometa na cestama o dopuštenoj brzini kretanja i o poduzimanju najopasnije radnje u prometu – pretjecanjem i upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola) su temeljni uzroci i razlog nastanka štetnog događaja u kojem je prednik tužiteljica smrtno stradao.

 

  1. Iz fotodokumentacije u spisu, kao i iz Zapisnika o očevidu Policijske uprave međimurske PUM je vidljivo da se nesreća dogodila u naseljenom mjestu nakon ulaza u naselje G. H. . Jasno je da je brzina ograničena na 50 km/h.

 

  1. Prema odredbi čl. 50. i čl. 53. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (dalje : ZOSPC)  vozač ne smije u naselju upravljati brzinom većom od 50 km/h, a svakako je dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, te vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta, kao i gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku.

 

  1. Prije ove prometne nesreće prednik tužiteljica, D. Ž., upravljao je vozilom brzinom koja je bila više od dvostruko veća od dopuštene na mjestu nastanka prometne nesreće (ograničenje brzine 50 km/h, a brzina prednika tužiteljica bila je oko 115 km/h), pa je dakle nesporno da je kritične zgode prednik tužiteljica postupao protivno odredbama čl.50. i čl.53. ZOSPC-a.

 

  1. Međutim iz provedenih vještačenja je utvrđeno da se i osiguranik tuženika L. C. kretao brzinom većom od odpuštene u nasljeu tj. brzinom višom od 69 km/h, što su naveli i vještak Š. i vještak D. .

 

  1. Sud smatra da vozač teretnog vozila, pokojni D. Ž., nije brzinu kretanja svojeg teretnog vozila prilagodio osobinama ceste budući da se kretao kolnikom u naseljenom mjestu gdje je brzina kretanja ograničena na 50 km/h, te vožnju nije prilagodio gustoći prometa jer su dva vozila bila ispred njega ( vozači C. i D. ), te zbog takve svoje vožnje nije mogao svoje vozilo pravovremeno zaustaviti pred svakom zaprekom koju u konkretnim uvjetima može predvidjeti, odnosno nije mogao pravovremeno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku.

 

  1. Međutim, temeljem provedenih vještačenja niti osiguranik tuženika L. C. nije svoju vožnju prilagodio uvjetima na cesti jer je u naseljenom mjestu nije vožnju prilagodio uvjetima na cesti jer je krenuo u pretjecanje vozila M. ( vozač D. ) brzinom većom od dopuštene i na način da nije ispravno provjerio stanje na cesti tj. da se iza njega kreće tereto vozilo crvene boje,  čiju brzinu kretanja očito nije dobro procijenio.

 

  1. Člankom 70. st.1. toč.3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama vozač ne smije vozilom početi pretjecati ako je vozač koji se kreće ispred njega na istoj prometnoj traci dao znak da namjerava preteći ili obići vozilo koje je ispred njegova vozila, ili obići drugu zapreku na cesti.

 

  1. U postupku nije kao nesporno utvrđeno da je predniku tužiteljica bilo vidljivo da je na vozilu koje se kreće ispred njega vozača C. L. ( vozilo O. C. ) bio upaljen lijevi pokazivač smjera, odnosno nije utvrđeno koliko vremena prije nego je C. krenuo u pretjecanje vozila ispred sebe koje je vozio D. je upalio taj lijevi pokazivač smjera, pa je onda upitno da li je isto prednik tužiteljica Ž. mogao na vrijeme vidjeti.

 

  1. Međutim, kako se prednik tužiteljica kretao velikom brzinom u naseljenom mjestu zbog takvog svog postupanja nije mogao na vrijeme vidjeti da je vozilo ispred njega koje je vozio C. krenulo u radnju pretjecanja vozila ispred sebe, iz čega proizlazi da je kritične zgode prednik tužiteljica postupio protivno odredbi čl.70. st.1. toč. 3. ZOSPC-a. 

 

  1. Prilikom ocjene doprinosa vlastitoj šteti treba uzeti u obzir i činjenicu da je osiguranik tuženika L. C. pred njim, krečući se u istome smjeru, prešao na lijevi kolnički trak i tako Ž. zapriječio put prolaska.

 

  1. Kod analiziranja postupanja i ponašanja osiguranika tuženika, L. C. pri upravljanju motornim vozilom ( O. C. ), valja imati na umu da se isti također nije kretao svojim vozilom u skladu sa propisima o sigurnosti prometa na cestama i da je i on kršio odredbe ZOSPC-a.

 

  1. Isto doprinos će se dalje ukupno ocijeniti.

 

