Poslovni broj: 5 Povrv-7/22-16

 

 

Poslovni broj: 5 Povrv-7/22-16

 

U     I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Čakovcu, u ime Republike Hrvatske, po sucu toga suda Lj.K., u pravnoj stvari tužiteljice M. L. iz P., OIB zast. po pun. S. P. odvj. iz O., protiv tuženika C. P. O. S.L., OIB  A., E., zast. po pun. V. N. odvj. iz Z., radi ništetnosti, nakon dovršene glavne rasprave održane dana 10. ožujka 2023., u prisutnosti tužiteljice osobno uz zamj. pun. M. Š. odvj. iz Č., te zamj. pun. tuženika A. S. odvj. vježbenicu iz Č., a dana 27. travnja 2023. objavio i

 

p r e s u d i o   j e:

 

              I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:

              "I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o zajmu CPO-43681, koji je dana 23. prosinca 2020. godine sklopljen između tuženika C. P. O. S.L., OIB: B. i tužiteljice M. L. iz P., OIB: 

              II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos parničnih troškova teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve roku od 15 dana.".

              II. Prihvaća se podredni tužbeni zahtjev koji glasi:

              Utvrđuje se da su u Ugovoru o zajmu CPO-43681, koji je dana 23. prosinca 2020. godine, sklopljen između tuženika C. P. O.S.L., OIB: B. i tužiteljice M. L. iz OIB:  ništetne pojedine ugovorne odredbe, i to ugovorna odredba čl. 2. koja glasi: “…Zajmoprimac primio na znanje primivši samu obavijest poslanu od Zajmodavca, da mu je zajam odobren u iznosu od 12.000,00 kn, na period od 180 dana, plativo u 6 anuiteta, uz trošak obrade u iznosu od 120,00 kn“ ugovorna odredba čl. 3. koja glasi: „Zajmodavac je dana 23.12.2020. isplatio Zajmoprimcu zajam u visini od 12.000,00 kn umanjen za iznos troška obrade Zahtjeva za zajam“ čl. 4.: „Zajmoprimac se obvezuje vratiti zajam u visini od 12.000,00 kn u roku od 180 dana s uvećanjem koje se odnosi na naknadu u iznosu od 8.610,00 kn što čini ukupno iznos od 20.610,00 kn.“

              III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.003,35 eura (7.559,74 kn) sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos parničnih troškova teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve roku od 15 dana.

 

Obrazloženje:

 

1. Postupak u ovoj pravnoj stvari započeo je prijedlogom predlagatelja C.P.O. S.L., OIB E (ovdje tuženik) radi donošenja rješenja o ovrsi na imovini M. L. iz P. U povodu prijedloga za ovrhu na imovini ovdje tužiteljice M. L. javni bilježnik J.C. donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Ovrv-910/2021 od 17.6.2021. Protiv rečenog rješenja ovršenica je pravodobno izjavila prigovor u kojem navodi da su doista stranke bile u pravnom odnosu temeljem ugovora o zajmu broj CPO-43681 sklopljenog 23.12.2020. temeljem kojeg je ovdje tuženik posudio ovdje tužiteljici iznos od 12.000,00 kuna, a ona se obvezala na povrat od 20.610,00 kuna u roku od 180 dana. Tužiteljica je po tom ugovoru o zajmu 26.1.2021. platila iznos od 4.460,00 kuna, 10.3.2021. 1.000,00 kuna, te 5.4.2021. 300,00 kuna, te smatra da je tražbina barem djelomično prestala uplatama, a da ju tijekom cijelog trajanja ugovora do ovog prigovora tuženik uznemirava i upućuje prijeteće pozive uznemiravajući čak i obitelj ovršenice i susjede. Tvrdi da je ovrhovoditelj iskoristio njezino stanje nužde, nedovoljnog iskustva i lakomislenosti, te zavisnosti i sklopio ugovor o zajmu iznos od 20.000,00 s rokom vraćanja od 180 dana i to iznosa od 20.610,00 kuna, a što tužiteljica nije u mogućnosti vratiti zbog teške materijalne situacije.

2. Podredno ovršenica – tužiteljica smatra da je takav pravni posao ništetan sukladno čl. 329 ZOO-a odnosno da je riječ o zelenaškom ugovoru. Tužiteljica tražbinu tužitelja smatra ništetnom obzirom je prilikom sklapanja više navedenih ugovora tuženik iskoristio stanje nužde, teške materijalne situacije tužiteljice, njezino nedovoljno iskustvo, lakomislenost i zavisnost, te ugovorio za sebe korist koja je u nesrazmjeru s onim što je dao tužiteljici. Tužiteljica prigovara zastari tražbine, te dospjelosti tražbine, te tijeku zakonske zatezne kamate.