  1. Stalna sudska vještakinja A. K., dr. med. je dostavila svoj nalaz i mišljenje dana 15. veljače 2022.god. (u okviru kombiniranog vještačenja ) u kojem je navela da se u spisu nalazi Zapisnik o očevidu iz kojeg se izdvajaju podatci relevantni za vještačenje: u prometnoj nesreći sudjelovala su tri vozila i to: vozilo M., reg. oznaka , kojim je upravljao I. D.; vozilo O. C., reg. oznaka , kojim je upravljao L. C., te teretno vozilo marke V., reg. oznaka , kojim je upravljao D. Ž., a neposredno prije nesreće sva tri vozila kretala su se u istom smjeru, pri čemu je osobno vozilo O. započelo pretjecati vozilo ispred sebe M., dok je teretno vozilo pretjecalo oba vozila ispred sebe, dok je primarni kontakt ostvaren između prednjeg desnog dijela teretnog vozila i lijevog bočnog dijela vozila O., nakon čega je teretno vozilo sišlo s kolnika ulijevo, udarilo u parkirano vozilo V., te snažno udarilo prednjim lijevim dijelom u betonski stup javne rasvjete. Tom prilikom vozač teretnog vozila D. Ž. smrtno je stradao. Također su opsiana oštećenja automobila: teretno vozilo teško je oštećeno na prednjem dijelu, vozilo O. oštećeno je s lijeve bočne strane: stražnji branik, lijeva vrata, lijevi prag, oba lijeva naplatka, lijevo vanjsko ogledalo, dok je s desne strane oštećen stražnji desni kotač i stražnji desni blatobran, vozilo M. oštećeno je: stražnji branik s lijeve strane i stražnji lijevi blatobran, a parkirano vozilo V. G., reg. oznaka prednji i stražnji branik, oba lijeva vrata, lijevi prag, lijevo ogledalo, lijevi blatobran, lijevi kotači. Navodi da se u spisu nalazi i Zapisnik o obdukciji mrtvog tijela D. Ž. iz kojeg je vidljivo da je imenovani preminuo nasilnom smrću uslijed iskrvarenja zbog razdora prsne aorte. Na temelju istog vještakinja navodi da su vanjskim pregledom i obdukcijom mrtvog tijela D. Ž. nađene: oguljotine kože lica, brade, trbuha, desne natkoljenice, desne i lijeve potkoljenice, lijeve podlaktice; krvni podljev lijeve strane prsišta; rana razderotina brade i lijeve potkoljenice; prijelom lijeve natkoljenice; krvni podljev mekog oglavka desno sljepoočno; prijelom III prsnog kralješka s razdorom prsne aorte i krvarenjem u lijevo prsište; prijelom VII, VIII i IX lijevog rebra, te proširenje srca i sve navedene ozljede osim onih površinskih predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu. Uzrok smrti je iskrvarenje uslijed razdora prsne aorte. Uzimajući u obzir mehanizam i dinamiku prometne nesreće, oštećenja na automobilima, osobito teretnom automobilu, kao i ozljede koje je zadobio D. Ž., može se zaključiti da je sve gore navedene teške tjelesne ozljede Ž. zadobio prilikom udara teretnog automobila u betonski stup javne rasvjete. Sudsko-medicinski na temelju ozljeda nije moguće zaključiti da li je bio vezan. Sve obdukcijom utvrđene ozljede D. Ž. zadobio bi i u slučaju da je bio, kao i da nije bio vezan sigurnosnim pojasom.

 

  1. Vještakinja A. K. se očitovala na primjedbe stranaka dana 21. travnja 2022.god. gdje navodi da je vještačenjem utvrđeno da je oštećenik D. Ž. sve navedene ozljede zadobio prilikom udara teretnog automobila u betonski stup javne rasvjete obzirom da je tom prilikom došlo do snažnih deformacija kabine i udara u tijelo vozača D. Ž. te je prednji dio kabine došao praktično do sjedala vozača. Iz navedenog se može zaključiti da u tom slučaju sigurnosni pojas ne bi imao nikakav utjecaj na smanjenje obima ozljeda koje je Ž. tom prilikom i zadobio.

 

  1. Ista vještakinja K. je saslušana na ročištu održanom 15. ožujka 2023.god. gdje je izjavila u slučaju da je pokojni Ž. vozio dozvoljenom brzinom od 50 km/h u trenutku prometne nesreće vjerojatnost da bi ostao živ je veća. To iz razloga jer je uzrok smrti kod Ž. iskrvarenje iz prsne aorte koje je nastalo zbog njenog razdora. Navedeni razdor obično se dešava pri brzini od 60 km/h. Iako kod naglih promjena brzina, a u slučaju manjih brzina također može doći do navedene ozljede. Na temelju ozljeda i prometno tehničkog vještačenja također nije moguće utvrditi je li pokojni D. Ž. bio vezan ili nije bio vezan. Ne može se sa sigurnošću isključiti nastavak ovakve ozljede u slučaju da je pokojni Ž. bio vezan i da je vozio dozvoljenom brzinom od 50 km/h budući da navedena ozljeda koju je Ž. zadobio (razdor prsne aorte) može nastati i u slučajevima ako je sigurnosni pojas korišten. No prema ispitivanjima razdor aorte nastaje kod brzine od 60 km/h. Može reći da svakako da je Ž. vozio dozvoljenom brzinom i da je bio vezan da je vjerojatnost smrtnog ishoda puno manja nego li u slučaju kao što je bilo u predmetnom događaju.

 

  1. Sud je nalaz i mišljenje, te očitovanja vještakinje K. u cijlosti prihvatio kao stručne i nepristrane.

 

  1. Sud je na temelju nalaza i mišljenja vještakinje K. utvrdio da u slučaju da se pokojni Ž. vozio dozvoljenom brzionom i da je koristio sigurnosni pojas, da bi vjerojatnost smrtnog ishoda bila puno manja, a što je životno i logično.

 

  1. Zatim je sud Rješenjem od dana 30. studenog 2021.god. odredio i provođenje dokaza toksikološkim vještačenjem koje je povjreno stalnom sudskom vještaku toksikološke struke dr.sc. M. N. . Vještačenje je određeno radi utvrđenja u pogledu štetnog događaja tj. prometne nesreće koja se dogodila dana 02. lipnja 2019.god. u G. H. kod kbr. …, a u kojoj prometnoj nesreći je smrtno stradao D. Ž., OIB : …, koji je u prometnoj nesreći sudjelovao kao vozač teretnog vozila registarske oznake , i to radi utvrđenja stupnja alkoholiziranosti kod pokojnog Ž. i utjecaja alkohola na njegove vozačke sposobnosti kod navedenog štetnog događaja.