3. Tužiteljica je podneskom od 7.12.2021. podnijela protutužbu radi utvrđenja ništetnosti ugovora o zajmu CPO-43681 sklopljenog 32.12.2020. odnosno ništetnosti dijela ugovora kako je opisan u izreci ove presude.

4. Sud je rješenjem broj Povrv-161/21 rješenje o ovrsi javne bilježnice J. C. iz Č. broj Ovrv-910/21 od 17.6.2021. u dijelu u kojem je određena ovrha stavio izvan snage i ukinuo provedene radnje. Postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Sud je na ročištu 28.1.2022. izdvojio protutužbu ovršenice zaprimljenu kod suda 7.12.2021. u poseban predmet, a koji se vodi kod ovog suda pod brojem Povrv-7/2022, dok je u predmetu u povodu stavljanja rješenja o vrsi izvan snage pvorv-161/21 određen prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka u povodu protutužbe tužiteljice.

6. Po protutužbi tužiteljice M. L. tuženik se očitovao, a odgovor se nalazi u predmetu Povrv-161/21 na listovima 83-85 spisa. Protutuženik se protivi navodima protutužbe od 9.12.2021. te ostaje kod svih dokaza i navoda iz podneska kojim se očitovao po prigovoru na ovršni prijedlog. Tvrdi da je ugovor CPO-43681 sklopljen između ugovornih stranaka na daljinu uz prihvat Općih uvjeta o zajmu za zajmove društva C. P. O. S.L. Ugovor je sklopljen sukladno odredbi čl. 293 stav 1. ZOO-a (sklopljen elektroničkim putem) u momentu kad su se stranke suglasile o bitnim sastojcima ugovora i to o određenom iznosu novca i vremenu trajanja zajma. Forma nije propisana, te je u ovom slučaju pristupom internetskoj stranci ovdje tužiteljica zatražila zajam u iznosu od 12.000,00 kuna i obvezala se vratiti iznos zajmodavcu zajedno s pristojbom u ukupnom iznosu od 8.610,00 kuna s krajnjim dospijećem 21.6.2021.

7. Tužiteljica pak je na internetskoj stranici zajmodavca dala izričiti i nedvosmislen pristanak na odredbe općih uvjeta i izjavila da će ih se pridržavati. Zajmodavac je 23.12.2020. isplatio iznos od 12.000,00 kuna umanjen za 110,00 kuna troškova obrade zajma, a zajam se zajmoprimac obvezao vratiti uvećan za 8.610,00 kn pristojbi.

8. Među strankama je time sklopljen ugovor o zajmu elektroničkim putem sukladno čl. 247, 286 i 293. ZOO-a. Smatra da je prigovor tužiteljice – ovršenice neosnovan jer je upravo tužiteljica zatražila isplatu zajma koji joj je odobren. Dospijeće dugovanja je po ugovoru nesporno a točkom 5. ugovora utanačeno je da zajmodavac ima pravo na jednostrani otkaz ugovora o zajmu ukoliko zajmoprimac zakasni u plaćanju te u tom slučaju cjelokupni ostatak duga i ukupni iznos pristojbe dospijevaju na naplatu. Zajmodavatelj ovdje tuženik je tužiteljici putem elektroničke pošte 27.5.2021. otkazao ugovor o zajmu obzirom nije platila ratu do dospjelosti ni u naknadno roku od 8 dana te smatra da je potrebno platni nalog održati na snazi.

9. U odgovoru na protutužbu tuženik C. P. O. S.L. iskazuje da je tužiteljica – ranije ovršenica platila dio odobrenog zajma no ostao je neplaćeni iznos od 14.400 kuna.

10. U dokaznom postupku sud je proveo dokaze uvidom u predmet sa kompletnom dokumentacijom Povrv-161/21, u predmet Povrv-96/21 i Povrv-125/21.

11. Sud je također saslušao tužiteljicu-ovršenicu M. L. dok odgovorna osoba tuženika nije pristupila te stoga nije ni saslušana.