 

  1. Svoj nalaz u spis je dostavila i stalna sudska vještakinja dr.sc. M. N., dipl. ing. dana 04. travnja 2022.god. u kojem navodi da je analizom utvrđene koncentracije apsolutnog alkohola od 0,87 g/kg u krvi, 1,08 g/kg u mokraći i 1,40 g/kg u očnoj vodici pok. D. Ž. trebale bi odgovarati koncentracijama koje je pokojnik imao neposredno prije smrti. Odnos koncentracija alkohola u krvi i očnoj vodici nije u očekivanom intervalu i upućuje na postmortalnu promjenu koncentracije ili eventualno zamjenu uzoraka mokraće i očne vodice. Postmortalno se s vremenom može koncentracija alkohola promijeniti – porasti ili se smanjiti – ovisno o vrsti prisutnih mikroorganizama. Na intenzitet promjene utječe cijeli niz čimbenika (vremenski interval, temperatura i vlaga okoline, vanjske ozljede, vrsta i količina mikroorganizama, zdravstveno stanje osobe, povišena glukoza…) te ga je nemoguće pouzdano predvidjeti. Prve promjene koncentracije alkohola najčešće započinju nekoliko dana nakon smrti i postepeno se razvijaju. Promjena se ne mora dogoditi u svim uzorcima, odnosno, intenzitet promjene može biti različit u krvi, mokraći i očnoj vodici. Oko dan i pol nakon prometne nesreće izvršena je obdukcija, izuzeti su uzorci i stavljeni u sterilne monovete s konzervansom, te tri dana kasnije uzorci su zaprimljeni u CFIIV (Centar "I. V."). U tom vremenu je moglo doći do manjih promjena koncentraciji alkohola, ali nije vjerojatno da je došlo do znatnije promjene. Iz svega navedenog proizlazi da je pok. D. Ž. u vrijeme prometne nesreće, odnosno u vrijeme smrti, bio pod utjecajem alkohola, u pripitom stanju s točno ne utvrđenom koncentracijom apsolutnog alkohola u krvi. Vozačke sposobnosti većine prosječnih vozača koji se nalaze u pripitom stanju, a čija krvi sadrži manje od 1,30 g/kg apsolutnog alkohola u krvi, su smanjene ali ne bitno. Glavne karakteristike ovako alkoholiziranih vozača su precjenjivanje vlastitih sposobnosti uz brzu i riskantnu vožnju i želja za isticanjem. Ovako alkoholizirana osoba opasnost ne uočava realno i sklona je podcijeniti opasnost.

 

  1. Vještakinja se očitovala na primjedbe stranaka dana 27. rujna 2022.god. u kojem navodi da su analizom utvrđene koncentracije apsolutnog alkohola od 0,87 g/kg u krvi, 1,08 g/kg u mokraći i 1,40 g/kg u očnoj vodici pok. D. Ž. . Rezultat analize je nesporna činjenica. Od smrti do zaprimanja uzoraka u CFIIV (Centar "I. V.") proteklo je 4,5 dana (po prijemu su uzorci zamrznuti), a analiza je napravljena 4 dana kasnije. To su također činjenice. Vrijeme proteklo od smrti do zaprimanja uzoraka u CFIIV i analize prekratko je da bi u sva tri uzorka koncentracija alkohola postmortalno narasla do iznosa koji je analizom utvrđen. Iz rezultata analize te vremenskog intervala i postupanja s uzorcima do analize zaključujem da je postmortalno moglo doći do manje promjene koncentracije alkohola u biološkim uzorcima, ali da se je pok. D. Ž. u vrijeme smrti morao nalaziti pod utjecajem alkohola. Iz svega navedenog proizlazi da je pok. D. Ž. u vrijeme prometne nesreće, odnosno u vrijeme smrti, bio pod utjecajem alkohola, u pripitom stanju s točno ne utvrđenom koncentracijom apsolutnog alkohola u krvi. Nadalje navodi da ispitivanjem na velikom broju ispitanika utvrđena je granica između relativne i apsolutne nesposobnosti za vožnju koja iznosi 1,30 g/kg apsolutnog alkohola u krvi. Vozačke sposobnosti većine prosječnih vozača koji se nalaze u pripitom stanju, a čija krv sadrži manje od 1,30 g/kg apsolutnog alkohola u krvi, su relativno nesposobni za sigurnu vožnju, njihove vozačke sposobnosti su manjene ali ne bitno. To znači da pri koncentracijama nižim od 1,30 g/kg određeni postotak osoba je i dalje sposoban za sigurnu vožnju. Što je koncentracija viša, to je postotak sposobnih za sigurnu vožnju manji. Relativna nesposobnost (vozačke sposobnosti smanjene, ali ne bitno) ne znači da ne postoji uzročno posljedična veza između alkoholiziranosti vozača i prometne nesreće. Svaka, pa i najmanja koncentracija alkohola u krvi vozača može utjecati na vozačke sposobnosti i doprinijeti nastanku prometne nesreće. Isto tako sama činjenica da je vozač alkoholiziran (pa i kad se radi o apsolutno nesposobnim s koncentracijom višom od 1,30 g/kg u krvi) ne znači nužno da je alkoholiziranost vozača doprinijela nastanku prometne nesreće.

 

  1. Vještakinja N. je usmeno saslušana i na ročištu održanom dana 15. ožujka 2023.god. gdje je izjavila da joj je promaknulo uočiti tjelesnu težinu pokojnog D. Ž. . Naime u AUK-2 obrascu navedeno je da je D. Ž. visok 180 cm i tjelesne težine 95 kg. Minimalna količina alkohola koju mora konzumirati osoba tjelesne težine 95 kg, a da bi u krvi postiglo koncentraciju od 0,87 g/kg je 56,2 grama. Da bi se apsorbirala ta količina alkohola potrebno je oko sat i pol. To je najkraće vrijeme koje je moralo proteći od početka konzumacije, međutim ovisno o dinamici ispijanja pokojni D. Ž. mogao je s konzumacijom alkohola započeti i puno prije toga, naravno u tom slučaju je morao konzumirati i veću količinu alkohola. Stoga je utvrdila da se pokojnik u trenutku nesreće nalazio pod utjecajem alkohola.

 

  1. Sud je nalaz i mišljenje, te očitovanja vještakinje N. u cijelosti prihvatio kao stručne i nepristrane.

 

  1. U konkretnom slučaju, koncentracija alkohola u krvi vozača – pravnog prednika tužiteljica Ž. je utvrđena i to u krvi 0,87 g/kg, u mokraći 1,08 g/kg, a u očnoj jabučici 1,40 g/kg, utvrđena je od strane Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Centar I. V. u okviru istrage u kaznenom postupku koji se provodilo Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu. Pristunost droga nije utvrđena.

 

  1. Kod osiguranika tuženika C. L. po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Centar I. V. u okviru istrage nije utvrđena prisutnost niti alkohola, niti droge, niti drugih supstanci.

 

  1. U ovom parničnom postupku je potrebno utvrditi da li je alkoholiziranost vozača pokojnog Ž. D. utjecala na nastanak prometne nesreće.

 

  1. Nadalje, prema odredbi čl.199. st.2. ZOSPC-a, vozač vozila kategorije A1, A2, A, B, BE, F, G i AM ne smije upravljati vozilom na cesti niti početi upravljati vozilom ako je pod utjecajem droga ili lijekova ili ako u krvi ima alkohola iznad 0,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka.

 

  1. Kod prednika tužiteljica, D. Ž., su utvrđene koncentracije apsolutnog alkohola od 0,87 g/kg u krvi, 1,08 g/kg u mokraći i 1,40 g/kg u očnoj vodici, slijedom čega je nesporno prednik tužiteljica upravljao vozilom pod utjecajem alkohola kao što je to utvrdila i vještak toksikolog dr. M. N. i nesporno je da je isti prekršio i ovu odredbu ZOSPC-a.

 

  1. S obzirom na nalaz u spisu Općinskog državnog odvjetništva u Č. i s obzirom na nalaz vještakinje M. N. u ovom spisu, sud smatra da je utvrđena alkoholiziranost pokojnog D. Ž. utjecala na nastanak prometne nesreće, nesporno je utvrđeno da je isti bio pod utjecajem alkohola iznad dopuštene granice od 0,50 g/kg i stoga su njegove vozačke sposobnosti bile smanjene, makar ne bitno (prema nalazu vještakinje N. ), međutim glavne karakteristike ovako alkoholiziranih vozača po nalazu vještakinje N. su precjenjivanje vlastitih sposobnosti uz brzu i riskantnu vožnju i želja za isticanjem i ovako alkoholizirana osoba opasnost ne uočava realno i sklona je podcijeniti opasnost, a što je upravo dogodilo u konkretnom slučaju.

 

  1. Tako je ovaj sud na temelju svih provedenih dokaza utvrdio da je pokojni prednik tužiteljica Ž. D. pridonio nastanku prometne nesreće i to u bitno većem djelu, a iz razloga jer je vozio tako velikom brzionom u nasljenom mjestu i jer je bio pod utjecajem alkohola, čime su njegove sposobnosti za sigurnu vožnju bile bitno umanjene, a rizik nastanka prometne nesreće e bio velik, pogotovo u slučaju pojavljivanja iznenadne prepreke na cesti. Zbog takve vožnje pokojnog Ž. kod njega je izostalo realno sagledavanje prometne situacije, te on prilikom dolaska blizu vozila C. koji je već pretjecao po lijevoj kolničkoj traki i D., čije vozilo je bilo na desnoj prometnoj traci i njega se pretjecalo, pokojni Ž. nije zbog prevelike brzine kretanja mogao niti vidjeti da li je upaljen pokazivač smjera na vozilu C., te nije zbog toga odustao od pretjecanja, niti pak je mogao u konačnici kočenjem izbjeći nastanak prometne nesreće. U slučaju da je vozio dopuštenom brzinom u naselju, nesreću je mogao izbjeći već i samim prikočavanjem, dakle ne bi morao niti jako kočiti. Isto tako da nije bio pod utjecajem alkohola, realnije i svjesnije bi ocijenio prometnu situaciju ispred sebe, a utvrđenoje da je imao dobru vidljiot ispred sebe, a kolnik je bio suh, dakle mogao je izbjeći prometnu nesreću.