12. U iskazu tužiteljica je navela da je sklopila ugovor o kreditu putem interneta preko aplikacije Whatsapp u iznosu od 11.880,00 kuna, a vratila u pojedinačnim uplatama iznos od 5.760 kuna. Od strane kreditora joj je rečeno da ukupno mora vratiti 20.610,00 kuna, a kredit je bio na 6 mjeseci. Tada je bila u teškoj financijskoj i psihičkoj situaciji, te je takvu lihvarsku ponudu prihvatila. Pokušala je doći do tužitelja odnosno kreditora da se dogovori o visini duga obzirom je shvatila da je krajnji iznos ukupno pretjeran i nije bila svjesna da se samo prolongira otplata glavnice i da svojim uplatama glavnicu uopće ne smanjuje, odnosno da ju kreditor ne smanjuje. Imala je druge obaveze ali ih je uredno rješavala. Kod sklapanja joj nije bilo rečeno niti je znala kakva je kamatna stopa i ne sjeća se kolike su bile naknade, ali zna da su bile visoke. Prilikom sklapanja ugovora predstavnik kreditora ništa joj nije rekao o uvjetima pod kojima se ugovor sklapa niti o posljedicama koje ev. mogu biti na njeno poslovanje. Sve ranije kredita imala je s bankarskim institucijama jer su joj ipak objasnili kolika je kamata i kolika će joj biti obveza. Iskazala je da je obveza od strane kreditora povećana zapravo 100% i to na bazi 180 dana tj. 6 mjeseci. Sa kreditorom nije razgovarala o prolongatu niti ne zna kako su oni to potraživanje zatvarali, nikad od njih nije dobila obavijest što se zatvara i na koji način. Nije bila svjesna da će po tom ugovoru zapravo tuženiku platiti 100% veći iznos. Sa kreditorom je ugovorila naknadu u visini od 8610 kn te ne zna na što se ta naknada odnosi niti pak joj je to pojašnjeno a niti obrazloženo u ugovoru. Smatra da tu naknadu nije u obvezi platili. Nakon plaćenog iznosa od 5.760,00 prestala je plaćati dalje po tom kreditu. Ugovor je sklopila u 12. mjesecu 2020. Iskazala je da je morala vratiti kreditoru iznos koji je primila po ugovoru tj. ugovoreni iznos d 12.000 kuna i naknadu od 8.610 kuna što ukupno iznosi 20.610 kn. Iznos koji je primila umanjen je za trošak obrade od 120,00 kn. Navela je da je bila u velikim dugovima i bila je u situaciji da je bila prisiljena uzeti kredit da bi zatvorila ranije ugovore. Zbog tog kredita došla je u blokadu i nakon toga je samo tonula što je dovelo i do psihičkih tegoba. Na pitanje da li mi joj je kreditor objasnio elemente ugovora po svom zaposleniku sa kojim je razgovarala, iskazala je da nije, a niti joj je rekao da će morati vratiti iznos od 8.610 kn više nego što je primila. Kod sklapanja anexa ugovora radi prolongata ugovora, kreditor, odnosno protutuženik, ju je upozorio da ono što plati po prolongatu neće ići u izračun otplate glavnice. Tuženik ju nije upozorio da će umanjiti iznos po isplati po kreditu za iznos naknade, niti joj je rekao kolika je naknada, niti ju joj te ugovorene odredbe jasne. Nije joj bilo jasno da će kreditor od nje potraživati 20.610 kuna iako joj je bilo isplaćeno 11.880 kn, nije joj to objašnjeno niti je to znala. Predstavnici kreditora su nju, njenu obitelj, susjede, cijelu ulicu na dnevnoj bazi uznemiravali prilikom otplate kredita, u bilo kojem dobu dana, tako dugo dok se nije javila, a toliko je trajalo da je bila prisiljena promijeniti telefonski broj. Navela je da je predstavniku kreditora dobrovoljno dala svoje osobne podatke, preslike osobne iskaznice, i kreditnih kartica.

              13. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08., 57/11, 184/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje u tekstu: Zakon o parničnom postupku), ovaj sud smatra kako je alternativno postavljeni protutužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništenosti pojedinih ugovornih odredbi predmetnog ugovora o kreditu osnovan.

              14. Sukladno čl. 221.a Zakona o parničnom postupku, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će se primjenom pravila o teretu dokazivanja.

              15. U čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, dalje: ZPP) određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. ZPP-a, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog zakona da je u parnici svaka strana dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

16. Nesporno je kako su stranke sklopile ugovor o zajmu broj CPO-43681 od 23.12.2020., kako je zajmodavac ovdje tuženik tužiteljici kao zajmoprimcu isplatio iznos od 12.000,00 kuna umanjeno za trošak obrade kredita od 120 kn, kao i to da se tužena obvezala vratiti odobren zajam u iznosu od 12.000,00 kuna na period od 180 dana, plativo u 6 anuiteta uz trošak obrade od 120 kuna. Također je ugovoreno da je zajmoprimac, ovdje tužiteljica dužna ukupno vratiti iznos od 20.610,00 kuna u koji je uračunata i naknada u iznosu od 8.610,00 kuna.