 

  1. Međutim, također je ovaj sud utvrdio da je djelomično za nastanak te prometne nesreće odgovoran i osiguranik tuženika C. L. iz razloga jer se u naseljenom mjestu vozio brzinom većom od dopuštene i jer je išao u pretjecanje vozila ispred sebe koje se za naseljeno mjesto kretalo dopuštenom brzinom. Osiguranik tuženika C. zbog te također prebrze vožnje za naseljeno mjesto nije pravilno ocijenio kretanje vozila iza sebe i to crvenog kombija (teretnog vozila ) koji je vozio sada pokojni Ž., a koje vozilo je s obzirom na vidljivost i širinu kolnika mogao vidjeti i dodatno provjeriti i stoga se nije uvjerio da može poduzeti radnju pretjecanja vozila ispred sebe marke M. bez ugrožavanja svoje i drugih sudionika u prometu. Kada je C. krenuo u pretjecanje tom prevelikom brzinom za naseljeno mjesto sustigao ga je vozač Ž. sa teretnim vozilom i kako su obje kolničke trake bile zauzete ( na desnoj je bilo vozilo M., a na lijevoj vozio O. C. ), tako je Ž. bio preprečen put i njegova reakcija  bila zbog te nemogućnosti prolaska, da je sišao izvan kolnika, da je udario u parkirani auto i u konačnici se zaletio u banderu kraj ceste gdje se njegovo vozilo zaustavilo. Isto tako u ovom postupku nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi da li je vozač C. na svom vozilu marke O. C. i ako je, kada je upalio lijevi pokazivač smjera (žmigavac ) jer za to su dokazi samo njegov iskaz, a on je nastojao otkloniti svaku svoju odgovornost, te još i vozača D. čije vozilo je pretjecao C., međutim kako je taj vozač vozio ispred C., tako sud smatra da je životno i logično da on ne može sa sugurnošću tvrditi da je na C. vozilu bio upaljen pokazivač smjera jer je to mogao vidjeti samo u bočnom ili središnjem retovizoru, a ako je bio usredotočen na vožnju naprijed, tada se sada tri godine nakon nesreće ne može po mišljenju suda sa sigunošću sjećati tog detalja.

 

  1. Što se tiče vezivanja pokojnog Ž. sigurnosnim pojasom u vozilu, zbog velike brzine vožnje i stoga i iznimno jakog udarca vozilom u betonsku banderu ( stup javne rasvjete ), vozilo pokojnog je tako jako oštećeno da nije moguće utvrditi da li je bio vezan. Posljedično njegovoj tako riskantnoj vožnji i prisutnosti alkohola kod pokojnog Ž., što je utvrđeno kao glavnim razlogom nastanka nesreće, pa slijedom toga i takvog udarca vozilom u prepreku ( banderu ) zbog čega je vozilo jako oštečeno na samoj vozačkoj strani, te se stoga upravo na vozačkoj strani kabina tog vozila jako smrskala, vještačenjem je utvrđeno da bi on zbog zdobivenih ozljeda umro i da je bio vezan sigurnosnim pojasom, pa stoga ta okolnost koju nije moguće sa sigurnošću utvrditi nije niti od većeg značaja za nastanak samih posljedica kod pokojnog tj. za njegovu smrt.

 

  1. Ovaj sud je na osnovu provedenih dokaza utvrdio da je brzinom vožnje i prisutnošću alkohola pokojni Ž. D. pridonio da šteta bude veća nego što bi inače bila,  sud smatra da je pokojni Ž. D. odgovoran za nastanak štetnog događaja u omjeru od ukupno 80 % (osamdeset posto ) tj. u tom omjeru postoji podijeljena odgovornost na njegovoj strani sukladno čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima, dok je za nastanak prometne nesreće u omjeru od 20 % (dvadeset posto ) odgovoran osiguranik tuženika C. L. .

 

  1. Sukladno tome sud smatra da postoji djelomična odgovornost tuženika za naknadu štete I. i II., tužiteljicama kao pravnim sljednicima pokojnog Ž. D. i to odgovornost tuženika E. osiguranje d.d. u omjeru od ukupno 20 % (dvadeset posto).

 

  1. Kako je sud utvrdio da je tuženik djelomično odgovoran za nastanak štetnog događaja i da postoje pretpostavke za određivanje naknade štete I. i II.tužiteljicama, potrebno je obrazložiti štetu koja je kod tih tužiteljica nastala.

 

  1. Člankom 1101. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (osobe koje imaju pravo na pravičnu novčanu naknadu u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta ) je određeno da u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji).

 

  1. U konkretnom slučaju tužiteljice su supruga i dijete - kćer pokojnog Ž. D., što je ranije obrazloženo i sukladno citiranoj odredbi ZOO-a zbog njegove smrti u prometnoj nesreći sud može dosuditi njegovom bračnom drugu i djetetu ( kćeri ) pravičnu novčanu naknadu za njihove duševne bolove.

 

  1. Naravno da Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, koje je donio Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela, kao niti njihove izmjene iz 2020.godine, ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade. Međutim, to istovremeno ne znači da se dosuđeni iznosi u pojedinom slučaju ne mogu podudarati s tim kriterijima, koji su i doneseni sa svrhom da predstavljaju početni okvir, odnosno orijentaciju od koje treba krenuti u svakom pojedinom slučaju. U primjeni navedenog propisa se uvijek uzimaju u obzir okolnosti konkretnog slučaja.