17. Nesporno je zajmoprimac ovdje tužiteljica vratila dio sredstava odobrenih po naprijed rečenom zajmu i to pojedinačnim uplatama ukupno iznos od 5.760,00 kuna.

18. Nije sporno da su ovdje ugovorne stranke i ranije bile u ugovornom odnosu.

19. Sporna je visina tužbenog zahtjeva, odnosno zahtjeva u ovrsi tj. iznos obračun na ime naknade u visini od 8.610,00 kuna.

20. Sporno je je li ugovor o zajmu broj CPO-43681 od 23.12.2020. ništetan u cijelosti ili pak su ništetne odredbe čl. 2., 3. i čl. 4. rečenog ugovora kao alternativno postavljen tužbeni zahtjev tužiteljice M. L.

21. Sud smatra da su ništetne pojedine ugovorne odredbe ugovora o zajmu u dijelu (čl. 2.) u kojem se ugovara da je zajmoprimac putem SMS poruke primio na znanje obavijest da mu je zajam odobren u iznosu od 12.000,00 kuna na period od 180,00 dana plativo u 6 anuiteta uz trošak obrade od 120,00 kuna i čl. 3 gdje je ugovoreno da je isplaćen iznos od 12.000,00 umanjen za trošak obrade zahtjeva za zajam i čl. 4 kojim je ugovorena naknada, visina zajma i rok vraćanja s time da je ukupni iznos ugovoren sa 20.610,00 kuna.

              22. Sukladno čl. 247. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje Zakon o obveznim odnosima) ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, dok se sukladno čl. 286. Zakona o obveznim odnosima ugovor može sklopiti u bilo kojem obliku, osim ako zakonom nije drukčije određeno. Nije sporno sa su stranke sklopile ugovor o zajmu u elektroničkom obliku, te je sukladno čl. 293. Zakona o obveznim odnosima takav ugovor sklopljen kad su se strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

              23. Prema čl. 499. Zakona o obveznim odnosima ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće, dok se prema čl. 500. Zakona o obveznim odnosima zajmoprimac može obvezati da uz glavnicu duguje i kamate.

24. Stopa ugovornih kamata između osoba od kojih barem jedna nije trgovac propisana je čl. 29. Zakona o obveznim odnosima prema kojem ista ne može biti viša od stope zakonskih zateznih kamata koja je za te odnose vrijedila na dan sklapanja ugovora, odnosno na dan promjene ugovorne kamatne stope, uvećana za polovinu te stope, ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a ukoliko su kamate ugovorene, ali nije određena njihova stopa, između osoba od kojih barem jedna nije trgovac, vrijedi kamatna stopa u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata.

25. Sud smatra kako utuženi iznos, a koji se odnosi na ostatak neplaćene pristojbe za mjesečne rate prema predmetnom ugovoru o zajmu, zapravo predstavlja kamate, odnosno cijenu koju zajmoprimac plaća zajmodavcu temeljem sklopljenog ugovora o zajmu, te samim time predstavlja i bitan sastojak predmetnog ugovora o zajmu.

              26. Sukladno čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14 – koji se primjenjuje na predmetni ugovor o zajmu) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Čl. 52. Zakona o zaštiti potrošača je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

              27. Prema čl. 5. Direktive 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo, a prema odredbi čl. 3. st. 1. te Direktive ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora.

28. Nadalje, čl. 3. Zakona o obveznim odnosima je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je čl. 4. Zakona o obveznim odnosima propisano kako su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Čl. 7. Zakona o obveznim odnosima sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je čl. 8. Zakona o obveznim odnosima propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

              29. Sukladno čl. 322. Zakona o obveznim odnosima propisano je kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

30. Sukladno čl. 320. Zakona o obveznim odnosima propisano je da u slučaju kad je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju ili kad je ugovor na drugi način pripremila i predložila jedna ugovorna strana nejasne odredbe tumačit će se u korist druge strane.