 

  1. Sud smatra da iz razloga jer je Vrhovni sud Republike Hrvatske dana 15. lipnja 2020.god. izmijenio Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete, gdje su iznosi za sve kriterije naknade neimovinske štete uvećani za 50 %, navedeni Orijentacijski kriteriji se primjenjuju na sve postupke u tijeku, dakle i na ovaj postupak, a što je i sam Vrhovni sud RH jasno naznačio u svojoj odluci broj Su-IV-47/2020 tj. da se primjenjuju od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH i da nije od značaja sam dan nastanka štetnog događaja ( ovdje prometne nesreće ).

 

  1. I.tužiteljica Ž. G. potražuje naknadu neimovinske štete zbog smrti supruga zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje u tužbi u visini od 330.000,00 kuna s time da je svojim tužbenim zahtjevom već umanjila traženi iznos naknade štete u omjeru od 30 % koliko ona smatra da je pokojni suprug D. pridonio nastanku štetnog događaja.

 

  1. S obzirom na odredbu Zakona o obveznim odnosima za naknadu neimovinske štete zbog smrti supruga, te s obzirom na Orijentacijske kriterije za visinu određivanja naknade štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz 2002.god. i iz 2020.god., po mišljenju suda pravičan iznos naknade s ovog osnova je za I.tužiteljicu ukupan iznos od 330.000,00 kuna.

 

  1. S obzirom da je ovaj sud u ovom postupku utvrdio doprinos nastanku štetnog događaja pravnog prednika I.tužiteljice Ž. D. u omjeru od 80%, te tuženika (odgovara za 20 % nastale štete ) sud je I.tužiteljici Ž. G. s osnova neimovinske štete dosudio iznos od 8.759,71 EUR / 66.000,00 kuna (toč. I.a) izreke presude ), dok ju je s ostatkom iznosa od još 21.899,26 EUR / 165.000,00 kuna odbio ( toč. II.a) izreke ), a to odbijanje se odnosi do iznosa traženog iznosa upravo iz postavljenog tužbenog zahtjeva tužiteljice (tražila 231.000,00 kuna dosuđeno 66.000,00 kuna = 165.000,00 kuna odbijeno ).

 

  1. Nadalje, II.tužiteljica A. Ž. kćer (dijete ) pokojnog D. Ž., potražuje naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti zbog smrti roditelja ( oca ) i to kao dijete pokojnog potražuje od tuženika u tužbi iznos od 225.000,00 kuna.

 

  1. S obzirom na citiranu odredbu Zakona o obveznim odnosima za naknadu neimovinske štete zbog smrti roditelja, a sud smatra da je II.tužiteljici iako je u vrijeme smrti oca bila punoljetna, s obzirom na vezanost roditelja i djeteta i njezinu mladu dob ( tek je postala punoljetna ) prilkom iznenadne pogibije roditelja ( oca ) u prometnoj nesreći, te s obzirom na Orijentacijske kriterije za visinu određivanja naknade štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz 2002.god. i iz 2020.god., po mišljenju suda pravičan iznos naknade s ovog osnova je za II.tužiteljicu iznos od 225.000,00 kuna, a koji je zatražila u podnesenoj tužbi s ovog osnova.

 

  1. S obzirom na utvrđene doprinose nastanku štetnog događaja pravnog prednika II., tužiteljice njezinog oca Ž. D. (80%), te tuženika (odgovara za 20 % nastale štete) sud je II.tužiteljici dosudio iznos od 5.972,53 EUR / 45.000,00 kuna (toč. I.b) izreke presude ), dok ju je s ostatkom iznosa od još 15.130,40  EUR / 114.000,00 kuna odbio (toč. II.b) izreke ), a to je odbijanje se odnosi na iznos do traženog iznosa upravo iz postavljenog tužbenog zahtjeva tužiteljice ( 159.000,00 kuna traženo 45.000,00 kuna dosuđeno = 114.000,00 kuna odbijeno).

 

  1. Obje tužiteljice ( I. i II., ) su se obratile tuženiku sa Zahtjevom za naknadu štete prije pokretanja postupka pred ovim sudom i to dana 30. srpnja 2020.god.

 

  1. Sud je stoga objema tužiteljicama ( I. i II.) u pogledu tijeka zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose naknade neimovinske štete temeljem čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima u kojem je određeno da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga dosudio naknadu štete od dana podnošenja zahtjeva za naknadu štete tuženiku, što je u ovom slučaju od dana 31. srpnja 2020.god., kako su tužiteljice i zatražile u svjem tužbenom zahtjevu, a visina zakonske zatezne kamate je određena sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.

 

  1. Sada je potrebno još odlučiti o dijelu tužbenog zahtjeva kojim I.tužiteljica i II.tužiteljica potražuju naknadu imovinske štete, a čiji iznosi nisu sporni jer je tuženik iznose – visinu istih nije osporavao.

 

  1. Člankom 1093. Zakona o obveznim odnosima ( izgubljena zarada, troškovi liječenja i pogreba ) je u st. 1. određeno da tko prouzroči nečiju smrt, dužan je naknaditi uobičajene troškove njegova pogreba.

 

  1. Prema čl. 1089. ZOO visina naknade imovinske štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo.

 

  1. I.tužiteljica G. Ž. potražuje naknadu imovinske štete i to ukupno 31.962,89 kuna prema priložnim računima i to prema R1-Račun broj: GKP Č. d.o.o.: od 02.08.2019.g. izvedba građevinsko-klesarskih radova na gradskom groblju u Mihovljanu u iznosu od 14.859,89 kuna,  trošak pogreba temeljem R1-Računa br. od 10.06.2019.g. u vezi Rč. br. GKP Č. d.o.o. 04.06.2019.g. u iznosu od 1.100,00 kuna   (pogrebni ceremonijal, upotreba zvona, upotreba razglasa na oproštajnom trijemu, upotreba razglasa kod groba, korištenje aparata za spuštanje, priprema pogrebne opreme, postavljanje vijenaca na kolica, čišćenje vijenaca nakon sahrane, izrada osmrtnica), zatim trošak pogreba temeljem R1-Računa br. od 10.06.2019.g. u vezi Rč.br. GKP Č. d.o.o. od 03.06.2019.g. u iznosu od 834,00 kuna (lijes, garnitura, križ R-veliki, pvc samoljeplijva slova), trošak pogreba temeljem R1-Računa br. od 10.06.2019.g. u vezi Rč.br. GKP Č. d.o.o.od 04.06.2019.g. u iznosu od  1.396,00 kuna (obrču veliki, traka žalna, šilting traka uska, spužva, mrežica, palma, palma feniks, gipsofila, ruža, lizijantus, anturiom srednji, bršljan, wax, lampion staklo) - trošak pogreba temeljem R1-Račna br. 10.06.2019.g. u vezi Rč. GKP Č. d.o.o. od 04.06.2019.g. u iznosu od 213,00 kuna (prijevoz pokojnika na relaciji Županijska bolnica Č.-Gradsko groblje-dio iznosa), te zatim i troškovi karmina (paušalno): 5.000,00 kuna - troškovi žalobne odjeće (crnina-paušalno): 5.000,00 kuna, kao i troškovi korištenja grobnog mjesta 3.560,00 kuna temeljem rješenja RH M. županije, Grad Č., GKP Č. d.o.o. od 03.06.2019.g.

 

  1. Tuženik iznose prema tim računima nije osporavao, a kako je u vom postupku utvrđeno da im zbog utvrđene odogovrnosti za nastanak štetnog događaja tuženik mora podmiriti samo 20 % tih troškova tj. imovinske štete, to je sud I.tužiteljici dosudio redom prema navedenim računima iznose sa zakonskom zateznom kamatom od nastanka tih troškova do isplate i to 394,45 EUR / 2.971,98 kuna od dana 03.08.2019.g. pa do isplate, 29,20 EUR / 220,00 kuna od dana 11.06.2019.g. pa do isplate, 22,14 EUR / 166,80 kuna od dana 11.06. 2019. g. pa do isplate, 37,06 EUR / 279,20 kuna od dana 11.06.2019.g. pa do isplate, 5,65  EUR / 42,60 kuna od dana 11.06.2019.g. pa do isplate, 132,72 EUR / 1.000,00 kuna od dana 04.06.2019.g. pa do isplate, 132,72 EUR / 1.000,00 kuna od dana 04.06.2019.g. pa do isplate, 94,50 EUR / 712,00 kuna od dana 04.06.2019.g. pa do isplate, kako je navedeno u toč. I.a) izreke. S ostatkom tražene naknade imovinske štete s tih osnova do iznosa traženih u tužbenom zahtjevu, sud je I.tužiteljicu odbio, te je odlučeno kao pod toč. II.a) izreke.

 

  1. II. tužiteljica A. Ž., potražuje s osnova imovinske štete s osnova troškova vijenca: 500,00 kuna i s osnova troškovi žalobne odjeće (crnina- paušalno): 1.000,00 kuna, što joj tuženik nije osporavao. Kako je utvrđeno da je tuženik odgovoran u omjeru od 20 % to se II-tužiteljici od traženoh iznosa dosuđuje 20 %, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od nastanka istih do isplate i to iznos od 13,27 EUR / 100,00 kuna od dana 04.06.2019.g. pa do isplate i 26,54 EUR / 200,00 kuna od dana 04.06.2019.g. pa do isplate, te je odlučeno kao pod toč. I.b) izreke presude. S ostakom tražene naknade imovinske štete s tih osnova do iznosa traženih u tužbenom zahtjevu, sud je II.tužiteljicu odbio, te je odlučeno kao pod toč. II.b) izreke.

 

  1. Tijek zakonske zatezne kamate je na dosuđene iznose imovinske štete i I.tužiteljici i II.tužiteljici dosuđen od trenutka nastanka štete sukladno čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima.

 

  1. Sada je još potrebno odlučiti o nastalim troškovima ovog parničnog postupka.

 

  1. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. Zakona o parničnom postupku objavljenog u Narodnim novinama RH broj 70/19 (koji se primjenjuje s obzirom na vrijeme podnošenja tužbe ) i to sukladno konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljice budući da je u čl. 154. st. 2. ZPP-a određeno da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

 

  1. Sukladno čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine RH 70/19) gdje je određeno da ako stranka djelomično uspije u parnici, sud će priznati i izračunati troškove sukladno uspjehu u sporu.

 

  1. I.tužiteljica i II.tužiteljica su sa svojim tužbenim zahtjevom (postavljenim već u samoj podnesenoj tužbi ) uspijele sa ukupno 20 % (dvadeset posto ) postavljenog zahtjeva (dosuđeni iznosi u toč. I. izreke ), a sud ih je odbio s 80 % (osamdeset posto) tužbenog zahtjeva ( odbijeni iznosi su navedeni u toč. II. izreke presude ), pa je dakle tuženik uspio sa ukupno 80 % (osamdeset posto) u ovom postupku.