              31. Sud smatra kako su pojedine ugovorne odredbe ugovora o zajmu broj CPO-43681 i to čl. 2. koja glasi: “…Zajmoprimac primio na znanje primivši samu obavijest poslanu od Zajmodavca, da mu je zajam odobren u iznosu od 12.000,00 kn, na period od 180 dana, plativo u 6 anuiteta, uz trošak obrade u iznosu od 120,00 kn“ ugovorna odredba čl. 3. koja glasi: „Zajmodavac je dana 23.12.2020. isplatio Zajmoprimcu zajam u visini od 12.000,00 kn umanjen za iznos troška obrade Zahtjeva za zajam“ čl. 4.: „Zajmoprimac se obvezuje vratiti zajam u visini od 12.000,00 kn u roku od 180 dana s uvećanjem koje se odnosi na naknadu u iznosu od 8.610,00 kn što čini ukupno iznos od 20.610,00 kn sukladno otplatnom planu koji je u prilogu ovog Ugovora” nejasne i nepoštene. O istima ugovorne strane nisu pregovarale, već su jednostrano sastavljene od strane zajmodavca – ovdje tuženika.

              32. Iz iskaza tužiteljice naime proizlazi kako je ista prilikom sklapanja ugovora o zajmu na internetskoj stranici tuženika, a da bi uopće sklopila ugovor o zajmu, morala odabrati iznos jamstva, te kako nije bila posebno informirana na koji način se jamstvo, odnosno naknada obračunava. Također tužiteljica nije bila informirana, niti joj je bilo pojašnjeno da li izvršenim uplatama mjesečnih rata otplaćuje glavnično potraživanje, ili jamstvo. Stoga sud smatra kako je tuženik trebao tužiteljicu informirati o tome na koji način se otplaćuje glavnično potraživanje, kao i jamstvo, odnosno naknada u iznosu od 6.810,00 kuna, a koja predstavlja kamatu, odnosno profit tuženika kao financijske institucije. Također, sud smatra kako je tuženik trebao tužiteljicu upoznati s rizicima koji nastaju sklapanjem tzv."prolongata" ugovora o zajmu, odnosno na koji način se u slučaju prolongiranja otplate zajma, točnije otplatom u mjesečnim ratama, obračunava glavnica, kao i kamate, te troškovi obrade ugovora. Navedene odredbe ugovora o zajmu nisu u tom pogledu razumljive, te ne sadrže dovoljno informacija iz kojih bi bilo jasno vidljivo koja je ugovorena kamatna stopa, te kako se ista, obračunava, odnosno na koji način se uplatama u mjesečnim ratama zatvara potraživanje zajmoprimca. Navedeno proizlazi iz samih odredaba ugovora o zajmu koji je predmet ovog postupka, kao i iz iskaza tužiteljice.

              33. Iz navedenog proizlazi kako je zajmodavac – ovdje tuženik na opisani način ugovorio za sebe korist koja nije u srazmjeru s onim što je zajmodavcu dao. Čl. 329. st.1. Zakona o obveznim odnosima propisano je kako je ništetan ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećeg korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti, dok je st.2. istog članka propisano kako se na zelenaški ugovor na odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima o posljedicama ništetnosti i o djelomičnoj ništetnosti ugovora.

              34. Sud smatra kako su stoga odredbe čl. 2., 3. i 4. ugovora o zajmu broj CPO-43681 sklopljenog između parničnih stranaka ništetne, pa stoga tužiteljica-ovršenica osnovano potražuje utvrđenje ništetnosti naprijed navedenih ugovornih odredbi. 

              35. Stoga je odlučeno kao u izreci.

              36. Tužiteljica – ovršenica je tražila trošak. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. ZPP-a. Tužiteljica je u cijelosti uspjela sa podrednim tužbenim zahtjevom, te joj se kao osnovan dosuđuje trošak za sastav tužbe u iznosu od 199,00 eura (1.499,37 kn), zastupanje na ročištu 15.6.2022 u iznosu od 199,00 eura (1.499,37 kn), zastupanje na ročištu 10.3.2023. u iznosu od 199,00 eura (1.499,37 kn), zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 99,50 eura (749,68 kn), PDV 25% u iznosu od 174,31 eur (1.311,98 kn), te sudsku pristojbu na tužbu i presudu u iznosu od 132,72 eura (1.000,00 kn). Dakle, tuženik je dužan tužiteljici nadoknaditi ukupan parnični trošak u iznosu od 1.003,35 eura (7.559,74 kn).

 

U Čakovcu, 27. travnja 2023.

 

Sutkinja:

Lj. K.

 

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana po primitku presude, nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda pismeno u 3 primjerka.

 

O tome obavijest:

1. tužiteljica po pun.
2. tuženik po pun.