 

  1. Kada se sukladno čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku oduzmu postoci prema uspjehu stranaka (tužiteljice su u postupku uspjele sa ukupno  20 % , a tuženik je uspio sa 80 % ), tada preostaje postotak od 60 % (šezdeset posto ), pa se u tom postotku tuženiku priznaje trošak ovog postupka jer je tuženik E. osiguranje d.d. uspio u većem postotku u postupku.

 

  1. Trošak tuženika odnosi se na troškove zastupanja po punomoćniku -odvjetniku, a trošak je odmjeren prema vrijednosti postavljenog tužbenog zahtjeva (ukupno neimovinske štete i imovinske štete, sve iz prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva), kao i troškovima provedenih vještačenja u postupku, sve sukladno zatraženim troškovima u troškovniku predanom na ročištu sukladno čl. 164. st. 2. Zakona o parničnom postupku.

 

  1. Sud tuženiku priznaje trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 995,00 EUR (tbr.8/1.), zastupanje na ročištu dana 18.03.2021.god. u iznosu od 995,00 EUR (tbr.9/1), zastupanje na ročištu dana 22.09.2021.god. u iznosu od 995,00 EUR (tbr.9/1), sastav podneska od 11.03.2022.god. u iznosu od 821,87 EUR- zatraženo (tbr. 8/1 ), sastav podneska od 09.04.2022.god. u iznosu od 995,00 EUR (tbr.8/1 ), sastav podneska od 25.05.2022.god. u iznosu od 995,00 EUR (tbr.8/1 ), zastupanje na ročištu 01.09.2022.god. u iznosu od 995,00 EUR (tbr.9/1 ), sastav podneska od 24.01.2023. god. u iznosu od 995,00 EUR (tbr.8/1 ), zastupanje na ročištu 01.02.2023.god. u iznosu od 995,00 EUR (tbr.9/1 ), zastupanje na ročištu 15.03.2023.god. u iznosu od 995,00 EUR (tbr.9/1 ),, sve uz pripadajući PDV (tbr. 42 ) i u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 108/14, 113/14, 107/15 i 37/22 i 126/22), a koja se primjenjuje sukladno Tbr. 48. te Tarife, što je sukladno i recentnoj sudskoj praksi.

 

  1. Tako priznati trošak tuženika s osnova zastupanja po punomoćniku- odvjetniku iznosi ukupno 12.221,09 EUR / 92.079,80 kune, a kako mu se priznaje uspjeh u omjeru od 60 % ( 80 % uspjeh tuženika - 20 % uspjeh obje tužiteljice), to mu sud dosuđuje s osnova zastupanja iznos od 7.332,65 EUR / 55.247,88 kuna.

 

  1. Sud tuženiku sukladno recentnoj sudskoj praksi priznaje u cijelosti trošak plaćenog kombiniranog prometno-tehničkog i medicinskog vještačenja ( vještaci D. i K. ) u iznosu od ukupno 663,61 EUR / 5.000,00 kuna, kao i plaćenog toksikološkog vještačenja (vještak N.) u iznosu od 265,45 EUR / 2.000,00 kuna, a sukladno čl. 154. st. 6. ZPP-a, a s obzirom da sud smatra da su sva ta vještačenja bila potrebna kako bi se utvrdila odgovornost za nastanak štetnog događaja i odgovornost pojedinog sudionika tj. Ž. i C.. Isto tako su tuženiku u cijelosti priznaje trošak za svjedoke u iznosu od 30,51 EUR i 10,62 EUR za koje je u spis dostavio dokaz da ih je platio. Što se tiče zatraženog troška za plaćeno prometno vještačenje od 16.07.2021.god. u iznosu od 398,17 EUR za isto u spisu ne postoji podatak o uplati, niti je posebno po sudu zatražena uplata predujma u tom iznosu, tako da sud isti tuženiku ne priznaje. Za ostale troškove tuženik nije tražio naknadu, niti je dostavio u spis dokaz da su plaćeni. Tako s ovog osnova sud tuženiku priznaje ukupan iznos od 970,19 EUR/ 7.309,90 kuna.

 

  1. Tako ukupno priznati trošak tuženika (7.332,65 EUR / 55.247,88 kuna + 970,19 EUR / 7.309,90 kuna ) iznosi ukupno 8.302,84 EUR ( osamtisućatristoidva eura i osam-desetičetiri centa ) / 62.557,75 kune (šezdesetidvijetisućepetstopedesetisedam kuna i sedamdesetipet lipa ), a na koji trošak teče i zakonska zatezna kamata, a koji trošak tuženiku moraju naknaditi tužiteljice, te je odlučeno kao pod toč. III. izreke.

 

  1. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine RH 57/22, 88/22) dosuđeni iznosi su u izreci iskazani dvojno tj. u valuti HRK i u valuti EUR, prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450.

 

  1. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

 

U Čakovcu, 27. travnja 2023. godine

 

                                                                                                        S U T K I N J A:

 

Valentina Varga Gombar

 

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, putem ovog suda na nadležni Županijski sud sukladno čl. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova ( Narodne novine RH broj 67/18 i 21/22), pismeno u tri istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335 st. 9. Zakona o parničnom postupku).

 

O tom obavijest :

  1. punomoćnik tužiteljica Š. D., odvjetnik iz Č.
  2. punomoćnik tuženika OD G. i p. iz Z.

 

 

 

 

 

 

 

 

----------------------------------------

fiksni tečaj konverzije 7,53450

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu